Poslovni broj: P-263/2020.-28.

Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sucu Antonu Hlači, u pravnoj stvari tužitelja: VN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Radić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika: Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska 69, kojeg zastupa punomoćnik Saša Poldan, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina iz Rijeke, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 4. ožujka 2025, javno objavivši 28. ožujka 2025,

p r e s u d i o  j e

I.) Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska 69, isplatiti tužitelju: VN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od: 2.249,22 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje od 19. rujna 2005. do 31. prosinca 2007, po stopi od 14 % godišnje od 1 .siječnja 2008. do 30.lipnja 2011, po stopi od 12 % godišnje tekućim od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015, po stopi od 8,14% godišnje tekućim od 1.kolovoza 2015. do dana 31.prosinca 2015, po stopi od 8,05% godišnje tekućim od 1.siječnja 2016. do 31.prosinca 2016, po stopi od 7,88% godišnje od 1.srpnja 2016. do 31.prosinca 2016, po stopi od 7,68% godišnje tekućim od 1.siječnja 2017. do 30.lipnja 2017, po stopi od 7,41% godišnje tekućim od 1.srpnja 2017. do 31.prosinca 2017, po stopi od 7,09% godišnje tekućim od 1.siječnja 2018. do 30. lipnja 2018, po stopi od 6,82% godišnje tekućim od 1.srpnja 2018. do 31.prosinca 2018, po stopi od 6,54% godišnje tekućim od 1.siječnja 2019. pa do 30 lipnja 2019, po stopi od 6,30% godišnje tekućim od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019, po stopi od 6,11% godišnje tekućim od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020, po stopi od 5,75% tekućim od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021, po stopi od 5,61% tekućim od 1.srpnja 2021. do 31. prosinca 2021, po stopi od 5,49% tekućim od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022, po stopi od 5,31% od 1.srpnja 2022. do 31. prosinca 2022, po stopi od 5,31% od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50%, od 1. srpnja 2023 pa do 31. prosinca 2023. po stopi od 7%, od 1. siječnja

2024 pa do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50 %, od 1. srpnja 2024 pd do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25%, od 1. siječnja 2025. pa do 30. lipnja 2025.po stopi od 6,15%, a od 1. srpnja 2025. pa nadalje, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine:

-na iznos od 4,33 EUR, od dana 19.09.2005.godine, pa do isplate;

-na iznos od 2,46 EUR, od dana 18.10.2005.godine, pa do isplate;

-na iznos od 3,09 EUR, od dana 18.11.2005.godine, pa do isplate;

-na iznos od 4,09 EUR, od dana 19.12.2005.godine, pa do isplate;

-na iznos od 3,31 EUR , od dana 18.01.2006.godine, pa do isplate

-na iznos od 5,81 EUR, od dana 19.01.2009.godine, pa do isplate;

-na iznos od 111,75 EUR, od dana 20.02.2009.godine, pa do isplate;

-na iznos od 19,33 EUR, od dana 20.04.2009.godine, pa do isplate;

-na iznos od 17,48 EUR, od dana 20.05.2009.godine, pa do isplate;

-na iznos od 0,91 EUR, od dana 18.01.2010.godine, pa do isplate;

-na iznos od 2,68 EUR, od dana 18.02.2010.godine, pa do isplate;

-na iznos od 4,05 EUR, od dana 18.03.2010.godine, pa do isplate;

-na iznos od 175,31 EUR, od dana 23.04.2010.godine, pa do isplate;

-na iznos od 15,88 EUR, od dana 10.05.2010.godine, pa do isplate;

-na iznos od 21,18 EUR, od dana 18.06.2010.godine, pa do isplate;

-na iznos od 54,95 EUR, od dana 19.07.2010.godine, pa do isplate;

-na iznos od 40,45 EUR, od dana 09.08.2010.godine, pa do isplate;

-na iznos od 55,86 EUR, od dana 16.09.2010.godine, pa do isplate;

-na iznos od 41,31 EUR, od dana 15.10.2010.godine, pa do isplate;

-na iznos od 43,52 EUR, od dana 15.11.2010.godine, pa do isplate;

-na iznos od 53,89 EUR, od dana 15.12.2010.godine, pa do isplate;

-na iznos od 54,81 EUR, od dana 17.01.2011.godine, pa do isplate;

-na iznos od 51,12 EUR, od dana 15.02.2011.godine, pa do isplate;

-na iznos od 53,35 EUR, od dana 15.03.2011.godine, pa do isplate;

-na iznos od 53,47 EUR, od dana 15.04.2011.godine, pa do isplate;

-na iznos od 60,28 EUR, od dana 16.05.2011.godine, pa do isplate;

-na iznos od 74,76 EUR, od dana 15.06.2011.godine, pa do isplate;

-na iznos od 90,97 EUR, od dana 18.07.2011.godine, pa do isplate;

-na iznos od 109,22 EUR, od dana 16.08.2011.godine, pa do isplate;

-na iznos od 80,83 EUR, od dana 15.09.2011.godine, pa do isplate;

-na iznos od 72,50 EUR, od dana 17.10.2011.godine, pa do isplate;

-na iznos od 73,14 EUR, od dana 15.11.2011.godine, pa do isplate;

-na iznos od 74,45 EUR, od dana 15.12.2011.godine, pa do isplate;

-na iznos od 82,70 EUR, od dana 16.01.2012.godine, pa do isplate;

-na iznos od 637,32 EUR, od dana 13.02.2012.godine, pa do isplate;

sve u roku od 15 dana.

II.) Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska 69, isplatiti tužitelju: VN OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od: 1.865,02 EUR, s osnove naknade troška ovog postupka, uvećan za zakonsku zateznu kamatu, koja na odmjereni parnični trošak teče od dana donošenja ove presude pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

I. Navodi tužitelja

1. Tužbom predanom sudu 4. ožujka 2020, predloženo je da sud, po provedenom dokaznom postupku, prihvati tužbeni zahtjev i donese presudu, kojom će se naložiti tuženiku, isplatiti tužitelju, novčani iznos od 15.481,76 HRK, sada 2.054,78 EUR. Naknadno je, nakon provedenog vještačenja, tužitelj podneskom od 13. studenoga 2023, postavio konačni tužbeni zahtjev, zahtijevajući od tuženika, isplatu iznosa od 2.249,22 EUR. S obzirom da je naknadno postavljenim tužbenim zahtjevom povećan novčani iznos čija se isplata traži, tuženik se usprotivio preinaci tužbe. Sud je rješenjem donesenim 4. ožujka 2025, dopustio preinaku tužbe, smatrajući ju svrhovitom za konačno razrješenje spornih odnosa između stranaka.

1.1. U prilog tužbenom zahtjevu, tužitelj je naveo kako je sa tuženikom, bio u obvezno pravnom odnosu, a koji odnos je zasnovan ugovorom o kreditu broj 628-50-2963184, od 22. srpnja 2005, solemniziranom kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, pod brojem: OV-1527/05, dana 28. srpnja 2005. Predmetnim pravnim poslom, tuženik, kao banka, kreditor, da je stavio tužitelju na raspolaganje novčani iznos od: 26.598,00 Švicarskih franaka (dalje: CHF), u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, a koji novčani iznos se je tužitelj, kao primatelj kredita, obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način stipuliran ugovorom. Odobreni iznos kredita, tužitelj, kao fizička osoba, da je iskoristio za kupnju automobila kojeg koristi za osobne potrebe. Obvezno pravni odnos, između tužitelja i tuženika, da je u međuvremenu prestao, obzirom da je u skladu s preuzetim obvezama, tužitelj, u cijelosti isplatio kredit.

1.2. Tijekom otplate kredita tuženik da se je suočio sa promjenom tečaja CHF u odnosu na kunu, tada važeću valutu u Republici Hrvatskoj (dalje: HRK). Međutim, prije zaključenja pravnog posla, odnosno ugovora o kreditu tužitelju da nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF, kao i posljedično uvećanje mjesečnog anuiteta. Štoviše, tužitelju da je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao ne samo najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom, već i kao siguran proizvod, jer da je CHF, stabilnija valuta od eura primjerice, manje podložan fluktuacijama na tržištu. S druge strane, tužitelj, kao prosjećan potrošač, elektro instalater po struci, rođen 1984 (star 21 godinu u vrijeme zaključenja pravnog posla), da nije mogao znati rizik tečaja valute CHF, u slučaju

poremećaja na svjetskim tržištima kapitala. Dakle, tužitelj da je u konačnici zaključio sa tuženikom pravni posao- ugovor o kreditu, u kojem je postojao promijenjivi element, na koji tužitelj, ali niti banka nisu mogli utjecati, obzirom da je ovisio o stanju na svjetskom tržištu kapitala (promijenjivi tečaj CHF). U svezi navedenoga, od strane kreditora, tužitelju prilikom zaključenja ugovora, ne samo da nisu bile prezentirane potrebne informacije o riziku valutnog tečaja, nego mu nije bila pružena niti mogućnost pregovaranja o pojedinim ugovornim odredbama, a što upućuje na zaključak da se ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem kojih tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu broj 628-50-2963184, dana 22. srpnja 2005, solemniziranom kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, pod brojem: OV- 1527/05, dana 28. srpnja 2005, nije znao niti je mogao znati koliko će iznositi mjesečni anuitet, odnosno koliko će iznosti od toga glavnica, a koliko kamata, u slučaju poremećaja na tržištu kapitala. Da je tužitelj imao saznanja, o svim bitnim činjenicama i da je mogao pretpostaviti kojem riziku se izlaže, odnosno za koliko bi mjesečni anuitet primjerice mogao porasti u slučaju promijene tečaja CHF prema HRK, kao tada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj, razumno je pretpostaviti da tužitelj nikada ne bi preuzeo takvu obvezu i ugovorio kredit s valutnom klauzulom u CHF.

1.3. Na temelju prethodno iznesenoga, tužitelj je istaknuo kako su Ugovorom o kreditu broj 628-50-2963184, od 22. srpnja 2005, solemniziranom kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, pod brojem: OV-1527/05, dana 28. srpnja 2005, povrijeđena njegova prava kao potrošača, a to iz razloga jer je tuženik, kao banka, dakle institucija koja je registrirana, između ostaloga i za poslove kreditiranja fizičkih osoba, koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica uz CHF. Ponašanje tuženika prilikom sklapanja ugovora i trajanja ugovornog odnosa da je predstavljalo nepoštenu poslovnu praksu. U prilog svojim navodima tužitelj je ukazao i kako su povrede u svezi kojih je iniciran ovaj postupak, bile utvrđene i u pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, donesenoj pod poslovnim brojem: P-1401/2012 dana 4. srpnja 2013, u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u Republici Hrvatskoj, između ostalog i tuženika.

1.4. Tužitelj je nadalje istaknuo i kako u konkretnoj pravnoj stvari, postupanje tuženika valja sagledati kroz odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03; dalje ZZP/03) s kasnijim izmjenama, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora između stranaka ovog postupka. U skladu sa navedenim, ukazano je na odredbe članka 81 do 87. ZZP/03 koje određuju pojmove nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, a sukladno kojim zakonskim odredbama je odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj: broj 628-50-2963184, od 22. srpnja 2005, solemniziranog kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, pod brojem: OV-1527/05, dana 28. srpnja 2005, nepoštena budući da je tuženik prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF propustio informirati tužitelja o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženi valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi. Naime, Hrvatska narodna banka da je tada provođenom monetarnom politikom štitila tečaj HRK u odnosu na EUR, tako da tadašnja domaća valuta u odnosu na EUR, u zadnjih dvadesetak godina do uvođenja EUR, kao valute u Republici Hrvatskoj, nije pretrpjela znatnije oscilacije tečaja. Međutim, tijekom otplatnog perioda spornog ugovora, kao posljedica globalne ekonomske krize, da je došlo je do aprecijacije CHF čija je vrijednost porasla u odnosu na EUR i HRK. Banka kao trgovac, da je raspolagala informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, a s obzirom na cikličke poremećaje na svjetskom tržištu, no tužitelj, kao potrošač da nije imao mogućnost ali niti kapaciteta uvidjeti moguće rizike te posljedice koje bi iz toga proizašle. Prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla, banka je kreditni proizvod s valutnom klauzulom u CHF prikazala kao najpovoljniji proizvod na tržištu u tom trenutku tako da je tužitelj postupajući sa povjerenjem prema kreditnoj instituciji, prihvatio tako prezentirane činjenice kao točne. Pritom da je tuženik svoje kreditne proizvode prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene proizvode, na dajući tužitelju mogućnost pregovaranja o pojedinačnim ugovornim odredbama. Dakle, ima se zaključiti kako tužitelj nije u trenutku sklapanja ugovora raspolagao sa svim informacijama, zbog propusta tuženika postupiti u skladu s odredbama članka 81, 82. i 90. tada važećeg ZZP/03.

1.5. Zaključno, tužitelj je istaknuo kako je na temelju ništetne ugovorne odredbe, od tuženika, ovlašten tržiti isplatu, odnosno restituciju onoga što je primljeno na osnovi ništetniih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu broj: 628-50-2963184, od 22. srpnja 2005, solemniziranog kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, pod brojem: OV-1527/05, dana 28. srpnja 2005, kojim je ugovorena promjenjiva valutna klauzula ništetna, to da je tuženik, dužan isplatiti tužitelju novčani iznos koji je naplaćen uslijed promijene u mjesečnim anuitetima vezano uz fluktuaciju tečaja CHF/ HRK, koje je tužitelj plaćao, a što da iznosi, prema konačnom izračunu vještaka 2.249,22 EUR, uvećanim za pripadajuću zateznu kamatu i troškove postupka.

II. Navodi tuženika

2. Nakon što je temeljem naredbe suca izdanom 20. ožujka 2020, tužba dostavljena na odgovor tuženiku, tuženik je sudu 22. travnja 2020, predao podnesak, sadržajno odgovor na tužbu, osporivši tužbu.

2.1. U bitnome, tuženik je u odgovoru na tužbu, osporio tužbene navode u cijelosti. Osporena je osnova i visina tražbine tužitelja.

2.2. Inicijalno je, u odgovoru na tužbu, učinjeno nespornim da su stranke ovog postupka bile u obvezno pravnom odnosu, temeljem ugovora o kreditu broj: 628-50- 2963184, od 22. srpnja 2005, solemniziranog kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, pod brojem: OV-1527/05, dana 28. srpnja 2005. Tuženik je potvrdio da bi kao kreditor, tužitelju stavio na raspolaganje novčani iznos od: 26.598,00 CHF, u protuvrijednosti HRK, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, a koji novčani iznos se je tužitelj, kao primatelj kredita, obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama u ugovorom propisanom vremenskom razdoblju. Kredit da je bio namijenjen kupnji motornog vozila, osobnog automobila. Kredit je u međuvremenu, do podnošenja tužbe, otplaćen.

2.3. Međutim, kada su u pitanju sudske odluke na koje se je pozvao tužitelj, tuženik je istaknuo da se radi o odlukama koje su bile donesene u postupcima koji su vođeni radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. Dakle, da se radi o postupcima u kojima nisu utvrđivanje činjenice o kojima ovisi eventualno utvrđenje ništetnosti u odnosu na pojedine potrošače odnosno pojedinačne ugovore o kreditu, a slijedom čega da se radi o odlukama koje ne mogu biti osnova za odluku o konkretnom tužbenom zahtjevu tužitelja VN.

2.4. Glede tužbenih navoda i pozivanja tužitelja na odredbe ZZP/03, tuženik je istaknuo kako je prije svega u ovome postupku potrebno utvrditi da li su odredbe ugovora o kreditu broj: 628-50-2963184, od 22. srpnja 2005, solemniziranog kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, pod brojem: OV-1527/05, dana 28. srpnja 2005, jasne, lako razumljive i uočljive. Ako jesu, tada da uopće nije dopušteno utvrđivati jesu li poštene, uzevši u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, namjenu ugovora te ostale ugovorne odredbe.

2.5. U odgovoru na tužbu, osporeni su navodi tužitelja u odnosu na valutnu klauzulu, te je istaknuto kako je odredba o valutnoj klauzuli sadržana u članku 7. ugovora o kreditu broj: 628-50-2963184, od 22. srpnja 2005, solemniziranog kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, pod brojem: OV-1527/05, dana 28. srpnja 2005, jasna, uočljiva i razumljiva te je tužitelju moralo biti jasno da će mu se isplatiti iznos od: 26.598,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tečaju na dan korištenja dok je u članku 7. predmetnog ugovora, jasno i razumljivo obrazloženo da će tužitelj, kao korisnik kredita, kredit vraćati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF. Tužitelju je na taj način već u samoj odredbi ugovora obrazloženo te mu je moralo biti jasno da visina anuiteta ovisi o srednjem tečaju tuženika CHF prema HRK na dan dospijeća budući je tako izričito ugovoreno. Ujedno da je tužitelju kod zaključenja ugovora predan i otplatni plan gdje su opet anuiteti izraženi u valuti CHF te je na svakoj stranici otplatnog plana naznačeno da se imaju plaćati po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Štoviše, da je na svakoj stranici otplatnog plana podebljanim slovima bilo naglašeno i kako se telefonskim putem može dobiti informacija o važećim tečajevima valuta na dan uplate. Dakle, suprotno navodima iz tužbe, tuženik da je tužitelja izričito i pisano upozorio na mogućnost promjene valute na dan dospijeća te shodno tome i promjeni visine anuiteta, osiguravši i mogućnost pravodobnog informiranja. Istaknuto je i kako su je pored gramatičke razumljivosti u tekstu ugovora, tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje da je tužitelj pristao, donijevši odluku o zaključenju ponuđenog ugovora o kreditu.

2.6. Ugovor o kreditu broj: broj: 628-50-2963184, od 22. srpnja 2005, da je solemniziran kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, pod brojem: OV-1527/05, dana 28. srpnja 2005, a u svezi čega je tuženik sudu ukazao i na odredbu članka 57. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj: 78/93, 29/94 i 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22) i postupak kod sastavljanja javnobilježničkog akata, a sukladno kojemu je, solemnizacijom, javni bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da odražava njihovu pravu volju.

2.7. Da li su tužitelju sporne odredbe ugovora o kreditu broj: 628-50-2963184, od 22. srpnja 2005, solemniziranog kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, pod brojem:

OV-1527/05, dana 28. srpnja 2005, bile jasne, razumljive i lako uočljive, istaknuo je tuženik, treba cijeniti i s aspekta postupanja i osobnih odlika samog tužitelja kao potrošača. Prilikom toga svakako treba imati na umu i definiciju prosječnog potrošača kojeg uvodi praksa Suda EU, a koja je obvezujuća i za nacionalne sudove te koja prosječnog potrošača definira kao osobu koja je „razumno dobro informirana, razumno pažljiva i oprezna“. Konačno je glede ovog elementa procjene nepoštenosti ugovorne odredbe, u odgovoru na tužbu ukazano kako niti tužitelj, ali niti tuženik nisu mogli, niti bi ikada itko objektivno mogao znati točne ukupne troškove kredita s osnove promjena tečaja valute budući nije moguće dugoročno unaprijed znati kretanja vrijednosti valute. Tuženik je odbio navode tužitelja, istaknuvši kako se ne mogu prihvatiti navodi da je tuženik u trenutku zaključenja ugovora sakrio činjenicu da CHF nije stabilna valuta. Naime, sve valute da su podložne promjenama, pa tako i CHF, a što je tužitelju moralo biti poznato u trenutku zaključenja ugovora. Slijedom svega navedenog, notorno je da je tužitelju sporna odredba ugovora o kreditu bila jasna, razumljiva i lako uočljiva pa slijedom toga nije dopušteno ocjenjivati njezinu nepoštenost sukladno odredbi članka 84. ZZP/03.

2.8.U odnosu na pojedinačno pregovaranje, tuženik je u odgovoru na tužbu, istaknuo kako je, suprotno tužbenim navodima, tužitelj imao utjecaja na sadržaj ugovora o kreditu broj: 628-50-2963184, od 22. srpnja 2005, solemniziranog kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, pod brojem: OV-1527/05, dana 28. srpnja 2005, odnosno na odredbe o valutnoj klauzuli te su stranke pregovarale o navedenom. Tužitelj da je mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR, a što da je i sam priznao. Dakle, tužitelj da je vlastitom voljom odabrao ugovor uz valutnu klauzulu u CHF između ponuđenih opcija.

2.9. Glede navoda tužitelja o neravnoteži u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja, u odgovoru na tužbu, izneseno je stajalište da valutna klauzula ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da ista nije niti suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik je ukazao kako je potrebno imati na umu činjenicu da je valutna klauzula ugovorena kao dvostrana klauzula koja je pratila kretanje valute CHF u odnosu na HRK. Dakle, u slučaju da je vrijednost valute CHF u odnosu na HRK padala, tada da bi tužitelj morao vratiti manji iznos kredita. Činjenica da je došlo do povećanja vrijednosti CHF u odnosu na ostale svjetske valute, pa tako i na HRK da se nije mogla predvidjeti u trenutku zaključenja Ugovora, a uzrok tome se ne nalazi u postupanju tuženika niti je tuženik ostvario ikakav dodatan profit.

2.10. Konačno, tuženik je osporio i visinu tužbenog zahtjeva kao i pravilnost izračuna visine tužbenog zahtjeva. U cijelosti je osporeno i potraživanje s osnove tijeka kamata na pojedinačne iznose postavljene u tužbenom zahtjevu. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare. Slijedom svega navedenog, predloženo je u odgovoru na tužbu, odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

III. Tijek postupka

3. Uvažavajući činjenično kontradikotorne navode stranaka, za ocjenu osnovanost kako navoda tužitelja, ali i navoda tuženika, nužnim se je u ovoj pravnoj stvari ukazalo provesti dokazni postupak, a u svezi čega je 9. ožujka 2021, provedeno pripremno ročište, na kojem je raspravljeno o pravnoj osnovi spora, činjeničnim navodima stranaka te dokaznim prijedlozima, iznesenim kako u prilog tužbenim navodima, tako i u prilog navodima iz odgovora na tužbu. Nakon što je s danom 9. ožujka 2021, po dovršetku pripremnog ročišta, zaključen prethodni postupak, u nastavku postupka, provedeno je vještačenje, po vještaku za financije, računovodstvo i poreze, mr.sc. NN, na okolnost visine novčanog iznosa, kojeg je tužitelj preplatio uslijed promjene tečaja između HRK i CHF. Po zaprimanju nalaza vještaka, na ročištu za glavnu raspravu, održanom 16. studenoga 2023, proveden dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke, a nakon čega je, u konačnici na ročištu održanom 4. ožujka 2025, odlučeno zaključiti ročište za glavnu raspravu, a s obzirom da je sukladno odredbi članka 304. ZPP-a, utvrđeno da je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka.

IV. Utvrđenja suda i ocjena provedenih dokaza

4. Radi razjašnjenja bitnih činjenica za ovaj postupak pročitane su sve isprave priležeće spisu te zapisnici o izvedenim dokazima pa brižljivo i savjesno ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, stav je ovoga suda da je tužbeni zahtjev, konačno uređen podneskom tužitelja od 13. studenoga 2023, osnovan.

4.1. Ono što ne bi trebalo biti sporno između stranaka ovog postupka, to je činjenica, da su iste bile u obvezno pravnom odnosu zasnovanom temeljem ugovora o kreditu broj: 628-50-2963184, od 22. srpnja 2005, solemniziranog kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, pod brojem: OV-1527/05, dana 28. srpnja 2005. Predmetni ugovor prileži spisu na listu 6 do 10 spisa predmeta.

4.2. Iz sadržaja spisu priležećeg ugovora o kreditu broj: 628-50-2963184, od 22. srpnja 2005, solemniziranog kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, pod brojem: OV- 1527/05, dana 28. srpnja 2005, moguće je utvrditi da bi ugovoreni iznos kredita bio u vrijednosti kunske protuvrijednost od 26.598,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Da bi redovna kamatna stopa iznosila 5,50% godišnje, promjenjivo, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, dok je rok otplate bio ugovoren u trajanju od 84 mjeseca. Namjena kredita, a kako to proizlazi iz članka 6, bila je kupnja novog vozila, marke Opel. Ugovorom je uređen i način otplate i to tako da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora, odnosno tuženika, za CHF, važećim na dan dospijeća, a prema otplatnom planu. Anuiteti su dospijevali na naplatu zadnjeg dana u mjesecu.

4.3. Iz početnog otplatnog plana moguće je utvrditi da je otplata obračunata uz primjenu kamatne stope od 5,50% na rok od 84 mjeseci (84 anuiteta) te da anuitet iznosi 382,21 CHF.

4.4. Na okolnosti ugovaranja predmetnog kredita, kao i dokazivanja statusa potrošača, saslušan je na ročištu za glavnu raspravu 16. studenoga 2023, tužitelj VN. Iz iskaza istog, može se utvrditi kako je zaključio ugovor o kreditu sa tuženikom, broj: 628-50-2963184, od 22. srpnja 2005, a koji je solemniziran kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, pod brojem: OV-1527/05, dana 28. srpnja 2005, radi kupnje osobnog vozila, marke Opel, model Astra GTC, a koji da je bio prvi automobil kojeg je tužitelj kupio. Prilikom zaključenja ugovora o kreditu, tužitelju da je preporučeno, da mu se najviše isplati zaključiti ugovor o kreditu u kojem će vrijednost biti osigurana valutnom klauzulom vezanom uz CHF, a koji da je stabilna valuta sa povoljnim tečajem. Pritom, da tužitelju nije od strane djelatnika tuženika ukazano na mogućnost iznenadne promijene tečaja valute CHF, ali niti na posljedice koje bi iz toga, mogle proizići. Tužitelju da je, a kako to proizlazi iz njegovog iskaza, prezentiran ugovor, oko kojeg mu nije bila pružena mogućnost pregovarati sa bankom, ovdje tuženikom, oko pojedinih ugovornih odredbi. Za ponuđeni ugovor da je tužitelju bilo objašnjeno da je za njega najpovoljniji, a nakon čega je on, odlučio prihvatiti isti te nakon toga provesti solemnizaciju ugovora kod javnog bilježnika. Tužitelj je u iskazu naveo i da ne bi pročitao ugovor u cijelosti, no da je, u bitnome, isti razumio. U trenutku zaključenja pravnog posla sa tuženikom, tužitelj, da u tom trenutku nije mogao predvidjeti omjere promjene tečaja, ali niti posljedice istog, a to osobito stoga, što se radikalna promjena tečaja valute, uzimajući u obzir da je CHF prezentiran kao stabilna valuta, nije ukazivala vjerojatnom.

4.5. Dakle, tužitelj je u svom stranačkom iskazu ustrajao pri svim inicijalno iznesenim tužbenim navodima, da bi mu tuženik preporučio valutnu klauzulu u CHF, a sve protivno načelu savjesnosti i poštenja. Takva odredba sadržana u ugovoru o kreditu, učinila je pravni posao, ugovor o kreditu, rizičnim, obzirom da je visina anuiteta, veza uz promjenjivi element, koji je u slučaju poremećaja na svjetskim tržištima kapitala, mogao značajno utjecati na ravnotežu ugovornih strana.

4.6.U konkretnom slučaju tužitelj, po stavu ovog suda, ima status potrošača u spornom ugovoru o kreditu broj: 628-50-2963184, od 22. srpnja 2005, a koji je solemniziran kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, pod brojem: OV-1527/05, dana 28. srpnja 2005. U smislu odredbe članka 3. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjen njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Predmetni ugovor tužitelj je sklopio kao fizička osoba te je odobrena sredstva kredita iskoristio za kupnju vozila za osobne potrebe, marke Opel, model Astra GTC. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti ili poslovnoj aktivnosti tužitelja kao korisnika kredita.

4.7. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te prema stavku 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi članka 85. ZZP/03-a ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive. Stoga, prema stavu ovog suda, odredba u ugovoru o kreditu broj:

628-50-2963184, od 22. srpnja 2005, a koji je solemniziran kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, pod brojem: OV-1527/05, dana 28. srpnja 2005, a kojom je ugovoreno da se kredit otplaćuje: u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora (tuženika) za CHF, važećem na dan dospijeća, ima se okarakterizirati kao nerazumljiva prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošaču u općim informacijama koje su kroz opće i tržišne komunikacije davale banke. Dalje, nemogućnost pojedinačnog pregovaranja o sadržaju ugovora ukazuje i na neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama.

4.8. Tužitelj je u tužbi ukazao na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i odluku poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. Imajući u vidu odredbu članka 502.c ZPP-a, po pitanju ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli proteže se učinak pravomoćnih presuda donesenim u sporu po kolektivnoj tužbi u kojoj je sudjelovao tuženik kao banka. Člankom 502.c ZPP-a određeni su učinci pravomoćnih presuda kojima su prihvaćene kolektivne tužbe te temeljem te odredbe, osim stranaka koje su sudjelovale u postupku po kolektivnoj tužbi, pravomoćna presuda kojom je prihvaćena kolektivna tužba djeluje prema drugim fizičkim i pravnim osobama pripadnicima kolektiviteta, s time da utvrđujući dijelovi presude imaju prejudicijalni značaj u individualnim parnicama. Pritom je sud uzeo u obzir i odredbu iz članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku kojeg je tužitelj osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana po tuženiku. Dakle, iz navedenih odredaba izrijekom proizlazi da je sud u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj se utvrđuje da je došlo do povreda propisa zaštite potrošača, odnosno da takva odluka ima direktan učinak zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

4.9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019, u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, pravomoćno je utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, protivno odredbama tada važećeg ZZP/03 i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje u tekstu: ZOO).

4.10. Sporne ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu CHF, istina, lako su uočljive, stava je ovaj sud. Međutim iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje bi za njega mogle nastati iz odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF. Takve ugovorne odredbe su po stavu ovog suda suprotne načelu savjesnosti i poštenja, jer uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača, slijedom čega se imaju smatrati ništetnim, sukladno odredbi članka 87. ZZP/03. Valja istaknuti da ugovorna odredba o promjenjivoj valutnoj klauzuli nije ništetna zato što je nedopuštena, već zato što se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, nakon što je tužitelju ponuđen ugovor kojim je valutna klauzula bila određena u CHF. Radilo se je o tipskom, unaprijed sastavljenom ugovoru.

4.11. Sporne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu broj: 628-50- 2963184, od 22. srpnja 2005, a koji je solemniziran kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, pod brojem: OV-1527/05, dana 28. srpnja 2005, identične su odredbama koje su razmatrane presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018, Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2019 i Rvt-2221/2018 kojima je utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik povrijedile kolektivne interese potrošača. Na tuženiku je bio teret dokaza o tome da je predmetni ugovor o kreditu po svom sadržaju različit od onih na koje se odnosi citirana presuda Trgovačkog suda u Zagrebu i citirane presude Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, a što isti nije dokazao u ovom postupku.

4.12. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem provedenog financijskog vještačenja, a koje je provela mr.sc. NN, ovlaštena porezna savjetnica i stalna sudska vještakinja za financije, računovodstvo i poreze. Očitujući se u skladu s nalogom suda, u nalazu i mišljenju dostavljenom 26. veljače 2023. te ispravljenim naknadnom dopunom od 14. studenoga 2023, vještakinja je iznijela izračun, prema kojem, pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj u utuženom razdoblju otplate kredita, tuženiku ne bi morao platiti iznos od: 2.249,22 EUR. Drugim riječima, tužitelj je ukupno uplatio veći iznos od 2.249,22 EUR, po osnovi promjene valutne klauzule, odnosno povećanja tečaja u odnosu na početni tečaj na dan isplate kredita dana 8. kolovoza 2005, koji je iznosio 4,697752 HRK za 1 CHF. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, ocijenivši ga stručnim, argumentiranim i izrađenim prema pravilima struke. U konačnici, nalaz vještaka utvrđen je sukladan s ostalim izvedenim dokazima, na čiji matematički izračuni stranke nisu imale primjedbi, a ostali prigovori su pravne naravi i njima je sud zauzeo stajalište u ovoj presudi. Prilikom donošenja odluke, imajući u vidu da je u međuvremenu EURO postao službena valuta u Republici Hrvatskoj, sud je konverziju novčanih iznosa, navedenih u nalazu vještaka u HRK, izvršio na temelju fiksnog tečaja konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK, navodeći u ovoj odluci, isključivo novčane iznose u važećoj valuti Republike Hrvatske.

4.13. Imajući u vidu sve izvedene dokaze i prethodno navedeno te sukladno odredbi članka 502.c ZZP, ovaj sud je utvrdio da su ništetne, nepošteno ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u članku 7. ugovora o kreditu broj: 628-50-2963184, od 22. srpnja 2005, a koji je solemniziran kod javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, pod brojem: OV-1527/05, dana 28. srpnja 2005, slijedom čega je, prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka, dosudio tužitelju preplaćeni iznos od: 2.249,22 EUR, s osnova tečajne razlike sa zateznom kamatom od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa, primjenom odredbe članka 1111. ZOO-a. O tijeku zateznih kamata odlučeno je primjenom članka 1115. ZOO-a, budući da se tuženik ima smatrati nesavjesnim stjecateljem, s obzirom da su navedene odredbe Ugovora ništetne, pa je kamata dosuđena od dana uplate svakog pojedinog anuiteta kao dana stjecanja.

4.14. U svezi tuženikovog prigovora zastare, stav je ovog suda da isti nije osnovan. U odnosu na prigovor zastare valja prije svega istaknuti da pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dovodi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, koja ponovno teče od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku po kolektivnoj tužbi, sukladno pravnom stajalištu iznesenom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2245/2017. Pritom se ukazuje na objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022) prema kojem, kad je ništetnost pojedinih ugovornih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastara počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Kako je presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli, postala pravomoćna 14. lipnja 2018, to je tužba VN, radi isplate, podnesena 4. ožujka 2020, radi isplate novčanog iznosa od 15.481,76 HRK, sada 2.054,78 EUR, podnesena unutar zastarnog roka od pet godina, a koji valja primijeniti u ovoj pravoj stvari, obzirom da se radi o tražbini s osnove stjecanja bez osnove koja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a. Nakon što je tužitelj podneskom od 13. studenoga 2023, povisio tužbeni zahtjev, dakle preinačio tužbu, s osnova stečenog bez osnove zbog promjene valutne klauzule, odnosno povećanja tečaja, i to za iznos od 189,85 EUR, tuženik je opetovano istaknuo prigovor zastare, no koji ovaj sud odbija, a to iz razloga jer je podnošenjem tužbe 4. ožujka 2020, prekinuta zastara koja teče od 14. lipnja 2018. Dakle, podneskom tužitelja od 13. studenoga 2023, zatražen je dodatni iznos od 189,85 EUR, no unutar zastarnog roka.

4.15. Pa iako je tuženik podneskom od 17. ožujka 2023, te ponovno na ročištu održanom 16. studenoga 2023, prigovorio nalazu vještaka, ističući kako vještak nije ukalkulirao tzv. negativne tečajne razlike, ovaj sud je odbio prijedlog za dopunu nalaza, imajući u vidu da tuženik u ovome postupku nije istaknuo prigovor radi prijeboja, prigovor radi prebijanja, niti je podnio protutužbu, radi isplate do zaključenja prethodnog postupka. Ovaj sud je i stava, kako je tuženik, pogrešnog stajališta da bi u slučaju postojanja tzv. negativnih razlika, trebalo umanjiti potraživanje tužitelja. Naime, imajući u vidu odredbu članka 323. stavak 2. ZOO-a, tužitelj kao stranka ugovora nije odgovorna za ništetnost odredbi ugovora o kreditu koji se tiču valutne klauzule, već upravo suprotno, tuženik je kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Tužitelj, i da su postojale tzv. negativne tečajne razlike, nije po toj osnovi ostvario bilo kakav prihod, koji bi se mogao opisati kao stečeno bez osnove, slijedom čega nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužitelja, i zbog čega se, takav zahtjev za isplatu, ukazuje neosnovanim.

V. Troškovi postupka

5. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s člankom 155. istog Zakona. Prilikom dosude parničnog troška ovaj sud vodio se zahtjevom za nadoknadu parničnog troška kojeg je punomoćnik tužitelja predao na ročištu održanom 4. ožujka 2025, i utvrđenom vrijednošću predmeta spora, koja je početno iznosila: 2.054,78 EUR, a nakon što je tužitelj preinačio tužbu podneskom od 13. studenoga 2023, ona je iznosila: 2.249,22 EUR. Prilikom odlučivanja o nadoknadi parničnog troška ovaj sud vodio se je i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23: u nastavku teksta; Tarifa).

5.1. Tako je tužitelju VN, kao osnovana, priznata nadoknada troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 9. ožujka 2021, 16. studenoga 2023. i 4. ožujka 2025. u vrijednosti od 100 bodova za svaku radnju, prema Tbr.9 t.1 Tarife. Pored troška zastupanja na ročištima, tužitelju pripada i pravo na naknadu troška sastava tužbe, u vrijednosti od 100 bodova, prema Tbr.7 t.1. Tarife, kao i trošak sastava podnesaka od 13. studenoga 2023, 6. ožujka 2024. i 5. srpnja 2024, u vrijednosti od 100 bodova za svaki, prema Tbr.8 t1. Tarife.

5.2. Dakle, sveukupno, tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troška u vrijednosti od 700 bodova. Kako vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, to tužitelju pripada pravo na naknadu iznosa od 1.400,00 EUR, s osnova zastupanja po kvalificiranom punomoćniku (2,00 EUR x 700 bodova = 1.400,00 EUR).

5.3. Navedeni iznos, priznatog parničnog troška, valjalo je dalje uvećati i za materijalne troškove tužitelja, i to za iznos troška vještačenja, a kojeg je predujmio tužitelj, u iznosu od 398,00 EUR te troškova sudskih pristojbi, i to za tužbu, u iznosu od 33,51 EUR za tužbu (potvrda o uplati prileži na listu 32 spisa) te daljnjih 33,51 EUR za ovu odluku. Dakle, sveukupno, s osnove troškova zastupanja po odvjetniku te materijalnih troškova postupka, tužitelju VN pripada pravo na nadoknadu troškova u iznosu od 1.865,02 EUR, a slijedom čega je odlučeno kao u točki II.) ove odluke.

Krk, 28. ožujka 2025.

S u d a c:

Anton Hlača

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. U slučaju podnošenja žalbe, u trenutku predaje iste, za stranku koja podnosi žalbu, nastaje obveza plaćanja sudske pristojbe, sukladno odredbi članka 4. stavak 1. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18 i 51/23).