Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P Ob-5/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Zoranu Mandiću u pravnoj stvari tužitelja i to: 1. tužitelja KP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po kćeri OP i 2. tužitelja MP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi kao nasljednici iza pok. AP, i svi zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima Odvjetničkog društva Radomir Borotić i Darko Novačić iz Virovitice, protiv tuženika EP OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici KPŠ, odvjetnici iz [adresa], radi bračne stečevine, nakon zaključenja glavne , javne rasprave 18. veljače 2025., u prisutnosti stranaka osobno te njihovih punomoćnika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP-a), 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je prednik tužitelja AP, za vrijeme trajanja bračne zajednice stekla suvlasništvo na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od čkbr. [katastarska čestica] kuća, jedan zgrada i dvor Suhopolje u površini od 658 m2, u 26/200 dijela, slijedom čega je tuženik EP dužan tužiteljima KP iz [adresa] i DP iz [adresa], kao nasljednicima iza pok. AP, priznati suvlasništvo na naznačenoj nekretnini i to svakome u 13/200 dijela i izdati valjanu ispravu za uknjižbu njihova prava u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom takovu ispravu zamijeniti ova presuda, a sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u razlici od dosuđenih 26/200 suvlasničkog dijela, do zatraženih 1/2 suvlasničkog dijela.

III. Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 942,50 €, a sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. AP iz [adresa], podnijela je 8. prosinca 2016. tužbu ovome sudu protiv EP iz [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine.

1. 1. U tužbi i tijekom postupka tužiteljica je navodila da je sa tuženim bila u izvanbračnoj zajednici od 1991.godine, da bi stranke zaključile brak 13. veljače 1993. koji je razveden presudom Općinskog suda u Virovitici posl. br. P Ob-116/2015-13 od 31. ožujka 2016.

1. 2. Tužiteljica navodi da su za vrijeme trajanja braka stranke zajedničkim sredstvima stekle nekretnine, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od čkbr. [katastarska čestica] kuća, jedan zgrada i dvor [adresa] u površini od 658 m2. Kako je nekretnina u cijelosti upisana kao vlasništvo tuženika, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom bi se utvrdilo da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela.

2. Tijekom postupka umrla je tužiteljica dana 16. veljače 2019., te su njenim nasljednicima utvrđeni suprug DP, kojem je ostavinska imovina uručena u ½ dijela, te roditelji tužiteljice UP i KP, kojima je ostavinska imovina uručena ¼ dijela ostavinske imovine.

2. 1. Nakon toga umrla je i majka tužiteljice UP, a njenim nasljednikom utvrđen je KP, suprug ostaviteljice kojem je ostavinska imovina uručena u cijelosti, te je isti preuzeo parnični postupak, kao i DP.

3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tuženik EP u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

3. 1. Tuženik ističe kako je predmetna nekretnina isključivo njegovo vlasništvo, kupljenja njegovim sredstvima, a svi naknadi radovi financirani su njegovim osobnim sredstvima, dok prednik tužitelja AP u stjecanje i povećanje vrijednosti nekretnina nije doprinijela niti radom, niti sredstvima. Stoga predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

4. Tijekom postupka za utvrđivanje činjenica, izvršen je uvid u presudu o razvodu braka ( list 4), izvadak iz zemljišne knjige ( list 5), rješenje o odobravanju pravne pomoći ( list 6-8), kupoprodajni ugovor ( list 16) dopuna kupoprodajnog ugovora ( list 17), preslik štedne knjižice Kapital-sparbuch ( list 28), potvrde odvjetnika Adina Brajića iz Travnika ( list 29-31), ovjereni prijevod kupoprodajnog ugovora ( list 32-34), računi i otpremnice o plaćanju građevinskog materijala sa potvrdama o transakcijama banke ( list 35-43), dokumentacija o radu FP u [adresa], na njemačkom jeziku ( list 46-59), dopis MUP-a ( list 61), dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ( list 66-67), ovjereni prijevod dokumentacije o radu FP u [adresa] ( list 70-74), nalaz i mišljenje građevinskog vještaka ( list 88-138), punomoć ( list 144-145), očitovanje vještaka ( list 158-160) rješenje o nasljeđivanju iza UP ( list 178-179), saslušan je stalni vještak Branimir Bukvić ( str. 83-84), saslušani su svjedoci LP, SP ( str. 197-200), saslušani su tužitelji KP, DP, te tuženik EP ( str. 208-212), izvršen je uvid u ovosudni ostavinski spis O-244/2019 ostavina iza pok. AP, ovosudni spis P Ob- 116/2015 u pravnoj stvari tužiteljice FP protiv tuženika EP.

5. Svi dokazi ocijenjeni su temeljem čl. 8. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Među strankama nije sporno da su prvotna tužiteljica i tuženik započeli izvanbračnu zajednicu života 1991.godine, da su zaključili brak 13. veljače 1993. koji je razveden presudom Općinskog suda u Virovitici, P Ob-116/2015-13 od 31. ožujka 2016., s time da je zajednica života prestala 2014.

7. 1. Također nije sporno niti da je za vrijeme trajanja zajednice života kupljena nekretnina u kojoj su vršena brojna ulaganja.

8. Sporno je, postoji li doprinos prednika tužitelja, stjecanju nekretnine i povećanju njene vrijednosti uslijed ulaganja.

9. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, ovosudne spise P Ob-116/2015 i O-244/2019, izveden je dokaz građevinskim vještačenjem, te su saslušani svjedoci i stranke.

10. Ocjenjujući izvedene dokaze zasebno i u cjelini, sud je dokumentaciju koja se nalazi u spisu, a riječ je o ugovorima i potvrdama banaka, našao vjerodostojnom, a vjerodostojnost te dokumentacije stranke nisu niti osporavale.

10. 1. Tako iz Kupoprodajnog ugovora zaključenog između K i PP kao prodavatelja i tuženika kao kupca, kao i Dopune kupoprodajnog ugovora proizlazi, da je nekretninu kupio tuženik početkom kolovoza 1992., a iz potvrde Kapital-sparbuch vidljivo je, da je 2. kolovoza 1992. podigao 50.000,00 njemačkih maraka, dok je 17. studenog 1992. podigao preostali iznos od 53.233,54 DEM. Ovi dokumenti potvrđuju navode tuženika da je kupoprodajni iznos isplaćen iz njegovih osobnih sredstava.

10. 2. Iz potvrda odvjetnika Ajdina Brajića ( str. 29-32), utvrđeno je da je 25. lipnja 2011. s osnove naknade štete tuženiku isplaćen iznos od 4.000,00 KM, 16. lipnja 2011. iznos od 13.433,17 KM, a 5. ožujka 2013. iznos od 2.112,40 KM.

10. 3. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 21. ožujka 2013. ( str. 33-34), vidljivo je, da je tuženik prodao svojoj sestri ĆP nekretninu u Novom Slankamenu za iznos od 30.000,00 €.

10. 4. Iz preslika računa ( str. 35-43), utvrđeno je, da se on odnosi na građevinski materijal, u svim računima se kao kupac navodi tuženik EP, a računi su izdani u razdoblju od 2009. do 2014. ukupan zbroj iznosa po računima je 89.065,90 kuna.

10. 5. Iz potvrde Raiffeisenbanke ( str. 40), vidljivo je da je tuženik promijenio iznos od 5.000,00 € dana 31. 12. 2011., a iz potvrde Podravske banke ( str. 43), promijenio je iznos od 850,00 €.

10. 6. Iz obrazaca ispunjenih na njemačkom jeziku ( str. 46-59) i ovjerenog prijevoda obrasca ( str. 70-72), vidljivo je, da je tužiteljica svake godine u razdoblju od 1999. pa do 2012. išla raditi nekoliko mjeseci u Njemačku u sezonu šparoga, što također proizlazi i iz potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, gdje se u razdoblju od 2007. pa do 2017. vodila kao nezaposlena osoba osim za vrijeme sezone šparoga.

10. 7. Iz ovjerenog prijevoda potvrde o visini primanja ( str. 73-74) vidljivo je da je 2007. u sezoni zaradila 2.978,80 €.

10. 8. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dip. ing. građ. Branimira Bukvića ( str. 88-138), sud je našao stručnim i objektivnim, te izrađenim u skladu s pravilima znanosti i vještine. Za potrebe nalaza i mišljenja vještak je utvrdio tržišnu vrijednost objekta za vrijeme kupnje , zatim povećanje tržišne vrijednosti uzimajući u obzir građevinsku vrijednost i tržišnu vrijednost radova izvođenih za vrijeme trajanja zajednice života stranaka, te je utvrdio, da je tržišna vrijednost objekta u vrijeme izrade nalaza i mišljenja bila 84.549,00 €, a radova izvršenih za vrijeme trajanja zajednice života 21.728,00 €, odnosno da je za vrijeme trajanja zajednice života došlo do povećanja tržišne vrijednosti objekta. Iz popisa radova koji su u nalazu navedeni vidljivo je kako je izvršenim ulaganjima bitno izmijenjen izgled objekta i njegova funkcionalnost.

10. 9. Vještak se očitovao na prigovor tužiteljice podneskom od 28. prosinca 2020. ( str. 158-160), nakon čega stranke više nisu imale primjedbi.

10.10. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je ulaganjem u nekretninu u razdoblju od 2009. povećana tržišna vrijednost objekta za 21.728,00 €, te je nakon prestanka zajednice života vrijednost iznosila 84.549,00 €, odnosno uslijed ulaganja u razdoblju 2009. – 2014., povećana je vrijednost nekretnine za 26%.

11. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka, sud je iskaz svjedoka ŽP našao životnim i logičnim pa stoga i vjerodostojnim, no sud iz ovog iskaza nije dobio relevantna saznanja osim što svjedok navodi da je kuću kupio tuženik novcem naslijeđenim od svoga oca. Vjerodostojan je također dio iskaza gdje navodi da je pomogao u nekim radovima za što mu je tuženik i platio.

11. 1. Sud je našao vjerodostojnim i iskaz svjedoka LP, susjede stranaka, koja je sa svojim suprugom pomagala strankama za vrijeme trajanja zajednice života. Također je vjerodostojan njen iskaz da je tužiteljica išla raditi u Njemačku u sezonu šparoga, kao i da je bila angažirana kod radova na kući i oko kuće, pa čak radila i teže poslove ( kopala rupe, radila na mješalici). Svjedokinja iskazuje o periodu nakon 2010. kada je doselila u susjedstvo. Vjerodostojan je i dio iskaza gdje navodi da su stranke zajedno išle u nadnice, no nije vjerodostojan dio iskaza gdje navodi da je FP otac kupio automobil, obzirom da je taj dio iskaza suprotan ne samo iskazu tuženika već i iskazu tužitelja KP.

11. 2. Iskaz tužitelja KP ( str. 208-210) sud nalazi životnim i logičnim, te je iskaz dan bez kalkulacije o ishodu spora naročito u dijelu gdje navodi da nije pomagao kćer većim iznosima, već bi joj prigodno davao koliko je bio u mogućnosti, a eventualno bi pomogao radom kod popravka vozila. Iskaz I. tužitelja u dijelu gdje navodi da je FP išla raditi u Njemačku, potvrđuje i dokumentacija koja se nalazi u spisu, kao i iskaz svjedokinje LP. Dio iskaza gdje navodi da tuženik nije bio u radnom odnosu, u skladu je s iskazom svjedokinje LP, a vjerodostojan je dio iskaza gdje navodi da je novac za kupnju predmetne nekretnine od oca tuženika, te da tužiteljica nije sudjelovala novcem u kupnji, niti joj je on bio u mogućnosti pomoći.

11. 3. Iz iskaza II. tužitelja DP sud nije dobio nikakvih relevantnih saznanja, a sam tužitelj nema saznanja niti o kupnji niti ulaganjima u nekretninu.

11. 4. Iskaz tuženika EP sud nalazi vjerodostojnim u dijelu gdje navodi o sredstvima za kupnju kuće koje je podigao s računa u Njemačkoj, a riječ je o novcu koji je naslijedio od oca. Dio njegova iskaza gdje navodi da bi odlazio raditi u Njemačku, nije dokumentirao, a iz iskaza svjedoka LP proizlazi da nije bio zaposlen, no išao je sa suprugom u nadnicu. Vjerodostojan je i dio njegovog iskaza gdje navodi da mu je sestra isplatila novac za nekretninu u Srbiji, što nije niti sporno i ovaj dio iskaza potvrđuje dokumentacija koja se nalazi u spisu. No, tvrdnja da je novcem koji je dobio za prodane nekretnine financirao kupnju materijala uloženog u predmetnu nekretninu, vremenski ne odgovara u cijelosti. Naime, ulaganje u nekretninu rađeno je u razdoblju od 2009., pa sve do 2014., a kupoprodajni ugovor sa sestrom tuženik je zaključio u ožujku 2013. Sud nije našao životnim niti logičnim dio iskaza u kojem tuženik potpuno negira bilo kakav rad i doprinos tužiteljice u povećanju vrijednosti nekretnina, a taj dio iskaza, suprotan je iskazu svjedoka LP i ŽP, te I. tužitelja KP.

12. Stoga je sud našao utvrđenim slijedeće relevantne činjenice:

- da je izvanbračna zajednica života FP i EP zasnovana 1991. ,

- da je u ljeto 1992. tuženik kupio predmetnu nekretninu iz vlastitih sredstava za što je novac podigao u Kapital-sparbuch u iznosu od 50.000,00 DM, a par mjeseci kasnije preostali iznos od 53.228,54 DM,

- da su stranke zaključile brak 13. veljače 1993. u [adresa],

- da je tijekom trajanja zajednice života tuženik ostvario pravo na naknadu štete u iznosima od 4.000,00 KM, 13.433,17 KM i 2.112,40 KM, a koji iznosi su mu isplaćeni 2011.

- da je 2013. tuženik svojoj sestri prodao nekretnine za iznos od 30.000,00 €,

- da je tužiteljica AP ranije EP svake godine radila u sezoni šparoga u Njemačkoj,

- da se kod izvođenja radova angažirala vlastitim radom, radeći i teže poslove

( kopanje, rad na mješalici),

- da je brak stranaka prestao presudom P Ob-116/2015 od 31. ožujka 2014., a zajednica života prestala je 2014.,

- da tuženik tijekom trajanja zajednice života nije bio u radnom odnosu niti je dokazao da bi išao na rad u inozemstvo.

13. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, relevantne su odredbe Zakona o braku i porodičnom odnosima ( NN 11/78, 45/89, 59/90 u daljnjem tekstu ZBPO ) i Obiteljskog zakona ( Narodne novine 162/98, 116/03, 17/04, 136/04 u daljnjem tekstu: ObZ), te Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Narodne novine 91/96).

13. 1. Zakon o braku i porodičnim odnosima počeo se primjenjivati 1. siječnja 1979. , a Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o braku i porodičnim odnosima stupio je na snagu 1. studenog 1989. , dok se Obiteljski zakon NN 162/98 primjenjuje od 1. srpnja 1999., a Obiteljski zakon NN 116/03 od 14. srpnja 2003.

13. 2. ZBPO u čl. 293. određivao je, da se imovina stečena radom u tijeku vanbračne zajednice koja je trajala duže vremena, ima smatrati zajedničkom imovinom, s time da se kod diobe ove imovine primjenjuju na odgovarajući način odredbe o diobi zajedničke imovine bračnih drugova.

13. 3. Što se tiče imovinskih odnosa bračnih drugova, ZBPO definirao je zajedničku imovinu kao imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ( braka) ili potječe iz te imovine, time da se kod utvrđenja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovu doprinosu u stjecanju te imovine (čl. 281.st.1. i 2. ZBPO-a).

13. 4. Odredba čl. 36. st. 1. ObZ/03 određuje da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

13. 5. Vlastita imovina po čl. 39. ObZ-a je imovina koju bračni drug imao u trenutku sklapanja braka ili stekao na pravnom temelju različitom od temelja iz čl. 36. ovog Zakona, a temeljem čl. 38. na bračnu se stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojim se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

13. 6. Odredbom čl. 361. st. 2. ObZ-a (NN 116/2003) propisano je, da se danom primjene tog Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima. Istu odredbu sadržavao je u čl. 363.st. 2. i raniji Obiteljski zakon (NN 162/98).

14. Dakle, je li neka imovna bračna stečevina utvrđuje se prema odredbama Zakona koji je bio na snazi u vrijeme njena stjecanja, pa se u ovom slučaju na stjecanje nekretnine kupoprodajnim ugovorom iz 1992., primjenjuju odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima, a na povećanje tržišne vrijednosti nekretnine ulaganjem rada i sredstava u razdoblju 2009- do 2014. odredbe Obiteljskog zakona/2003.

15. No, u oba citirana Zakona, rad bračnih drugova predstavlja konstitutivni element za nastanak zajedničke imovine, a u obzir dolazi svaki oblik rada kojim se stvara vrijednost, s time da je po odredbama ZBPO-a bilo potrebno utvrđivati udio svakog bračnog druga u stvaranju nove vrijednosti, dok ObZ donosi presumpciju ravnopravnosti bračnih drugova u stjecanju, bez obzira na vrijednost rada.

16. Rad kojim supruzi stvaraju zajedničku imovinu može biti pojedinačan ili zajednički, direktni ili indirektni. U obzir dolazi svaki oblik rada kojim se stvara vrijednost, odnosno koji je jedan bračni drug upotrijebio za stvaranje imovine koja ima status bračne stečevine. To može biti rad na temelju kojeg se ostvaruje pravo na plaću ili naknadu, obavljanje poljodjelskih poslova, a kao udjel bračnog druga uzima se i rad u kućanstvu, briga o članovima obitelji, te svaki drugi oblik rada i suradnje u upravljanju održavanju i povećanju zajedničke imovine, pri čemu količina, trajanje , vrsta i novčana vrijednost rada ne utječe na omjer suvlasničkih dijelova bračnih drugova u bračnoj stečevini.

17. Primjenjujući navedeno načelo sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u vrijeme kupnje postala vlasništvo tuženika, obzirom da je kupljena isključivo iz njegovih vlastitih sredstava.

18. No, na povećanje vrijednosti nekretnine ulaganjem rada i sredstava (u razdoblju 2009. do 2014.) relevantne su odredbe Obiteljskog zakona 116/03 koji je bio na snazi u vrijeme povećanja vrijednosti nekretnine, a odredbe ovog zakona sadrže oborivu presumpciju da su bračni drugovi ravnopravni u stjecanju nove vrijednosti, pa je na tuženiku bio teret dokazivanja da tužiteljica nije niti radom niti sredstvima doprinijela povećanju vrijednosti nekretnine.

19. Za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljica je radila svake godine u sezoni šparoga u Njemačkoj, izvan sezone radila u nadnicama sa tuženikom, te u vrtu, kući i oko kuće čime je ostvarivala sredstva koja su bračna stečevina stranaka, a aktivno je sudjelovala i kod izvođenja građevinskih radova.

20. Što se tiče tvrdnje tuženika da je materijal kupovao vlastitim sredstvima ista nije ničim dokazana. Naime, činjenica da je tuženik za vrijeme trajanja bračne zajednice imao vlastitih sredstava ne navodi samim time na zaključak da su ista i uložena u povećanje vrijednosti nekretnine.

21. Osobito stoga, što su ulaganja vršena u dugom razdoblju od 2009. do 2014., dakle počela su i daleko prije no što je tuženik ostvario sredstva prodajom nekretnina u Srbiji, što upućuje na zaključak da se materijal kupovao kada bi se uspjela skupiti sredstva. Za pretpostaviti je da bi u slučaju da je tuženik ulagao vlastita sredstva radovi bili vršeni u puno kraćem vremenskom intervalu.

22. Niti činjenica da je na računima naveden tuženik kao kupac, ne navodi na zaključak da je iz svojih sredstava kupovao materijal, jer se kao kupac navodi onaj tko dođe po materijal, a prodavač ne ispituje porijeklo i način stjecanja novca.

23. Dakle primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja, sud je našao utvrđenim da su u povećanju vrijednosti predmetne nekretnine za 26%, bračni drugovi sudjelovali ravnopravno.

23.1. Obzirom da je ulaganjem bitno izmijenjen izgled i kvaliteta objekta, a kojim se radovima i ulaganju tužiteljice, tuženik nije protivio, sud je našao ispunjen i uvjet iz čl. 153. ZVIDSP, za stjecanje vlasništva odnosno da je tužiteljica stekla suvlasništvo u 13/100 dijela predmetne nekretnine, što odgovara suvlasničkom dijelu od 26/200 dijela.

24. Kako su tužitelji nasljednici ranije tužiteljice AP na ravne dijelove, svakome od njih pripada suvlasništvo u 13/200 dijela, pa je slijedom iznijetog riješeno kao u izreci.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

25. 1. Tužitelji su u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjeli sa 26% dok su u dokazivanju pravne osnove uspjeli u cijelosti, što ukupno iznosi 126%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se uspjeh tužitelja u sporu od 63%, dok tuženikov uspjeh u visini tužbenog zahtjeva iznosi 74%, a u pogledu pravne osnove 0%, što ukupno iznosi 74%, a nakon što se i navedeni postotak podijeli sa 2 (pravna osnova i visina) dobiva se tuženikov uspjeh u sporu sa 37%. Nakon što je od postotka uspjeha tužitelja (63%) oduzet postotak uspjeha tuženika (37%), jer su tužitelji stranke koje su u većoj mjeri uspjeli u parnici, dobiven je konačni postotak uspjeha tužitelja u sporu od 26%.

25. 2. Razmjerno uspjehu tužitelja u parnici tuženik im je dužan naknaditi troškove parničnog postupka koji su bili opravdani i nužni za vođenje spora, a isti se odnose na trošak zastupanja po odvjetniku i trošak pristupa tužitelja ročištu. Obzirom da je prednik tužitelja ostvario pravo na besplatnu pravnu pomoć, troškovi sudskih pristojbi nisu potraživani.

25. 3. Razmatrajući specificiran zahtjev za naknadu troškova, sud je našao da obzirom na vrijednost spora, punomoćniku tužitelja za sastav tužbe s prijedlogom za izdavanje privremene mjere sukladno Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( u daljnjem tekstu Tarife) pripada nagrada od 200,00 €, no kako je uz tužbu stavljen i prijedlog za osiguranje, pripada mu nagrada od 300,00 €.

25. 4. Za zastupanje na ročištu od 31. siječnja 2017. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, punomoćniku tužiteljice po tbr. 9. točka 2. Tarife pripada nagrada od 100,00 €.

25. 5. Za sastav podneska od 10. veljače 2017.i 24. travnja 2017. punomoćniku tužitelja pripada nagrada od 50,00 € za svaki podnesak po tbr. 8. točka 2. Tarife.

25. 6. Za zastupanje na ročištu od 28. ožujka 2018. punomoćniku tužitelja po tbr. 9. točka 1. Tarife pripada nagrada od 200,00 €.

25. 7. Za sastav podneska od 2. svibnja 2018. punomoćniku tužitelja pripada po tbr. 8. točka 3. Tarife nagrada od 50,00 €.

25. 8. Za zastupanje na ročištu od 8. veljače 2019. punomoćniku tužiteljice po tbr. 9. točka 1. Tarife pripada nagrada od 200,00 €.

25. 9. Za sastav podnesaka od 16. ožujka 2020., 24. ožujka 2020. i 14. srpnja 2020. punomoćniku tužitelja pripada nagrada od 50,00 € za svaki podnesak (Tbr.8.t.4.)

25. 10. Za zastupanje na ročištu od 24. studenog 2020. punomoćniku tužitelja po tbr. 9. točka 1. Tarife pripada nagrada od 200,00 €, dok mu za sastav obrazloženog podneska od 28. siječnja 2011. pripada nagrada po tbr. 8. točka 1.

Tarife u iznosu od 200,00 €.

25.11. Za zastupanje na ročištu od 17. ožujka 2021. punomoćniku tužitelja pripada nagrada po tbr. 9. točka 1. Tarife u iznosu od 200,00 €, a za sastav podneska od 10. lipnja 2021. po tbr. 8. točka 4. Tarife pripada mu nagrada od 50,00 €.

25. 12. Za pristup ročištu od 3. listopada 2024. punomoćniku tužitelja pripada nagrada od 200,00 €, a ista nagrada pripada mu za zastupanje na ročištu od 5. studenog 2024.

25. 13. Za sastav podneska od 14. studenog 2024. i 1. veljače 2025. punomoćniku tužitelja pripada nagrada od 50,00 € za svaki podnesak (Tbr.8.t.4.), dok za zastupanje na ročištu od 18. veljače 2025. punomoćniku tužitelja pripada nagrada od 200,00 € po tbr. 9. točka 1. Tarife.

25. 14. Za pristup ročištu za objavu presude na ročištu 28. ožujka 2025. punomoćniku tužitelja po tbr. 9. točka 3. Tarife pripada nagrada od 100,00 €.

25. 15. Dakle, ukupno punomoćniku tužitelja za zastupanje, sukladno Odvjetničkoj tarifi pripada nagrada od 2.500,00 € što sa PDV-om iznosi 3.125,00 €.

25. 16. Umanjujući ovaj iznos razmjerno uspjehu tužitelja u parnici, zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka koji se odnose na trošak odvjetnika, sud je našao osnovanim u iznosu od 812,50 €.

25. 17. Kao opravdan i nužan trošak javlja se i trošak dolaska tužitelja KP na ročište u iznosu od 130,00 €, a koji nije vezan za uspjeh tužitelja u parnici, slijedom čega je sud naložio tuženiku da naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 942,50 €.

26. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci.

U Virovitici 28. ožujka 2025.

Sudac:

Zoran Mandić

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. ZOU ŠP i ZP , [adresa],

2. Za tuženika punomoćnica KPŠ, odvjetnica iz [adresa],