Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž-737/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja: 1. EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Župić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-290/2023-31 od 15. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e :
Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-290/2023- 31 od 15. siječnja 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
1. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti 1. tužiteljici EŽ i 2. tužitelju MŽ iznos od 38.933,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim na:
- iznos od 29.573,48 EUR od 22. ožujka 2020. do isplate,
- iznos od 1.022,96 EUR od 31. svibnja 2022. do isplate,
- iznos od 1.045,19 EUR od 31. svibnja 2022. do isplate,
- iznos od 2.438,78 EUR od 6. srpnja 2022. do isplate,
- iznos od 3.483,97 EUR od 11. siječnja 2023. do isplate,
- iznos od 870,99 EUR od 11. siječnja 2023. do isplate,
- iznos od 497,71 EUR od 15. siječnja 2025. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. naknaditi 1. tužiteljici EŽ i 2. tužitelju MŽ parnični trošak u roku od 15 dana.
II. Nalaže se 1. tužiteljici EŽ i 2. tužitelju MŽ naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d. parnični trošak u iznosu od 6.250,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijeli tužitelji: 1. EŽ i 2. MŽ (u daljnjem tekstu: tužitelji), pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst. 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja je osnovana.
5. Među parničnim strankama nije sporno da su tužitelji za objekt na adresi [adresa] i to za četverosobni stan veličine 120 m2, koji se nalazi u zgradi na toj adresi, s krovištem i pripadajućim prostorijama, imali s tuženikom sklopljenu Policu i Privitke polici, kojima je isti bio objekt osiguranja osiguran i za slučaj potresa i to za razdoblje od 6. kolovoza 2019. do 6. kolovoza 2020. Nakon toga je sklopljena Polica od 10. kolovoza 2020. i Privitci polici od 10. kolovoza 2020., kojima je isti bio objekt osiguranja osiguran i za slučaj potresa i za daljnje razdoblje od 6. kolovoza 2020. do 6. kolovoza 2021., što i proizlazi iz sadržaja istih polica i privitaka istima, odnosno nije sporno da je navedeni objekt osiguranja bio osiguran za vrijeme potresa koji se dogodio u Zagrebu 22. ožujka 2020., te u Petrinji 29. prosinca 2020. i 6. siječnja 2021. Nije sporno niti da su uslijed potresa na objektu osiguranja nastala oštećenja, odnosno da je nastupio osigurani slučaj, a nije sporno niti da su tužitelji podnijeli tuženiku zahtjev za isplatu osigurnine. Tuženik je tužiteljima isplatio ukupno iznos od 327.778,90 kuna, odnosno 43.503,73 eura, od čega 42.154,41 eura (317.612,40 kuna) na ime građevinskih radova, zatim 851,58 eura (6.416,15 kuna) na ime troška izrade projektne dokumentacije te iznos od 1.349,29 eura (10.166,25 kuna) na ime troška seljenja u jednom smjeru, dok je odbio izvršiti isplatu daljnjeg iznosa jer smatra da je isplaćenim iznosom ispunio svoju ugovornu obvezu.
6. Sporno je pripada li tužiteljima pravo na daljnju isplatu osigurnine odnosno je li tuženik ispunio svoju obvezu sukladno predmetnim policama osiguranja, privitcima istima, te Općim uvjetima i Uvjetima za osiguranje, koji su sastavni dio ugovora o osiguranju, kako to proizlazi iz sadržaja tih polica.
7. Na temelju očevida na mjestu spora utvrđeno je da na predmetnoj zgradi prilikom očevida više nisu bila vidljiva nikakva oštećenja od potresa jer su stan u prizemlju, zajedničko stubište i pročelje u cijelosti sanirani, a potkrovlje je potpuno novo izgrađeno. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka građevinske struke dipl. ing. Valentina Etera proizlazi da je stoga za utvrđivanje oštećenja nastalih u potresu vještak koristio priloženu dokumentaciju koja je vezana za stanje stana u prizemlju, potkrovlje i fasade te pokrov zgrade, pa tako i fotografije, iz koje dokumentacije i fotografija su proizlazila različita pukotinska ili druga oštećenja i to na stanu u prizemlju pukotinska oštećenja na žbuki zidova, pukotinska oštećenja na žbuki istočnog zida stubišta na strani zida prema stanu, oštećenje parketa od procurivanja vode iz bojlera nakon potresa, oštećenje žbuke od vlage u donjem dijelu zida oko područja oštećenja parketa vlagom, te otpale tri keramičke pločice sokla u području natkrivene terase. Nadalje, na zajedničkom unutrašnjem stubištu zgrade nastala su značajna pukotinska oštećenja u svim smjerovima na istočnom i zapadnom zidu stubišta u razini stana u prizemlju i na 1. katu, pravčaste pukotine na spojevima pojedinih stuba te na spoju pojedine stube s tetivom stubišta od čeličnog I-profila, dok su na fasadi nastala pukotinska oštećenja iste, kao i gornjeg dijela fasade uz ukrasni vijenac, te profilaciju (rub krova). Konačno, i na krovištu, pokrovu i dimnjacima su nastala oštećenja i to uklanjanje postojeće drvene konstrukcije krovišta koja se rastresla u potresu, oštećenje dimnjaka iznad razine krovne plohe, oštećenja krovnog vijenca sa značajnijim pukotinama te oštećenje dijela pokrova biber crijepom radi zarušavanja vršnih dijelova dimnjaka. Zgrada je bila oštećena na brojnim mjestima te su vidljiva pukotinska oštećenja u žbuki zidova i stropova (npr. stan u prizemlju), ali i destrukcija osnovnog gradivog materijala (puna opeka) u stubištu te na ukrasnom vijencu fasade pri donjem rubu krovne plohe. Pukotinska oštećenja se odnose na nosive i pregradne zidove te spojeve stropova sa zidovima. Na fotografijama nastalim nakon potresa razvidno je kako je jedan dimnjak u dijelu iznad ravnine krovne plohe bio srušen, a pri svom padu je uništio dio pokrova krovne plohe i limariju oko dimnjaka. Vještak je mišljenja da se zgrade koje imaju nosivu konstrukciju kao predmetna zgrada, a što je karakterističan način gradnje za dvadesete i tridesete godine prošlog stoljeća, opiru djelovanju seizmičkog opterećenja putem posmične otpornosti nosivih zidova od pune opeke za dva međusobno okomita smjera nosivih zidova. Međukatne konstrukcije, izvedene kao drveni grednik, nemaju dostatnu krutost u svojoj horizontalnoj ravnini, pa ti elementi ne pridonose povećanju krutosti konstrukcije na seizmička opterećenja, a niti mogu prenositi, kao tzv. kruti diskovi, seizmička opterećenja na zidove ovisno o njihovoj krutosti. Nadalje, način gradnje tog doba za zgrade tipa kao predmetna nije poznavao tzv. omeđeno ziđe (zidovi i otvori u zidovima omeđeni vertikalnim i horizontalnim ab-serklažima). Predmetna zgrada, po mišljenju vještaka, ima veću posmičnu krutost nosivih zidova za smjer istok-zapad (sveukupno tri zida - dva vanjska nosiva zida i jedan središnji nosivi zid) nego za smjer sjever-jug (ukupno dva zida - istočni i zapadni vanjski nosivi zid). Ukupna dužina zidova za smjer istok-zapad je znatno veća (pa tako i njihov postotni udjel u tlocrtu prizemlja) nego za smjer sjever-jug. Osim toga, u središnjem nosivom zidu su integrirani i dimnjaci (dva dimnjaka, prema arhivskim nacrtima svaki s po tri dimovodne cijevi), koji u stvari predstavljaju oslabljenje nosivog zida u smislu njegove posmične otpornosti. S obzirom na razmak vanjskog istočnog i zapadnog nosivog zida od oko 10,50 m, predmetna zgrada ima relativno malu krutost na djelovanje seizmičkih opterećenja u smjeru sjever-jug. Navedeno se očitovalo npr. u rasporedu, obliku i intenzitetu pukotinskih oštećenja istočnog pregradnog zida stubišta prema stanu u prizemlju. Radi svih navedenih utjecaja, pri djelovanju seizmičkog opterećenja u prijenosu tog opterećenja na nosivu konstrukciju i temelje, sudjeluju svi postojeći zidovi (kako nosivi, tako i pregradni). Pri tome, uslijed potresnog opterećenja, dolazi do pomaka pojedinih zidova, a kada ti pomaci budu takve veličine da ih materijali od kojih su zidovi izgrađeni (opeka i mort) ili s kojima su obloženi (npr. žbuka) ne mogu preuzeti, opterećenja radi prekoračenja svojih vlačnih naprezanja, dolazi do pojave pukotina. U slučaju kada dođe do destrukcije veza opeke zida po cijeloj širini zida (prekoračenje posmične i vlačne čvrstoće morta, ponekad i prekoračenje vlačne čvrstoće opeke), a što je bio slučaj na istočnom zidu stubišta prema stanu u prizemlju, potrebno je za sanaciju predvidjeti metodu sanacije kojom će se tom dijelu zida odnosno građevine vratiti izvorna kompaktnost zida i njegova otpornost na seizmičko opterećenje. Iz nalaza vještaka proizlazi i da je uzeo u obzir da je Uvjetima za osiguranje, u čl. 20., definirano da se visina u slučaju oštećenja utvrđuje u visini troškova popravka po cijenama materijala i rada u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, smanjenih za iznos procijenjene istrošenosti i vrijednosti ostatka, ako drugačije nije ugovoreno te da veći troškovi popravka koji su nastali zbog toga što su prilikom popravka na oštećenoj stvari učinjene izmjene, poboljšanja ili usavršavanja, padaju na teret osiguranika. S obzirom na navedeno, vještak je utvrdio da su na stanu u prizemlju nastala pukotinska oštećenja, koja su uglavnom takve veličine i širine te smjera pružanja da ukazuju na oštećenja žbuke, ali ne i osnovnog gradiva zida (opeka i mort u sljubnicama opeke). Radi se o pukotinskim oštećenjima po površini zida ili djelomično na spoju zida i stropa, pri čemu se manje izražene pukotine (tanje površinske pukotine) saniraju tako da se popravljaju u okviru soboslikarskih radova, pri obradi zidova ili stropova masom za poravnavanje ("gletanje"), s ugrađenom sintetskom armaturnom mrežicom, te se sve površine zidova i stropova unutar stana, nakon sanacije pukotina, u cijelosti liče disperzivnom bijelom bojom za unutrašnje zidove. Nadalje, za sanaciju oštećenja parketa od procurivanja vode iz bojlera nakon potresa, bilo je potrebno je ukloniti rubne letvice parketa i sam parket, a nakon dostatnog prosušivanja podloge (vlaga ispod 2%) je bilo moguće izvršiti polaganje novog parketa od mahagonija (kao postojeći parket), s tim da je prethodno bilo potrebno izvršiti grundiranje, a potom polaganje parketa lijepljenjem, njegovo brušenje i lakiranje te potom krojenje i postavu rubnih letvica. Za sanaciju žbuke zida koja je oštećena vlaženjem u blizini oštećenog parketa bilo je potrebno u navedenom području ukloniti žbuku u visini od oko 50 cm od poda i dužini od oko 10 m, a potom ostaviti zid da se isuši. Nakon toga se vrši čišćenje zida, obrada cementnim mlijekom ("špricom") te izvedba sloja grube žbuke i potom sloja fine žbuke, produžni cementni mort M-50 (1:3:9), debljina žbuke oko 2 cm. Tri otpale keramičke pločice sokla u području natkrivene terase nisu mehanički oštećene, pa je, stoga, bilo potrebno izvršiti čišćenje podloge zida na kojoj su pločice bile zalijepljene te ponovno postaviti iste neoštećene pločice lijepljenjem fleksibilnim ljepilom za pločice. Glede pukotinskih oštećenja na žbuki zapadnog zida stubišta između stana u prizemlju i stubišta, s obzirom da je tu došlo do značajnih pukotinskih oštećenja zida od opeke debljine 15 cm po cijeloj visini i širini zida, kako je pukotina vanjske i unutrašnje strane zida jednaka, odnosno došlo je do otkazivanja posmične čvrstoće zida po cijeloj širini zida i u cijeloj dužini pukotine, vještak je utvrdio da je za sanaciju tog zida (granični zid između stana u prizemlju i stubišta s međupodestom), s obzirom na širinu, dužinu i smjer pružanja u području stana u prizemlju, bilo potrebno, po uklanjanju žbuke, prvo očistiti sljubnice (reške) opeke zida po liniji pukotine u širini minimalno 15 cm sa svake strane pukotine, potom pukotinu zapuniti reparaturnim mortom, nakon toga obraditi reške jednokomponentnim mortom ojačanim vlaknima, a potom izvršiti obostranu ugradnju specijalne mreže od alkalno otpornih staklenih vlakana. Nadalje, pukotinska oštećenja na stubištu prizemlje/kat u obliku pravčastih pukotina na spojevima pojedinih stuba te na spoju pojedine stube s tetivom stubišta od čeličnog I-profila bilo je potrebno sanirati tako da se površina podgleda stubišta očisti, a potom je bilo potrebno izvršiti obradu kompletne površine podgleda stubišta masom za poravnavanje ("gletanje") s ugrađenom sintetskom armaturnom mrežicom. Vještak je utvrdio i da je sanaciju pukotinskih oštećenja na fasadi trebalo provesti tako da se po uklanjanju žbuke prvo očiste sljubnice (reške) opeke zida po liniji pukotine u širini minimalno 15 cm sa svake strane pukotine, potom pukotina zapuni reparaturnim mortom te nakon toga ožbuka grubom i finom vapneno-cementnom žbukom, uz prethodno ojačavanje postavom mrežice za žbukanje, a na isti način se saniraju pukotine na ukrasnom vijencu uz rub krova, ali se tu radovi sanacije izvode nakon prezidavanja dijelova ukrasnog vijenca na kojem se nalaze izražene pukotine. Prezidavanje, odnosno ponovno zidanje dijelova vijenca se vrši u okviru radova sanacije u potkrovlju, a za popravke na fasadi je bilo nužno izvesti fasadnu skelu. Glede štete na krovištu, pokrovu i dimnjacima, vještak je mišljenja da je za sanaciju bilo potrebno uklanjanje postojeće i izvedba nove drvene konstrukcije krovišta, s obzirom da su se elementi nosive drvene konstrukcije krovišta bili rastresli ili se pomaknuli iz točke spoja sa susjednim elementima drvene konstrukcije, te s obzirom da parcijalna sanacija krovišta sa stanjem drvene konstrukcije kakva je razvidna na fotografijama, prema procjeni vještaka, nije moguća. Osim toga, kako bi se neki dijelovi oštećenja nadozida potkrovlja (na kojem je sa vanjske strane izveden ukrasni vijenac, također u dijelovima znatno oštećen potresom), potrebno je demontirati nazidnice, odnosno dijelove krovne konstrukcije na koje se oslanja cijela krovna konstrukcija, radi čega je bilo potrebno demontirati cjelokupnu postojeću drvenu konstrukciju te izraditi novu drvenu krovnu konstrukciju od istog materijala i istog nosivog sustava te u istim gabaritima i s istim prozorskim otvorima kao što je bilo postojeće stanje. Na nosivu drvenu konstrukciju je bilo potrebno montirati i letve za crijep na osnom razmaku kao za izvorno postavljeni crijep. Mišljenja je i da je za sanaciju dijelom zarušenog dimnjaka bilo potrebno izvršiti uklanjanje zidanog dimnjaka na etaži potkrovlja, tlocrtne dimenzije oko 140x45 cm i 100x45 cm, visine od poda potkrovlja do vrha oko 500 cm, u koje radove je uključeno rezanje i uklanjanje dimnjaka sa svim elementima (kapom, limom, opšavom i sl.). Nakon uklanjanja dimnjaka, bilo je potrebno izvršiti zidanje novih dimnjaka od kote podne ploče potkrovlja u visini 520 cm istih tlocrtnih gabarita kao postojeći (102/45cm - dva dimovodna kanala i 138/45cm - tri dimovodna kanala) punom NF opekom u vapnenocementnom mortu, bez ikakvih dodatnih ojačanja. Radovi uključuju i izvedbu armiranobetonske završne kape dimnjaka po uzoru na postojeće kape te ugradnju metalnih vratašca dimnjaka na poziciji kao postojeće. Mišljenja je i da je za sanaciju oštećenja krovnog vijenca bilo potrebno prethodno demontirati nazidnicu nosive drvene krovne konstrukcije, što je bilo potrebno izvršiti na način da se demontiraju dijelovi nadozida od pune opeke na kojima su vidljiva značajna pukotinska oštećenja. Potom je bilo potrebno istom punom opekom ponovno zazidati nadozid potkrovlja s odgovarajućom profilacijom vijenca. Bilo je potrebno sanirati i pokrov crijepom i krovnu limariju i to zbog oštećenja pokrova biber crijepom, do kojeg je došlo radi zarušavanja dimnjaka uslijed potresa, ali i činjenice da se, radi pomaka drvene nosive krovne konstrukcije, kompletni pokrov crijepom rastresao i više nije bio funkcionalan u smislu odvodnje oborinske vode. Radi toga je bilo potrebno sve oštećene crijepove u cijelosti zamijeniti te presložiti pokrov krovne konstrukcije, sve na letvama za crijep. Uslijed zarušavanja dimnjaka iznad razine krova, došlo je i do oštećenja krovne limarije, a dio krovne limarije je bilo potrebno zamijeniti nakon izvedbe nove drvene krovne konstrukcije. Vještak je sačinio i detaljan troškovnik, sukladno navedenim utvrđenjima, te utvrdio da vrijednost radova sanacije oštećenja od potresa, u skladu sa zadatkom suda, iznosi 168.761,50 kn, odnosno 22.398,50 eura. Glede ostalih troškova vezanih za sanaciju štete od potresa, koji se odnose na usluge projektiranja za potrebe sanacije, troškove stručnog nadzora te troškove preseljenja namještaja iz prostora stana u prizemlju u kojem su bili vršeni radovi sanacije, vještak smatra opravdanima troškove izrade mišljenja ovlaštenog inženjera građevinarstva, jer je za predmetnu zgradu pri prvom brzom pregledu zgrade nakon potresa bila izdana "žuta" oznaka. Prema toj oznaci je zgrada ocijenjena kao privremeno neupotrebljiva, s oznakom PN1 - potreban detaljan pregled, pa je izrada mišljenja ovlaštenog inženjera građevinarstva bila neophodna pri ocjeni bilo kakvih daljih mjera sanacije oštećenja od potresa, a navedene usluge su sadržane u okviru [broj] od 5. veljače 2021. koji je izdala tvrtka Miton d.o.o. iz Zagreba na iznos od 2.875,00 kn, u kojem su, osim mišljenja ovlaštenog inženjera građevinarstva, sadržane i usluge izrade glavnog građevinskog projekta sanacije konstrukcije. Prema procjeni vještaka i iskustvima iz prakse u sličnim slučajevima, približno 40% vrijednosti ukupnih usluga se odnosi na izradu mišljenja ovlaštenog inženjera građevinarstva i izradu troškovnika za nužne radove sanacije. Prema tome radi se o iznosu od 0,40 × 2.875,00 = 1.150,00 kn. Vještak je utvrdio i da su dimnjaci na predmetnoj zgradi bili dijelom zarušeni uslijed potresa te ih je bilo neophodno sanirati. Sanacija dimnjaka te ishođenje potrebnih potvrda o njegovoj funkcionalnosti, po mišljenju vještaka, bili su neophodni, jer bez istih nije bila moguća sanacija dimnjaka. Za navedene usluge je izdan [broj] od 26. travnja 2021. na iznos od 3.541,25 kn te je taj račun u cijelosti opravdan. Vještak je mišljenja i da je nadzor nad izvedbom sanacije dimnjaka bio nužan, jer bez završnog izvješća nadzornog inženjera nije bilo moguće ishoditi potrebne potvrde o njegovoj funkcionalnosti, koji su bili neophodni za legalno puštanje dimnjaka u ponovnu uporabu. Za te usluge je izdan cijeli niz računa, a iako se navodi da se odnose i na sanaciju dimnjaka, nije moguće razlučiti koji udjel ukupnog iznosa računa bi se odnosio na tu uslugu. Prema cijenama koje su se tada pojavljivale u praksi i iskustava vještaka u uslugama tog tipa, procijenio je da je vrijednost usluga nadzora sanacije dimnjaka 2.500,00 kn. Glede troškova preseljenja, vještak je naveo da je za zahvate koji su se vršili u stanu tužitelja, a za koje je u ovom nalazu ocijenjeno kako su bili nužni za sanaciju odnosno dovođenje u prvobitno stanje, bilo neophodno iz prostora izvedbe radova ukloniti namještaj. Za te usluge je izdan [broj] od 12. srpnja 2021. na iznos od 3.750,00 kn, koji je opravdan. Zaključno, vještak je mišljenja da troškovi sanacije šteta od potresa nastalih na zgradi koja se nalazi na adresi [adresa], a sukladno polici osiguranja i uvjetima koji su sastavni dio police, posebice članku 20. Uvjeta za osiguranje, iznosi ukupno 168.761,50 kn, odnosno 22.398,50 eura, dok ostali troškovi vezani za sanaciju štete od potresa iznose 10.941,25 kn, odnosno 1.452,15 eura, odnosno sveukupno troškovi iznose 179.702,75 kn, odnosno 23.850,65 eura, s tim da su sve vrijednosti izrađene s uključenim PDV-om.
8. Na usmenom očitovanju na primjedbe tužitelja na ročištu za glavnu raspravu pred sudom vještak Valentin Eter je naveo da je predmetna građevina izgrađena 1934. u skladu s tadašnjim tehničkim znanjima i načinima gradnje, te da takve konstrukcije nemaju dostatnu otpornost na potres ovakve snage kakav se dogodio u Zagrebu i Petrinji. U prizemlju građevine u kojem se nalazi stan tužitelja, vještak je oštećenja od potresa utvrdio isključivo na temelju fotografija iz predmetnog spisa, jer je u trenutku očevida stan, pa i cijela kuća, bio u cijelosti uređen i više se nisu vidjeli nikakvi tragovi bilo kakvih oštećenja. U postupku dovođenja stana u prvobitno stanje, bilo je bitno stvarno stanje tj. da nema oštećenja nosive konstrukcije, već su oštećeni pregradni zidovi između stana i stubišta. Glede navoda tužitelja o sanaciji "statike" zgrade, vještak je naveo da, ukoliko se pod time misli na sanaciju nosive konstrukcije, onda prema stanju kakvo je bilo nakon potresa, u prizemlju nije trebalo sanirati nosive elemente zgrade. Zahvatima koji su opisani u nalazu, u smislu dovođenja građevine u prizemlju u prvobitno stanje prije potresa, nije niti povećana niti umanjena njena postojeća otpornost na potres. Upitan da razjasni bi li se pojavila ista oštećenja na dijelu građevine u potkrovlju, da je isto obnovljeno onako kako je opisao u nalazu, odgovorio je da bi bilo za očekivati ista oštećenja. Zahvati koji su opisani u nalazu, a koji su bili potrebni za dovođenje nekretnine u prvobitno stanje, nisu zahvati pojačanja nosive konstrukcije zgrade na utjecaj seizmičkih oštećenja, a upitan je li došlo do umanjene vrijednosti objekta s obzirom na potres, te je li to uzeo u obzir kod utvrđenja visine štete, odgovorio je kako nije ocjenjivao nikakvo umanjenje vrijednosti građevine, već samo radove potrebne da se građevina dovede u stanje prije potresa. Po njegovom mišljenju, zbog potresa, a nakon dovođenja zgrade u prvobitno stanje, nije došlo do umanjenja vrijednosti nekretnine u građevinskom smislu jer se i dalje radi o građevini staroj više od 90 godina. Upitan je li logično i razumno, prema pravilima struke, sanaciju nekretnine nakon potresa provesti kako je to u konkretnom slučaju izvedeno, odnosno povećanjem mehaničke otpornosti i stabilnosti konstrukcije, naveo je kako je to s tehničkog gledišta u svakom slučaju preporučljivo za svaku zgradu, bez obzira na njezinu starost, koja ne zadovoljava uvjet mehaničke otpornosti i stabilnosti, u smislu djelovanja s normativnim tehničkim opterećenjem. Vještak je zaključno ustrajao kod toga da je potreban iznos troškova za dovođenje nekretnine u prvobitno stanje onaj koji je utvrđen u njegovom nalazu i mišljenju.
9. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Valentina Etera prvostupanjski sud je prihvatio kao nepristran i obrazložen te sukladno pravilima struke. Nadalje, vještak da je u nalazu detaljno naveo sva oštećenja i sve radove potrebne da se ista saniraju te izradio troškovnik tih radova, a očitovao se detaljno i o nužnosti, odnosno opravdanosti svih troškova, te je primjedbe tužitelja obrazloženo otklonio, ne dovodeći u dvojbu korisnost radova na povećanju mehaničke otpornosti i stabilnosti građevine, ali i ustrajući u tome da to nisu radovi kojima se objekt dovodi u prvobitno stanje. Vještak da je nalaz izradio sukladno zadatku, odnosno utvrdio visinu potrebnih troškova sukladno ugovornim odredbama, posebice onima sadržanim u čl. 20. Uvjeta za osiguranje, prema kojima troškovi popravka u vidu poboljšica, što predstavlja povećanje mehaničke otpornosti građevine, padaju na teret osiguranika. Slijedom navedenog, odbijen je prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza novim građevinskim vještačenjem, jer tužitelji svojim primjedbama, koje je vještak otklonio, nisu doveli u dvojbu utvrđenja vještaka koja su jasna, razumljiva i obrazložena.
10. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio da visina troškova potrebnih za dovođenje objekta osiguranja u prvobitno stanje, nakon nastupanja osiguranog slučaja uslijed navedenih potresa, iznosi ukupno 23.850,65 eura te s obzirom da je tuženik nesporno isplatio tužiteljima iznos od 43.503,73 eura, odnosno više od utvrđenih potrebnih troškova, daljnje potraživanje tužitelja da nije osnovano u smislu odredbi članka 943. st. 1. i članka 949. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), koje odredbe propisuju da je osiguratelj u obvezi isplatiti osigurninu kada se dogodi osigurani slučaj i to u vidu naknade za štetu koja se time dogodila u imovini osiguranika, s tim da iznos osigurnine ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja. Radi toga je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti za isplatu daljnjeg iznosa od 38.933,08 eura s pripadajućim zatraženim kamatama.
11. Međutim, suprotno utvrđenjima i zaključku prvostupanjskog suda, privatno vještačenje sudskog vještaka Kristine Kantoci Ivanišević, koje je dostavljeno uz tužbu nije bez značaja u ovom parničnom postupku. To posebno stoga što je taj vještak utvrdio činjenično stanje neposredno nakon potresa i opisao sva oštećenja na objektu tužitelja te dao svoju procjenu stanja nekretnine, potrebe sanacije i visine nastalih troškova odnosno troškova potrebnih za sanaciju objekta. Radi utvrđenja sporne visine štete nastale na objektu tužitelja i troškova sanacije nije bilo potrebno određivati novo vještačenje već je bilo potrebno sudskog vještaka Valentina Etera, kojeg je sud angažirao u ovom postupku, pozvati da se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Kristine Kantoci Ivanišević, čiji nalaz i mišljenje su tužitelji dostavili uz tužbu. To stoga da bi se utvrdila visina troškova sanacije objekta tužitelja i visine nastale štete, a sve u skladu s Ugovorom o osiguranju sklopljenim između tužitelja i tuženika te Općim uvjetima osiguranja tuženika koji su sastavni dio ugovora o osiguranju.
12. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja su osnovani jer prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, nije pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo te za svoju odluku nije dao valjane razloge. Nadalje, prvostupanjski sud nije pravilno cijenio sve izvedene dokaze u pogledu oštećenja nastalih na objektu tužitelja i troškova sanacije odnosno ukupne imovinske štete nastale na objektu tužitelja.
13. Radi toga je, temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a, prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s tim da prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloni povrede postupka i raspravi pravno relevantne činjenice bitne za predmet spora.
Split, 28. ožujka 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marko Pribisalić
