REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: 91. P-2033/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja OE, vl. KALABRIĆ AUTO", Velika Gorica, Gornje Podotočje 30/2, OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović, Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 17. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, dana 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, iznos od 86,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 86,00 EUR od 12. srpnja 2024. do isplate preko stope dosuđene pod točkom I/ izreke presude.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2025. do isplate prema godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godišnje, i to u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6,64 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 20. svibnja 2024. godine nastala šteta na vozilu, marke i tip BMW 320D, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika EE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a da je tuženik tu štetu obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja koju ima ugovorenu s oštećenikom. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te je tuženik 18. lipnja 2024. procijenio štetu i napravio zapisnik o izvidu štete. Oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja koji je je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Tužitelj ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te je za svoju uslugu ispostavio račun broj 135/VP/1 u ukupnom iznosu od 1.615,86 EUR (PDV uključen).Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku te je tuženik likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 1.529,86 EUR. Razliku od 86,00 EUR po računu koji tuženik nije platio isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 26. lipnja 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje (temeljem tuženikove obrazložene ponude) u iznosu od 86,00 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika, aktivnu i pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu štete. Ističe da je dužnost oštećenika poduzeti sve potrebne mjere da bi smanjio štetu, a da je u konkretnom slučaju tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Tuženik je sukladno odredbi članka 1090. Zakona o obveznim odnosima isplatilo iznose naknade štete dostatne da se u cijelosti saniraju oštećenja koja su bila predmet odštetnog zahtjeva i odbilo zahtjeve za naknadom štete preko tržišnih cijena radnog sata jer je oštećena osoba neopravdano doprinijela da trošak sanacije bude veći nego u drugim jednako kvalitetnim neovisnim serviserima na području prebivališta tužitelja. Stoga, tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i traženi tijek kamata koji nije prenesen cesijom te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao: račun broj 135/VP/1 od 26. lipnja 2024. (list 9 spisa), izvid štete broj 248210512277 (list 11 spisa), ponuda od 27. lipnja 2024. (list 12 spisa), potvrda o uplati od 15. srpnja 2024. (list 13 spisa), cjenik tužitelja (list 15 spisa), ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 26. lipnja 2024. (list 16- 17 spisa), notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 28. lipnja 2024. (list 18 spisa), e-mail korespondencija (list 19 spisa), smjernice HANFE (list 20-21 spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 56-59 spisa), račun trgovačkog društva M. i D. d.o.o., broj 351/1/1 od 26. rujna 2024. (list 70 spisa), račun BMW Service, broj 10566/1/67 od 12. rujna 2024. (list 71 spisa), računi trgovačkog društva TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o. s detaljnim prikazima transakcija (list 75-91 spisa).

4. Sud nije proveo po tužitelju predložene dokaze za saslušanjem svjedoka EE i tužitelja, kao ni prometno tehničko vještačenje na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e. Nije proveden po tuženiku predložen dokaz saslušanjem svjedoka CE, procjenitelja tuženika, kao ni dokaz za provođenjem prometnog vještačenja na okolnost je li se vozilo moglo vratiti u prvobitno stanje/popraviti po navedenim cijenama, udaljenosti mjesta prebivališta oštećenika i navedenih usporednih servisnih radionica. Također, odbijen je prijedlog tuženika da sud službenim putem zatraži od AUTO M. i D. d.o.o., Markulinka 7, 10257 Brezovica te BMW service, Folengovićeva 12, Zagreb podatak o cijeni rada limara i lakiera i cijeni potrošnog materijala lakirera prema izvidu štete tuženika, odnosno saslušanje djelatnika istih na navedene okolnosti. Naime, izvođenje tih predloženih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica između stranaka te bi provođenje tih dokaza bilo neekonomično i pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka te povećanju troškova postupka. Odluka o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari može se donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, a djelomično osnovan u pogledu zateznih kamata.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 86,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2024. do isplate.

7. Između stranaka nije sporno je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i oštećeniku ispostavio račun broj 135/VP/1 od 26. lipnja 2024., na iznos od 1.615,86 EUR te da je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 1.529,86 EUR. Također, nije sporno da se preostali iznos od 86,00 EUR odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koji priznaje tuženik.

8. Između stranaka je sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i postojanje doprinosa oštećeniku visini nastale štete. Sporan je i tijek zateznih kamata.

9. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 26. lipnja 2024. sud je utvrdio da je navedeni ugovor sklopljen između EE, kao ustupitelja, i ČE, vl. "KALABRIĆ AUTO" (ovdje tužitelj) kao primatelja. Iz navedenog ugovora proizlazi da je ustupitelj ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 135/VP/1. U članku 1. stavak 3. je navedeno da je tuženik po ispostavljenom računu podmirio iznos ustupitelju od ukupno 1.529,86 EUR, dok nije podmirio iznos od 86,00 EUR, a što je upravo iznos koji ustupitelj ustupa tužitelju.

10. Uvidom u e-mail korespondenciju je razvidno da je tuženiku dostavljena Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 28. lipnja 2024.

11. Odredbom članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) je određeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (članak 81. stavak 1. ZOO).

12. Sukladno članku 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi članka 84. stavak 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

13. Nadalje, prema odredbi članka 88. stavak 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (članak 88. stavak 3. i 4. ZOO).

14. Slijedom svega navedenoga, a temeljem citiranih zakonskih odredaba nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

15. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostataka pasivne legitimacije. Iz zapisnika o izvidu štete proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete na vozilu oštećenika EE u povodu prometne nesreće koja se dogodila 20. svibnja 2024. U izvidu štete tuženik je naveo je izvršen na temelju police broj [broj police], da se radi o djelomičnoj šteti, a da radno vrijeme popravaka iznosi: limar 1,40 sati, lakirer 2,90 sati. Upravo tu količinu radnih sati za radove limara i lakiera je i tužitelj obračunao u ispostavljenom računu broj 135/VP1. Nadalje, iz tuženikovog dopisa od 27. lipnja 2024. proizlazi da je tuženik tim dopisom obavijestio oštećenika da odgovornost tuženika za naknadu štete nije sporna pa da je slijedom toga i njegov odštetni zahtjev pravno osnovan. Tuženik je procijenio visinu štete kao cjelokupnu naknadu štete na iznos od 1.529,86 EUR. Stoga, sud je mišljenja da je takvim postupanjem tuženik nedvojbeno konkludentno priznao kako pasivnu legitimaciju, tako i odgovornost za naknadu štete nastale njegovom osiguraniku (oštećeniku) u ovom štetnom događaju te da osporavanje nastanka štetnog događaja, legitimacije i odgovornosti koje tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom postupka sud smatra paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

16. Nadalje, oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio EE cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 2. siječnja 2024. navedeno da je cijena radnog sata servisa za autolimarske i autolakirerske radove 40,00 EUR po satu (cijena izražena bez PDV). Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio oštećeniku LE. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima koji imaju najjeftinije cijene, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.

17. Stoga, odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik, suprotno navodima tuženika, nije doprinio nastanku štete u smislu članka 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu.

18. Slijedom svega navedenoga, iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 20. svibnja 2025. pregledao oštećeno vozilo 18. lipnja 2024. te sačinio izvid štete u kojem je specificirani dijelovi za zamjenu, vrijednost potrošnog materijala lakiera, kao i radno vrijeme popravka (limar – 1,40 h, lakirer – 2,90 h).

19. Račun koji je tužitelj izdao vlasniku vozila 26. lipnja 2024., s dospijećem plaćanja 11. srpnja 2024. odnosi se, između ostalog, na limarske radove u trajanju od 1,40 h po cijeni od 40,00 EUR/h, kao i lakierske radove u trajanju od 2,90 h po cijeni od 40,00 EUR/h.

20. Uvidom u Cjenik tužitelja sud je utvrdio da visina cijene radnog sata limarskih i lakirerskih radova iznosi 40,00 EUR.

21. Stoga, tužiteljeva cijena radnog sata u navedenom računu obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja od 2. siječnja 2024. Cjenik tužitelja je ovjeren pečatom i potpisom tužitelja. Tuženik, prema ocjeni suda, svojim navodima nije s uspjehom doveo u pitanje vjerodostojnost predmetne isprave.

22. Slijedom svega navedenoga, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe članka 1085. stavak 1. i 4. i odredbe članka 84. stavak 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

23. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 24. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog dopisa od 27. lipnja 2024. proizlazi da je u tom dopisu naveo kako je datum odštetnog zahtjeva – 21. svibnja 2024. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen tog dana. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 21. svibnja 2024. Međutim, s obzirom da je tužitelj potraživao zatezne kamate tekuće od 12. srpnja 2024., sud je sukladno odredbi članka 2. ZPP-a odlučio u granici postavljenog zahtjeva.

25. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO. Naime, u konkretnom se slučaju radi o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti temeljem police osiguranja svom osiguraniku, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose.

26. Stoga, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zateznih kamata preko dosuđene stope te je odlučeno kao u točki II/ izreke presude.

27. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

28. Tužitelju su priznati troškovi jednokratne nagrade u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 125,00 EUR. Tužitelj također ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ukupno iznosi 144,91 EUR.

29. Odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO- a na troškove parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 28. ožujka 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III/ izreke presude.

31. Tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu i presudu preko dosuđenog iznosa budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. ZSP-a, nisu nastali (čl. 151. st. 1. ZPP).

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV/ izreke presude.

U Zagrebu 28. ožujka 2025.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.