REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P 2518/19-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

P R E S U D A N A T E M E L J U P R I Z N A N J A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Mladenki Babić-Braović, odvj. u Splitu protiv tuženika pod 1) OPĆINE PODSTRANA, OIB: [osobni identifikacijski broj], Trg Franje Tuđmana 1, zastupanog po pun. Mati Gliboti, odvj. u Splitu, pod 2) NEDELJKE PALAJSA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz Splita, Hercegovačka 94, i pod 3) ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ispravke uknjižbe, nakon glavne i javne rasprave održane dana 12. studenog 2024. g. u prisutnosti zamjenice pun. tužitelja, odsutnosti uredno pozvanih: pun. tuženika pod 1) i tužene pod 2) i prisutnosti pun. tužene pod 3), dana 28. ožujka 2025. g.,

p r e s u d i o j e :

I.Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu izvršiti ispravak upisa za ¾ dijela prava vlasništva u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čest. zem. [katastarska čestica] površine 773 m² s imena tuženika pod 1) Općine Podstrana, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) Nedeljke Palajsa, OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 3) ĆE, OIB: [osobni identifikacijski broj], u koristi tužitelja EE, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II.Dužni su tuženici pod 1), 2) i 3) u roku od 15 dana na ime troškova postupka isplatiti tužitelju iznos od 4.399,82 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 28. ožujka 2025. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 25. svibnja 2019. g. protiv tuženika pod 1) Općine Podstrana, pod 2) BE i pod 3) ĆE u kojoj je naveo da je pred Zemljišnoknjižnim odjelom ovog suda vođen postupak osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to za nekretninu (nova izmjera) označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] "Pištine", oranica površine 773 m² z. u. [broj ZK uloška], koja se sastoji od dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera). Tužitelj da je upisan kao suvlasnik za ¼ dijela na predmetnoj nekretnini. Zapisnik sastavljen povodom identificiranja predmetne nekretnine pod brojem Z-8500/05/4310 od 17. lipnja 2010. g. da je dostavljen na adresu pok. prednika tužitelja VE (ŠE) Jakulja, koji je preminuo **.**.2011., tek 8. lipnja 2011. g. Iz priloženog zapisnika vidljivo je da su 4. prosinca 2008. g. prednik tužitelja pok. VE (ŠE) Jakulj osobno te predstavnik tuženika pod 1) ME i tužene pod 2) i 3) s pun. GE pristupili na raspravu, da je tada pok. VE izjavio da se nalazi u posjedu predmetne nekretnine već dugi niz godina, te da tom prilikom nije potpisao nikakvu izjavu. Kao javnost na navedenoj raspravi da je bila prisutna tužiteljeva supruga IE. Nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (prema staroj izmjeri) da su stečene u vremenskom periodu između I. i II. svjetskog rata tako što je pok. djed tužitelja ŠE, zajedno sa svojom braćom E i Ć, kupovao zemlje u Strožancu u predjelu naziva "Polače". Određene nekretnine su mijenjane da bi predmetne nekretnine, inače male po površini, činile jednu veću nekretninu sadašnje površine od 773 m². Tužiteljeva obitelj je, stoga, u nesmetanom i isključivom posjedu predmeta spora više od 80 godina, što je razvidno i iz najstarijih evidentiranih povijesnih katastarskih upisa počevši od 1956. g. pa nadalje na čest. zem. [katastarska čestica] (stare oznake: 5147/1/2, 5148/1/2) k. o. [katastarska općina]. Tužitelj da je 28. srpnja 2015. g. uložio prigovor na sastavljeni zapisnik o osnivanju zemljišne knjige od 17. lipnja 2010. g., koji je rješenjem ovog suda pod broj Z-9202/15 od 16. svibnja 2016. g. odbijen kao neosnovan. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se naložiti Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda izvršiti ispravak upisa za ¾ dijela prava vlasništva u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čest. zem. [katastarska čestica] površine 773 m² u koristi tužitelja.

U odgovoru na tužbu tužena pod 3) ĆE usprotivila se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako je tužba u potpunosti neosnovana te kako se protivi brisanju svog suvlasničkog dijela koji je na njeno ime upisan na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je imala zaključen s majkom UE, koja da je preminula. U najranijoj mladosti da je s pok. bakom HE, rođ. ŠE i majkom povremeno obilazila bakino imanje pa tako i spornu čest. zem. u čijoj se blizini nalaze još neke čest. zem. koje su pripadale njenoj pok. baki. Navela da su zemlje obilazile relativno rijetko radi obiteljske situacije pok. bake. Baka da je živjela u braku punom turbulencija, a suprug da ju je napustio 10 godina prije razvoda, ponovno se oženio i preselio u Split i u međuvremenu prodao veći dio njene naslijeđene imovine. Baka da nije bila u mogućnosti brinuti o svojoj imovini te je doživljavala razne podvale, prevare i neugodnosti od supruga pa i sina, čak i nakon razvoda braka. Prema navodima tužene pod 3) ni njena majka K da se, zbog otežanog kretanja, nije mogla brinuti o naslijeđenoj imovini i obilaziti zemljišta. Ukoliko bi tužitelj predočio vjerodostojan dokument o kupoprodaji s ovjerenim potpisom pok. bake ili majke da je spremna priznati takve navode.

Odgovor na tužbu podnijela je i tužena pod 2) Nedeljka Palajsa koja se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelj nije istakao zakonski osnov temeljem kojeg traži ispravak stjecanja prava vlasništva u odnosu na spornu nekretninu. Navela je da nije poznato što je kupac kupio, što je prodavatelj prodao, kao ni da li su prodavatelji u trenutku navodne kupoprodaje bili vlasnici te tako i ovlašteni prodati predmetno zemljište. Istakla je da je nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju i upisa u zemljišne knjige platila porez na promet nekretnina te je prilikom formiranja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] upisana kao suvlasnica za ¼ dijela predmetne nekretnine. Istakla je i prigovor zastare navodeći da je protekao rok u kojem je tužitelj bio ovlašten na podnošenje tužbe radi ispravke uknjižbe.

Na ročištu od 15. listopada 2019. g. sud je u odnosu na tuženika pod 1) Općinu Podstrana donio djelomičnu presudu zbog ogluhe kojom je u odnosu na tuženika pod 1) prihvaćen tužbeni zahtjev.

Tuženik pod 1) je u podnesku od 4. studenog 2019. g. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje radi propuštanja roka za podnošenje odgovora na tužbu podredno žalbu protiv djelomične presude zbog ogluhe.

Sud je radi odluke o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje održao ročište od 10. veljače 2021. g. te je rješenjem broj P 2518/19 od 10. veljače 2021. g. odbio prijedlog tuženika pod 1) za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje odgovora na tužbu kao neosnovan.

Odlučujući o žalbi tuženika pod 1) protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za povrat u prijašnje stanje drugostupanjski sud donio je rješenje broj Gž-398/24 od 3. rujna 2024. g. kojim je pobijano rješenje potvrđeno.

Odlučujući o žalbi tuženika pod 1) protiv djelomične presude zbog ogluhe broj P 2518/19 od 15. listopada 2019. g. isti je drugostupanjski sud drugim rješenjem broj Gž- 398/24 od 3. rujna 2024. g. ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

U prijedlogu za povrat u prijašnje stanje od 4. studenog 2019. g. tuženik pod 1) osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da tužitelj nije dokazao da je njegova obitelj bila u nesmetanom i isključivom posjedu predmetne nekretnine, jer se ta okolnost ne može utvrditi samo iz povijesnih katastarskih upisa.

Pun. tužene pod 2) Nedeljke Palajsa dostavila je uz podnesak od 14. srpnja 2023. g. očitovanje ove tužene od 7. srpnja 2023. g. o priznanju tužbenog zahtjeva tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao kat. čest. [katastarska čestica] Pištine površine 773 m² u upisanom suvlasničkom dijelu tužene pod 2).

I tužitelj je u spis uz podnesak od 5. rujna 2023. g. dostavio odgovor na tužbu tužene pod 2) Nedeljke Palajsa od 13. lipnja 2023. g. iz kojeg proizlazi da ova tužena u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev i ne polaže nikakva prava u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] "Pištine" k. o. [katastarska općina], a povodom zaprimanja poziva zamoljenog Općinskog suda u Šibeniku broj Pom 44/22 radi saslušanja tužene pod 2) kao stranke, a na zamolbu ovog suda.

U dostavljenom odgovoru na tužbu od 13. lipnja 2023. g. tužena pod 2) izjavila je kako je upisana suvlasnica za ¼ dijela predmetne nekretnine koja da je u posjedu tužitelja radi čega da ne polaže nikakva prava na predmetnoj nekretnini te prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom zemljišnoknjižnog izvatka za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvatka iz katastra zemljišta od 7. rujna 2009. g., obavijesti i zapisnika od 17. lipnja 2010. g. iz predmeta ovog suda, Zemljišnoknjižnog odjela broj Z 8500/2005/4310, povijesti promjena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Split od 12. siječnja 2010. g., rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Mile Čipčić, kao povjerenice ovog suda, broj O-902/11 od 18. svibnja 2011. g., rješenja ovog suda, Zemljišnoknjižnog odjela broj Z-9202/15 od 15. svibnja 2016. g., rješenja ovog suda, Zemljišnoknjižnog odjela broj Z-3555/14 od 29. prosinaca 2015. g., predmeta ovog suda broj Z-9202/15, saslušanjem tužitelja i tužene pod 3) i svjedoka IE, PE i DE. Sud je izveo i dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika ĐE koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 18. travnja 2024. g.

Tužitelj je popisao parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Prije ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja potrebno je obrazložiti donošenje presude na temelju priznanja u odnosu na tuženu pod 2) Nedeljku Palajsa.

Dakle, iako se u odgovoru na tužbu od 26. srpnja 2019. g. usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu, tužena pod 2) je u podnescima od 13. lipnja i 7. srpnja 2023. g. izričito izjavila da priznaje tužbeni zahtjev.

Stoga proizlazi da je, bez daljnjeg raspravljanja, u odnosu na tuženu pod 2) Nedeljku Palajsa trebalo donijeti presudu na temelju priznanja, a prema odredbi čl. 331. st. 1. i čl. 338. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na ovu tuženu, odnosno u odnosu na njen upisani suvlasnički dio od ¼ čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 773 m², te odlučiti kao u izreci presude pod t. I.

Predmet ovog postupka, nakon odluke o suvlasničkom dijelu tužene pod 2), ostala je odluka o zahtjevu tužitelja za ispravak upisa prava suvlasništva tuženika pod 1) i 3), svakog za po ¼ dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Radi se o tužbi za ispravak iz odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17, dalje ZZK), koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari jer je novi Zakon o zemljišnim knjigama stupio na snagu nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari odnosno 24. lipnja 2019. g.

Prema odredbi čl. 197. ZZK-a zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak), imaju pravo:

-osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku te

-osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

Prema st. 2. ove odredbe pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih Zakonom za podizanje brisovne tužbe s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornog upisa odnosno od kada je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora.

Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga te se na odgovarajući način primjenjuju i pravila o zabilježbi spora (st. 3. i 4.).

Tužitelj, a prema ocjeni ovog suda, udovoljava uvjetima iz odredbe čl. 197. st. 1. ZZK-a jer je on osoba čijem prigovoru zemljišnoknjižni sud u ispravnom postupku nije udovoljio.

Naime, ovaj sud je pod poslovnim brojem Z-8500/2005/4310 vodio postupak povodom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te je u tom postupku tužitelj izjavio prigovor koji je evidentiran pod poslovnim brojem Z-9202/15, a u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je izjavljen protiv rješenja ovog suda iz predmeta Z- 8500/2005/3821, točnije donesenog na zapisnik od 17. lipnja 2010. g.

U odnosu na prigovor prekluzije treba navesti da trogodišnji rok iz odredbe čl. 197. st. 2. ZZK-a teče od dostave rješenja broj Z-9202/15 od 16. svibnja 2016. g. kojim je odbijen prigovor tužitelja. Iz pribavljenog predmeta Z-9202/15 vidljivo je da je pun. tužitelja ovo rješenje dostavljeno 30. svibnja 2016. g. Kako je tužitelj u ovoj pravnoj stvari ustao tužbom 30. svibnja 2019. g. proizlazi da je podnio tužbu u propisanom roku iz odredbe čl. 197. st. 2. ZZK-a, odnosno da je prigovor prekluzije neosnovan.

Iz dopisa Zemljišnoknjižnog odjela ovog suda od 27. veljače 2020. g. proizlazi da je traženi predmet Z-8500/2005/4310 izgubljen.

Iz tog predmeta sudu je dostavljen zapisnik od 17. lipnja 2010. g. sastavljen povodom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i iz kojeg proizlazi:

-da se pregledom popisnog lista broj 430 i plana izlaganja kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zvana Pištine, oranica 773 m² (nova izmjera) evidentiranog posjednika VE, pok. ŠE identificira s dijelom čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera),

-da je pregledom z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da su upisani vlasnici VE i dr.,

-da se, u slučaju sumnje da veličinu suvlasničkih dijelova ima smatrati da su jednaki (odredba čl. 36. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) pa da će se u novi z. u. [broj ZK uloška] kao suvlasnici na jednake dijelove upisati VE, pok. ŠE, [adresa], Nedeljka Palajsa i RE,

-da su dana 4. prosinca 2008. g. izjave pred sudskom savjetnicom potpisali ME, kao pun. [adresa], ĆE, Nedeljka Palajsa, odvj. Toni Vukičević, dok je VE, pok. ŠE, koji je pristupio, izjavio da je u posjedu predmetne nekretnine već duži niz godina.

Tužitelj je u prigovoru od 28. srpnja 2015. g. na novoosnovani z. u. [broj ZK uloška] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stare oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zv. Pištine) naveo da je je nasljednik svog pok. oca VE koji da je na zapisniku od 17. lipnja 2010. g. izričito izjavio da se već dugi niz godina nalazi u posjedu predmetne nekretnine, ali da taj zapisnik otac nikad nije potpisao. S obzirom na dugogodišnji posjed koji proizlazi iz popisnog lista broj 430 za k. o. [katastarska općina] da se ulaže prigovor na novoosnovani z.k. uložak.

S obzirom da prigovor tužitelja nije bio utemeljen na javnim ili privatnim ispravama kojima se čini vjerojatnim postojanje knjižnog prava čiji se upis zahtijeva, rješenjem broj Z- 9202/15 od 16. svibnja 2016. g., a temeljem odredbe čl. 188. st. 4. ZZK-a, prigovor tužitelja odbijen je kao neosnovan.

Prema navodima tužitelja iz tužbe novoformirana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana je od čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], a te nekretnine da su stečene u vremenskom periodu između I. i II. svjetskog rata tako što je pok. djed tužitelja ŠE zajedno sa svojom braćom E i Ć kupovao zemlje u Strožancu u predjelu Polače. Određene nekretnine da su mijenjane da bi predmetne nekretnine, inače male po površini, činile jednu veću nekretninu sadašnje površine od 773 m². Tužiteljeva obitelj da je u nesmetanom i isključivom posjedu ove nekretnine više od 80 godina, što da proizlazi i iz katastarskih podataka.

Tužitelj je u svom iskazu pojasnio kako je zemljište koje je predmet spora stečeno: naveo je da je njegov pok. djed ŠE bio trgovac koji je poginuo u ratu, da je zemljište koje je predmet postupka kupio između dva rata i da može samo pretpostaviti da je kupljeno od ČE koji da je bio u rodu s njegovom obitelji jer su svi B u nekom srodstvu, a zemlju da je naslijedio njegov otac. Zemljište da je ograđeno starim suhozidima sa svih strana koje da su zidali djed i otac, a tužitelj ih je popravljao, ranije da su na zemljištu bile breskve koje su povađene te je prije četrdesetak godina posađeno 35 maslina koje su i danas na zemljištu, a sadio ih je i on kao dvadesetogodišnjak. Što se tiče upisa tuženica pod 2) i 3) naveo je da je zemljište kupljeno od njihovih prednika, a tko su ti prednici nije znao navesti jer ih nije poznavao. Nije znao ni tko je CE, rođ. ČE, koju je u odgovoru na tužbu spomenula tužena pod 3). Na zemljište da je počeo dolaziti kad je imao 13-14 godina kad ga je otac počeo angažirati za radove na obrađivanju zemlje i od tada da nikog drugog nije vidio na toj zemlji. Naveo je da je obitelj živjela od poljoprivrede, da im je zemlja koja je predmet postupka bila glavno polje, zajedno s drugim parcelama koje da su sve u blizini kuće. Prije bresaka tu da je bio vinograd, breskve su prodavali i od toga živjeli, a maslinarstvo da je hobi, a ne izvor prihoda.

Tužena pod 3) ĆE ispričala je sudu da je njena obitelj imala dosta zemlje koje su prije bili vinogradi, da su se spominjala imena V, Š, M i druga, da su njene i majka i baka bile invalidi, da se baka razvela od djeda i da je bakin sin prodavao neke parcele jer je imao dugove. Ponovila je navode iz odgovora na tužbu da su zainteresiranim ljudima kazali da ako donesu vlasnički list da je to kupljeno (ili od bake ili od mame) da se neće protiviti, a u protivnom da na to ne pristaju. Što se tiče konkretne zemlje, a s obzirom da je tužitelj naveo da su je njegovi djed i otac sa svih strana ogradili suhozidom, na pitanje zna li gdje se nalazi, odgovorila je da tamo nije bila dugi niz godina odnosno da je zadnji put bila najmanje deset godina prije bakine smrti, a baka da je umrla 1985. ili 1986. godine, i da je tada tamo bio vinograd, a što je dalje bilo da ne zna. Bakini i otac i brat da su se zvali ČE. Taj jedini bakin brat da je živio u [adresa] i da joj je poznato da se radi dječjeg doplatka odrekao suvlasništva na nekretninama u korist Općine Postrana i da se Općina uknjižila ne samo na njegovom nego i na bakinom suvlasničkom dijelu što je kasnije bio veliki problem kada su pokušali srediti zemljišnoknjižno stanje.

Iz iskaza tužene pod 3) jasnije je kako je došlo do upisa suvlasništva tuženika pod 1) na predmetnoj nekretnini, jer to ni sam tuženik pod 1) nije znao sudu objasniti. Ujedno je iz odredbe na koju se pozvala sudska savjetnica prilikom odluke u kojim će se omjerima upisati suvlasništvo na kat. čest. u novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku (već navedena odredba čl. 36. st. 4. ZV-a) jasno i odakle ti identični suvlasnički omjeri.

O posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika sudu su govorili i saslušani svjedoci IE, PE i DE.

Svjedokinja IE je supruga tužitelja i mogla je pričati sudu samo o posjedovanju nakon što je došla u obitelj tužitelja 1988. g. (vjenčala se 1990. g.), što je praktički ono isto što je sudu navodio i tužitelj uz dodatak da su na zemlji, osim bresaka i maslina u donjem dijelu bile još i dvije višnje odnosno u lokalnom govoru: višnjuni. Ova je svjedokinja bila u zgradi suda kad je bio sastavljen zapisnik u predmetu osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i potvrdila je ono što je u zapisniku navedeno, s tim da je za svekra VE kazala da je tada već bio prilično bolestan i nje puno govorio.

Svjedok PE naveo je sudu da je međaš sa spornom zemljom od 1981. godine kad se oženio jer se radi o ženinoj djedovini, da je svekar svjedokinje VE tu zemlju stalno obrađivao i sadio povrće, a danas da je tu samo maslinik koji se obrađuje, a o načinu stjecanja nije ništa znao već je iznio samo pretpostavka koje za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja nemaju nikakvu vrijednost. Nije znao ni tko je sagradio suhozide.

Svjedokinja DE ispričala je da su sporno zemljište obrađivali još pok. djed tužitelja ŠE i pok. otac tužitelja PE, a djed ŠE još od I. svj. rata. Inače da je mještanka već 43 godine i kad je došla zatekla je zemlju obrađenu: bilo je voćaka i maslina. Tužiteljev djed ŠE da je bio trgovac i da je kupovao jeftinije povrće u [adresa] i prodavao ga te kupovao zemlje. Tako da je kupio i spornu zemlju od nekoga koji mu je bio u rodu i koji se, koliko joj je poznato, zvao ČE. Navela je da je poznavala i majku G, udanu RE i baku CE, udanu CE tužene pod 3). Kazala je da te osobe nemaju nikakve veze sa zemljištem niti su tamo ikada dolazile. Prije svega, da je ova zemlja daleko od njihove kuće i jer ni jedna ni druga nisu puno radile jer nisu ni mogle raditi, tako da ih nikada nije vidjela da su obrađivale zemlju oko koje se vodi spor koja da je sa svih strana ograđena suhozidima koje je gradio pok. VE, otac tužitelja.

Sud je na uviđaju na licu mjesta na terenu vidio i opisao predmet spora: radi se o površini koja je u naravi maslinik na četiri kaskade, sa svih strana omeđenoj suhozidom i podzidima. U sjevernom dijelu unutar pregledane čest. zem. prema istoku je put kojim se koriste vlasnici okolnih nekretnina. Tužitelj je prilikom radnje uviđaja ponovio kako stalno popravlja suhozide i podzide unutar svoje i tetine istočno položene nekretnine te je pokazao da su neke masline izrasle na mjestima gdje su bile posječene masline starosti od 80 do 90 godina, a koje da su posadili njegovi preci, prije svega djed. Ostale masline da su stare od 30 do 35 godina.

Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da se radi o održavanom masliniku omeđenom starim kamenim podzidima, da se radi o kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u katastarskom operatu ima upisanu površinu od 773 m², a stvarna površina dobivena izmjerom da je 726 m².

Prema ocjeni ovog suda svjedoci PE i DE nisu imali nikakvog razloga govoriti neistine, a s obzirom da oni nisu zainteresirani za uspjeh tužitelja u sporu. Stoga je sud u cijelosti prihvatio navode, a posebno svjedokinje DE, o posjedovanju nekretnine od strane tužitelja i njegovih pravni prednika: djeda ŠE i oca VE. Čak je i tužena pod 3) navela kako dopušta mogućnost da je nekretnina koja je predmet postupka prodana pravnom predniku tužitelja, ali da se u nedostatku isprave o toj kupoprodaji, tim navodima ipak protivi.

Stoga je zaključak suda da se tužitelj, osobno i putem svojih pravnih prednika, nalazi u kvalificiranom posjedu čest. zem. nove oznake 804 k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od dijelova čest. zem. ranijih oznaka 5147/1/2 i 5148/1/2 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Taj kvalificirani posjed datira od razdoblja između dva svjetska rata kad je, po navodima tužitelja koje je potvrdila svjedokinja DE, pok. djed tužitelja ŠE kupovao zemljišta u Strožancu u predjelu Polače.

U ovoj pravnoj stvari trebalo je primijeniti odredbe o stjecanju prava vlasništva koje sadrže pravna pravila OGZ-a, koja je moguće primijeniti temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. g. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ 86/46-pročišćeni tekst), a budući da je do stjecanja prava vlasništva originarnim putem-dosjelošću, prema navodima tužitelja koje je sud ocijenio vjerodostojnim i u skladu s nepristranim i objektivnim iskazom svjedokinje DE, došlo prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91) odnosno prije 1. rujna 1980. g., a budući da se njegov djed ŠE u posjedu nalazio od kupoprodaje, koja je bila između dva svjetska rata.

Drugim riječima, u trenutku kad je počelo posjedovanje spornog zemljišta od strane pravnog prednika tužitelja primjenjivala su se pravna pravila OGZ-a.

Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći, nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo. Uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. U paragrafu 1461. OGZ-a govori se o zakonitom posjedu koji je utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu, kao na primjer zapis, darovanje, zajam, kupovanje i prodaja, promjena, isplata i t. d. Prema paragrafu 1463. OGZ-a posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1464. OGZ-a posjed ima biti istinit. Ako tko posvoji kakvu stvar silom ili lukavstvom, ili ako se uvuče u posjed potajno ili ako posjeduje stvar samo na izmoljeni način, ni on sam ni njegovi nasljednici ne mogu dosjesti takvu stvar.

Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. tko drži iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje jest pošteni posjednik. Posjednik nepošteni jest onaj koji zna ili iz okolnosti slučaja mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje.

Od zakonitosti i istinitosti posjeda može se odstupiti, dok u pogledu poštenja posjeda takvog odstupanja nema.

Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a ako stvar nije uknjižena na ime onoga koji je doista posjeduje dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina, dok se u slučaju protiv državne imovine traži se posjed od 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1472. OGZ-a).

Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 i 92/94, dalje ZOVO) na nekretninama u društvenom vlasništvu nije se moglo steći vlasništvo dosjelošću. Ovaj propis ukinut je 8. listopada 1991. g., a 1. siječnja 1997. g. stupio je na snagu (novi) propis iz čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, dalje ZV) koji je propisao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ta je odredba čl. 388. st 4. ZV-a ukinuta je odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. g. te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10 zauzeto je shvaćanje, koje je i izraženo u odluci Vrhovnog suda RH od 7. svibnja 2019. g. pod poslovnim brojem Rev-x 974/2017, prema kojem proizlazi da se ''kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. g., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba''.

Dakle, u trenutku stupanja na snagu ZOVO)-a odnosno 1. rujna 1980. g. istekao je maksimalni četrdesetogodišnji rok za stjecanje vlasništva dosjelošću prema pravnim pravilima OGZ-a što znači da je tužitelj, računajući posjed njegovih pravnih prednika, stekao nekretninu koja je predmet ovog postupka dosjelošću prije stupanja na snagu ZOVO-a, jer je u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a prema navedenom pravnom stavu iz odluke Rev-x 974/17, trebalo računati i vrijeme proteklo nakon 6. travnja 1941. g.

To, nadalje, znači da je upis prava suvlasništva tuženika pod 1) i 3) u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] bio pogrešan, jer je pravni prednik tužitelja VE već bio stekao pravo vlasništva čest. zem. koja je preoblikovana u novom z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa da je tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari kojim je, temeljem već citirane odredbe čl. 197. ZZK-a, tužitelj zatražio ispravak tog upis i upis čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasničkim omjerima upisanim na ime tuženika pod 1) i 3) na njegovo ime u cijelosti osnovan.

Odluka o troškovima donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa je tuženike pod 1), 2) i 3) trebalo obvezati na naknadu troškova kojima je bio izložen tužitelj u ovoj parnici.

Tužitelju je trebalo priznati trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištima od 15. listopada 2019. g., 3. listopada i 8. prosinca 2022. g. i 8. travnja 2024. g. po 250 bodova (ukupno 1250 bodova), trošak sastava podneska od 5. rujna 2023. g. od 25 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 11. veljače 2020. g., 10. veljače 2021. g., 10. svibnja 2022. g. i 6. veljače 2024. g. po 50 bodova (ukupno 200 bodova) i trošak zastupanja na ročištu od 12. studenog 2024. g. od 125 bodova.

Ukupan broj bodova od 1600 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) i teko dobiti iznos od 3.200,00 EUR koji je trebalo uvećati za zatraženi trošak pristojbe tužbe i presude (po 325,17 EUR) i trošak vještačenja i izlaska suda na lice mjesta od 549,48 EUR te tako dobiti iznos od 4.399,82 EUR koji predstavlja trošak kojem je bio izložen tužitelj i koji su dužni podmiriti tuženici, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 16. siječnja 2023. g. jer, po ocjeni suda, taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice (odredba čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Na dosuđeni iznos troška tužitelj je zatražio i isplatu zatezne kamate, koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužitelju pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.

U Splitu, 28. ožujka 2025. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).