REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2, Pazin

Poslovni broj Povrv-151/2024-26

(ranije R146/2023)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužiteljica Republika Hrvatska, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, Narodnog doma 2B, i tuženik RS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d. o. o. Pula, Dalmatinova 4, radi isplate, nakon u ponovljenom postupku održane glavne rasprave zaključene 24. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnice Danijele Šimonović i punomoćnice tuženika RSE, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovog suda, Stalne službe u Bujama – Buie, posl. br. Ovrv-9355/2022-7 od 17. svibnja 2023., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici u roku osam dana od dostave rješenja o ovrsi namiri tražbinu u iznosu 9.292,25 eura (devet tisuća dvjesto devedeset dva eura i dvadeset pet centi) sa zateznim kamatama koje:

– na 7.978,30 eura teku od 25. veljače 2022.

– na 262,79 eura teku od 14. ožujka 2022.

– na 262,79 eura teku od 19. ožujka 2022.

– na 262,79 eura teku od 18. travnja 2022.

– na 262,79 eura teku od 21. svibnja 2022.

– na 262,79 eura teku od 20. lipnja 2022.

sve do isplate i po stopi do 30. lipnja 2022. od 5,49 %, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. od 5,31 %, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. od 5,5 %, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. od 7 %, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. od 7,50 %, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. od 7,25 %, a od 1. siječnja 2025. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO), uvećanoj za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovog suda, Stalne službe u Bujama – Buie, posl. br. Ovrv-9355/2022-7 od 17. svibnja 2023., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici u roku osam dana od dostave rješenja o ovrsi namiri tražbinu u iznosu 1.992,77 eura sa zateznim kamatama koje teku do isplate:

– na 1.909,81 eura teku od 25. veljače 2022.

– na 16,59 eura teku od 14. ožujka 2022.

– na 16,59 eura teku od 19. ožujka 2022.

– na 16,59 eura teku od 18. travnja 2022.

– na 16,59 eura teku od 21. svibnja 2022.

– na 16,59 eura teku od 20. lipnja 2022.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovog suda, Stalne službe u Bujama – Buie, posl. br. Ovrv-9355/2022-7 od 17. svibnja 2023., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici u roku osam dana od dostave rješenja o ovrsi naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 211,53 eura.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka isplatom 861,00 eura (osamsto šezdeset jedan euro) u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, za iznos 189,00 eura.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga ovrhovoditeljice, ovdje tužiteljice, na temelju vjerodostojnih isprava – izvadaka otvorenih stavaka Državne nekretnine d. o. o. Zagreb, od 27. lipnja 2022., ovaj sud, Stalna služba u Bujama – Buie, donio je rješenje o ovrsi posl. br. Ovrv-9355/2022-7 od 17. svibnja 2023. kojim je ovršeniku, ovdje tuženiku, naloženo da tužiteljici u roku osam dana od dostave rješenja namiri tražbinu u iznosu 11.285,02 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 9.888,11 eura teku od 25. veljače 2022. do isplate, te na pojedinačne iznose od 279,38 eura od 14. ožujka 2022., 19. ožujka 2022., 18. travnja 2022., 21. svibnja 2022. i 20. lipnja 2022., sve do isplate (t. I.), kao i da joj naknadi nastale troškove postupka u iznosu 211,53 eura (t. III.), a radi ostvarenja tih tražbina određena je ovrha (t. II.).

2. Predmetno rješenje o ovrsi, budući da je tuženik izjavio dopušten i pravodoban prigovor u kojem je u osporio osnovu (i visinu) predmetnog potraživanja tužiteljice, rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-146/2023-10 od 23. studenog 2023., stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom su pogledu ukinute sve provedene radnje, dok je u odnosu na ostali dio određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (sukladno čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ br. zakona 112/2012., 25/2013. – Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, 93/2014., 55/2016. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020. i 114/2022.).

3. U postupku je donesena presuda posl. br. Povrv-146/2023-18 od 8. srpnja 2024. kojom je platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi ukinut, a tužbeni zahtjev odbijen, koja presuda je rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž- 2646/2024 od 7. studenog 2024. ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje.

4. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je u ponovljenom (i dokaznom) postupku, izveo sve dokaze koje su stranke predložile, odnosno pročitao je isprave koje se nalaze u spisu, i to: izvatke otvorenih stavaka (str. 10–13), ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji od 21. svibnja 2018. (str. 25–29, 6–-66), zapisnike o izvršenom očevidu od 18. veljače 2019. i 7. siječnja 2022. (str. 48–49), dopise tvrtke Državne nekretnine d. o. o. od 22. veljače 2022. i 21. ožujka 2022. s povratnicama (str. 50–55), Odluku Ministarstva državne imovine od 12. lipnja 2018. (str. 56–57), Odluku Općine [adresa] od 1. listopada 2018. (str. 58–59), e-mail Općine Motovun od 22. veljače 2022. (str. 60), izračun (str. 61), izvadak iz zemljišne knjige (str. 67), zahtjev za mirno rješenje spora od 10. prosinca 2022. (str. 74–75) te nacrt nagodbe N-DO- 44/2022 od 23. listopada 2023. uz elektroničku korespondenciju (76–78).

5. Ocjenom izvedenih dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu 11.285,02 eura sa zateznim kamatama s osnove koristi koju da je tuženik ostvario korištenjem tužiteljičinog poslovnog prostora na adresi [adresa], oznake k. č. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina], površine 198 m2, koja se sastoji od dvije etaže – suterena i prizemlja, i to bez pravne osnove.

7. Tuženik je osporio osnovanost i visinu predmetne tražbine. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi je naveo da su neosnovani izvatci otvorenih stavaka na temelju kojih je doneseno rješenje o ovrsi za koje je naveo da ih nikada nije ni zaprimio. Istaknuo je i da ne sadrže podatke o ispravi na temelju koje bi se mogao identificirati nastali dug i vrijeme dospijeća istog, već da predstavljaju običnu specifikaciju s paušalnim navođenjem datuma nastanka duga i iznos dugovanja pa da se stoga ne mogu smatrati vjerodostojnom ispravom. U ponovljenom postupku istaknuo je da visina zakupnine po kojoj je utuženo predmetno potraživanje nije odgovarajuća za predmetni prostor, jer da on nije ni skladišni, ni garažni, da je u derutnom stanju, da prokišnjava, da je pun vlage i obrastao bršljanom.

8. Za odlučivanje o zahtjevu za naknadu koristi od uporabe tuđe stvari u ovom slučaju mjerodavne su odredbe čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. – pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV) koje reguliraju pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika. Pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i imao koristi od nje, s time da može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni (čl. 164. st. 1. i 2. ZV-a), dok nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku te naknaditi sve štete i koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja, ali nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni nužni troškovi za koje traži naknadu. Odredbom čl. 165. st. 6. ZV-a propisano je da od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

8. 1. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu pravo na posjed ne pripada, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZV-a). Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (čl. 18. st. 5. ZV-a).

8. 2. Kako je istaknuo drugostupanjski sud u ukidnoj odluci, posjed se predmnijeva poštenim do trenutka kad je posjednik primio vlasnikovu tužbu. Na vlasniku je teret dokazivanja da je posjed nepošten, s time može dokazivati nepoštenje posjeda i prije podnošenja tužbe. Nadalje, sukladno odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a, posjednik je unatoč svom nezakonitom posjedovanju pošten, ako ne zna da mu ne pripada pravo na posjed, a to je njegovo neznanje ispričivo (tako i pravna teorija N, T; Č Đ; K A; E U; NS, Stvarno pravo, Narodne novine, Zagreb, svezak I., 2007, str. 224.).

9. Nije sporno u ovome postupku, a proizlazi i iz zemljišnoknjižnog izvatka, da je tužiteljica vlasnica nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], površine 198 m, koja se sastoji od dvije etaže – suterena i prizemlja, na adresi: [adresa].

9. 1. Da je tuženik u razdoblju od najmanje 18. veljače 2019. pa do najmanje 16. prosinca 2022. (kada je tužiteljica zahtjevom za mirno rješenje spora broj N-DO- 44/2022 od 10. prosinca 2022., kojeg je tuženik zaprimio 16. prosinca 2022., zatražila predaju predmetnog poslovnog prostora), bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora, u kojem je skladištio stvari i ugostiteljski inventar, proizlazi iz zapisnika Ministarstva državne imovine od 18. veljače 2019. i 7. siječnja 2022., koje je sastavila službena osoba Ministarstva povodom obavljenih očevida na predmetnoj nekretnini. Tuženik činjenicu da se nalazio u posjedu predmetne nekretnine u utuženom razdoblju nije ni osporio, kao ni primitak poziva koji su mu upućeni za podmirenjem dugovane tražbine po osnovi korištenja predmetne nekretnine (dopis Državnih nekretnina d. o. o., klasa: 372-02/22-01/03, urbroj: DN-5-01/VR-22-4 od 22. veljače 2022. koji je tuženik je zaprimio 28. veljače 2022., dopis Državnih nekretnina d.o.o., klasa: 372- 02/22-01/03, urbroj: DN-5-01/VR-22-5 od 22. veljače 2022. koji je tuženik je zaprimio 28. veljače 2022., dopis Državnih nekretnina d.o.o., klasa: 372-02/22-01/03, DN-5- 01/VR-22-7 od 21. ožujka 2022. koji je tuženik je zaprimio 21. ožujka 2022.; kojima je tuženik obaviješten i o načinu izračuna visine iznosa po osnovi neosnovanog korištenja). Osim toga, i u nacrtu nagodbe vezano za predaju u posjed i ispražnjenje predmetne nekretnine koju je tuženik po punomoćniku nesporno primio (elektronička poruka na str. 78), i na koju se očitovao, na način da je s pojedinim odredbama suglasan, stoji da će tuženik iz predmetne nekretnine iznijeti sve svoje stvari, ugostiteljsku opremu te nekoliko kanti za smeće.

10. Tuženik nije dokazao da bi po bilo kojem pravnom osnovu koristio predmetni poslovni prostor ili da bi tužiteljici plaćao zakupninu, što proizlazi i iz zapisnika Ministarstva državne imovine od 18. veljače 2019. na kojem je službena osoba navela kako je tuženik zainteresiran za kupnju ili zakup predmetnog prostora po fer cijenama. Okolnost da tuženik nije potpisao navedeni zapisnik nije od značaja jer je zapisnik sastavila službena osoba Ministarstva koja nema razloga da ne postupa po najboljem znanju i iskustvu te pravilima struke. Za suprotno utvrđenje, odnosno da ono što je utvrđeno o toj ispravi ne odgovara istini, tuženik nije predložio dokaze.

10. 1. Tuženik je stoga, i prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, najmanje od 18. veljače 2019., znao i morao znati da koristi poslovni prostor tužiteljice bez ikakvog pravnog osnova slijedom čega da mu ne pripada pravo na posjed, pa time, nije, niti može biti pošteni posjednik u smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZV-a.

11. Visina naknade za korištenje poslovnog prostora bez pravne osnove utvrđena je na temelju Odluke Ministarstva državne imovine o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu / suvlasništvu Republike Hrvatske, klasa:

372-01/18-01/134 urbroj: 536-03-01/01-18-07 od 12. lipnja 2018., uz primjenu Odluke o visini početne cijene zakupnina za nekretnine u vlasništvu Općine Motovun- Monotona, klasa: 943-01/18-01/2 urbroj: 2163/05-04-02-18-1 od 1. listopada 2018., kojom je u čl. 3. propisana početna zakupnina mjesečno po m2 za poslovne prostore po zonama i namjeni prostora, pa je tako garažni i skladišni prostor, za zonu 1 (kojoj pripada [adresa] prema dopisu Općine Motovun na str. 60), do 50 m2 predviđeni iznos zakupnine mjesečno 10,00 kn / 1,33 eura po m2, a za prostore površine preko 50 m2, 8,00 kn / 1,06 eura po m2.

11. 1. Predmetni poslovni prostor ima 198 m2, pa bi zakupnina iznosila 1.584,00 kn odnosno 210,23 eura, a ne 1.684,00 kn odnosno 223,51 po m2 kako je to utuženo po principu 50 m2 po 10,00 kn plus 148 m2 po 8,00 kn = 1.684,00 kn (jer tako moglo biti utuženo i 3 x 50 m2 po 10,00 kn plus 48 m2 po 8,00 kn, što nije ispravno jer je riječ o jednom poslovnom prostoru na dvije etaže), s PDV-om (s obzirom na to da su Državne nekretnine d. o. o. obveznik plaćanja PDV-a, a ta tvrtka upravlja stanovima i poslovnim prostorima u vlasništvu Republike Hrvatske te vode evidenciju naplaćenih zakupnina i najamnina, i to u ime Republike Hrvatske, a za svoj račun, sve sukladno Ugovoru o poslovno-tehničkoj suradnji koji su Republika Hrvatska i trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o., Zagreb sklopili 21. svibnja 2018.), što mjesečno ukupno iznosi 262,79 eura (umjesto 279,38 eura).

12. Prema izvacima iz poslovnih knjiga potraživanje tužiteljice se odnosi na naknadu za korištenje za razdoblje, kako stoji u izvatku 18. veljače 2019. do 31. siječnja 2022. (s dospijećem računa 24. veljače 2022. na iznos 74.501,96 kn / 9.888,11 eura), te na račune od 25. veljače 2022. (s dospijećem 13. ožujka 2022.), 2. ožujka 2022. (s dospijećem 18. ožujka 2022.), 1. travnja 2022. (s dospijećem 17. travnja 2022.), 4. svibnja 2022. (s dospijećem 20. svibnja 2022.) i 3. lipnja 2022. (s dospijećem 19. lipnja 2022.), sve u iznosima od po 2.105,00 kn / 279,38 eura.

12. 1. Tužiteljica je u tijeku ovog postupka (u podnesku od 30. studenog 2023.) obrazložila da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine (bez valjane pravne osnove i bez da plaća zakupninu) od najmanje siječnja 2019. No, iz dostavljenih izvadaka iz poslovnih knjiga sud zaključuje da se naknada za korištenje predmetne nekretnine potražuje za razdoblje od 18. veljače 2019. do svibnja 2022., pa slijedi da tužiteljici pripada naknada od 262,79 mjesečno za 10 dana (u veljači 2019.) i 30 mjeseci (od ožujka 2019. do prosinca 2021.), odnosno ukupno 7.978,30 eura (94,60 eura + 7.883,70 eura), umjesto 74.501,96 kn / 9.888,11 eura, te za razdoblje od siječnja 2022. do svibnja 2022. iznos od 1.313,95 eura (5 x 262,79 eura) umjesto 10.525,00 kn / 1.396,91 eura, što sveukupno iznosi 9.292,25 eura.

12. 2. Iako je tuženik utuženu visinu obrazloženo osporio navevši u bitnome da predmetni prostor nije adekvatan za uporabu pa da se naknada ne može naplaćivati prema iznosu zakupnine, to je učinio tek u tek u stadiju glavne rasprave, a nije ni na te okolnosti predložio dokaze (primjerice vještačenje).

13. Slijedom svega iznijetog, i to da je tužiteljica vlasnica predmetnog poslovnog prostora, da je obveznik predmetne naknade u razdoblju od 18. veljače 2019. do 30. svibnja 2022. tuženik kao nepošteni posjednik, bez pravne osnove, koji posjed u ovome postupku tuženik nije osporio, a nije ni dokazao da ima valjani pravni osnov posjedovanja, valjalo je tuženika obvezati da tužitelju plati naknadu za korištenje u visini zakupnine koju bi inače morao plaćati tužiteljici, koja iznosi 1.584,00 kn odnosno 210,23 eura uvećano za PDV 25 % (52,56 eura), ukupno 262,79 eura mjesečno, u cijelom utuženom razdoblju, i u tom dijelu održati platni nalog na snazi, a u preostalom ukinuti, kao pod t. I. i II. izreke.

13. 1. Tužiteljici su priznate zatezne kamate na iznos 7.978,30 eura kako je to zatraženo (za ukupni iznos 9.888,11 eura) od 25. veljače 2022., te na pojedinačne iznose od 262,79 eura za razdoblje od siječnja 2022. do svibnja 2022., prema dospijećima računa, kako je to naznačeno u izvatku otvorenih stavaka, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, sve budući da tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu, a od tuženika je zatraženo plaćanje naknade (dopisom od 22. veljače 2022. u iznosu 74.501,96 kn / 9.888,11 eura; te dopisom od 22. veljače 2022. za razdoblje od 1. veljače 2022. nadalje).

14. Tužiteljica je podnijela zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu 1.050,00 eura, i to za sastav prijedloga za ovrhu, podneska od 30. studenog 2023., zastupanja na ročištima 23. svibnja 2024. i 24. veljače 2025., sve u iznosima od po 200,00 eura, te za sastav žalbe iznos od 250,00 eura.

14. 1. Budući da je ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka smatraju se troškovima parničnog postupka. Iz tog razloga ukinut je platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu 211,53 eura (t. III. izreke).

14. 2. Tužiteljici, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a, i djelomično uspjehu u sporu od 91 % (u pogledu osnove 100 %, u pogledu visine 82 %, 182/2 = 91 %) te uspjehu tuženika od 9 % (u pogledu osnove 0 %, u pogledu visine 18 %, 18/2 = 9 %), pripada 82 % opravdanog troška (ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici), što sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.; tbr. 7. t. 1., tbr. 8. t. 1., tbr. 9. t. 1., tbr. 10. t. 1., tbr. 52. i tbr. 54.), koja se primjenjuje sukladno čl. 163. ZPP-a, iznosi 861,00 euro.

14. 3. Stoga je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog postupka isplatom 861,00 euro, dok je za preostali dio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen, kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, sve kao u t. IV. do VI. izreke rješenja.

U Pazinu 28. ožujka 2025.

Sutkinja

Mihaela Kaligari Hek

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

1. tužiteljica po ODO Pazin,

2. tuženik po pun.