REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska ul. br. 31

Poslovni broj: P-253/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja AO OIB [osobni identifikacijski broj] i ĆO OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Marku Cvrkoviću, odvjetniku u Vukovaru, protiv tuženika ZO, Handel Strasse 32/1, Steinheim, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave održane 18. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na osnovi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici ZO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima AO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ĆO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplati iznos od 8.446,71 eura (slovima: osamtisućačetiristočetrdesetšesteuraisedamdesetjedancent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. studenoga 2010. pa do isplate po stopi po stopi od 14% do 30.6.2011. godine; od 1.7.2011. godine do 31.7.2015 po stopi od 12% godišnje; od 1.8.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (slovima:petnaest) dana.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka EO kao nepravovremen i nepotreban.

II. Nalaže se CO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima AO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ĆO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.063,14 eura (slovima: četiritisućeišezdesetitrieuraičetrnaestcenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su protiv tuženice podnijeli tužbu zaprimljenu u ovom sudu 30. srpnja 2012. radi isplate navodeći da su uzdržavali VO rođ. EO u razdoblju od 1995. godine pa do njezine smrti 05. studenog 2010., da su je sahranili o svome trošku, kao i da je nakon smrti VO svu njezinu ostavinsku imovinu naslijedila tuženica kao njezina unuka, koja odgovara za dugove ostaviteljice sukladno odredbi čl. 139. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju, s time da je vrijednost naslijeđene imovine značajno veća od 90.000,00 kn.

1.1. Nadalje tužitelji navode da je VO bila stara, bolesna i nemoćna osoba i da je živjela sama bez ikakvih prihoda i bez ičije pomoći na području Općine Gvozd, tako da su joj oni pružili smještaj u svojoj kući u [adresa], brinuli se o njoj i njezinom liječenju, ishrani, higijeni, odijevanju i da su je nakon njezine smrti sahranili o svom trošku prema njezinim željama i mjesnim običajima u mjestu [adresa], a troškovi sahrane i podizanja spomenika da su iznosili 15.000,00 kn. Tužitelji također tvrde da su pokojnoj VO za njezinog života pozajmili iznos od 15.000,00 kn na ime troškova sahrane i uređenja spomenika njezinom sinu BO koji je sahranjen u [adresa], zbog čega predlažu da se tuženici kao nasljednici pokojne VO naloži isplata iznosa od 90.000,00 kn sa zateznom kamatom i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženica se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu i predlaže da se odbije kao neosnovan navodeći da tužitelji niti za jednu od svojih tvrdnji iz tužbe ne predlažu niti prilažu relevantne dokaze, zatim da u tužbi ne navode iz kojih razloga su preuzeli navodnu brigu o pokojnici i po kojem osnovu su se oni pojavili kao "skrbnici" pokojne VO, te iz kojih razloga su podigli spomenik kako iza smrti VO tako i za njezinog sina pokojnog RO. Tuženica je osporila i plaćanje troškova održavanja kuće pokojne VO u [adresa], zatim tvrdnje tužitelja o svakomjesečnoj pozajmici od najmanje 1.000,00 kn učinjenoj VO. Tuženica je istakla i prigovor zastare potraživanja iz tužbe.

3. U podnesku zaprimljenom kod ovoga suda 25. veljače 2013. godine tužitelji su osporili tvrdnje tuženice iz odgovora na tužbu navodeći da tuženica kao unuka pokojne VO istu nije poznavala i nikada je za života nije vidjela, naveli su da VO nije imala nikakvih primanja i da su tužitelji vodili isključivu brigu o uzdržavanju, ishrani, odijevanju, higijeni i zdravlju sve do njezine smrti u osamdesetoj godini života. Tužitelji su se pozvali na odredbu čl. 244. st. 1. Obiteljskog zakona kao na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva a također i na odredbu čl. 139. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju. U podnesku zaprimljenom 20. ožujka 2013. godine tužitelji su se pozvali i na odredbe čl. 188. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona kao na pravnu osnovu svog tužbenog zahtjeva.

4. U podnesku zaprimljenom 27. ožujka 2013. godine tuženica je priznala činjenicu da je tužitelj AO bio postavljen skrbnikom sada pokojne VO, ali je osporila pravo tužitelja na naknadu opravdanih troškova koje je morao odobriti Centar za socijalnu skrb, te je također osporila i svoju odgovornost za dugove ostaviteljice pokojne VO sa tvrdnjom da ona nije napravila nikakve dugove i da ih nije mogla ni napraviti jer nije bila poslovno sposobna, kao i da zbog propusta tužitelja da zahtijevaju nadoknadu opravdanih troškova koje su tužitelji imali kao skrbnici ne može odgovarati tuženica.

5. Ovaj sud je 06. studenog 2013. donio međupresudu broj P-518/2012-24 te pod točkom I. utvrdio da postoji odgovornost tuženice ZO rođ. A iz [adresa], Handel [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova i izdataka tužitelja ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] učinjenih za pruženo uzdržavanje baki tuženice VO rođ. EO u razdoblju od 30. srpnja 2007. godine pa do 05. studenog 2010. godine, te za troškove njezine sahrane i podizanje nadgrobnog spomenika, dok je pod točkom II. odlučio da će se do pravomoćnosti ove međupresude zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva.

6. Povodom žalbe tuženice protiv citirane međupresude Ž upanijski sud u Vukovaru je presudom broj Gž-2314/13-3 od 29. veljače 2016. odbio žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio međupresudu suda prvog stupnja.

7. Tuženica je protiv citirane presude Županijskog suda u Vukovaru 6. travnja 2016. podnijela reviziju.

8. Rješenjem ovoga suda broj P-518/2012-42 od 20. lipnja 2016. određeno je da se zastaje s postupanjem u ovoj pravnoj stvari i da će se postupak nastaviti kada se dovrši postupak pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u Zagrebu povodom revizije tuženice zaprimljene dana 06. travnja 2016. godine podnesene protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2314/2013-3 od 29. veljače 2016. godine kojom je potvrđena međupresuda ovog suda poslovni broj P-518/2012-23 od 06. studenoga 2013. godine (točka I. izreke međupresude).

9. Povodom revizije tuženice Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom broj Rev 1874/2016-3 od 31. kolovoza 2021. prihvatio reviziju tuženice u odnosu na pitanje: „Odgovara li nasljednik za trošak podizanja nadgrobnog spomenika ostavitelju?“, te djelomično preinačio presudu Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2314/13- 3 od 29. veljače 2016. u dijelu odluke kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-518/12-23 od 6. studenog 2013. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da postoji odgovornost tuženice za naknadu troškova i izdataka tužitelja učinjenih za troškove podizanja nadgrobnog spomenika i međupresuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P- 518/12-23 od 6. studenog 2013. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da postoji odgovornost tuženice za naknadu troškova i izdataka tužitelja učinjenih za troškove podizanja nadgrobnog spomenika i presudio na način da se utvrđuje da ne postoji odgovornost tuženice ZO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova i izdataka tužitelja AO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice ĆO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] učinjenih za podizanje nadgrobnog spomenika baki tuženice VO. Rješenjem istoga broja i datuma Vrhovni sud je odlučio da se u preostalom dijelu revizija tuženice odbacuje kao nedopuštena.

10. Rješenjem broj P-518/2012-54 od 23. studenoga 2021. određen je nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari.

11. U dokaznom postupku sud je pročitao izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] br. zk. ul. [broj ZK uloška] (list 4-5 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] br. zk. ul. [broj ZK uloška] (list 6 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] br. zk. ul. [broj ZK uloška] (list 7 spisa), račune dostavljene uz podnesak tužitelja od 26. rujna 2012. (list 22-25 spisa), dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužitelja od 20. ožujka 2013. (list 35 spisa), uplatnice i račune koje je tužitelj dostavio na glavnoj raspravi 9. listopada 2013. (list 44-84 spisa), preslike računa, fotografije i medicinsku dokumentaciju koju je tužitelj dostavio na glavnoj raspravi 24. ožujka 2016. (list 105-113 spisa), podatke HZMO dostavljene 16. svibnja 2022 (list 160-161 spisa), medicinsku dokumentaciju na ime pok. VO (list 168-179 spisa), nalaz i mišljenje gospodarskog vještačenja (list 201-209 spisa), pisano očitovanje vještaka od 22. listopada 2024. (list 225-228 spisa). Budući da je rasprava zbog promjene suca 18. veljače 2025. počela iznova sud je u dokazno postupku pročitao zapisnike o saslušanju tužiteljice ĆO na glavnoj raspravi dana 26. veljače 2013. (list 32-33 spisa) i zapisnike o saslušanju svjedoka NO, DO i TO na glavnoj raspravi 9. listopada 2013. (list 41-43 spisa) te je usmeno saslušao vještaka Davorina Petija.

11.1. Na glavnoj raspravi 18. veljače 2025. tužitelji su odustali od dokaznog prijedloga za saslušanje tužitelja AO i tuženice ZO.

11.2. Tuženica je u podnesku od 1. prosinca 2021. predložila zamolbeno saslušanje svjedoka EO, [adresa] ujaka ovdje tuženice na okolnost da su tužitelji iskorištavali pok. VO te neopravdano prodali dio šume pokojne VO bez odobrenja Centra za socijalnu skrb. Sud je pod točkom I. izreke ovoga rješenja odbio navedeni dokazni prijedlog kao nepotreban i nepravovremen jer je iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka te jer se navedenim prijedlogom ne bi utvrdilo drugačije činjenično stanje s obzirom da tuženica niti ne navodi period u kojem je navodno došlo do te prodaje, odnosno je li to uopće bio period kada je stavljena pod skrbništvo.

12. Cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 8.446,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama na ime troškova za uzdržavanje bake tuženice pok. VO od 30. srpnja 2007. godine pa do 05. studenog 2010.

14. Između parničnih stranaka je nesporno da je tužiteljica ĆO nećakinja pokojne VO rođ. EO, da je tuženica ZO rođ. A unuka pokojne VO i kao takva je proglašena njezinom nasljednicom na cjelokupnoj imovini svoje bake VO pobliže opisanoj u rješenju o nasljeđivanju. Nije sporno između stranaka niti da je VO umrla **.**.2010. u [adresa].

14.1. Nesporno je i da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Vukovar Klasa:

UP/I-552-02/07-01/51, Urbroj: 2196-12-04/9-07-10 od 12. studenog 2007. godine (koje je postalo pravomoćno **.**.2007.) VO stavljena pod skrbništvo uslijed potpunog lišenja poslovne sposobnosti, da je njezinim skrbnikom imenovan tužitelj AO koji sa istom nije sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.

15. Tuženica u podnesku od 1. prosinca 2021., nakon zaprimljene odluke VSRH povodom revizije navodi da i nadalje osporava i osnov i visinu potraživanja tužitelja, odnosno osporava da bi tuženica bila u obvezi platiti bilo kakve troškove odnosno izdatke koje je tužitelj eventualno imao za korist pok. VO.

16. U ranije citiranim presudama utvrđeno kako postoji odgovornost tuženice ZO za naknadu troškova i izdataka tužitelja AO i tužiteljice ĆO učinjenih za pruženo uzdržavanje baki tuženice VO rođ. EO u razdoblju od 30. srpnja 2007. godine pa do 05. studenog 2010. godine. Ta odgovornost temelji se na odredbi čl. 244. Obiteljskog zakona (dalje u tekstu: ObZ - "Nar.nov." br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11. i 25/13.) prema kojoj fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od onog koji je bio dužan davati uzdržavanje. Za potraživanje koje prethodi navedenom periodu u citiranim presudama Općinskog suda u Vukovaru i Županijskog suda u Vukovaru utvrđeno je da je nastupila zastara sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima.

17. Sporna je visina tužbenog zahtjeva.

18. Svjedok NO je u svome iskazu navela da je poznavala VO od vremena kad se doselila kod tužitelja 1995. godine pa sve do njezine smrti čini mi se 2010., da tužitelji imaju kuću prizemnicu i to dvodomku sa dva posebna stana i ulaza, da su tužitelji bili na kućnom broju 110, brinuli su se o VO tako što su je hranili, služili, osiguravali grijanje i sve što je potrebno, budući da je ona bila starija osoba, VO je imala sina EO koji je živio u [adresa] i tamo je umro prije nego što je umrla VO. VO je bila starija psihički bolesna osoba i ona je pala u krevet odnosno postala je nepokretna od trenutka smrti sina EO. VO je imala na korištenju svoju posebnu sobu, kuhinju i kupaonicu u dijelu kuće tužitelja u kojem je stanovala. Nije joj poznato kako su tužitelji i VO uredili svoje međusobne odnose, odnosno na temelju čega je ona kod njih stanovala. U dijelu kuće koji su koristili tužitelji stanovalo je četvero članova domaćinstva, tako da su sa tužiteljima stanovali njihovi sin i kćerka. Kada je odlazila tamo uvijek je netko od tužitelja bio kod VO jer ona nije mogla ostati sama. VO je umrla u [adresa] u ovoj kući tužitelja, te su tužitelji organizirali njezinu sahranu u njezinom rodnom mjestu koje se nalazi negdje na Baniji odnosno Banovini. Poznato mi je da je VO dobila obnovu kuće na Baniji, povremeno je tamo odlazila a ne znam tko ju je tamo vozio. VO je kod liječnice Ć vodila tužiteljica zajedno sa suprugom.

19. Svjedokinja DO navela je da je poznavala VO kao tetku ĆO i zna da je ona prvo kod njih došla 1995. godine nakon redarstvene akcije "Oluja", da bi se vratila nazad u svoju kuću i konačno ponovo došla kod tužitelja 1997. godine. VO bila je dobrog fizičkog izgleda ali se psihički gubila, nije znala što radi, obavljala je nuždu na razna mjesta a ne u kupaonici. VO je bila u posebnom apartmanu uz kuću tužitelja i svaki put kada je ona tamo odlazila oni su bili kod nje, oni su se o njoj brinuli tako da su joj kuhali, prali, vodili je liječniku, grijali prostor u kojem je boravila i to na struju, VO je imala sina koji je živio mislim u [adresa], nikada nije dolazio kod nje a misli da je umro dvije ili tri godine prije dolaska VO kod Z. Nije išla na sahranu VO jer je sahrana bila daleko, u rodnom kraju VO. Tužitelji su joj rekli da su oni snosili sve troškove sahrane i prijevoza tijela iz [adresa] u njezino rodno mjesto. Tužitelji su prihvatili VO kao Jadrankinu tetku jer nije imala nikoga, a Jadrankina majka kao Ljubicina sestra se nije mogla o njoj brinuti jer je također bila teško bolesna. VO je bila stvarno teški psihički bolesnik, a njeno stanje se pogoršalo u zadnjih godinu dana pred njezinu smrt. Znam da su tužitelji posvetili svu pažnju VO više nego svojim roditeljima i sada im se to odbilo o glavu.

20. Iz iskaza svjedoka TO slijedi da joj je pokojna VO bila tetka, da je nakon Oluje 1995. godine došla kod tužitelja iz svoga zaseoka [adresa] kod [adresa] na Baniji-Banovini, jer su tužitelji imali prikladan prostor za nju u svojoj kući dvodomci gdje su je smjestili. Ona se nije mogla o njoj brinuti jer je imala na brizi teško bolesne svekra i svekrvu. VO je bila smještena kod tužitelja do 2004. godine, kada je obnovljena njezina kuća u koju se ona vratila ali je tamo boravila samo oko nepunih godinu dana do smrti njezinog sina RO koji je umro u mjesecu rujnu 2005. godine, a koji je živio u [adresa] kod [adresa]. Zdravstveno stanje VO se pogoršalo i ona je ponovo ostala kod tužitelja odnosno vratila se kod njih, a umrla je u mjesecu studenom 2010. godine. Tužitelji su se brinuli o VO dvadeset četiri sata dnevno to joj je poznato otuda što je tamo dolazila i to vidjela. O VO su se brinuli tužitelji a također i njihova djeca, a ako su bili odsutni taj pripremljeni obrok je davao netko od prisutnih, vikendom ponekad i ona te jedna susjeda. Tužitelji su vodili brigu o lijekovima i vodili VO kod liječnika, održavali su njezinu higijenu i mijenjali joj pelene, nuždu je u zadnje vrijeme prije smrti obavljala posvuda po stanu, to je bilo strašno. Psihičko stanje VO se pogoršavalo nakon smrti sina EO a zadnju godinu dana prije njezine smrti je njezino psihičko stanje bilo kritično. VO ju je u pravilu prepoznala ali se znalo dogoditi i da ju odmah ne prepozna pa da se kasnije prisjeti Ne poznaje tuženicu i nikada nije čula za nju. Koliko ona zna od bliže rodbine VO nije imala nikoga osim sina EO. VO je bila jako siromašna i njezine troškove su snosili tužitelji. Tužitelji su pomogli tetki VO oko organizacije sahrane njezinog sina EO jer on nije imao suprugu a niti djece, u tom [adresa] kod [adresa] živio je u jednoj maloj sobici, također je bio siromašan. Tužitelji su platili spomenik za EO. Za sahranu VO koja je sahranjena u [adresa], a umrla je u [adresa] troškove su snosili tužitelji, organizirali su prijevoz njezinog tijela, kao i karmine poslije sahrane i to za preko sto ljudi, te ne zna koliko su iznosili ti troškovi. Njezina i Jadrankina majka GO je već deset godina nepokretna i nije imala mogućnosti fizički a niti novčano pomagati sestru VO.

21. Tužiteljica ĆO je u svom iskazu navela da nikada nije vidjela tuženicu da ju ne poznaje, a nije ju poznavala niti njezina tetka pokojna VO rođ. EO, rođena sestra njezine majke GO rođ. EO. Tetka VO je živjela sama u zaseoku [adresa] kod [adresa], te je za vrijeme trajanja redarstvene akcije "Oluja" došla kod njei i njezinog supruga u [adresa] zato što joj je kuća bila spaljena. Ona je imala sina BO koji je živio u [adresa], gdje je radio kao čuvar u jednom rasadniku u naselju Resnik, nije bio oženjen i nije imao mogućnosti da smjesti svoju majku kod sebe pa je ona ostala kod njih. U vrijeme dolaska kod njih imala je 65 godina života budući da je rođena 1930. godine, bila je po zanimanju domaćica te nije imala nikakvih novčanih primanja. Dok je živjela u svom selu uzdržavala se od uzgoja stoke i obrade zemlje, odnosno od poljoprivrede. Tada 1995. godine prilikom dolaska kod nas bila je još dobrog zdravlja. Tetka VO nije mogla biti smještena kod tužiteljičine majke zato što je majka teško bolesna već 11 godina i trpi posljedice moždanog udara, skroz je nepokretna. Zato su tužiteljica i njezin suprug primili tetku VO u svoju kuću, te su istu smjestili u njihov slobodni prostor u kući dvojnici na adresi [adresa]. godine VO je ishodila osobnu iskaznicu kod PP Vukovar kao i pravo na zdravstvenu zaštitu, te je njezin izabrani liječnik primarne zdravstvene zaštite bila dr. ŠO kod koje ima otvoren zdravstveni karton. VO je bila skoro nepismena, došla je kod njih samo sa odjećom i obućom koju je imala na sebi i jednom malom torbom. VO je ostvarila pravo na obnovu kuće u [adresa] koja je bila dovršena 2004. godine te se bila vratila u svoju kuću i tamo je boravila oko godinu dana, a onda je 2005. godine njezin sin BO iznenada preminuo, što je bilo previše za VO koja je još 1984. godine izgubila kćerku, a suprug joj je umro 1990. godine, tako da se ona psihički razboljela i nije više mogla sama živjeti u Kirinu. Odmah poslije sahrane BO u mjesecu rujnu 2005. godine, dovezli su tetku VO natrag u [adresa] i brinuli se o njoj do njezine smrti a što je bilo 05. studenog 2010. godine. Nije s tetkom sklopila nikakav ugovor o doživotnom uzdržavanju, nije razmišljala o tome što će biti zato što se ona razboljela. CZSS u [adresa] je 2008. ili 2009. godine pokrenuo postupak za lišenje poslovne sposobnosti VO zato što je ona bježala od kuće uslijed svoje psihičke bolesti, te je nakon lišenja poslovne sposobnosti suprug tužiteljice AO imenovan za skrbnika VO zato što je on nezaposlen i ima vozačku dozvolu, te je mogao voziti VO kod liječnika. VO su sahranili u [adresa], njezino tijelo je prevezeno iz [adresa] u [adresa], te su svi troškovi iznosili oko petnaest tisuća kuna. Navela je i da su VO pozajmljivali novac za troškove održavanja kuće u [adresa] pa su tako odmah kuću nakon obnove okrečili, zatim plaćali paušal za struju i pretplatu za telefon, a točna adresa kuće je E, [adresa]. Ona i suprug nisu vodili posebnu evidenciju o izdacima za VO ali imaju odreske od plaćenih računa. Troškovi lijekova koji se ne izdaju na recept odnosno i koji se doplaćuju, prehrane i grijanja za VO su iznosili najmanje 1.000,00 kn mjesečno, a ovo zato što su do tog iznosa došli na taj način što znaju koliko plaćaju paušal za struju i vodu na adresi [adresa]. Susjedi UO plaćala je da obilazi VO i pomaže joj kod obavljanja fizioloških potreba i održavanja higijene. Zbog Ljubičine teške psihičke bolesti ona je po stanu obavljala i veliku i malu nuždu. Socijalna radnica iz CZSS Vukovar je rekla da neki ne bi niti svoje roditelje tkao pazili a brinuli se o njima a ovo prilikom dolaska u nenajavljene kontrole. Navela je da je tuženicu obavijestila o smrti njezine bake VO ali ona nije došla na sahranu a ni do danas nije obišla njezin grob. Tuženica nije uopće imala podatke o baki VO i to joj je sve ona saopćila i u početku je obećavala da njoj ništa ne treba iza smrti bake da bi na kraju dala nasljedničku izjavu da se prihvaća nasljedstva iza nje. Navela je i da je učinila sve umjesto tuženice da se pokrene ostavinski postupak. Navela je i da njezin suprug AO nije primao naknadu kao skrbnik, a VO je primala neku naknadu za tuđu pomoć i njegu u visini od 500,00 kn mjesečno vjerojatno od CZSS Vukovar. Tetka VO je imala dva braka odnosno nije sigurna je li bila vjenčana uglavnom iz prve zajednice sa HO je imala kćerku OO udanu A koja je umrla 1984. godine, a tuženica je kćerka od OO. BO kao sin iz drugog braka ili zajednice nije bio oženjen i nije imao djece. Navela je i da su karmine iza sahrane VO održane u [adresa] na kojima je bilo preko stotinu ljudi. S VO nije sačinila nikakav pisani ugovor a nije se posebno s njome niti usmeno dogovarala u vezi onoga što su joj davali, polazila je od srca i toga da joj mora pomoći. Tužiteljica je navela da prima plaću u neto iznosu od 4.400,00 kn, a suprug sada prima naknadu od 1.000,00 kn mjesečno za raznošenje poziva u vezi izlaganja katastra nakon izmjere k. o. [katastarska općina] a što plaća Grad Vukovar i koja primanja ostvaruje unazad dvije godine.

22. Čitanjem zapisnika o saslušanju tužiteljice ĆO na glavnoj raspravi dana 26. veljače 2013. (list 32-33 spisa) i zapisnika o saslušanju svjedoka NO, DO i TO na glavnoj raspravi 9. listopada 2013. (list 41-43 spisa) utvrđeno je da su tužitelji pružili pokojnoj VO smještaj, njegu, skrb i sve što je bilo potrebno za njezin život u razdoblju od 1995. pa do 2004. godine, te u razdoblju od mjeseca rujna 2005. godine pa do njezine smrti 05. studenog 2010. godine, kao i da su snosili troškove njezine sahrane, te sahrane njezinog sina RO, kao i troškove podizanja nadgrobnih spomenika za njih oboje. Iskazi navedenih svjedoka i tužiteljice su međusobno sukladni, životni, uvjerljivi i logični, tako da ih sud prihvaća kao istinite.

23. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Vukovar Klasa: UP/1-552-02/07-01/51, URBROJ: 2196-12-04/9-07-10 od 12.11.2007., pravomoćno 04.12.2007.) slijedi da je pokojnoj VO priznato pravo na doplatak za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 280,00 kn počevši od 26.09.2007. gdje se na istom dokumentu navodi iznos prosječnog mjesečnog prihoda u iznosu od 1.588,44 kn koje je pok. VO ostvarivala.

24. Iz dopisa HZMO broj predmeta 60278 od 11. svibnja 2022. slijedi da je pokojnoj VO priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza preminulog supruga JO, da je za period od 1.11.1990. do 28.02.1991. isplaćeno 1.31,80 din, da se mirovina ponovno isplaćivala od 1. srpnja 2007. do 5. studenoga 2010., odnosno smrti VO te je u tablici prikazan iznos ukupno isplaćenih mirovinskih primanja uz napomenu da je od 1.10.1998. do 31.3.2004. uz mirovinsko primanje isplaćen i dodatak uz mirovinu u ukupnom iznosu od 7.761,95 kuna, a da se nakon 1. travnja 2004. isplaćivao kao dio mirovine po posebnom propisu.

25. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva provedeno je gospodarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Davorinu Peti na okolnost iznosa uzdržavanja pokojne VO obzirom na njezine potrebe uzimajući u obzir njezinu životnu dob, zdravstveno stanje, u periodu od 30. srpnja 2007. pa do njezine smrti 05. studenoga 2010.g., te da vještak od toga iznosa oduzme iznos koji je primao tužitelj AO od Centra za socijalnu skrb Vukovar na ime skrbništva pokojne VO i mirovinu koju je primala pokojna VO i ostale prihode ukoliko ih je ostvarivala kao umirovljenik. Navedeno vještačenje je provedeno na temelju sve raspoložive materijalne dokumentacije u spisu te na temelju komunikacije s odgovornim osobama ustanova Doma za starije i nemoćne Ilok ČO i Obiteljskog doma Hodak, Mirkovci AOG.

26. Iz nalaza i mišljenja gospodarskog vještačenja slijedi da je pokojna VO bila smještena u kući dvojnici na adresi [adresa] od 19996., na kojoj adresi je ishodila i osobnu iskaznicu te da je imala izabranoga liječnika u [adresa] dr. SO. Nadalje slijedi da se evidentni prihodi pok. VO sastoje od mirovine, dodataka za mirovinu i prava na doplatak za tuđu pomoć i njegu i da su ta primanja u periodu od 30. srpnja 2007. do 5. studenoga 2011. prema tablici danoj na listu 204. spisa (stranica 4. nalaza i mišljenja) iznosili ukupno 65.058,29 kuna. Nadalje je vještak izračunao troškove koje je pok. VO pričinila od dana prijave prebivališta (1. veljače 2007.) a isti se sastoje od korištenja dijela kuće na adresi [adresa]. od 1. veljače 2007. do svoje smrti 5. studenoga 2010. odnosno 46 mjeseci gdje je vještak uzeo u obzir prosječnu cijenu najmasličnog prostora u iznosu od 22,15 kn/m2, te je uzeo u obzir i prosječnu cijenu najma na dan vještačenja s korktivnim faktorom od 50% (prosječna cijena najma Vukovar 5,27 eur)te ako se uzme u obzir da je VO na raspolaganju imala prostor od 35m2 tada mjesečna najamnina za predmetni apartman iznosi 775,25 kn mjesečno što za 46 mjeseci ukupno daje 35.661,50 kn na ime cijene najamnine. Kako vještak nema saznanja o izdvojenim mjernim uređajima, struja, voda i ostali režijski troškovi nisu uzeti u obzir. Nadalje, za potrebe utvrđivanja vrijednosti rada i pomaganja pokojnoj VO od strane tužitelja u periodu od 30.07.2007. do 05.11.2010. godine, odnosno 39 mjeseci, vještak je koristio doplatak za pomoć i njegu prema Zakonu o socijalnoj skrbi („NN" 157/13, 152/14. 99/15, 52/16, 16/17, 130/17), a koji je bio na snazi u spomenutom periodu. Pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje se osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremanju i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljaniju drugih osnovnih životnih potreba (Članak 57.). Visina doplatka za pomoć i njegu, prema Zakonu o socijalnoj skrbi, u punom iznosu iznosi 600,00 kuna, a u smanjenom iznosu iznosi 420,00 kn (članak 59.), a isplaćuje se mjesečno (članak 33.). Pravo na puni iznos pripada osobama koje nisu osposobljene za samostalan život i rad, a pravo na umanjeni iznos pripada osobama koje su osposobljene za samostalan život i rad (članak 60.). Iz navedenoga, vještak je izračunao iznos pomoći u periodu od kada je pok. VO imala prebivalište kod tužitelja i to u navedenom periodu iznosi 27.600,00 kn (46*600,00 kn).

26.1. Vještak je dostavio i prosječni mjesečni trošak korištenja ustanove adekvatne za pružanje usluga starijim osobama sličnih potreba. Kako se radi o osobi kojoj je bila potrebna stalna njega i briga, uspoređuje se i cijena smještaja osobe adekvatna stanju pok. VO. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo kako je od ravnateljice Doma za starije i nemoćne Ilok ČO telefonskim putem (032 592700) dobio podatak da je relativno veliki odmak vremena i da cjenik nije dostupan, te da se cijena doma za takvu vrstu korisnika se kreće od 2.400,00 do 4.000,00 kn mjesečno), dok je u telefonskom razgovoru s vlasnicom Obiteljskkog doma Hodak, Mirkovci Dunavska bb, VI. AOG dobio podatak da je također relativno veliki odmak vremena i da cjenik nije dostupan, te da se cijena doma za takvu vrstu korisnika kreće od 3.500,00 do 4.000,00 kn mjesečno). Vještak je pri izračunu koristio aritmetičku cijenu (2.400,00 + 3.500,00 +4.000,00 / 3 = 3.300,00 kn). Uspoređujući cijenu za korisnika i njegu koja je pružena pok. VO vještak je za traženi period (u koje je uračunat smještaj i njega) od 30.07.2007. do 05.11.2010. ili 39 mjeseci dobiop iznos uzdržavanja od 128.700,00 kuna (39*3.300,00 kuna).

26.2. Vještak je također detaljnim prikazom svih troškova za kuću pok. VO u [adresa], a na temleju raspoložive dokumentacije u vidu računa i izvšenih uplata koje se nalaze u spisu) izračunao kako su ukupni troškovi za navedenu kući 1.374,83 kune.

26.3. Iz nalaza i mišljenja slijedi da je vještak izračunao dvije varijante troškova i iznosa uzdržavanja za pokojnu VO. Iz prvoga izračuna ukupni troškovi tužitelja za stanovanje, tuđu pomoć i njegu i troškove kuće [adresa] iznose 64.636,33 kune, a da ukupni prihodi VO iznose 65.058,29 kuna. Na takav način proizlazilo bi da razlika koju potražuje tužitelj iznosi 3.613,78 kuna odnosno 479,63 eura. U drugom izračunu kada bi se kao troškovi uzeli cijena smještaja u specijaliziranoj ustanovi za pružanje skrbi osobi poput pok. VO potraživanje tužitelj bi iiznosilo 63.641,71 kn odnosno 8.446,71 eur (128.700,00 kuna – 65.058,71 kn).

27. U podnesku od 11. srpnja 2024. tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da se vještak bespotrebno konzultirao s ustanovama za pružanje skrbi jer pokojnoj VO kod tužitelja nije bila pružena takva skrb. Također prigovora nalazu i mišljenju u dijelu u kojemu isti uzima kao referentni datum za izradu nalaza i mišljenja 01.02.2007. godine, a sve iz razloga jer je istom u rješenju određen da uzima u obzir period od 30.07.2007. pa do 05.11.2010. godine. Dakle, vještak pogrešno zaključuje da se radi o periodu od 46 mjeseci. Predlaže i da se vještak očituje na temelju kojih je okolnosti došao do toga da je pok. VO doista boravila na adresi navedenoj u osobnoj iskaznici. Nadalje, tuženica prigovora na nalaz i mišljenje u dijelu u kojem je vještak vršio izračun cijene najma stana u [adresa]. Prvenstveno se navodi kako tužitelj u tužbenom zahtjevu nije niti zatražio iznos najamnine, pa je s toga u tom dijelu nalaz i mišljenje nebitan. U odnosu na izračun visine cijene za njegu u iznosu od 128.700,00 kn, tuženica navodi kako je ista enormno visoko određena te da ista nije u skladu s pruženom uslugom pomoći i njege, ukoliko je iste doista i bilo. Tužitelj prvenstveno nije profesionalan u pogledu pružanja pomoći i njege kako bi ista imala u adekvatnoj ustanovi. Nadalje, tuženica predlaže i da se vještak očituje na temelju kojih je dokaza došao do zaključka kako su ukupni prihodi pok. VO bili u iznosu od 65.058,29 kn te da navedeni izračun detaljnije obrazloži.

28. Vještak je povodom iznesenih prigovora tuženika dostavio dopunu nalaza i mišljenja koja je zaprimljena kod ovog suda 23. listopada 2024. U navedneom očitovanju vještak je korigirao period u dijelu troškova stanovanja, te dao izračun za traženi period odnosno od 30.07.2007. pa do 05.11.2010., te je isti 39 mjeseci puta 775,25 kuna što ukupno iznosi 30.117,75 kn. K origirani iznos troška po osnovi doplatka za pomoć i njegu iznosi 39 * 600,00 kuna što daje iznos od 23.400,00 kn. U korigiranom izračunu ukupni troškovi tužitelja iznose 54.892,58 kuna (stanovanje 30.117,75 kuna, tuđa pomoć i njega 23.400,00 kuna i troškovi kuće [adresa].374,83 kune). Vještak pojašnjava da p rema dostupnim uplatnicama, na kojima se navode plaćeni troškovi za kuću u [adresa], a koji je platio skrbnik su u okvirima realnoga, a posebice struja gdje je paušal za period od 30.09.2007. do 21.09.2010. u iznosu od 818,39 kn, odnosno 22,73 kn/mjesečno (818,39/36).

29. Vještak je saslušan i usmeno na raspravi 18. veljače 2025. kojom prilikom je naveo da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 17. svibnja 2024. i pisanog očitovanja 22. listopada 2024. godine, da nema saznanja je li pok. VO svoju mirovinu predavala tužiteljima i jesu li oni imali bilo kakvu korist s osnove mirovine i dodataka na mirovinu pok. VO, nego je samo činjenično utvrdio da je ista primala mirovinu i dodatke na mirovinu. Vještak je naveo i da je iznos primljene mirovine i dodataka pok. VO uzet kao prihodi koji su ostvareni u ovom slučaju zajedničkom domaćinstvu, a temeljem izjava svjedoka i osobne iskaznice s prebivalištem na adresi tužitelja a što nesporno dokazuje njihovu zajednicu. Uslijed velikog proteka vremena nije bio u mogućnosti dobiti službeni cjenik ustanova koje pružaju istu ili sličnu skrb već je telefonski kontaktirao i usmeno njemu nepoznate djelatnike takvih ustanova a koje su mu na njegov upit dale odgovor o cijeni mjesečne naknade u navedenom periodu te je radi što točnijeg izračuna zatražio više istih ili sličnih ustanova te je navedene cijene i naveo u nalazu i mišljenju od 17. svibnja 2024. kao aritmetičku sredinu dobivenih vrijednosti. Naveo je i da je u praksi imao situacija kada je vještačio iznose uzdržavanja i tom prilikom su se uzeli u obzir troškovi osobe koja bi primala takvu skrb u registriranim ustanovama, a na temelju cjenika troškova smještaja gdje je bitno naglasiti da cijena varira ovisno o stanju štićenika. Do podataka o cijeni najma u [adresa] u iznosu od 775,25 kuna došao je na temelju podataka iz Zbirke ugovora o najmu, iz aplikacije E nekretnine, a čiji je izvor Porezna uprava te kao ovlašteni vještak i procjenitelj ima ovlaštenje za pristup navedenoj aplikaciji. Do podataka o tome da je pok. VO koristila prostor od 35 m2 došao je iz podataka raspoloživih u spisu, a sama kvadratura prostora koju korisnik u ustanovi socijalne skrbi koristi nije bila od važnosti za provođenje vještačenja te navodi da takve osobe u ustanovi dobiju krevet na korištenje. Nadalje je naveo da je do iznosa troškova za kuću u [adresa] od 1.374,83 kune došao na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu a odnosi se na uplatnice, naloge za plaćanja i slično, a tiče se režijskih troškova koji su i navedeni na tim uplatnicama. Vještak izjavljuje da su ukupni prihodi koje je ostvarivala pok. VO oni koji su i navedeni u nalazu i mišljenju odnosno 65.058,29 kn ili 8.634,72 eura po srednjem tečaju konverzije. Vještak se ne može očitovati o tome jesu li utvrđeni prihodi od 65.058,29 kn ili 8.634,72 eura bili dovoljni za njezine životne potrebe jer to nadilazi njegove kompetencije kao financijsko knjigovodstvenog vještaka s obzirom da je bila potrebna dodatna skrb i pažnja koja iziskuje dodatne troškove. Vještak je naveo da u prvoj varijanti vještačenja ukoliko se ne bi uzeli u obzir troškovi u ustanovi socijalne skrbi, a uzimajući i prihode pok. VO slijedi da bi tužitelji i trebali izvršiti povrat u iznosu od 1.349,22 eura, a u slučaju kada bi se uzela u obzir varijanta u kojoj bi se koristila usluga ustanove za skrb te uzimajući u obzir prihode pok. VO tada bi tužitelji zahtijevali iznos za povrat od 8.446,71 eura.

30. Nakon davanja usmenog nalaza i mišljenja vještaka na glavnoj raspravi 18. veljače 2025. tužitelj po punomoćniku je uredio svoj tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 8.446,71 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. studenoga 2010. do isplate.

31. Tuženik po punomoćniku se protivio preinaci tužbenog zahtjeva jer je ista učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka. Ovdje valja napomenuti da se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbenoga zahtjeva. Prvotno postavljeni tužbeni zahtjev iznosio je 90.000,00 kuna (11.945,05 eura), a na ročištu 15. prosinca 2021. godine tužitelji po punomoćniku su iskazali da više ne potražuju troškove sahrane pokojne VO, koji su bili postavljeni u iznosu od 15.000,00 kuna (1.990,84 eura) čime je tužbeni zahtjev smanjen na iznos od 9.954,21 eura. Dakle, tužitelj je nakon provedenoga vještačenja smanjio tužbeni zahtjev na 8.446,71 eur što se u smislu čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP) ne smatra preinakom tužbenoga zahtjeva.

32. Na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene svih dokaza zasebno kao i u njihovoj ukupnosti sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.446,71 eura na ime danoga uzdržavanja za pokojnu baku tuženice VO u periodu od 30. srpnja 2007. do 5. studenoga 2010. osnovan. Naime, sud u potpunosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan, dan je u skladu s postavljenim zadatkom te je vještak uspješno otklonio sve prigovore tuženika i vještačenje proveo savjesno i na temelju raspoloživih podataka. Tako sud u cijelosti prihvaća kao valjan izračun vještaka Davorina Petija koji se odnosi na primanja koja je pokojna VO ostvarila u zadanom periodu, a koji se odnose na mirovinu, dodatke za mirovinu i doplatak za pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 65.058,29 eura, odnosno 8.634,72 eura. Prihvaća i tvrdnje vještaka kada navodi da se ne može izjasniti bi li taj iznos bio dovoljan za uzdržavanje osobe poput VO u navedenom periodu s obzirom da joj je bila potrebna dodatna skrb i pažnja koja iziskuje dodatne troškove. Nadalje, sud je od dvije varijante dane u nalazu i mišljenju vještaka kao ispravnu uzeo varijantu u kojoj je vještak izračunao prosječnu cijenu usluga u ustanovi koja se bavi pružanjem skrbi osobama poput VO te od dobivenog iznosa oduzeo iznos primanja pokojne VO na koji način je došao do iznosa od 8.446,71 eura. Naime, točni su navodi tuženika da tužitelji nisu bili osobe koje raspolažu stručnim znanjem kao što su to djelatnici u specijaliziranim ustanovama za pružanje skrbi, no sud je ovdje uzeo u obzir činjenicu da su tužitelji pokojoj VO, pružili sve što joj je potrebno kako bi mogla normalno i dostojanstveno živjeti te da im s obzirom na njezinu dob i zdravstveno stanje nije bilo jednostavno brinuti o njoj, no svejedno su to činili. Osim što su joj dali krov nad glavom, i zasigurno veći i komotniji prostor u kojem je boravila, a kakav prostor ne bi imala na raspolaganju da je bila smještena u ustanovi socijalne skrbi, svakodnevno su zajedno sa svojom djecom brinuli o njoj, osiguravali joj prehranu, higijenu, vodili je liječniku, brinuli o prostoru u kojem boravi, kada joj je oduzeta poslovna sposobnost bila je u potpunosti ovisna o njima te je zasigurno po utvrđenju ovoga suda imala prikladnu skrb od strane tužitelja, koji nisu bili uopće u obvezi dati joj takvu skrb, nego su to činili kako bi joj pomogli jer su znali da joj nitko drugi ne može pružiti takvu skrb s obzirom na činjenicu da nije imala bliže rodbine.

32.1. Dakle, osim brige za svoju užu obitelj, tužitelji su prikladno i uredno brinuli o teti tužiteljice ĆO, pok. VO, baki tuženice, za sve vrijeme dok je ista boravila kod njih, a u njihovoj kući je dočekala i svoju smrt. Osim brige o svim njezinim životnim potrebama, tužitelji su pokojnoj VO pružili i dom te osjećaj pripadnosti obitelji što zasigurno ne bi imala da je bila smještena u neku ustanovu socijalne skrbi niti bi joj njezina primanja (1.588,44 kn mjesečno u prosjeku) bila dostatna za podmirenje troškova takve ustanove.

32.2. Pored toga, sud je uzeo u obzir i da u prvom izračunu vještaka, izdaci za pokojnu VO čine zbroj izdataka za stanovanje u vidu izračunate cijene najma stana (što isključuje režijske troškove), troškove na ime doplatka za tuđu pomoć i njegu i troškove za kući u [adresa]. Ovaj izračun sud ne prihvaća kao valjan budući da se u navedenome ne nalazi prikaz troškova na ime režija, troškova na ime prehrane, odijevanja, kupovanja higijenskih potrepština te prijevoza pokojne VO u slučaju odlaska doktoru i slično te je prema stavu sud iznos od 600,00 kuna mjesečno na ime doplatka za pomoć i njegu svakako nedostatan za sve naveden potrebe i izdatke.

32.3. Stoga, s obzirom na sve okolnosti konkretnoga slučaja sud smatra kako je izračun u vidu razlike iznosa između prosječne cijene u ustanovi za pružanje usluga starijim osobama i iznosa ukupnih primanja pokojne VO u periodu od 30. srpnja 2007. do 5. studenoga 2010. u visini od 8.446,71 eura pravilan te primjeren kao iznos koji je tuženica na ime uzdržavanja pokojne VO, danog od strane tužitelja dužna isplatiti tužiteljima.

33. Na dosuđeni iznos tužiteljima pripadaju i zakonske zatezne kamate sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) prema kojemu dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Prema članku 209. stavku 4. ObZ/03 smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala koncem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati. Slijedom navedenoga, sud je priznao zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos počevši od 5. studenoga 2020. kao osnovan u cijelosti.

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka te na odredbama čl. 155. i čl. 164. ZPP-a.

35. Sud je uzimajući u obzir da je tužitelj u cijelosti uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom, vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu Tarifa) kao opravdane troškove tužitelju priznao:

- trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife),

- trošak sastava obrazloženih podnesaka od 26. rujna 2012., 20. ožujka 2013., 18. travnja 2016. u visini od 100 bodova za svaki podnesak, odnosno ukupno 300 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

- trošak zastupanja na ročištima od 18. rujna 2012., 26. veljače 2013., 9. listopada 2013., 24. ožujka 2016., 15. prosinca 2021., 10. listopada 2022. i 18. veljače 2025. u visini od 100 bodova za svako ročište, odnosno sveukupno 700 bodova (Tbr. 9. t.1. Tarife),

- trošak pristupa ročištu za objavu odluke od 6. studenoga 2013.. i 28. ožujka 2025. prema Tbr. 9. t. 3. Tarife u visini od 50 bodova za svako ročište, ukupno 100 bodova,

odnosno za sve poduzete radnje sveukupno 1200 bodova. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost jednog boda je 2,00 eura, što znači da tužitelju pripada nagrada u iznosu od 2.400,00 eura, te uvećano za 10% radi zastupanja dva tužitelja prema Tbr. 40. t. 1. Tarife iznosi 2.640,00 eura što uvećano za PDV od 25% odnosno 660,00 eura ukupno iznosi 3.300,00 eura.

35.1 Tužitelju je pored navedenoga troška priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 165,90 eura, pristojbe na međupresudu u iznosu od 165,90 eura te trošk sudske pristojbe na presudu u iznosu od 165,90 eura.

35.2. Pored toga sud je tužitelju priznao kao opravdan trošak predujmljenog vještačenja u iznosu od 265,44 eura.

35.3. Sveukupno priznati trošak tužitelja iznosi 4.063,14 eura.

36. Kako tuženik nije uspio u sporu to je njegov zahtjev za naknadu troška postupka u cijelosti odbijen kao neosnovan.

37. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja. U [adresa] 28. ožujka 2025.

Sudac

Marija Knežević Karamijatović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika