9 P-22/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZADRU

STALNA SLUŽBA U ŠIBENIKU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, po sucu Terezija Goreta, u pravnoj stvari tužitelja Kick & Rush d.o.o., Zapolje, Ivana Zapoljskog 131, OIB: 31938052950, zastupan po punomoćniku Ivanu Ostojiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HNK Šibenik s.d.d., Bana Josipa Jelačića 9A, Šibenik, OIB: 21184451714, zastupan po punomoćniku Marku Praljku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, na ročištu objave održanom dana 28. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku HNK ŠIBENIK s.d.d., OIB: 21184451714, da tužitelju Kick & Rush d.o.o., OIB: 31938052950, u roku od 15 dana isplati iznos od 25.000,00 EUR / 188.362,50 kn, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. 1. 2023. godine do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

2. Nalaže se tuženiku HNK ŠIBENIK s.d.d., OIB: 21184451714, da tužitelju Kick & Rush d.o.o., OIB: 31938052950, u roku od 15 dana naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 4.945,23 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi i tijekom raspravljanja naveo da je dana 31. 8. 2022. godine tuženik uz isključivu pomoć i posredovanje tužitelja, potpisao Ugovor o transferu igrača GU s nogometnim klubom JSC Torpedo Moscow FC (u daljnjem tekstu: Torpedo), sukladno kojem je tuženik transferirao igrača GU u Torpedo za iznos transferne naknade od ukupno 350.000,00 EUR, plative tuženiku u dvije rate kako slijedi:

- 200.000,00 EUR najkasnije do 30. 9. 2022. godine (u daljnjem tekstu: Prva Rata),

i - 150.000,00 EUR najkasnije do 15. 1. 2023. godine (u daljnjem tekstu: Druga Rata).

Nadalje je tužitelj naveo da su dana 8. 9. 2022. godine tužitelj i tuženik potpisali Sporazum o reguliranju posredničke provizije za igrača GU (u daljnjem tekstu: Sporazum) sukladno kojem se tuženik za gore opisane usluge posredovanja tužitelja, između ostalog, obvezao platiti tužitelju sljedeću posredničku naknadu:

a) 20.000,00 EUR uvećano za PDV, u roku 10 dana od dana kada Torpedo uplati tuženiku gore navedenu Prvu Ratu od 200.000,00 EUR, i

b) 20.000,00 EUR uvećano za PDV, u roku 10 dana od dana kada Torpedo uplati tuženiku gore navedenu Drugu Ratu od 150.000,00 EUR.

Također je tužitelj naveo da nakon što je Torpedo platio tuženiku Prvu Ratu transferne naknade, tuženik je uredno izvršio svoju obvezu prema tužitelju te mu platio iznos posredničke naknade od 25.000,00 EUR (PDV uključen) specificirane u članku 2. a) ove tužbe. Nadalje, dana 15. 1. 2023. godine Torpedo je platio tuženiku i ŽU transferne naknade, te je, sukladno navedenom, dana 3. 2. 2023. tužitelj poslao tuženiku račun za preostali iznos posredničke naknade od 25.000,00 EUR (PDV uključen) specificirane u članku 2. b) ove tužbe. S obzirom na to da tuženik nije izvršavao uplatu gore navedene posredničke naknade od 25.000,00 EUR specificirane u članku 2. b) ove tužbe, direktor tužitelja je nekoliko puta zvao člana uprave i direktora tuženika gospodina BU te mu slao poruke putem WhatsApp mobilne aplikacije, a sve s ciljem da se mirnim putem riješi predmetno dugovanje tuženika.

Tužitelj je naveo da, s obzirom na to da tuženik, unatoč opetovanim pokušajima tužitelja da se mirnim putem riješi predmetno dugovanje, i dalje nije postupao u skladu sa preuzetom obvezom iz Sporazuma te, nakon što mu je Torpedo dana 15. 1. 2023. godine izvršio uplatu Druge Rate transferne naknade, nije platio tužitelju preostali iznos posredničke naknade od 25.000,00 EUR (PDV uključen) iz članka 2. toč. b) ove tužbe, a koja naknada je dospjela dana 25. 1. 2023. godine, to je tužitelj dana 13. 9. 2023. godine uputio tuženiku Poziv za ispunjenje obveza iz Sporazuma kojim je zatražio od tuženika isplatu posredničke naknade od 20.000,00 EUR, uvećano za PDV u iznosu od 5.000,00 EUR, odnosno ukupno 25.000,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od dana 26. 1. 2023. godine pa do isplate (u daljnjem tekstu: Opomena). Međutim, tuženik se u potpunosti oglušio i na gore navedenu Opomenu tužitelja te mu do današnjeg dana nije platio predmetnu posredničku naknadu specificiranu u članku 2. b) ove tužbe zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pa se slijedom navedenog predlaže sudu donijeti presudu.

Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja naveo da je dana 12. veljače 2024. godine zaprimio tužbu tužitelja od dana 1. veljače 2024. godine (u daljnjem tekstu: „tužba“), zajedno s pozivom Naslovnog suda za podnošenje odgovora na tužbu u roku od 45 dana od dana dostave tužbe. Tuženik je naveo da ovim putem podnosi svoj odgovor na tužbu tužitelja, pobijajući u cijelosti istu kao pravno i činjenično neosnovanu, a sve kako slijedi dalje u nastavku. Tužitelj navodi kako je tuženik dana 31. kolovoza 2022. godine uz pomoć i posredovanje tužitelja, potpisao Ugovor o transferu igrača GU s nogometnim klubom JSC Torpedo Moscow FC. Prema tom ugovoru JSC Torpedo Moscow FC je isplatio transfernu naknadu HNK ŠIBENIK s.d.d. u ukupnom iznosu od 350.000,00 EUR. Ukupan iznos trebao se isplatiti u dvije rate i to: prva rata u iznosu od 200.000,00 EUR najkasnije do dana 30. rujna 2022. godine te druga rata u iznosu 150.000,00 EUR najkasnije do dana 15. siječnja 2023. godine.

Nadalje, tuženik je naveo da tužitelj navodi kako je dana 08. rujna 2022. godine s tuženikom sklopio Sporazum o reguliranju posredničke provizije za igrača GU (u daljnjem tekstu: „Sporazum“) prema kojem se tuženik obvezuje isplatiti, radi usluga posredovanja, tužitelju posredničku naknadu i to za svaku ratu isplaćenog transfera po 20.000,00 EUR uvećano za iznos PDV-a, odnosno ukupno 50.000,00 EUR. Navodi tužitelja vezani za sporni Sporazum u cijelosti su pravno i činjenično neosnovani te tuženik prije svega ističe prigovore promašene aktivne i pasivne legitimacije budući da isti nije sklopio nikakav sporazum s tužiteljem. Tuženik ističe kako tužitelj uopće nije registriran za poslove posredovanja u transferima igrača pri Hrvatskom nogometnom savezu te stoga niti ne može biti niti je bio posrednik pri realizaciji transfera igrača. Kao dokaz tuženik prilaže podatke Hrvatskog nogometnog saveza o poslovima u kojima su registrirani posrednici za 2022. i 2023. godinu.

Također, tuženik je naveo kako tužitelj nije ni bio ovlašten za sklapanje Sporazuma, pa samim time nema valjanu aktivnu legitimaciju za podizanje ove tužbe. Stoga, tuženik iz razloga ekonomičnosti i svrsishodnosti vođenja ovog postupka predlaže Naslovnom sudu da odgodi pripremno ročište te prvenstveno odluči o istaknutom prigovorima nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i pasivne legitimacije tuženika. Naime, tuženiku nije poznato postojanje takvog Sporazuma s tužiteljem. Nadalje, potpuno je nejasno zašto bi tuženik ugovarao isplatu posredničke provizije nakon što je već dana 31. kolovoza 2022. godine uspješno sklopio Ugovor o transferu s nogometnim klubom JSC Torpedo Moscow FC. Naime, iz sporne dokumentacije dostavljene uz tužbu proizlazi kako je Sporazum sklopljen čak 8 dana nakon Ugovora o transferu igraća GU. Dakle, je tuženik samostalno, bez pomoći i posredovanja tužitelja, realizirao Ugovor o transferu igrača GU, pa je potpuno neživotno i nelogično da bi tuženik naknadno sklapao Sporazum s tužiteljem o isplati posredničke naknade s obzirom da za posredovanje prilikom sklapanja Ugovora između JSC Torpedo Moscow FC i HNK ŠIBENIK s.d.d. tužitelj nije bio ovlašten.

Tuženik je naveo da u odnosu na priloženu presliku navodnog Sporazuma, upitno je jesu li osobe navedene kao potpisnici uopće ovlaštene zastupati stranke koja su se našla u ovome postupku. Uzevši u obzir kako potpisi nisu ovjereni od strane javnog bilježnika tuženik osporava istinitost potpisa u spornom Sporazumu o reguliranju posredničke provizije za igrača GU, a cijeli dokument navodnog Sporazuma smatra nevjerodostojnim. Razvidno je da tužitelj u svojoj tužbi uopće nije dokazao postojanje ugovornog odnosa (ugovorne obveze) niti povredu te obveze, koja bi se sastojala u neispunjenju obveze ili u zakašnjenju s ispunjenjem. Tužitelj navodi da je tuženik, po isplati prve rate transferne naknade 200.000,00 EUR s osnove Ugovora o transferu igrača GU s nogometnim klubom JSC Torpedo Moscow FC, tužitelju uredno isplatio posredničku naknadu od 25.000,00 EUR. Tuženik ponovno ističe kako s tužiteljem nije sklopio nikakav sporazum po kojem bi bio u obvezi isplate naknade pa po toj vršio isplate. Tužiteljeve tvrdnje su neutemeljene, te tužbi ne prileži niti jedan jedini dokaz da je to takve isplate u korist tužitelja uopće došlo niti kada. Ukoliko je ikada i bilo ikakvih isplata od strane tuženika u korist tužitelja one zasigurno nisu provedene s osnove spornog Sporazuma.

Nadalje je tuženik naveo da daljnji navodi tužitelja da je 15. siječnja 2023. godine JSC Torpedo Moscow FC isplatio tuženiku iznos druge rate prema Ugovoru o transferu, pa je stoga tužitelj dana 03. veljače 2023. godine tuženiku poslao račun broj 1-01-91 za navodni preostali dio posredničke naknade u iznosu od 25.000,00 EUR. Nikakva posrednička provizija nije ugovorena između tužitelja i tuženika, pa je tako i račun broj 1-01-91 od dana 03. veljače 2023. godine apsolutno bespredmetan. Sporni račun je naveden i kao dokazni prijedlog iako je nejasno što bi isti trebao dokazivati. Izdavanje računa ne znači ujedno i postojanje duga. Tuženik ovdje posebno ističe kako su potraživanja tužitelja s osnove naknade za posredovanje neosnovane, te kako si iste također nerealne i neuobičajeno visoke te iznose više od 10% transfernih iznosa. U tom kontekstu ukazuje se i kako su iznosi naknada za posredovanje ograničeni Pravilnikom o posrednicima u nogometu (u daljnjem tekstu: „Pravilnik“). Naime, članak 9. stavak 2. Pravilnika jasno propisuje da maksimalni iznos naknade plative za usluge posrednika u nogometu, neovisno o broju posrednika u nogometu koji pružaju usluge određenom klijentu nikako ne može iznositi više od 10% transferne naknade.

Također je tuženik naveo da, čak i da je Sporazum postojeći, a nije, ugovorena posrednička naknada od 50.000,00 EUR koju potražuje tužitelj temeljem istog znatno premašuje maksimalni dopušteni iznos propisan Pravilnikom, odnosno naknada koja se potražuje u ovom postupku nedopušteno je visoka prema propisima nadležne institucije te je stoga tužbeni zahtjev neosnovan i treba ga odbiti. Nadalje, tužitelj iznosi tvrdnje kako je zbog tuženikove tobožnje neisplate sporne posredničke naknade u više navrata zvao člana uprave i direktora BU te mu slao poruke putem WhatsApp mobilne aplikacije s ciljem da mirnim putem naplati svoje navodno potraživanje. Navedene tvrdnje su potpuna neistina, jer tužitelj uopće nije kontaktirao s direktorom i članom uprave BU, a pogotovo ne na temu isplate nepostojeće posredničke naknade. U svojoj tužbi kao dokazne prijedloge tužitelj je naveo preslike navodnih Whatsapp poruka između njega i BU. Dostavljene preslike su nevjerodostojne, jer uz današnji pristup mobilnoj tehnologiji i digitalnim alatima za uređivanje, moguće je takvu jednostavnu konverzaciju putem aplikacije generirati na više načina. Moguće je samo izmijeniti ime postojećeg kontakta i zamijeniti ga bilo kojim imenom te slati i primati poruke bilo kakvog sadržaja po vlastitom izboru, čak i potpunom laiku. Nadalje, priložene preslike čak i da se radi o realnom razgovoru ni na koji način se ne dotiču nikakvih iznosa, koje tužitelj potražuje u tužbi niti igdje ima spomena o spornom Sporazumu. Dakle, čak i da je preslika konverzacije vjerodostojna, a nije, ona ni na koji način ne upućuje na predmet ovog spora. Bespredmetno je da tužitelj svoje navodne pozive i poruke upućuje prema direktoru BU, kada na preslici spornog Sporazuma, isti nije niti naveden kao potpisnik. Stoga u skladu sa svim gore navedenim, nedvojbeno je jasno da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti pravno i činjenično neosnovani te slijedom navedenog tuženik predlaže Naslovnom sudu da u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovane i obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak vođenja ovog postupka.

Odustaje se od izvođenja dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika BU, budući je isti tri puta uredno pozvan, nije pristupio na ročište glavne rasprave, niti je dostavio dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je njegov izostanak s ročišta opravdan, to sud smatra da isto predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja zbog čega je i odustao od navedenog dokaza.

U postupku su izvedeni dokazi čitanjem i pregledom Ugovora o transferu Marija Ćurića od 31. 8. 2022. godine, Sporazuma o reguliranju posredničke provizije za igrača GU, Računa broj 1-01-91, izvatka sa sudskog registra za pravni subjekt HNK Šibenik s.d.d., preslike WhatsApp poruka između direktora tužitelja i tuženika, Opomene od 13. 9. 2023. godine s potvrdom o dostavi, Odluke Komisije za rad s posrednicima 1. 1. 2022. - 31. 12. 2022., Odluke Komisije za rad s posrednicima 1. 1. 2023. - 30. 9. 2023., HNS-ovog Pravilnika o posrednicima u nogometu, te saslušanjem svjedokinje SU, zakonskog zastupnika tužitelja ŠU i zakonske zastupnice tuženika VU.

Odustalo se od izvođenja dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika BU, budući je isti tri puta uredno pozvan, nije pristupio na ročište glavne rasprave, niti je dostavio dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da je njegov izostanak s ročišta opravdan, to sud smatra da isto predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja zbog čega je i odustao od navedenog dokaza.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da se Ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

Pregledom ugovora o transferu GU od 31.08.2022. godine jasno proizlazi da je tuženik uz posredovanje tužitelja transferirao igrača GU s nogometnim klubom JSC TORPEDO MOSCOW FC dana 31. kolovoza 2022. godine za iznos transfera u ukupnom iznosu od 350.000,00 eura plative tuženiku u dvije rate. Prva rata u iznosu od 200.000,00 eura najkasnije do 30. rujna 2022. godine a druga rata u iznosu od 150.00,00 eura do 15.01.2023. godine.

Pregledom sporazuma o reguliranje posredničke provizije od 08. rujna 2022. godine nesporno je da su tužitelj i tuženik dana 08. rujna 2022. godine sklopili ugovor o posredovanju, kojim ugovorom se tuženik obvezao platiti tužitelju usluge posredovanja prodaje igrača GU u TORPEDO i to uz naknadu od 20.000,00 eura uvećanu za PDV, po dospijeću svake rate.

Kako tuženik nije po pozivu od strane tužitelja uplatio drugu ratu a po računu broj 1-01-91 to je stoga tužitelj ustao ovom tužbom.

Pregledom izvadka iz sudskog registra razvidno je da je u postupku saslušana svjedokinja SU bivša zakonska zastupnica tuženika, da je sada zakonski zastupnik tužitelja BU te VU.

U postupku saslušani zakonski zastupnik tužitelja ŠU je naveo da radi kao sportski menadžer za transfere igrača nogometa, da je UU, igrač Šibenika, dobio ponudu za igranje u Rusiji, te je kao menadžer posredovao i sve dogovorio i sve je potpisano i da je Ugovor potpisan od sve tri strane, a da UU i danas igra za taj Ruski klub. Nakon dogovora da su slijedile isplate na način da je ruski klub uplatio Šibeniku prvu ratu transfera te je nakon toga je isplaćena i njemu kao menadžeru prva rata, a kada je trebalo isplatiti drugu ratu gosp. iz Šibenika koja je, pretpostavlja, vodila računovodstvo ga je nazvala i zamolila da urgira kod rusa da nešto ranije uplate drugu ratu kojoj molbi da je i udovoljio te da su rusi uplatiti drugu ratu ranije od ugovorenog. Nadalje je naveo da su rusi ispoštovali uplate, a da je problem nastao kada je Šibenik trebao njemu uplatiti drugu ratu koju unatoč urgencijama i s novom upravom kluba, gosp. BU, da je obećavao da će platiti, međutim do danas se to nije dogodilo. Također je naveo da je prva rata koja mu je uplaćena iznosila cca 20.000,00 eura – 25.000,00 eura, da se ne može sjetiti, a kako je to bilo s PDV-om da je on PDV vratio Šibeniku, da je u njegovom poslu uobičajeno da prvo obavi usluge, a poslije bude potpis Ugovora, a da se ne može sjetiti kada je bilo dospijeće druge rate. Na posebno pitanje tuženika da razjasni što je to plaćeno ranije, s obzirom da je iz tužbe razvidno da je 15. siječnja 2023. bilo dospijeće i tada plaćeno, isti odgovara da se ne može sa sigurnošću sjetiti, ali da je sve napravio na molbu Šibenika da se napravi uplata da se radilo o novoj godini i da je on zato zvao u Rusiju. Nadalje je naveo da su uobičajena kašnjenja u isplatama.

U postupku saslušana zakonska zastupnica tuženika VU je na ročištu glavne rasprave navela da je stupila na dužnost nakon potpisivanja ovih Ugovora, te da zna samo ono što joj je preneseno od gosp. BU, i to da nije bio upoznat s problematikom, a nije to znao dok je preuzimao klub. Nadalje je navela da je na funkciji sportskog direktora od travnja 2024. godine, da je ona pravnik koji se bavi sportskim pravom, te da je zbog toga pitala gosp. BU i da on nije znao ništa o ovom dugu prilikom preuzimanja, ali da je on obaviješten da postoji dug. Također je, uz predočenje dopisa od 12. travnja 2024., navela da je na poziciju došla nakon tog dopisa, a kada je navela da je gosp. BU obavijestio o dugu da se to odnosi na to da je razgovarala s gosp. BU o tome da postoje više predmeta koji su u tijeku i da postoji mogućnost da dođe na naplatu ovo dugovanje, jer je predmet na sudu.

U postupku saslušana svjedokinja SU je na ročištu glavne rasprave navela da je bila direktorica i vlasnica firme te da su pred kraj sklopili ugovor u kojem je njihov kapetan UU posredstvom tužitelja potpisao ugovor za Torpedo Moskva koji je igrao u tom klubu. Plaćanje da se vršilo u više rata te da je ostala jedna rata koja nije plaćena tužitelju sa kojom činjenicom da je osobno upoznala gosp. BU. Na posebno pitanje tužitelja je li potpisala ikakav ugovor sa tužiteljem, ista odgovara da jest, te nakon predočenja navedenog ugovora pita je li to njezin potpis, ista odgovara da jest.

Imajući u vidu ovakve izjave zakonskog zastupnika tužitelja te zakonskog zastupnika tuženika, jasno proizlazi da treba prihvatiti u cijelosti iskaz tužitelja u kojem isti navodi da mu nije plaćena zadnja rata u iznosu od 20.000,00 eura plus PDV, a za koji iznos je upoznat kako bivši zakonski zastupnik tuženika, u postupku saslušana svjedokinja SU a što i proizlazi iz Whatsapp poruka koje je tužitelj uputio BU a kako isti nije pristupio na ročište glavne rasprave (tri puta) iako uredno pozvan, ovaj sud je ocijenio da njegova šutnja smatra se priznanjem navedenih činjenica.

Pregledom odluke Komisije za rad s posrednicima od 01.01.2022. godine do 31.12.2022. godine te odluke Komisije za rad s posrednicima od 01.01.2023. do 30. rujna 2023. g. , kao i HNS Pravilnika o posrednicima u nogometu jasno proizlazi da tužitelj ima ovlaštenje za posredovanje pri transferu igrača te da je izvršio uslugu transfera za što mu nesporno pripada nagrada, a kako je tuženik platio prvu ratu to se smatra da ne osporava niti sporazum niti ugovor o transferu a kako do zaključenja raspravljanja nije dokazao da je uplatio dugovani iznos druge rate u iznosu od 20.000,00 eura uvećano za 25% PDV-a, to je stoga ovaj sud sukladno čl. 590 Zakona o obveznim odnosima prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan.

Kako je ovaj sud ocijenio osnovanim potraživanje tužitelja, to je stoga, temeljem čl. 29. ZOO-a tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata, kako je to pobliže označeno u točci 1. izreke ove presude.

Slijedom svega naprijed navedeno, valjalo je presuditi kao u točci 1. izreke ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa je tužitelju, obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici sukladno Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 8. točka 1. Tarife o naknadi i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23 dalje: OT) priznat trošak za sastav tužbe od 01. veljače 2024. g. u iznosu od 500,00 eura, sastav podneska od 12.4.2024.g. i 29.11.2024. svaki po 500,00 eura (2x500,00 eura), te trošak zastupanja na ročištima od 16.4.2024.g. u iznosu od 100,00 eura, trošak zastupanja na ročištima od 11.6.2024., 8.10.2024., 10.12.2024. te 11.2.2025. svako u iznosu od 500,00 eura (4x500,00 eura), što uvećano za troškove PDV-a daje iznos od 4.500,00 eura, ujedno su tužitelju priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 148,23 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 297,00 eura, sukladno tbr. 1. i 2. Zakona o sudskom pristojbama.

Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelju je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 4.945,23 eura, kako je to odlučeno u točci II. izreke ove presude.

U Šibeniku, 28. ožujka 2025. godine

SUDAC

Terezija Goreta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu za Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske u dovoljnom broju primjeraka.

DN-a:

- Pun. tužitelja

- Pun. tuženika