REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: 91. P-1515/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja SZÖKE USLUGE d.o.o., Donja Lomnica, Lužec 24, OIB: 81084521747, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović, Zagreb, Horvatova ulica 80A protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 17. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odsutnosti tuženika, dana 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, iznos od 60,63 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 60,63 EUR od 28. veljače 2024. do isplate preko stope dosuđene pod točkom I/ izreke presude.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2025. do isplate prema godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godišnje, i to u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6,64 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 6. studenog 2023. godine nastala šteta na vozilu, marke i DACIA DUSTER, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika HT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a da je tuženik tu štetu obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja koju ima ugovorenu s oštećenikom. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te je tuženik 1. prosinca 2023. procijenio štetu i napravio zapisnik o izvidu štete. Oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja koji je je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Tužitelj ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te je za svoju uslugu ispostavio račun broj 19/1/1 u ukupnom iznosu od 3.293,04 EUR (PDV uključen).Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku te je tuženik likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 1.529,86 EUR. Razliku od 60,63 EUR po računu koji tuženik nije platio isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 24. svibnja 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje (temeljem tuženikove obrazložene ponude) u iznosu od 60,63 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da priznaje da je dana 7. studenog 2023. zaprimio odštetni zahtjev te je po obradi istoga na ime naknade imovinske štete na automobilu reg. Oznake [registarska oznaka] isplatio iznos od 3.232,41 EUR. Isplatom navedenog iznosa tuženik smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu. Nadalje, tuženik osporava osnovu i visinu potraživanja, kao i zatraženi tijek i stopu zateznih kamata.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao: račun broj 19/1/1 od 27. veljače 2024. (list 9 spisa), izvid štete broj Y518947223 (list 10-11 spisa), ponuda od 22. travnja 2024. (list 12-13 spisa), potvrda o uplati od 23. travnja 2024. (list 14 spisa), cjenik tužitelja (list 16 spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 24. svibnja 2024. (list 17-18 spisa), notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 24. svibnja 2024. (list 19 spisa), e-mail korespondencija (list 20 spisa), smjernice HANFE (list 21- 22 spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 46-49 spisa), računi trgovačkog društva TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. s detaljnim prikazima transakcija (list 71-87 spisa).

4. Sud nije proveo po tužitelju predložene dokaze za saslušanjem svjedoka ŽT i ovlaštene osobe tužitelja, kao ni prometno tehničko vještačenje na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e. Nije proveden po tuženiku predložen dokaz za provođenjem prometnog vještačenja na okolnost je li oštećeni na području Bjelovarsko – bilogorske županije mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu tužitelja, odnosno koje su prosječne cijene rada na tom području od strane neovlaštenih servisa te je li isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja neovlaštenih autoservisera na tom području. Naime, izvođenje tih predloženih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica između stranaka te bi provođenje tih dokaza bilo neekonomično i pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka te povećanju troškova postupka. Odluka o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari može se donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, a djelomično osnovan u pogledu zateznih kamata.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 60,63 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2024. do isplate.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i oštećeniku ispostavio račun broj 19/1/1 od 27. veljače 2024., na iznos od 3.293,04 EUR te da je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 3.232,41 EUR. Također, nije sporno da se preostali iznos od 60,63 EUR odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koji priznaje tuženik.

8. Između stranaka je sporno je li isplatom iznosa u mirnom postupku (iznos od 3.232,41 EUR) tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu. Sporan je i tijek zateznih kamata.

9. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 24. svibnja 2024. sud je utvrdio da je navedeni ugovor sklopljen između ŽT, kao ustupitelja, i SZÖKE USLUGE d.o.o. (ovdje tužitelj) kao primatelja. Iz navedenog ugovora proizlazi da je ustupitelj ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 19/1/1. U članku 1. stavak 3. je navedeno da je tuženik po ispostavljenom računu podmirio iznos ustupitelju od ukupno 3.232,41 EUR, dok nije podmirio iznos od 60,63 EUR, a što je upravo iznos koji ustupitelj ustupa tužitelju.

10. Uvidom u e-mail korespondenciju je razvidno da je tuženiku dostavljena Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 24. svibnja 2024.

11. Odredbom članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) je određeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (članak 81. stavak 1. ZOO).

12. Sukladno članku 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi članka 84. stavak 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

13. Iz izvida štete (oznaka štete: 70-AO-18947/2023) je razvidno da je tuženik u povodu prometne nesreće koja se dogodila dana 6. studenog 2023. napravio izvid štete dana 1. prosinca 2023. te između ostalog utvrdio da je radno vrijeme za popravak lim, meh, tap, plast, elek i ostali radovi osim lak – 5,10 sati, a radno vrijeme za lakiranje 4,60 sati. Upravo tu količinu radnih sati je i tužitelj obračunao u ispostavljenom računu broj 19/1/1. Nadalje, iz tuženikovog dopisa od 22. travnja 2024. proizlazi da je tuženik tim dopisom obavijestio oštećenika da da će mu isplatiti naknadu štete za prometnu nesreću koju je imao. Tuženik je procijenio visinu štete kao cjelokupnu naknadu štete na iznos od 3.232,41 EUR.

14. U odnosu na navode tuženika da je cijelosti naknadio štetu oštećeniku isplaćuju sud ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio ŽT cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku (vrijedi od 1. srpnja 2024.) navedeno da je cijena radnog sata servisa 43,75 EUR po satu (u cijenu uključen PDV). Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio oštećeniku ŽT. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima koji imaju najjeftinije cijene, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.

15. Slijedom svega navedenoga, iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 6. studenog 2023. pregledao oštećeno vozilo te sačinio izvid štete u kojem je specificirani dijelovi za zamjenu, vrijednost potrošnog materijala kao i radno vrijeme popravka (ukupno 9,70 h).

16. Račun koji je tužitelj izdao vlasniku vozila 27. veljače 2024., s dospijećem plaćanja istog dana odnosi se na dijelove koje je potrebe zamijeniti te je na navedenom računu navedeno da će obavljanje radova biti potrebno 9,70 sati uz cijenu 35,00 EUR po satu (cijena bez PDV-a).

17. Uvidom u Cjenik tužitelja sud je utvrdio da visina cijene radnog sata 43,75 EUR (u cijenu uključen PDV).

18. Stoga, tužiteljeva cijena radnog sata u navedenom računu obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja koji je u primjeni od 1. srpnja 2023. Cjenik tužitelja je ovjeren pečatom i potpisom tužitelja.

19. Slijedom svega navedenoga, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe članka 1085. stavak 1. i 4. i odredbe članka 84. stavak 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

20. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 21. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog dopisa od 22. travnja 2024. proizlazi da je u tom dopisu naveo kako je odštetni zahtjev zaprimio 7. studenog 2023. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 7. studenog 2023. Međutim, s obzirom da je tužitelj potraživao zatezne kamate tekuće od 28. veljače 2024., sud je sukladno odredbi članka 2. ZPP- a odlučio u granici postavljenog zahtjeva.

22. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO. Naime, u konkretnom se slučaju radi o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti temeljem police osiguranja svom osiguraniku, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose.

23. Stoga, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zateznih kamata preko dosuđene stope te je odlučeno kao u točki II/ izreke presude.

24. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

25. Tužitelju su priznati troškovi jednokratne nagrade u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 125,00 EUR. Tužitelj također ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ukupno iznosi 144,91 EUR.

26. Odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO- a na troškove parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 28. ožujka 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III/ izreke presude.

28. Tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu i presudu preko dosuđenog iznosa budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. ZSP-a, nisu nastali (čl. 151. st. 1. ZPP).

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV/ izreke presude.

U Zagrebu 28. ožujka 2025.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.