Poslovni broj: 5 P-510/2024-31

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju UPG i drugi odvjetnici iz OD Grgić & partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, UP i drugi odvjetnici iz OD Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, N. Tesle 9, radi isplate 818,24 EUR, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja Nataše Mijić Scheidel, odvjetnice iz Rijeke i zamjenice punomoćnika tuženika ŽP, odvjetničke vježbenice, a objavljene dana 28. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 818,24 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. ožujka 2020. godine do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2 ZOO-a (ostali odnosi) koja se od dospijeća od 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 809,73 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. ožujka 2024. godine do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2 ZOO-a (ostali odnosi) i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-134/2023 od 4. ožujka 2024. godine bilo je naloženo drugotuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb da isplati tužitelju iznos od 818,24 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tužbeni zahtjev je odbijen prema prvotuženiku LD "SRNDAĆ" Permani (točka II. izreke). Točkom III. izreke naloženo je drugotuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 622,23 EUR s pripadajućim kamatama, a točkom IV. izreke tužitelju je naloženo da naknadi prvotuženiku LD "SRNDAĆ" parnične troškove u iznosu od 10,88 EUR.

2. Odluka je u točkama II. i IV. izreke postala pravomoćna 20. ožujka 2024. godine dok je povodom žalbe drugotuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, rješenjem VTS RH poslovni broj Pž-2067/2024 od 3. rujna 2024. godine, ukinuta prvostupanjska odluka u točkama I. i III. izreke te je predmet vraćen sudu na ponovni postupak. Iz obrazloženja ukidnog rješenja proizlazi da je u ponovnom postupku sud dužan uzeti u obzir pravovremeno predložene dokazne prijedloge te provesti dokaz prometnim i forenzičnim vještačenjem te nakon toga donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

3. U ponovljenom postupku stranke su ustrajale u cijelosti kod navoda iznijetih u prethodno vođenom postupku kao i kod istaknutih dokaznih prijedloga.

4. Tužitelj je u prethodno vođenom postupku u tužbi od 17. veljače 2023. godine naveo da je dana 19. veljače 2020. godine došlo do prometne nezgode na županijskoj cesti Ž 5051-D66 - [adresa]-D8 na području općine Matulji na 4 km + 500 m na način da je vozaču JP koji je upravljao autobusom marke Iveco reg. oznake [registarska oznaka], na ravnom dijelu kolnika, s lijeve na desnu stranu, iz šumskog predjela, istrčala divljač u koju je udario prednjim desnim dijelom autobusa odbacivši ju unaprijed, a nakon čega se divljač digla s kolnika i udaljila u smjeru šume uz desni rub kolnika. Na oštećenim dijelovima autobusa da su, prilikom policijskog očevida, uočeni tragovi dlaka divljači. Nad vozačem da je obavljeno alkotestiranje koje da je bilo negativno. Na autobusu marke "Iveco" Crossway da je nastala materijalna šteta koju je naknadio tužitelj po ugovoru o kasko osiguranju br. 831408609 u iznosu od 6.165,00 kn/818,24 EUR. Isplaćeni iznos potražuje od prvobitnog 1. tuženika LD Srndać i 2. tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, smatrajući ih solidarno odgovornim za predmetnu štetu. Navedeno iz razloga što je pozivom na odredbu čl. 75. Zakona o lovstvu lovoovlaštenik 1. tuženik LD Srndać Permani bio dužan spriječiti svaku štetu koja može nastati od divljači. Pozvao se na već zauzete stavove sudske prakse prema kojima za štete nastale uslijed naleta divljači na motorno vozilo postoji odgovornost osobe koja upravlja i gospodari lovištem, a koja se utvrđuje prema pravilima objektivne odgovornosti bez obzira na krivnju pozivom na odredbu čl. 1045. st. 3 ZOO-a. Pozvao se i na odredbu čl. 1064. ZOO-a prema kojoj za štetu od divljači odgovara njezin vlasnik odnosno na odredbu čl. 1066. st. 1 ZOO-a prema kojoj umjesto vlasnika odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da ju nadgleda. Odgovornost 2. tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb temelji na činjenici da je za vrijeme štetnog događaja postojala polica osiguranja od opće odgovornosti za štetu. Tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika solidarnu isplatu iznosa od 818,24 EUR. Predložio je da se izvrši uvid u isprave dostavljene uz tužbu, pribavi fotodokumentacija i skica mjesta nezgode od nadležne Policijske uprave, sasluša vozač JP u svojstvu svjedoka na okolnost dokazivanja činjenice nastanka štetnog događaja, provede prometno vještačenje uz očevid na licu mjesta kao i procjeniteljsko vještačenje na okolnost dokazivanja osnovanosti visine štete te financijsko vještačenje na okolnost dokazivanja isplate po sklopljenoj polici kasko osiguranja.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornom činjenicu da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bila sklopljena polica osiguranja br. [broj police osiguranja] koju je ugovorio Hrvatski lovački savez za sve lovoovlaštenike u Republici Hrvatskoj. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije i nepostojanje pravne osnovanosti tužbenog zahtjeva. Istaknuo je i prigovor zastare zahtjeva za isplatom. Prigovore je obrazložio navodom da prema podacima iz Potvrde PP Opatija nema dokaza da bi do štetnog događaja došlo uslijed sudara vozila tužiteljevog osiguranika s divljači. Navedeno iz razloga što se unijeta tvrdnja temelji isključivo na iskazu vozača vozila. Dodatno, da životinja nije pronađena na mjestu događaja i da bi trebalo vještačiti tragove dlake na vozilu budući da djelatnici policije ne raspolažu stručnim znanjem da ocijene od koje životinje potječe dlaka nađena na vozilu tužiteljevog osiguranika. Osim toga, da se odgovornost lovoovlaštenika temelji isključivo na šteti koja bi nastala zbog provođenja lova, a da 1. tuženik LD Srndać na dan štetnog događaja nije provodio lovne aktivnosti. Osim toga, da je potrebno ispitati postoji li krivnja vozača odnosno činjenicu da li je u konkretnom slučaju prilagodio vožnju uvjetima na cesti te upravljao s vozilom u skladu s propisima o sigurnosti. Prigovor zastare utemeljio je na činjenici da je od dana štetnog događaja do dana podnošenja tužbe proteklo više od tri godine. Na okolnost dokazivanja iznijetih činjenica predložio je saslušanje zastupnika po zakonu 1. tuženika BP, forenzičko vještačenje izuzetih dlaka s vozila tužitelja, pribavu spisa od PP Opatija i službeni upit Ministarstvu poljoprivrede radi utvrđivanja granica lovišta kojim upravlja 1. tuženik LD Srndać. Visinu tužbenog zahtjeva kao činjenicu je učinio nespornom no zbog iznijetih prigovora predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. Na pripremnom ročištu održanom 5. srpnja 2023. tužitelj je predložio da se od Ministarstva poljoprivrede pribavi podatak o lovoovlašteniku uz predmetnu dionicu ceste. Osporio je utemeljenost istaknutog prigovora zastare iz razloga što je tužba podnijeta 17. veljače 2023. godine i to unutar trogodišnjeg zastarnog roka od štetnog događaja. Nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon što je strankama dana mogućnost izjašnjavanja, donijet je plan upravljanja postupkom.

7. Na ročištu za glavnu raspravu u ponovljenom postupku održanom 24. siječnja 2024. godine stranke su ustrajale kod svih dokaznih prijedloga, tužitelj je ustrajao kod tužbenog zahtjeva, a tuženik kod svih iznijetih prigovora.

8. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem svjedoka JP (str. spisa 104-105) i zastupnika po zakonu LD "srndać, Permani, BP (str. spisa 105-106).

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev protiv tuženika u ponovljenom postupku u cijelosti osnovan.

10. Sporna je u postupku dinamika nastanka predmetnog štetnog događaja odnosno činjenica je li vozilo reg. oznake [registarska oznaka] udarilo u divljač.

11. Sporna je činjenica je li vozač prilagodio vožnju uvjetima na cesti te postoji li njegov doprinos (krivnja) u nastanku štetnog događaja.

12. Sporna je činjenica nalazi li se lovište 1. tuženika LD Srndać uz dionicu ceste na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj.

13. Sporna je okolnost je li zahtjev za isplatom u zastari te postoji li odgovornost lovačkog društva kao lovoovlaštenika za štetni događaj.

14. Sporno je radi li se o osiguranom slučaju odgovornosti za koji su svi lovoovlaštenici na području Republike Hrvatske sklopili policu osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti.

15. Zahtjev za isplatom iznosa od 818,24 EUR, kojeg je istaknuo tužitelj u tužbi od 17. veljače 2023. godine, nije u zastari iz razloga što od dana predmetnog štetnog događaja 19. veljače 2020. godine do dana podnošenja tužbe nije protekao trogodišnji zastarni rok od saznanja za štetu propisan čl. 230. st.1 ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22,156/22, 155/23), a ni petogodišnji iz čl. 230. st.2 ZOO-a, sve primjenom čl. 234. st.6 ZOO-a.

16. Iz potvrde PU Primorsko-goranska PP Opatija Klasa: 211-04/20-O/1297 Ur.br.:

511-09-31/06-O-5-3/2020 od 20. veljače 2020. godine (str. spisa 8-9) utvrđeno je da se dana 19. veljače 2020. godine u 21:30 sati dogodila prometna nesreća u kojoj je autobus marke "Iveco", reg. oznake [registarska oznaka] udario u srneću divljač krećući se iz smjera naselja Rupa u smjeru Permana. Iz potvrde proizlazi da je do prometne nezgode došlo u trenutku kada je srneća divljač pretrčavala kolnik i da je do udara došlo prednjim desnim dijelom autobusa. Nakon udara da se srneća divljač digla s kolnika te se udaljila u smjeru šume.

17. Iz zapisnika o očevidu od 6. travnja 2020. godine (str. spisa 93-95) proizlazi da je izvršen očevid na licu mjesta po dojavi vozača JP i da je o tom događaju obaviješteno LD Lisjak, Kastav. Na predmetnoj dionici ceste na kojoj se dogodio predmetni događaj da je postojao prometni znak opasnosti "Divljač na cesti".

18. Iz iskaza svjedoka JP (str. spisa 104-105) proizlazi da je na dan štetnog događaja vozio autobus u svojstvu zaposlenika KD Autotrolej na liniji Rupa – Permani i da mu je pred autobus izletjela košuta u koju da je udario prednjim desnim dijelom vozila. Tada da je zaustavio autobus te izašao van i ugledao s desne strane kolnika košutu koja da je pobjegla u šumu. O štetnom događaju da je obavijestio prometnika i policiju koja je izašla na lice mjesta i napravila očevid. Kretao se brzinom od nekih 50 km/h, prisjetio se da je bio potpuni mrak i da je cesta bila slabo osvijetljena. Šumica da se nalazila s obje strane kolnika. Vidljivih tragova krvi na kolniku i na autobusu da nije bilo samo da su bile vidljive dlake zabijene u plastiku na autobusu. Izjavio je da je često vozio liniju na toj dionici ceste i da je uvijek pazio jer da je na tim dionicama bilo iskakanja divljači. Košuta da se samo stvorila pred autobus, sve da se dogodilo u sekundi i da prije samog udara nije ni uspio zakočiti, a da je odmah stisnuo kočnicu čim je udario košutu. Izjavio je da je profesionalni vozač, da je po izlasku policije alkotestiran kao i da je toga dana prilagodio vožnju uvjetima i stanju na cesti.

19. Sud je iskaz svjedoka JP u cijelosti prihvatio kao istinit te u potpunosti podudaran s izjavama koje je vozač dao neposredno na licu mjesta prilikom vršenja očevida, a kako to proizlazi iz sadržaja zapisnika o očevidu i izvješća od 20. veljače 2020. godine (str. spisa 98). Osim toga, svjedok je na uvjerljiv, životan i logičan način opisao dinamiku nastanka štetnog događaja i samo iskakanje divljači na kolnik pa budući da ni stranke nisu isticale primjedbe na sadržaj njegova iskaza sud je navode iz njegova iskaza prihvatio kao vjerodostojne. Imajući u vidu da se radilo o autobusnoj liniji, činjenici da se radilo o profesionalnom vozaču čiji je alkotest bio 0,00 g/kg (str.spisa 97) sud je zaključio da nije postojao doprinos vozača nastanku predmetnog štetnog događaja osobito stoga što ni policijski djelatnici dolaskom na mjesto nezgode nisu izricali, a niti pokretali postupke protiv vozača JP, a kako je to vidljivo iz zapisnika o očevidu na str. spisa 93- 95. U postupku naime, nema dokaza da bi zbog vožnje JP bio pokrenut prekršajni postupak ili da bi protiv vozača bila izricana neka druga mjera u sklopu prekršajnopravne odgovornosti. Imajući u vidu da je građanskopravna odgovornost šira, iskaz vozača i rezultati provedenih dokaza ne stvaraju kod ovoga suda sumnju u istinitost navoda o iznenadnom iskakanju divljači koje se nije moglo ni predvidjeti, a niti spriječiti. Sud je stoga, s obzirom na opis predmetne dionice ceste kao i činjenicu da se iskakanje divljači dogodilo iznenada, u sekundi, u mraku, na neosvijetljenom dijelu ceste,a kako je to uvjerljivo opisao vozač JP kada je naveo da je do iskakanja divljači došlo iz šumovitog predjela koji se nalazi uz cestu, utvrdio da nema doprinosa vozača nastanku predmetnog štetnog događaja. Navedeno i iz razloga što je sud stekao uvjerenje da se radi o vozaču koji je vodio računa o stanju na cesti budući da je izjavio da je često vozio linije na tim dionicama i da je pazio jer da je na tim dionicama znalo biti iskakanja divljači. Stoga je utvrđeno da u vožnji vozača autobusa nije bilo protupravnosti.

20. Iz iskaza zastupnika po zakonu LD "Srndać", U, BP (str. spisa 105-106), u prethodno vođenom postupku, proizlazi da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo uobičajeno da policija obavijesti lovačko društvo koje graniči s dionicom ceste na kojoj se dogodio štetni događaj o iskakanju divljači. Izjavio je da LD "Srndać" Permani nije imalo saznanja o tom događaju iz razloga što se ne radi o lovištu koji se nalazi uz tu dionicu ceste. Predmetna dionica ceste da se nalazi uz dionicu ceste LD Lisjak Kastav tako da je osporio očitovanje Ministarstva poljoprivrede u pogledu navoda da bi predmetna dionica ceste prolazila uz granice lovišta LD Lane iz [adresa]. Navode iz iskaza zastupnika po zakonu 1. tuženika BP sud je prihvatio kao vjerodostojne budući da je ocjena ovoga suda da se radi o osobi koja je upućena u granice lovišta susjednih lovačkih društava kao i s obzirom na činjenicu da je i prije nego je postao predsjednik lovačkog društva u 2022. godini, kao član lovačkog društva i bivši policajac bio dobro upoznat s postupanjem u slučaju prometnih nezgodi zbog iskakanja divljači na cesti. Zbog navedenog, očitovanje Ministarstva poljoprivrede od 20. srpnja 2023. godine (str. spisa 88) ne odnosi se na konkretno mjesto na kojem se dogodila nezgoda zbog čega navod da se radi o lovištu LD " Ž", [adresa] nije od utjecaja na utvrđenje činjenica u postupku. Osim toga u zapisniku o očevidu od 6. travnja 2020. godine (str. spisa 93-95) se navodi pokušaj obavještavanja LD Lisjak, Kastav, a što upućuje na zaključak da je ta dionica ceste graničila s lovištem tog lovačkog društva, a ne LD "Srndać", Permani.

21. Pasivna legitimacija tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb temelji se na nespornoj činjenici da je Hrvatski lovački savez za sve lovoovlaštenike, u vrijeme štetnog događaja, imao sklopljenu policu osiguranja od izvanugovorne odgovornosti, a kako je to navedeno u odgovoru na tužbu tada 2. tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb. Zbog toga je utvrđeno da se navedeno odnosilo i na LD Lisjak, Kastav uz čije lovište se nalazila predmetna dionica ceste, a kako to proizlazi iz zapisnika o očevidu od 6. travnja 2020. godine (str. spisa 93-95) i uvjerljivog iskaza zastupnika po zakonu LD Srndać Permani BP (str. spisa 105-106). Slijedom tog utvrđenja kao i činjenice da lovoovlaštenik gospodari lovištem i divljači u lovištu, utvrđeno je da postoji odgovornost LD Lisjak, Kastav za predmetni štetni događaj. Naime, u postupku nije dokazana krivnja i protupravnost na strani vozača. Nema činjenica koje bi upućivale na zaključak da je vozač upravljao autobusom protivno propisima o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima. Unatoč tome što se ne radi o šteti zbog provođenja lova (nesporno), odgovornost LD Lisjak, Kastav proizlazi iz čl. 76. st. 2 Zakona o lovstvu (NN 99/18, 32/19, 32/20) kojim je odgovornost za štete uređena odredbama zakona koji uređuju obvezne odnose. Imajući u vidu okolnost da je divljač na cesti opasna stvar na odgovornost lovoovlaštenika primjenjuje se načelo objektivne odgovornosti. Lovoovlaštenik odgovara za štetu nastalu od divljači isto kao i vlasnik stvari u smislu odredbe čl. 1066. st.1 ZOO-a, budući da se radi o divljači koja mu je povjerena. To stoga što lovoovlaštenik u sklopu prava lova ima ovlast da na određenoj površini zemljišta i voda provodi radnje uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači kao i obvezu poduzimanja mjera za sprječavanje štete od divljači (čl. 77. Zakona o lovstvu). Navedena prava i obveze srodne su ovlastima iz odredbe čl. 1066. st.1 ZOO-a zbog čega lovoovlaštenik odgovara za štetu primjenom odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO-a budući da se smatra da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik odnosno osoba kojoj je divljač povjerena na upravljanje. Stoga je neutemeljen prigovor da bi odgovornost bila ograničena samo na štete nastale u vezi provođenja lova po Zakonu o lovstvu. S obzirom na utvrđenu odgovornost za štetu LD Lisjak, Kastav kao i nespornu činjenicu postojanja police osiguranja od izvanugovorne odgovornosti za štetu br. 078700051615 (str. spisa 53-55) u postupku je utvrđena obveza tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb da isplati nastalu štetu. Navedeno proizlazi iz predmeta osiguranja koji se, prema ispravi na str. spisa 54, odnosi na imovinsku štetu koju prouzroči divljač udarom u motorna vozila(osigurani slučaj), a što odgovara predmetnom štetnog događaju. Stoga je 2. tuženik u obvezi izvršiti isplatu utuženog iznosa pozivom na odredbu čl. 13. st. 3 Općih uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (str. spisa 49-52) i to na zahtjev oštećene osobe odnosno tužitelja koji je isplatom štete po polici kasko osiguranja, stekao regresno pravo potraživati isplaćeni iznos (čl. 963. ZOO-a). Okolnost da LD Lisjak, Kastav nije bio stranka ovoga postupka ne utječe na obvezu tuženika, a niti predstavlja zapreku za postupanje jer je pisani zahtjev prije utuženja propisan kao obveza samo za štete nastale u lovištu, a što nije slučaj u predmetnom postupku budući da se radilo o šteti na cesti. Osim toga Općim uvjetima je i predviđeno upućivanje zahtjeva neposredno osiguratelju pa navedeno nije od utjecaja na ocjenu osnovanosti zahtjeva prema 2. tuženiku. Kako je osnovanost visine štete koja je isplaćena (str. spisa 23) nesporna, valjalo je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, sukladno pravilima o preračunavanju i zaokruživanju iz čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, odlučiti, primjenom čl. 338. st.3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23), kao u točki I. izreke presude. Osnovanost zahtjeva proizlazi iz čl. 943. st.1 ZOO-a s obzirom na utvrđenje da se dogodio osigurani slučaj. Osporavanje nastanka predmetnog štetnog događaja odnosno uzročno-posljedične veze s udarom u divljač od strane tuženika ocijenjeno je neutemeljenim budući da je sud povjerio vjeru navodima iz iskaza vozača JP koje je prihvatio kao uvjerljive i istinite. Primjenom odredbe čl. 1086. ZOO- a valjalo je tužitelju priznati i pravo na zakonske zatezne kamate zatražene nakon namirenja 8. ožujka 2020. godine (str. spisa 23).

22. S obzirom na utvrđenu uzročno-posljedičnu vezu između udara u divljač i nastalih oštećenja na vozilu, sud je ocijenio suvišnim i nepotrebnim dokazni prijedlog za provođenjem forenzičkog vještačenja dlake životinje za koje ni nema zapisa o izuzimanju zbog čega je predloženo vještačenje bespredmetno. Tuženik nije predlagao prometno vještačenje, a niti očevid. Radilo se o dokaznim prijedlozima tužitelja na okolnost dokazivanja nastanka štetnog događaja i uzročno-posljedične veze koje činjenice je sud utvrdio uvidom u pribavljenu dokumentaciju od policije i iz iskaza vozača. Kako se radi o vjerodostojnim dokazima sud je, primjenjujući načelo ekonomičnosti postupak, ocijenio da je suvišno i nepotrebno provoditi dokaze radi utvrđivanja činjenica koje su u postupku već u dovoljnoj mjeri dokazane. Dokaznim prijedlozima tužitelja, tuženik ne može dokazivati osnovanost svojih tvrdnji i prigovora. Svi tuženikovi dokazni prijedlozi (osim bespredmetnog forenzičkog vještačenja) su u postupku provedeni. Visina štete u postupku nije bila sporna. Osnovanost prigovora o postojanju krivnje vozača tuženik je trebao dokazivati dokaznim prijedlozima. Kako na tu okolnost nije predložio dokaze, tvrdnju o krivnji vozača nije dokazao. Navedeno proizlazi iz primjene pravila o teretu dokazivanja i općim pravilima o dokazima (čl. 219. i 221.a ZPP-a). Svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a). Stoga tuženik osnovanost svojih prigovora ne može dokazati ako za iste nije predložio provođenje odgovarajućih dokaza. Kod toga se ističe da je tužitelj u ovoj parnici bio dužan dokazati kako slijedi: nastanak štetnog događaja, a što je u dovoljnoj mjeri dokazano uvidom u potvrdu Policijske postaje Opatija od 20. veljače 2020. godine (str. spisa 8- 9), pribavljenom dokumentacijom od Policijske postaje Opatija na str. spisa 92-100, i iz iskaza vozača JP (str. spisa 104-105); aktivnu legitimaciju zbog izvršene isplate po polici kasko osiguranja (str. spisa 10-polica i nalog za isplatu – str- spisa 23); uzročno-posljedičnu vezu između iskakanja divljači i nastale štete (iskaz vozača i dokumentacija pribavljena od policije). Sve je to tužitelj u postupku dokazao do stupnja izvjesnosti potrebnog za donošenje odluke u parničnom postupku. S obzirom na utvrđenu činjenicu izvršene isplate po kasko osiguranju, a kako to proizlazi iz potvrde na str. spisa 23, sud je ocijenio suvišnim i provođenje financijskog vještačenja zbog čega je izmijenjen plan upravljanja postupkom te su istaknuti dokazni prijedlozi odbijeni raspravnim rješenjem od 11. veljače 2025. godine. Tuženik se mogao osloboditi odgovornosti da je dokazao da je šteta nastala radnjom vozača ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti (1067. st.2 ZOO-a). Tuženik to nije dokazao. Predloženi dokaz forenzičnim vještačenjem bez dokaza o izuzetoj dlaci sud je odbio provesti.

23. Odluka o troškovima postupku sadržana u točki II. izreke temelji se na primjeni odredbe čl. 151., 154. st. 1 i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju su zbog uspjeha u sporu prema tuženiku priznati troškovi zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 150,00 EUR (T.br. 7.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 5. srpnja 2023. godine 75,00 EUR (T.br. 9.2), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 17. listopada 2023. godine 75,00 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na ročištu od 24. siječnja 2024. godine 150,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 11. veljače 2025. godine 150,00 EUR ( T.br.9.1.) PDV 25% 150,00 EUR, sudske pristojbe za tužbu 19,91 EUR i presudu 39,82 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23).

U Rijeci, 28. ožujka 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).