Poslovni broj: P-61/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužiteljice ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vladimir Vučković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice IĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ante Karlović, odvjetnik u Rijeci, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, nakon održane glavne rasprave zaključene 13.02.2025., dana 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditeljice – tuženice IĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv ovršenice – tužiteljice ĆĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u predmetu broj Ovr-1301/2022 Općinskog suda u Novom Zagrebu. Nalaže se tuženici platiti troškove postupka tužiteljici u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici ĆĆ da tuženici IĆ naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 600,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28.03.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 25.01.2024. tužiteljica ĆĆ zatražila je donošenje presude kojom bi se ovrha posl. br. Ovr-1301/2022 proglasila nedopuštenom, u bitnom ističući prigovor visine naslijeđene imovine i prigovor prava na dom te navodeći da je ovršna isprava nerazumljiva.

2. Tuženica IĆ je u odgovoru na tužbu osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da tužiteljica odgovara do visine naslijeđene imovine te da ovršna isprava nije nerazumljiva.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to uvjerenje od 05.12.2022. (str. 5 spisa), rješenje o nasljeđivanju od 12.07.2016. (str. 6-8 spisa), zk izvadak (str. 27-32 spisa), pročitan je spis posl. br. Ovr-1301/2022 te je saslušana tužiteljica (str. 39-40 spisa).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet parnice je proglašenje nedopuštenosti ovrhe na nekretnini tužiteljice koja se sastoji od ½ dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6. Uvidom u spis predmeta posl. br. Ovr-1301/2022 utvrđeno je da je zaključkom ovršnog suda od 09.01.2024. tužiteljica kao ovršenica upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, slijedim čega je ispunjena procesna pretpostavka za vođenje ovog postupka.

7. Nedopuštenost ovrhe razmotrena je u okviru razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017; 131/2020, 114/2022 dalje: OZ), dakle u okviru prigovora visine naslijeđene imovine, povodom kojeg je tužiteljica rješenjem ovršnog suda upućena na pokretanje parničnog postupka.

8. Uvidom u spis posl. br. Ovr-1301/2022 sud je utvrdio sljedeće činjenice, koje ustvari niti nisu sporne između stranaka:

- tužiteljica i tuženica su suvlasnice nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište, svaka u ½ dijela;

- rješenjem o ovrsi od 03.11.2022. određena je ovrha polovici nekretnine koja pripada tužiteljici (tamo ovršenici), radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine tuženice (tamo ovrhovoditeljice) u iznosu 406.312,22 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama;

- ovrha je određena na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-11452/2005 od 28.05.2015., kojom je HĆ kao tuženiku naloženo da ovdje tuženici IĆ (tamo tužiteljici) isplati navedeni novčani iznos;

- pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-1514/2016 UPP/OS- 124/2016-2 od 12.07.2016. iza pok. HĆ njegovim nasljednicima utvrđeni su ĆĆL i DĆ koji su naslijedili novčana sredstva po računima i automobil te ovdje tužiteljica ĆĆ koja je naslijedila ½ dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

9. Prema tome u konkretnom slučaju ovršna isprava glasi na dužnika HĆ, dok je ovrha određena protiv tužiteljice ĆĆ kao njegove nasljednice, pri čemu je ovrha – iako nije pravno odlučno – određena upravo na onoj imovini koju je tužiteljica od njega naslijedila.

10. Po čl. 139. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015; dalje: ZN) kada ima više nasljednika oni solidarno odgovaraju za ostaviteljeve dugove (st. 4.), s time da nasljednik za ostaviteljeve dugove odgovara do visine naslijeđene imovine (st. 3.).

11. Slijedom navedenoga, iako tužiteljica nije jedina nasljednica pok. HĆ, ona solidarno odgovara za njegovo cjelokupno dugovanje prema tuženici, ali samo do visine naslijeđene imovine.

12. Tužiteljica je od pok. HĆ naslijedila ½ dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa je u ovoj parnici bila dužna dokazati da je vrijednost toga što je naslijedila manja od potraživanja tuženice prema pok. HĆ (406.312,22 HRK).

13. Iz priloženog ovršnog spisa posl. br. Ovr-1301/2022 proizlazi da je u ovršnom postupku provedeno građevinsko vještačenje radi utvrđivanja vrijednosti nekretnine radi prisilne prodaje te je vještak procijenio vrijednost ½ dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na 131.500,00 EUR.

14. Tužiteljica međutim nije bila suglasna da se navedeno vještačenje iz ovršnog postupka koristi u ovoj parnici, već je predložila provođenje očevida i građevinskog vještačenja u ovom postupku, slijedom čega ju je sud raspravnim rješenjem od 03.10.2024. (str. 22 spisa) pozvao na uplatu predujma za izvođenje tih dokaza.

15. Tužiteljica nije u određenom joj roku uplatila predujam koji je bio potreban za provođenje očevida i građevinskog vještačenja u ovom predmetu, slijedom čega je sud raspravnim rješenjem od 13.02.2025. (str. 40 spisa) sud odustao od provođenja tih dokaza u skladu sa čl. 153. st. 3. ZPP.

16. Slijedom navedenoga tužiteljica u ovoj parnici nije dokazala da je vrijednost imovine koju je naslijedila (½ dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) manja od visine potraživanja tuženice radi čijeg namirenja se provodi ovršni postupak (406.312,22 HRK), pa primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) sud utvrđuje da vrijednost naslijeđene imovine nije manja od visine potraživanja.

17. Stoga konkretna ovrha nije nedopuštena iz razloga koji je predviđen u čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ, odnosno ispunjenje tražbine nije izmijenjeno ni onemogućeno zbog okolnosti koje su nastale nakon ovršne isprave.

18. Navodi tužiteljice o tome da je ovršna isprava nerazumljiva i navodi kojima sadržajno ističe prigovor prava na dom sadržajno ne predstavljaju razlog nedopuštenosti ovrhe iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ, niti je tužiteljica u pogledu tih navoda upućena na pokretanje parničnog postupka, pa sud u ovoj parnici nije ovlašten odlučivati o nedopuštenosti ovrhe zbog tih razloga.

19. U vezi navedenog valja istaknuti da je o tim žalbenim razlozima već odlučeno u ovršnom postupku. Naime, o tužiteljičinoj žalbi protiv rješenja o ovrsi odlučivao je Županijski sud u Sisku koji je rješenjem posl. br. Gž Ovr-41/2023-2 od 14.11.2023. odbio žalbu tužiteljice (tamo ovršenice). Tom odlukom županijski sud je meritorno odlučivao o navedenim žalbenim razlozima tužiteljice te je utvrdio da ti žalbeni razlozi nisu osnovani, slijedom čega je odbijena žalba i potvrđeno rješenje o ovrsi, uz uputu prvostupanjskom ovršnom sudu da je samo u pogledu prigovora visine naslijeđene imovine potrebno ovršenicu uputiti na pokretanje parničnog postupka. Ponovno odlučivanje o razlozima nedopuštenosti ovrhe o kojima je već meritorno odlučio drugostupanjski ovršni sud, a o koji niti ne predstavljaju žalbene razloge iz nadležnosti parničnog suda, predstavljalo bi povredu prava na pravično suđenje i načela res iudicata (u tom smjeru ŽS Rijeka Gž Ovr-581/2021 od 22.12.2021.). Tek podredno se ukazuje da i ovaj parnični sud smatra neosnovanim tužiteljičin prigovor prava na dom, jer i iz njenog stranačkog iskaza (str. 39-40 spisa) i iz povijesnog zk izvatka (str. 31 spisa) proizlazi da je tužiteljica do useljenja u predmetnu nekretninu (prije 10-ak godina) sa svojom obitelji živjela u stanu koji je predstavljalo vlasništvo nje i njenog supruga, a koji stan je danas u vlasništvu njenog sina na kojeg je prenesen darovanjem, s time da je prijenos vlasništva u zemljišnim knjigama izvršen tek u travnju 2022., odnosno nakon što je tuženica radi istog potraživanja pokrenula raniji ovršni postupak posl. br. Ovr-1280/2021 u kojem je tužiteljica 01.03.2022. podnijela žalbu, pa je tek nakon toga došlo do zemljišnoknjižnog prijenosa vlasništva stana. Stoga pravo tuženice kao vjerovnika za prisilno ostvarenje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom svakako preteže nad tužiteljičinim navodnim pravom na dom.

20. Slijedom navedenoga ovrha određena rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr- 1301/2022 od 03.11.2022. nije nedopuštena iz razloga na koje se poziva tužiteljica i za koje je upućena na parnicu, pa je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Sud je odbio dokazne prijedloge stranaka za saslušanje svjedoka ŽĆ, MĆ, BĆ i EĆ, kao i za provođenje financijskog vještačenja, jer ti dokazi nisu podobni za utvrđivanje činjenica u pogledu prigovora visine naslijeđene imovine. Sud nije saslušao tuženicu jer se odrekla prava na saslušanje (čl. 265. ZPP).

22. Tuženica je u cijelosti uspjela u parnici, pa joj je tužiteljica na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužna naknaditi troškove postupka. Vrijednost predmeta spora iznosi 1.328,00 EUR (naznačena u tužbi), a tuženicu je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa su joj na temelju čl. 155. ZPP i uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023) priznati sljedeći troškovi postupka:

- sastav odgovora na tužbu – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);

- zastupanje na ročištima od 03.10.2024. i 13.02.2025. – po 200,00 EUR (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 600,00 EUR, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 28. ožujka 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Vladimir Vučković;

2. odvjetnik Ante Karlović.