Posl.br. P-566/2023-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Matenačka cesta 3/1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Hrvoju Hermanu, odvjetniku u OD Matić, Feldman i Herman u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupani po pun. Goranu Gložiniću, odvjetniku u OD Mađarić i Lui u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 19. veljače 2025., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika obiju stranaka, a objavljene dana 28. ožujka 2025.god.

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da su djelomično ništetne sljedeće odredbe Ugovora o kreditu 056-50- 4315833, zaključenog dana 14.08.2007. godine između tužene Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535 kao kreditora i tužitelja ĐN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, koji ugovor je 17.08.2007 potvrđen od strane javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića pod brojem OV-22459-2007, i to:

- Odredba čl. 1. u dijelu koji glasi: „1./prvo/ iznos kredita kunska protuvrijednost CHF 25.750,78 (dvadesetpettisućasedamstopedeset švicarskih franaka i sedamdesetosam centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“.

- Odredba čl. 3. u dijelu koji glasi: „3./treće/ naknada 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“

- Odredba čl. 7. u dijelu koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća….“.

2. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju ĐN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime preplate temeljem ništetne valutne klauzule, isplati ukupni iznos od 4.580,29 eura (četiritisućepetstoosamdeset eura i dvadesetdevet centi) sa zateznim kamatama koje na iznos od:

17,29 € teku od 6.1.2009.

23,16 € teku od 10.2.2009.

24,26 € teku od 7.3.2009.

21,78 € teku od 9.4.2009.

22,38 € teku od 12.5.2009.

17,61 € teku od 30.6.2009.

14,10 € teku od 9.7.2009.

15,03 € teku od 12.8.2009.

16,88 € teku od 12.9.2009.

16,72 € teku od 14.10.2009.

14,85 € teku od 14.11.2009.

18,36 € teku od 24.12.2009.

21,17 € teku od 19.3.2010.

25,18 € teku od 19.6.2010.

24,26 € teku od 24.7.2010.

29,69 € teku od 26.8.2010.

28,66 € teku od 16.9.2010.

30,67 € teku od 25.9.2010.

48,05 € teku od 26.10.2010.

44,47 € teku od 23.11.2010.

55,41 € teku od 28.12.2010.

51,63 € teku od 29.1.2011.

45,55 € teku od 5.2.2011.

58,37 € teku od 25.2.2011.

74,68 € teku od 26.3.2011.

63,13 € teku od 27.4.2011.

67,18 € teku od 20.5.2011.

62,03 € teku od 30.6.2011.

62,96 € teku od 16.7.2011.

84,82 € teku od 29.7.2011.

86,95 € teku od 27.8.2011.

105,21 € teku od 24.9.2011.

95,83 € teku od 15.10.2011.

85,56 € teku od 26.10.2011.

83,85 € teku od 29.11.2011.

83,07 € teku od 4.12.2011.

87,93 € teku od 1.1.2012.

92,17 € teku od 1.2.2012.

92,74 € teku od 1.3.2012.

89,81 € teku od 1.4.2012.

91,79 € teku od 1.5.2012.

93,14 € teku od 31.5.2012.

90,86 € teku od 21.6.2012.

91,46 € teku od 31.7.2012.

89,75 € teku od 30.8.2012.

86,06 € teku od 27.9.2012.

90,00 € teku od 27.10.2012.

91,89 € teku od 30.11.2012.

90,56 € teku od 22.12.2012.

83,13 € teku od 30.1.2013.

89,44 € teku od 27.2.2013.

90,00 € teku od 29.3.2013.

87,52 € teku od 27.4.2013.

79,83 € teku od 29.5.2013.

79,64 € teku od 28.6.2013.

81,52 € teku od 29.7.2013.

84,55 € teku od 28.8.2013.

88,75 € teku od 1.10.2013.

86,58 € teku od 30.10.2013.

88,12 € teku od 28.11.2013.

89,86 € teku od 31.12.2013.

90,94 € teku od 29.1.2014.

93,22 € teku od 1.3.2014.

92,47 € teku od 30.3.2014.

89,94 € teku od 27.4.2014.

89,13 € teku od 28.5.2014.

89,50 € teku od 21.6.2014.

92,37 € teku od 24.7.2014.

94,82 € teku od 27.8.2014. sve do isplate, u visini za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, da tužitelju ĐN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neosnovano naplaćene naknade za obradu kredita/ ulazne naknade isplati iznos od 508,09 eura (petstoosam eura i devet centi) sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 15.09.2007. godine do isplate, u visini za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena,

a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69 OIB:53056966535, da tužitelju ĐN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.700,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, koja na taj iznos teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi da su kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključili dana 14.08.2007. godine Ugovor o kreditu broj 056-50-4315833, koji je 17.08.2007 potvrđen od strane javnog bilježnika Ivana Adžije iz [adresa] pod brojem OV-22459-2007. Člankom 1. Ugovora iznos kredita je utvrđen kao kunska protuvrijednost 25.750,78 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.

Člankom 3. Ugovora definirana je naknada u iznosu od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, a naplaćena je prilikom prvog korištenja kredita.

Člankom 7. Ugovora određeno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

Tužitelj je sredstvima iz predmetnog kredita kupio osobno motorno vozilo za privatne potrebe. Sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), predmetni Ugovor o kreditu je potrošački ugovor, te je ovdje tužitelj prema odredbama čl. 3. Zakona definiran kao potrošač, a ovdje tuženik je definiran kao trgovac. Predmetni Ugovor o kreditu iz točke 1. ove tužbe obuhvaćen je pravnim posljedicama presude iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod brojem P-1401/2012 po tužbi tužitelja POTROŠAČ-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih, i ovdje tužene kao IV- tuženika, a radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača iz Zakona o zaštiti potrošača. Naime, u citiranom postupku donesena je pravomoćna presuda potvrđena odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. godine i Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine, te se tužitelj, sukladno članku 502.c. Zakona o parničnom postupku poziva na sljedeća relevantna pravna utvrđenje prema kojem je ovdje tužena u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. godine (dakle u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu) povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj je predmetni Ugovor o kreditu zaključio na unaprijed formuliranom obrascu standardnog ugovora o kreditu iz ponude tužene, s unaprijed formuliranim standardnim odredbama o svim elementima ugovornog odnosa, uključujući i sporne odredbe o zaštitnoj (valutnoj) klauzuli kojom se glavnica ugovorenog iznosa kredita veže uz tečaj švicarskog franka.

Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu odnosno znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac. Stoga potražuje povrat iznosa nastalog na ime preplate mjesečnog iznosa s osnova ništetne valutne klauzule i povrat uplaćenog iznosa tzv. ulazne naknade. Po provedenom vještačenju, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na iznos od 4.580,29 eura na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli te na isplatu iznosa naplaćene ulazne naknade od 508,09 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik ne osporava da su ovdje parnične stranke sklopile ugovor o kreditu kako navodi tužitelj. Međutim, tužitelj je slobodno izabrao tuženika kao banku u kojoj će sklopiti ugovor o kreditu. Samostalno je, popunjavajući obrazac

– zahtjev za kredit odabrao kredit u CHF valuti. Promjena tečaja strane valute tuženiku nije bila predvidiva, nije mogao znati kako će se kretati tečaj. Svaki korisnik kredita preuzima rizik promjene tečaja. Otplatna tablica bila je samo informativni izračun otplate kredita. Protivi se pozivanju suda u ovoj parnici na utvrđenja iz tzv. kolektivnog spora, već se nepoštenost i ništetnost valutne klauzule mora i ovdje dokazati. Smatra da je nastupila zastara potraživanja s osnova s osnova naplaćene tzv. ulazne naknade jer je prošlo 5 godina do tužbe, a u odnosu na povrat utuženog iznosa na ime ništetne valutne klauzule sukladno čl. 226. ZOO-a, takve tražbine zastarijevaju za tri godine. Tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), tuženiku bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. A glede tzv. ulazne naknade, navodi da tužitelj nije prigovarao istoj, a tuženik ju je predložio jer se temelji na općim aktima tuženika. Ova ugovorna odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3.Tijekom postupka proveden je uvid u Ugovor o kreditu (list 12-15 spisa), karticu prometa (list 32-38), otplatni plan (20-31) ispitan je tužitelj kao stranka na okolnosti statusa potrošača i sklapanja ugovora i provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nesporno je da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita sklopili 14. kolovoza 2007.g. ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje u kunskoj protuvrijednosti iznos od 25.750,78 CHF, po srednjem tečaju tuženika na dan isplate, za kupnju motornog vozila, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama, u roku 84 mjeseca, a prema otplatnom planu.

6.Ispitan kao stranka, tužitelji je izjavio da je upućen iz auto salona u kojem je kupovao automobil za osobne potrebe, u poslovnicu tuženika da sklopi ugovor o kreditu u CHF valuti, jer su to najpovoljniji krediti, a što joj je potvrđeno i u banci. Ugovor je pročitalo ali nije očekivao da će mu otplatni obrok toliko porasti. Za ulaznu naknadu nije ništa ispitivao jer mu nije padalo na pamet da može pregovarati o bilo kojoj odredbi ugovora o kreditu, pa i o ovoj.

7.Ugovor o kreditu sklopio je tužitelj kao fizička osoba i nesporno pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine broj, 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima.

8.Temeljem odredbe čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, te temeljem čl. 327. ZOO-a, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana stranka, a tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka, iako je kredit otplatio, jer istim uz utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, traži vraćanje iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih odredbi ugovora.

9. Prigovor zastare koji je izjavio tuženik neosnovan je.

Dana 31. siječnja 2022. Vrhovni sud donio je objedinjeno pravno shvaćanje pod brojem:Su-Iv-33/2022-2 kojim je odgovoreno na pitanje od kada počinje teći zastarijevanje za restitucijske zahtjeve koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba kredita u CHF, i utvrđeno je pod toč. 4.:" Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite." Iako zastarni rok za restitucijske zahtjeve u slučaju ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio je pravno shvaćanje, od kada počinje teći zastara u slučaju kada je ništetnost utvrđena u kolektivnom sporu. Stoga je u ovome predmetu tužbeni zahtjev za povrat stečenog temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, podnijet u zastarnom roku. Naime, tužba je podnijeta dana 29. svibnja 2023., zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, a to je od 14.06.2018.g, dakle, unutar općeg zastarnog roka od pet godina.

10. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio je presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Također je i Ustavni sud odlukom br.: U-III-4150/2019, U-III4388/2019, U-4389/2019, U-4390/2019, U-III-4396/19, U-III-4516/19, U-III4532/19 od 2.02.2021., odbio ustavne tužbe banaka protiv revizije VSRH broj Rev- 2221/2018.

Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Tuženik je propustio informirati tužitelja o općem riziku vezanom za svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, o tome da je rast tečaja franka u kontekstu skorog uvođenja euro zone gotovo potpuno izvjestan, kao i da se o ugovornoj odredbi u kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak (cijena) nije pojedinačno pregovaralo.

11.Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 41/14,110/15,14/19) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

12. Odredba iz toč. 3. Ugovora utvrđena je ništetnom u toč.1. izreke ove presude, jer tuženik nije dokazao koje je troškove imao za obradu kredita, odnosno u koju svrhu je umanjio tužiteljici iznos kredita koji joj je isplatio i to za 3,30 %. Ovo stajalište temelji se na odlukama Europskog suda u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, u kojim je zauzeto iznijeto stajalište. Naime, nesporno je da je kamata koju ubire tuženik cijena za odobrenje kredita i ona obuhvaća i nužne radnje kod obrade kredita i time tzv. ulazna naknada nema uporište u vrijedećom pravnom sustavu. Člankom 1021. ZOO- a, propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, te su navedeno osnovni elementi ugovora.

Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

13. Sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima, a po postavljenom tužbenom zahtjevu.

Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF na dan korištenja kredita. Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan puštanja kredita provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku iz tvrtke Ručević vještačenja d.o.o. iz čijeg Nalaza i mišljenja je utvrđeno da je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 30. rujna 2007. do konačne otplate 31. kolovoza 2014., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate ( na dan plaćanja pojedinog obroka) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 4.850,29 eura. Pri tome su uračunate i tzv. negativne razlike odnosno preplata tužitelja umanjena je za razliku iznosa kada su otplatni obroci bili niži od početnog. Nadalje, visina naknade za obradu kredita iz čl.3. Ugovora obračunata je prilikom isplate kredita dana 20. kolovoza 2007.u iznosu od 508,16 eura. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje financijskog vještaka, budući je isti dat od stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud, te je isti jasan, logičan i detaljno obrazložen, a stranke istome nisu prigovarale.

14. Tuženik je, sukladno rezultatima financijskog vještačenja umanjio tužbeni zahtjev, a tuženik je naveo da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe. Sud je dopustio i prihvatio umanjeni tužbeni zahtjev, jer se temelji na provedenom vještačenju i sukladno čl. 190.st.2. Zakona o parničnom postupku, tužitelj je umanjio tužbeni zahtjev.

15. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom, koja je u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuiteta) kako je to navedeno pod točkom 3. izreke te od dana uplate tzv. ulazne naknade .

Naime, tuženik je nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnim.

Odluka o visini stope zatezne kamate teče od 1.1.2008. u visini određenoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.

16. Kako je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, tuženiku naložiti da nadoknadi parnični trošak tužitelju. Tužitelju su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 200,00 eura (100 bodova), obrazloženi podnesak od dana 19.03.2024. i 28.11.2024. svaki u iznosu od 200,00 eura (100 bodova) po Tbr. 8/1, zastupanje na ročištima dana 19.03.2024. i 19.02.2025. po Tbr. 9/1 za svako ročište u iznosu od 200,00 eura (100 bodova), što ukupno iznosi 1.000,00 eura plus 25 % PDV- 250,00 eura kuna, što ukupno iznosi 1.250,00 eura, te trošak predujma u iznosu od 450,00 eura za vještačenje, tako da ukupni iznos parničnog troška iznosi 1.700,00 eura. Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja.

17. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Donjoj Stubici, 28. ožujka 2025.god.

S U D A C:

Vesna Posavec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana, po primitku iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud .

DN-a:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika