Republika Hrvatska

Trgovački sud u

Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Povrv-83/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Jasni Lekić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PANOEX d.o.o., Čakovec, Dr. Ivana Novaka 46, OIB: 30241118384, zastupan po punomoćniku Goranu Ružiću, odvjetniku iz Čakovca, Uska 1/2, protiv tuženika STRUCTURA d.o.o., Sivica, Mirogojska 3, OIB: 53433018409, zastupan po punomoćnici Draženki Saško, odvjetnici iz Varaždina, Trnovečka 3, radi isplate iznosa od 597,52 eur, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 19. veljače 2025. godine, u prisutnosti direktora tužitelja DD uz punomoćnika RD, odvjetničkog vježbenika kod Gorana Ružića, odvjetnika iz Čakovca, te direktora tuženika KD uz punomoćnicu Draženku Saško, odvjetnicu iz Varaždina, te na ročištu za objavu presude dana 28. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Zvonarek iz Čakovca broj Ovrv-272/2022 od 29.6.2022. kojim je tuženik STRUCTURA d.o.o., Sivica, dužan tužitelju PANOEX d.o.o., Čakovec, isplatiti iznos od 597,52 eur (slovima: petstodevedesetsedam eura i pedesetdva centa), sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od 36,81 eur od 07.10.2019., na iznos od 36,90 eur od 06.11.2019., na iznos od 37,02 eur od 07.12.2019., na iznos od 37,00 eur od 06.01.2020., na iznos od 36,99 eur od 06.02.2020., na iznos od 37,05 eur od 08.03.2020., na iznos od 37,66 eur od 06.04.2020.,na iznos od 37,66 eur od 07.05.2020., na iznos od 37,72 eur od 06.06.2020., na iznos od 37,64 eur od 07.07.2020., na iznos od 37,46 eur od 06.08.2020., na iznos od 37,32 eur od 06.09.2020., na iznos od 37,52 eur od 07.10.2020., na iznos od 37,68 eur od 06.11.2020., na iznos od 37,61 eur od 07.12.2020., na iznos od 37,48 eur od 06.01.2021., po kamatnoj stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka do 31.12.2022., zatim po kamatnoj stopi koja se od 01.01.2023. do 31.12.2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa sve do isplate, koje iznose je tuženik dužan platiti tužitelju, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 750,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za tri postotna poena od dana donošenja presude 28.3.2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Tužitelj se odbija sa zahtjevom za trošak postupka u iznosu od 89,04 eur, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio protiv tuženika tužbu radi isplate iznosa od 4.502,01 kn sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa računa do isplate, te je javni bilježnik Mirjana Zvonarek donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-2175/2022 od 29.6.2022. koje je rješenje u povodu prigovora tuženika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik u prigovoru navodi da nije primio račune, da isti nisu proknjiženi u knjigovodstvu tuženika, da tužitelj za tuženika nije izvršio uslugu ni isporučio robu te da tužitelj nema tražbinu prema njemu, ističe prigovor promašene aktivne legitimacije te u cijelosti osporava osnov i visinu tražbine tužitelja.

3. Tužitelj se očitovao podneskom od 27. rujna 2022. navodeći da su parnične stranke dana 22.5.2015. zaključile Ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou temeljem kojeg se tužitelj obvezao postaviti na dogovorenoj lokaciji u Čakovcu te isti održavati, dok se tuženik obvezao plaćati tužitelju uslugu korištenja panoa u iznosu od 30,00 eur mjesečno. Ugovor je zaključen na određeno vrijeme i to na rok od pet godina. Tužitelj navodi da je u cijelosti ispunio svoje ugovorne obveze, da je ishodio od svih nadležnih tijela potrebne dozvole za postavu informativnog panoa, da je postavio informativni pano na dogovorenoj lokaciji te pločicu s podatcima tuženika kako je bilo i dogovoreno, te je o svemu tome obavijestio tuženika svojim dopisom od 8.1.2016. uz napomenu da tuženik ima pravo na eventualne reklamacije u roku od 8 dana. U navedenom ostavljenom roku te nakon isteka tog roka tuženik nije reklamirao tužitelju izvršeni posao, te je tužitelj nakon toga slao tuženiku račune za izvršene usluge. Ugovor nije raskinut do početka ove parnice, ni suglasnom voljom ugovornih strana, ni pravomoćnom odlukom nadležnog suda. Tužitelj navodi da ako je tuženik smatrao da postoje okolnosti temeljem kojim ima pravo na raskid ugovora, tada je trebao s tužiteljem sporazumno raskinuti ugovor ili ishoditi pravomoćnu presudu o raskidu ugovora. Kako to tuženik nije učinio i predmetni ugovor nije raskinut to isti obvezuje obje ugovorne strane, što ima za posljedicu da je tuženik bio dužan platiti tužitelju sve račune koji su ispostavljeni temeljem zaključenog ugovora.

4. Tuženik u podnesku od 11.8.2023. navodi da je točno da su stranke dana 22. svibnja 2015. zaključile ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou. Tvrdi da tužitelj nema pravo na naplatu temeljem navedenog ugovora zbog više razloga. Iz samog ugovora nije vidljivo na kojoj će lokaciji biti postavljen predmetni informativni pano, zatim je kao način plaćanja dogovorena isključivo kompenzacija (cesija) kompletnog iznosa s tvrtkom Međimurje graditeljstvo d.o.o. te je zakonski zastupnik tuženika već kod sklapanja ugovora tražio da odredba o načinu plaćanja bude unesena u ugovor, na što mu je direktor tužitelja odgovorio da je ugovor standardiziran i da je taj ugovor samo radi forme jer mu je potreban radi daljnjeg ugovaranja s gradom Čakovcem. Tuženik nadalje tvrdi kako je na dan zaključenja predmetnog ugovora bio u postupku predstečajne nagodbe temeljem rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu broj Stpn-65/14-6 od 27.5.2014. radi čega nije preuzimao nove financijske obveze koje bi tvrtka plaćala s poslovnog računa te je kod zaključenja ugovora jasno istaknuo kako dolazi u obzir jedino kompenzacija, te se direktor tužitelja s navedenim složio. Tvrdi da je u svezi s načinom plaćanja reagirao već po primitku prvog računa i to porukom elektroničke pošte od 12.9.2016., nakon čega je uslijedila daljnja korespondencija između stranaka. Tuženik tvrdi da iz te korespondencije proizlazi da je jednostrano raskinuo ugovor, a ugovorna odredba iz članka 4. ugovora koja navodi da ugovorne strane nemaju pravo na jednostrani raskid ugovora prije njegova isteka, protivna je Zakonu o obveznim odnosima i ništetna. Tuženik nadalje tvrdi da tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu onako kako je ugovoreno, da iz navoda tužitelja proizlazi da je predmetni informativni pano postavljen u gradu Čakovcu na javnoj površini, da tužitelj nema i nije imao potrebne dozvole odnosno odobrenje za korištenje javne površine i obavljanje djelatnosti pružanjem usluga oglašavanja na informativnom panou postavljenom kod Hrvatske pošte d.d. u Čakovcu u razdoblju od rujna 2019. do prosinca 2020., a nije imao odobrenja ni na dan 22.5.2015. Stoga tuženik smatra da nije dužan platiti tužitelju tražbinu koju tužitelj potražuje u ovom postupku.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga Panoex d.o.o. (list 15 i 38), u Ugovor o pružanju oglašavanja na informativnom panou zaključen između tužitelja Panoex d.o.o. i tuženika Structura d.o.o. (list 75-76), te u prilog ugovora od 22.5.2015. (list 74), u račun broj 91438/00/0 od 28.9.2019. (list 78), u račun broj 91600/00/0 od 28.10.2019. (list 79), u račun broj 91762/00/0 od 28.11.2019. (list 80), u račun broj 91922/00/0 od 28.12.2019. (list 81), u račun broj 57/00/0 od 28.1.2020. (list 82), u račun broj 168/00/0 od 28.2.2020. (list 83), u račun broj 278/00/0 od 28.3.2020. (list 84), u račun broj 389/00/0 od 28.4.2020. (list 85), u račun broj 498/00/0 od 28.5.2020. (list 86), u račun broj 608/00/0 od 28.6.2020. (list 87), u račun broj 716/00/0 od 28.7.2020. (list 88), u račun broj 823/00/0 od 28.8.2020. (list 89), u račun broj 932/00/0 od 28.9.2020. (list 90), u račun broj 1040/00/0 od 28.10.2020. (list 91), u račun broj 1148/00/0 od 28.11.2020. (list 92), u račun broj 1256/00/0 od 28.12.2020. (list 93), u Obavijest o postavljenoj pločici na informativnom panou u gradu Čakovcu ispred Hrvatske pošte d.d. od 8.1.2016. (list 94), u izvadak iz korespondencije elektroničke pošte od 23.11.2017. (list 100), u fotokopije fotografija reklamne pločice (list 102-109), u prilog ugovora od 22.5.2015. (list 110) te fotografiju (list 111), u rješenje Republike Hrvatske Županije Međimurske grada Čakovca Upravnog odjela za komunalno redarstvo od 29.4.2010. (list 116-117), u rješenje Grada Čakovca Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo od 2.9.2014. (list 118-119), u rješenje Grada Čakovca Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo od 24.3.2016. (list 120-121), u dopis RH Ministarstva financija od 27.4.2023. (list 122), te saslušao direktora tužitelja DD i direktora tuženika HD kao stranke u svrhu dokazivanja.

6. Tužitelj se na navode prigovora tuženika očitovao i podneskom od 24. travnja 2023. navodeći da je točno da u predmetnom ugovoru koji su parnične stranke nesporno zaključile nije navedena točna lokacija na kojoj će biti postavljen informativni pano, ali to nije od utjecaja na valjanost predmetnog ugovora. Zakonskom zastupniku tuženika bilo je usmeno objašnjeno na kojoj će se lokaciji nalaziti informativni pano te je tužitelj obavijestio tuženika svojim dopisom od 8.1.2016. o navedenom, uz napomenu da tuženik ima pravo na eventualne reklamacije u roku od 8 dana. Prilog ugovora je obrazac koji je popunjavao tuženik kako bi tužitelj znao koje podatke treba staviti na tuženikovu pločicu. Taj prilog ugovora potpisao je tuženik. Navod tuženika da tužitelj nije dostavio dokaze o tome da je ishodio potrebno odobrenje od nadležnog tijela gradske uprave za postavljanje panoa te da zbog toga tužitelj nije ovlašten naplaćivati promidžbene usluge, je neosnovan. Nije od značaja da li je tužitelj ishodio potrebne dozvole za postavljanje panoa, time da tužitelj dostavlja i rješenje Grada Čakovca kojim mu se odobrava postavljanje panoa, kako bi sud izvršio uvid u isti. Stoga predlaže da sud obveže tuženika na platež utužene tražbine.

7. Direktor tužitelja DD je na saslušanju od 19. veljače 2025. iskazao da u konkretnom slučaju nije došlo do raskida ugovora, da nije potpisan sporazumni raskid ugovora, da su ugovori tipizirani odnosno obrazac ugovora je isti za sve stranke, te se ugovori sklapaju isključivo na određeno vrijeme. U privitku ugovora uvijek je takozvani prilog ugovora koji potpisuje naručitelj, a na kojem se napiše što stranka želi. Dakle on sam odredi logo ili riječi koje želi da budu na reklamnom panou. Tako je zaključeno i u konkretnom slučaju. Prilog ugovora je istovremeno sa zaključenjem ugovora od 22.5.2015. Ugovor je sklopljen 22.5.2015. na rok od pet godina, a pločicu su postavili na pano od 30.12.2015. tako da se početak važenja ugovora smatra dan postavljanja pločice na reklamni pano. Nakon što su postavili pločicu na reklamni pano s podatcima naručitelja, obavijestili su preporučenom pošiljkom da ukoliko se ne slaže s podatcima na pločici odnosno sa samom pločicom kao vrstom reklamacije, da ih obavijesti u roku od 8 dana, u suprotnom će se smatrati da se slaže sa postavljanjem. Pismene reklamacije nije bilo u roku koji je naveden, a pločica je postavljena u gradu Čakovcu ispred Hrvatske pošte, kako je i ugovorena. Što se tiče dimenzija pločice koja je trebala biti postavljena, na prezentaciji je tuženiku bilo prezentirano da će reklamna pločica biti istaknuta na pločici Općine Podturen na kojoj su tri do četiri korisnika, a trebala je biti veličine 50x15 cm.

8. Direktor tuženika HD iskazuje da je potpisao prilog ugovora od 22.5.2015. te da je 8.1.2016. dostavljena obavijest tužitelja o tome da li se slaže s pločicom, te direktor istu nije reklamirao. Plaćanje osporava iz razloga što je prije zaključenja ugovora tužitelj dolazio u tvrtku tuženika s ponudama o reklamiranju, te iako tuženiku nije bilo potrebno reklamiranje, prihvaćen je ugovor i potpisan je prilog ugovora na temelju prezentacije tužitelja. Međutim, direktor tuženika navodi da nije provjeravao da li je pločica postavljena, te kako izgleda. Pristao je na taj ugovor iz razloga što su imali nenamireno potraživanje od Međimurje graditeljstva d.o.o. i ponudili tužitelju da se to kompenzira, što je djelomično i napravljeno. Predložio je tužitelju da cjelokupno potraživanje kompenzira sa Međimurje graditeljstvo d.o.o. Iskazao je da nije išao provjeravati kakva je pločica niti je istu reklamirao, već je išao provjeravati tek kad je dobio prvu tužbu. Nezadovoljan je iz razloga što pločica nije bila onakva kakvu su dogovorili već manja veličine 5x5 cm, te se po noći nije vidjela. Zbog svega navedenog se osjeća prevarenim od strane tužitelja, a posebno iz razloga što je tužitelj prije potpisivanja ugovora znao da tuženik ne pristaje na plaćanje, već mu nudi kompenzaciju.

9. Uvidom u Ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou od 22.5.2015. sud je utvrdio da se ugovor sklapa na rok od pet godina s mogućnošću produljenja, s time da isti rok počinje teći s danom postave pločice naručitelja usluge na informativnom panou. Ugovorena usluga je iznosila 30,00 eur mjesečno. Uvidom u prilog ugovora od 22.5.2015. razvidno je da je ugovorena pločica Structura d.o.o. sa tekstom "Nadstrešnice za automobile, polikarbonatne ploče i pribor", Mirogojska 3, Sivica, te je na tom prilogu ugovora potpis i pečat naručitelja Structura d.o.o. Također je navedeno da će se kupac nalaziti na pločici Općine Podturen. Navedeni prilog ugovora ispunjen je od strane naručitelja. Dakle, tuženik je nedvojbeno naručio predmetnu uslugu te zaključio ugovor o oglašavanju putem informativnog panoa koji postavlja tužitelj na temelju narudžbe tuženika potpisane u prilogu ugovora. Uvidom u Obavijest o postavljenoj pločici na informativnom panou u gradu Čakovcu ispred Hrvatske pošte d.d. od 8.1.2016. razvidno je da tužitelj Panoex d.o.o. obavještava tuženika Structura d.o.o. da je na temelju Ugovora o korištenju informativnog panoa od 22. svibnja 2015. dana 30.12.2015. postavljena pločica sa podatcima na predmetni pano u gradu Čakovcu, time da je oslobođen plaćanja za 6 mjeseci trajanja ugovora prema izdanoj akontaciji. Također je tuženik pozvan da u roku od 8 dana od dana primitka ove obavijesti dostavi eventualne reklamacije, te ukoliko u roku od 8 dana tužitelj ne primi pismenu reklamaciju, smatrat će se da su dostavljeni podatci točni. Sud je povjerovao istinitosti iskaza direktora tužitelja DD da vezano za navedenu obavijest od 8. siječnja 2016. nije došla pismena obavijest niti reklamacija od strane tuženika jer je to u svom iskazu potvrdio i sam tuženik navodeći da nije išao gledati pločicu niti provjeravati istu sve dok nije dobio tužbu radi plaćanja predmetne tražbine. Vezano na dostavljenu prepisku iz korespondencije elektroničke pošte između stranaka, valja reći da iz poruke od 23.11.2017. koju je tužitelju dostavio tuženik, proizlazi da tuženik tvrdi da je ponuđena kompenzacija te da je otkazan ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou. Dakle, proizlazi da tuženik nije u roku u kojem je pozvan nakon postavljanja pločice reklamirao pločicu, a nema ni podataka o pismenom raskidu ugovora prije dopisa od 23.11.2017. Navedena poruka elektroničke pošte ne predstavlja raskid ugovora. Tuženik nema pravo na jednostrani raskid ugovora bez navođenja razloga. Ugovor o pružanju usluga oglašavanja na informativnom panou vrijedi od 22.5.2015., a sklapa se na rok od pet godina, dakle do 22.5.2020. Ugovor je dakle sklopljen na određeno vrijeme od pet godina, a prema članku 4. ugovora ugovoreno je da ugovorne strane mogu u svako doba sporazumno raskinuti ovaj ugovor, da je sporazumni raskid valjan jedino ako je sačinjen u pismenom obliku i potpisan po obje ugovorne strane, te je ujedno i navedeno da ugovorne strane nemaju pravo na jednostrani raskid ovog ugovora prije njegova isteka. Okolnost koju navodi tuženik da se tražbina naplati putem kompenzacije, ne oslobađa tuženika plateža tražbine odnosno ugovorene usluge. Tuženik je istu nedvojbeno naručio te zaključio ugovor te postavljenu pločicu nije provjeravao i nije reklamirao, pa se stoga ne može pozivati na raskid ugovora prije isteka ugovorenog roka jer za isto nisu ispunjeni uvjeti. Prema članku 9. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje skraćeno: ZOO-a), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Člankom 590. ZOO-a propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Člankom 604. ZOO-a propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovnom toku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen. Obzirom da je u samom ugovoru određeno trajanje ugovora, nisu ispunjene pretpostavke iz članka 212. ZOO-a za otkaz ugovora, pa ga tuženik nije niti mogao otkazati prije isteka roka na koji je ugovor sklopljen. Stoga, sud smatra da ugovorni odnos nije prestao otkazom, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da je došlo do sporazumnog raskida ugovora. U samom ugovoru ne postoji obveza da tuženik kao ugovaratelj usluge svoju obvezu plaćanja naknade podmiruje isključivo putem kompenzacija s Međimurje graditeljstvo d.o.o. Prijeboj ili kompenzacija je način prestanka obveze odnosno način plaćanja obveze, ali nema zakonske obveze za istu ukoliko nisu ispunjeni uvjeti za prestanak obveze prijebojem odnosno kompenzacijom, niti pak takav dogovor može osloboditi dužnika plaćanja dospjele tražbine vjerovniku. Što se tiče prigovora da pločica nije bila onakva kakva je naručena već manja, valja reći da temeljem odredbe članka 604. ZOO-a naručitelj je bio dužan izvršeno djelo pregledati čim je to po redovitom tijeku stvari bilo moguće, te je bio dužan o nađenim nedostacima u pogledu kvalitete, izgleda, veličine i vidljivosti pločice, bez odgađanja obavijestiti izvođača. Tuženik nije predočio dokaze iz kojih proizlazi da je o nađenim nedostacima bez odgađanja izvijestio izvođača, te se stoga smatra da je rad primljen. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju ugovorenu cijenu usluge za vrijeme trajanja ugovora od 30,00 eur mjesečno uvećano za PDV u skladu s odredbom članka 7. ugovora.

10. Stoga je sud u cijelosti održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika za platež tražbine u iznosu od 597,52 eur sa zakonskom zateznom kamatom po članku 29. st. 2. ZOO-a računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa računa pa do isplate. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP-a) u svezi sa člankom 155. ZPP-a, te je tuženik dužan tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 750,00 eur i to za ročište od 18.4.2023. 100,00 eur, za ročište od 22.11.2023. 100,00 eur, za ročište od 26.11.2024. 100,00 eur, za ročište od 18.2.2025. 100,00 eur, za podnesak od 27.9.2022. 100,00 eur, te za podnesak od 24.4.2023. 100,00 eur, što ukupno iznosi 600,00 eur. Sud nije priznao trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 eur jer taj trošak nije potreban za okončanje ove parnice. Sud je tužitelju priznao i PDV na trošak zastupanja u iznosu od 150,00 eur, pa ukupni priznati trošak tužitelju iznosi 750,00 eur. Stoga je sud odbio tužitelja s iznosom od 89,04 eur kao neosnovanim.

Varaždin, 28. ožujka 2025.

SUDAC:

Jasna Lekić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom Trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, po primitku iste, u tri primjerka. Odluka se u smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11. ovog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA: 1. Pun. tužitelja Goran Ružić, odvjetnik iz Čakovca, Uska 1/2

2. Pun. tuženika Draženka Saško, odvjetnica iz Varaždina, Trnovečka 3