Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-107/2024-87

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Branku Nenadiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Nacionalna memorijalna bolnica "Dr. Juraj Njavro" Vukovar, Županijska 35, OIB:54896856295, zastupana po ravnatelju mc.sc. Anti Blažanoviću, dr.med.spec., zastupani po punomoćniku Andriji Dikoniću, odvjetniku iz Vinkovaca, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika, javnom objavom dana 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-tuženiku Nacionalnoj memorijalnoj bolnici “Dr. Juraj Njavro” Vukovar, iz Vukovara, Županijska 35, OIB:54896856295 da tužitelju ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime izgubljene zarade s naslova vodoinstalaterskih i dr. radova, sviranja na zabavama za razdoblje od 01.02.2012.g. pa do 30.09.2014.g. isplati iznos od 8.358,72 eura (osamtisućatristo- pedesetosameurasedamdesetdvacenta) zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana u polugodištu koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa plaćenog na ime otplate ovog kredita do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. pa do 31.prosinca 2022,g, u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do 31.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 261,21 eura od 01.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.04.2012.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.05.2012.g. do isplate

- na iznos od 261,21eura od 01.06.2012.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.07.2012.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.08.2012.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.09.2012.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.10.2012.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.11.2012.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.12.2012.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.01.2013.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.02.2013.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.03.2013.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.04.2013.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.05.2013.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.06.2013.g. do isplate

- na iznos od 261,26 eura od 01.07.2013.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.08.2013.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.09.2013.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.10.2013.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.11.2013.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.12.2013.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.01.2014.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.02.2014.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.03.2014.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.04.2014.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.05.2014.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.06.2014.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.07.2014.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.08.2014.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.09.2014.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.10.2014.g. do isplate.

II. Nalaže se I-tuženiku Nacionalnoj memorijalnoj bolnici “Dr. Juraj Njavro” Vukovar, iz Vukovara, Županijska 35, OIB:54896856295 da tužitelju ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete u vidu mjesečne rente zbog izgubljene zarade s naslova vodoinstalaterskih i drugih poslova od 22.10.2014.g. do 15.02.2023.g. isplati iznos od 26.335,87 eura (dvadesetšest-tisućatristotridesetpeteuraosamdesetsedamcenti) zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana u polugodištu koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa plaćenog na ime otplate ovog kredita do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022.g. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do 31.12.2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 84,26 eura od 22.10.2014.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.11.2014.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.12.2014.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.01.2015.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.02.2015.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.03.2015.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.04.2015.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.05.2015.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.06.2015.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.07.2015.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.08.2015.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.09.2015.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.10.2015.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.11.2015.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.12.2015.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.01.2016.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.02.2016.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.02.2016.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.03.2016.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.04.2016.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.05.2016.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.06.2016.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.07.2016.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.08.2016.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.09.2016.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.10.2016.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.11.2016.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.12.2016.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.01.2017.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.02.2017.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.03.2017.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.04.2017.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.05.2017.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.06.2017.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.07.2017.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.08.2017.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.09.2017.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.10.2017.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.11.2017.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.12.2017.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.01.2018.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.02.2018.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.03.2018.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.04.2018.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.05.2018.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.06.2018.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.07.2018.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.08.2018.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.09.2018.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.10.2018.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.11.2018.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.12.2018.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.01.2019.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.02.2019.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.03.2019.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.04.2019.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.05.2019.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.06.2019.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.07.2019.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.08.2019.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.09.2019.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.10.2019.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.11.2019.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.12.2019.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.01.2020.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.02.2020.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.03.2020.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.04.2020.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.05.2020.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.06.2020.g. do isplate

- na iznos od 261.21 eura od 01.07.2020.g. do isplate

- na iznos od 261.21 eura od 01.08.2020.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.09.2020.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.10.2020.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.11.2020.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.12.2020.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.01.2021.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.02.2021.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.03.2021.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.04.2021.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.05.2021.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.06.2021.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.07.2021.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.08.2021.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.09.2021.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.10.2021.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.11.2021.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.12.2021.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.01.2022.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.02.2022.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.03.2022.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.04.2022.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.05.2022.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.06.2022.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.07.2022.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.08.2022.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.09.2022.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.10.2022.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.11.2022.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.12.2022.g. do isplate

- na iznos od 261,21 eura od 01.01.2023.g. do isplate

- na iznos od 130,61 eura od 15.02.2023.g. do isplate,

a od 16.02.2023.g. pa ubuduće da plaća rentu u mjesečnom iznosu od 261,21 eura, dok za to budu postojali uvjeti, s tim da dospjele obroke plati odjednom, a ostale kako budu dospijevali, najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskom kamatom koja teče na svaki iznos u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od 16.02.2023.g. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali zahtjev tužitelja za isplatu na ime izgubljene zarade s naslova vodoinstalaterskih i dr. radova, sviranja na zabavama za razdoblje od 01.02.2012. do 30.09.2014. u iznosu od 135,68 eura (stotridesetpeteura- šezdesetosmacenti) s pripadajućim zateznim kamatama, te preostali zahtjev na ime naknade štete u vidu mjesečne rente zbog izgubljene zarade s naslova vodoinstalaterskih i drugih poslova od 22.10.2014. do 15.02.2023. u iznosu od 607,26 eura (šestosedameuradvadesetšestcenti) s pripadajućim zateznim kamatama, kao i sa zahtjevom za po tom osnovu rentu od 16.02.2023. pa ubuduće, iznad mjesečnog iznosa od 261,21 eura dok za to budu postojali uvjeti, s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku Nacionalna memorijalna bolnica "Dr. Juraj Njavro" Vukovar, Županijska 35, OIB:54896856295, da tužitelju ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 46.867,79 eura (četrdesetšesttisućaosamstošezdesetsedam- eurasedamdesetdevetcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2025. pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se preostali zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od 5.246,67 eura (pettisućadvjestočetrdesetšesteurašezdesetsedamcenti) kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Dana 03. listopada 2014. tužitelj ND podnio je tužbu protiv I.tuženika Nacionalne memorijalne bolnice "Dr. Juraj Njavro" [adresa], II.tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Šalata 2 i III.tuženika Klinički bolnički centar Osijek, Osijek, Josipa Huttlera 4, radi naknade štete nastale tužitelju zbog propusta tuženih (pri operaciji I.tuženika od dana 18.01.2012., na operaciji II.tuženika od dana 27.03.2012., te nakon operacije kod III.tuženika od dana 12.02.2014.) u liječenju istog, a što je uzrokovalo znatno oštećenje njegova zdravlja i trajnu invalidnost. Konkretno, zbog propusta I.tuženika Nacionalne memorijalne bolnice "Dr. Juraj Njavro" Vukovar (ovdje tuženika) prilikom obavljanja operacije tužitelja dana 18. siječnja 2012. od strane doktora zaposlenika I.tuženika, uslijed kojeg propusta je ostao teški invalid. Navodi da je prije operacije bio vrlo komunikativna i društveno aktivna osoba, bavio se glazbom, svirao je harmoniku i klavijature i imao svoj glazbeni sastav s kojim je nastupao u svatovima, na raznim zabavama, rođendanskim proslavama, krštenjima, u restoranima, kafićima u [adresa] i okolnim mjestima. Bavio se sportom, nogometom, plivanjem, trčanjem i biciklizmom, te je planirao vjenčanje u 2012. godini sa svojom djevojkom, obavljao je poslove u „fušu“ kućnog majstora, radeći sve vodoinstalaterske poslove, sastavljanje namještaja, raznih kućanskih priključaka, vezano za elektroniku i sl., a što mu je sve onemogućeno nakon štetnog događaja od 18. siječnja 2012. u kojem je u dobi od samo 35 godina postao teški invalid zbog propusta tuženika u njegovom liječenju, te se zbog nastalih trajnih posljedica operacije, invalidnosti i traumatiziranosti (PTSP) više nije u mogućnosti baviti glazbom i navedenim poslovima i ostvarivati zaradu, pa stoga zahtijeva naknadu štete i isplatu rente kao u izreci presude pod I. Tijekom postupka napominje da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je kod njega zbog amputacije femoralnog živca nastupilo teško i trajno oštećenje lijevog femoralnog živca s posljedičnim gubitkom funkcije lijeve noge, a što ga onemogućava u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba, radi čega će mu stalno trebati tuđa pomoć i njega. Veoma se teško kreće uz pomoć dvije podlaktične štake uz obvezno nošenje koljene artroze, jer mu koljeno iskače iz zgloba, veoma je ograničena pokretljivost lijeve noge u kuku, koljenu i kralježnici, a zbog opterećenja boli ga i desno koljeno i kralježnica. Obzirom da je zbog amputacije femoralnog živca došlo do artrofije mišića lijeve noge, lijeva noga je znatno tanja u odnosu na desnu nogu.

1.2. Postupak se vodio kod ovog suda pod brojem Pn-226/2019, u kojem tužitelj od I.tuženika konačno postavljenim zahtjevom traži na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 200.000,00 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.158,50 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, na ime imovinske štete s naslova rente za tuđu pomoć i njegu iznos od 25.791,52 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno od 16. veljače 2023. pa nadalje rentu od 200,00 eura mjesečno s pripadajućim zateznim kamatama, zatim na ime izgubljene zarade za razdoblje od 01. veljače 2012. do 30. rujna 2014. iznos od 20.209,30 eura s pripadajućim zateznim kamatama, na ime naknade štete u vidu mjesečne rente zbog izgubljene zarade od 22. listopada 2014. do 15. veljače 2023. iznos od 44.560,87 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, na ime izgubljene zarade s naslova vodoinstalaterskih i drugih radova, sviranja na zabavama i slično za razdoblje od 01. veljače 2012. do 30. rujna 2014. iznos od 8.494,40 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, te na ime naknade štete u vidu mjesečne rente zbog izgubljene zarade s naslova vodoinstalaterskih i drugih poslova od 22. listopada 2014. do 15. veljače 2023. iznos od 26.943,13 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, te ubuduće plaćanje rente u mjesečnom iznosu od 265,45 eura, dok za to budu postojali uvjeti, s pripadajućim zateznim kamatama.

1.3. Tužitelj je od II.tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb, na ime neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti zahtijevao iznos od 79.633,68 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, te na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 530,89 eura, s pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj je od III.tuženika Kliničkog bolničkog centra Osijek, zahtijevao isplatu na ime neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti iznos od 13.272,28 eura, s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Presudom ovoga suda broj Pn-226/2019-260 od 28. travnja 2023. (koja je presuda ispravljena rješenjem broj Pn-226/2019-266 od 15. svibnja 2023. u točki I. izreke u odnosu na naziv I.tuženika) naloženo je I.tuženiku Nacionalnoj memorijalnoj bolnici "Dr. Juraj Njavro" Vukovar, platiti tužitelju na ime naknade štete zbog povreda prava osobnosti iznos od 62.298,10 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1.158,50 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, te na ime izgubljene zarade za razdoblje od 01.02.2012. do 30.09.2014., na ime naknade štete u vidu mjesečne rente zbog izgubljene zarade od 22.10.2014. do 11.2022. iznos od ukupno 57.147,41 eura, s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos, te na ime naknade štete za tuđu njegu i pomoć iznos od 3,31 eura za jedan sat po danu od 25.05.2012. do 11.05.2020. (ukupno 2.906 dana x 3,31 = 9.618,86 eura). Tužitelj je odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu naknade štete zbog povrede prava osobnosti, rente na ime tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade i rente zbog izgubljene zarade, dok je tužbeni zahtjev za isplatu na ime izgubljene zarade s naslova vodoinstalaterskih i drugih radova, sviranja na zabavama i slično, kao i isplate rente zbog izgubljene zarade po tom osnovu, tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti. I.tuženiku Nacionalnoj memorijalnoj bolnici "Dr. Juraj Njavro" Vukovar, naloženo je platiti tužitelju parnični trošak od ukupno 13.273,20 eura u roku od 15 dana. Tužba i tužbeni zahtjevi u odnosu na II.tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb i III.tuženika Klinički bolnički centar Osijek, odbijeni su u cijelosti, te je tužitelju naloženo da II.tuženiku Klinički bolnički centar Zagreb, naknadi parnični trošak od 2.043,40 eura, u roku od 15 dana. Rješenjem je prihvaćeno sudjelovanje Croatia osiguranja d.d. Zagreb, u svojstvu umješača na strani II. i III.tuženika, te je dozvoljena preinaka tužbe tijekom postupka.

2.1. Povodom žalbe tužitelja i I.tuženika (ovdje tuženika) protiv navedene presude Pn-226/2019-260 od 28. travnja 2023., Županijski sud u Vukovaru je presudom i rješenjem broj Gž-231/2023-26 od 10. svibnja 2024. djelomično prihvatio žalbu tužitelja i ukinuo presudu Općinskog suda u Osijeku broj Pn-226/2019-260 od 28. travnja 2023. pod točkom III. izreke kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za izgubljenu zaradu s naslova vodoinstalaterskih i drugih radova i sviranja na zabavama i slično, te isplate rente zbog izgubljene zarade po tom osnovu; i pod točkom IV. izreke presude, kojom je naloženo I.tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak od 13.273,20 eura, te je u tom dijelu predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje. U preostalom dijelu žalba tužitelja je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena, dok je žalba I.tuženika Nacionalne memorijalne bolnice "Dr. Juraj Njavro" [adresa], odbijena kao neosnovana u cijelosti.

2.3. Slijedom navedenog, postupak pod brojem Pn-226/2019 pravomoćno je okončan u odnosu na II.tuženika Klinički bolnički centar Zagreb i III.tuženika Klinički bolnički centar Osijek, u odnosu na koje je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen u cijelosti, jer u dokaznom postupku nije utvrđena njihova odgovornost, dok je u odnosu na I.tuženika Nacionalna memorijalna bolnica "Dr. Juraj N" [adresa] (ovdje tuženik) utvrđena odgovornost za nastalu štetu tužitelju, temeljem odredbe čl. 1046., čl. 1049. i čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021.) u odnosu na kojeg je tuženika postupak nastavljen vraćanjem predmeta ovome sudu na ponovno suđenje sukladno presudi i rješenju Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-231/2023-26 od 10. svibnja 2024. u kojem je ponovljenom postupku potrebno na okolnosti naknade za izgubljenu zaradu koju je tužitelj ostvarivao obavljajući poslove vodoinstalaterskih i drugih radova, sviranja na zabavama i slično, te isplate rente zbog izgubljene zarade, ponovno izvesti dokaze i preciznije provjeriti tvrdnje tužitelja o pretrpljenoj šteti po tom osnovu.

2.4. Podneskom od dana 04. studenog 2024. tužitelj je izjavio da ostaje kod zahtjeva za isplatu na ime izgubljene zarade s naslova vodoinstalaterskih i dr. radova, sviranja na zabavama za razdoblje od 01.02.2012. do 30.09.2014. u iznosu od 8.494,40 eura, s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos, te na ime naknade štete u vidu mjesečne rente zbog izgubljene zarade s naslova vodoinstalaterskih i drugih poslova od 22.10.2014. do 15.02.2023. u iznosu od 26.943,13 eura s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos, a od dana 16.02.2023. pa ubuduće za plaćanjem rente u mjesečnom iznosu od 265,45 eura, dok za to budu postojali uvjeti.

2.5. Sukladno nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka u ovom ponovljenom postupku, tužitelj je podneskom od dana 08. veljače 2025. postavio tužbeni zahtjev na način da glasi kako je dosuđeno u izreci presude pod I., međutim kako se tuženik na ročištu za glavnu raspravu od 21. ožujka 2025. izjasnio da ne pristaje na djelomično povlačenje tužbe u smislu odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.), to do djelomičnog povlačenja tužbe u konkretnom slučaju nije ni došlo, pa je sud o tom dijelu zahtjeva meritorno odlučio na način da je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao pod II. izreke, a troškovi postupka odmjereni su u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Naime, u situaciji kada tuženik nije pristao na povlačenje tužbe, nema pravo na troškove prema odredbama čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer do povlačenja tužbe nije niti došlo, već se troškovi odmjeravaju u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove i u pogledu visine zahtjeva (tako u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-3305/2024-2 od 03.09.2024.).

3. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 178. spisa) i tijekom ovog postupka se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te osporava osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u ponovljenom postupku, navodeći da tužitelj nije ponudio sudu niti jedan materijalni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je ostvario zaradu kako obavljanjem vodoinstalaterskih i drugih poslova, tako i sviranjem na zabavama, svatovima i sl., pa smatra da je provođenje personalnih dokaza nedostatno da bi se utvrdile činjenice važne za donošenje pravilne odluke u ovom postupku, te da je tužitelj prekludiran u podnošenju prijedloga za gospodarsko vještačenje u ovoj fazi postupka. Međutim, sam tuženik je predlagao izvođenje novih personalnih dokaza u ovom postupku, te je upravo na njegov prijedlog u ovom ponovljenom postupku, sud izveo dokaz saslušanjem svjedoka RD na okolnosti sviranja tužitelja i zarade po tom osnovu. Na ročištu održanom dana 21. ožujka 2025. tuženik navodi da tužitelj nije dokazao da bi u potpunosti bio radno nesposoban obavljati poslove koje je navodno obavljao u "fušu", jer nije sudu predložio odgovarajuće dokaze iz kojih bi proizlazilo da je u potpunosti radno nesposoban za obavljanje obrtničkih radova i za sviranje po zabavama, te da nije dokazao da je bilo kakve radove izvodio, niti je uspio vještačenjem bez relevantne materijalne dokumentacije dokazati visinu svog tužbenog zahtjeva.

4. U ponovljenom postupku u odnosu na navode tuženika, tužitelj se protivi navodima istog sa ročišta od 21. ožujka 2025. da nije dokazao da je radno nesposoban obavljati poslove koje je obavljao u "fušu", te da je nesposoban za sviranje po zabavama, budući je već provedenim medicinskim vještačenjem u ovom postupku utvrđeno koje poslove ne može obavljati, kao što su poslovi konobara i svi drugi poslovi koji zahtijevaju stajanje, sjedenje ili neke veće fizičke napore u obavljanju bilo kojeg drugog posla, te predlaže sudu ponovo izvršiti uvid u medicinsko vještačenje na navedenu okolnost.

5. Dakle, predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja za isplatu izgubljene zarade po osnovu rada u tzv. „fušu“ s naslova vodoinstalaterskih i drugih radova koje obavljaju „kućni majstori“, te sviranja na zabavama u razdoblju od 01.02.2012.- 30.09.2014. s pripadajućim zateznim kamatama, te naknada štete u vidu mjesečne rente zbog izgubljene zarade s naslova vodoinstalaterskih i drugih poslova od 22.10.2014. do 15.02.2023. s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos, kao i plaćanje rente po tom osnovu ubuduće, a koju zaradu bi tužitelj mogao ostvarivati da nije stradao uslijed propusta tuženika u njegovom liječenju.

6. Slijedom navedenog, radi utvrđenja spornih činjenica na koje je ukazao drugostupanjski sud u odluci broj Gž-231/2023-26 od 10. svibnja 2024., sud je u ponovljenom postupku izveo dokaze na koje je ukazao drugostupanjski sud, ali je zbog utvrđenja spornih činjenica u odnosu na bitno, sud izveo sve dokaze koje su predložili tužitelj i tuženik u ponovljenom postupku, na okolnosti utvrđivanja izgubljene zarade koju je tužitelj ostvarivao obavljajući poslove u „fušu“ i sviranja na zabavama, svatovima, restoranima i sl., kao i isplate rente zbog izgubljene zarade, te i u odnosu na navod tuženika da tužitelj nije dokazao da je u potpunosti nesposoban obavljati radove u „fušu“ i dalje se baviti sviranjem po svatovima, zabavama i sl. događajima, radi čega je dopunski saslušao tužitelja na ročištu od 05. studenog 2024., te svjedoke ĆD dopunski na ročištu od **.**.2024., ED (na ročištu od **.**.2024.), OD (na ročištu od **.**.2024.), NDL (na ročištu od **.**.2024.), ĐD (na ročištu od **.**.2024.), DD (na ročištu od **.**.2024.) i RD (na ročištu od 05.11.2024.), te uz nazočnost informatičarke SD izvršio pregled priloženih DVD snimaka (na ročištu od 05.11.2024.), pročitao Izjavu OD od 10.09.2024., (list 4.270.-4.271.), Izjavu LD od 16.09.2024. (list 4.272.-4.273.), Izjavu ĐD od 12.09.2024. (list 44.274.-4.275.), Izjavu DD (list 4.276.-4.277.), Izjavu ŠD od 13.09.2024. (list 4.278.-4.279. i list 4.288.- 4.289. spisa), izvršio uvid u presliku oglasa tužitelja za obavljanje usluga vodoinstalaterskih radova, sastavljanja namještaja i ostalih poslova kućnog majstora (list 4.281. spisa), presliku radne knjižice tužitelja (list 312.-314. spisa), potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, područni ured [adresa] od 25.07.2022. (stranica 918 spisa), podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Vukovar (list 919. spisa), proveo gospodarsko vještačenje na okolnost utvrđenja iznosa izgubljene zarade koju bi tužitelj ostvario da je nadalje svirao na zabavama, kafićima, restoranima, svatovima i drugim mjestima, da je nadalje obavljao radove kućnog majstora, odnosno da je radio poslove u "fušu“ i to vodoinstalaterske poslove, sastavljanje namještaja, postavljanje elektronike, spajanje kućanskih uređaja i slično, u razdoblju od 01.02.2012. do 30.09.2014., te od 01.10.2024. pa nadalje u vidu mjesečnog iznosa rente koju je tužitelju trebalo isplaćivati i koju bi i ubuduće trebalo isplaćivati tužitelju po osnovu izgubljene zarade za radove u „fušu“ prije ozljede, pročitao nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Josipa Španjola i dr. UD od 30.11.2020. (list 409.-418. spisa), doc.prim.dr.sc. JD, dr.med. i prof.dr.sc. FD od 05.07.2021. (542.-558. spisa), nihovo pisano očitovanja na primjedbe od 20.09.2021., 13.10.2021., 22.08.2022., 23.01.2023., 24.01.2023. (list 612.-614., 622.-623., 945., 1.253., 1.266. spisa), pročitao njihove iskaze sa ročišta od 04.11.2022. (list 1.065.-1.074. spisa), pročitao nalaz i mišljenje vještaka za financije, knjigovodstvo i bankarstvo PD, dipl. oec. od 23. siječnja 2025., pisano očitovanje na primjedbe pd 28.02.2025. (list 4.574.-4.579. spisa), te saslušao vještakinju na ročištu od 21. ožujka 2025. godine u odnosu na primjedbe tuženika.

6.1. Nakon što na ročište održano dana 05. studenog 2024., nije pristupila svjedokinja TD koja je predložena od strane tuženika, te za istu dostava poziva nije bila iskazana jer se povratnica nije vratila u sud do dana održanog ročišta, sud je sukladno načelu ekonomičnosti postupka i obzirom na utvrđeno činjenično stanje u ponovljenom postupku, rješenjem na istom ročištu, odbio dokazni taj dokazni prijedlog tuženika, te odgodu ročišta za glavnu raspravu radi ponovnog poziva navedene svjedokinje, jer je neizvjesno da li se ista uopće nalazi na adresi koju je tuženik dostavio, te da li se uopće radi o bivšoj supruzi saslušanog svjedoka ĐD, a koju je predložio tuženik da se sasluša kao svjedoka. Napominje se da se povratnica poziva za istu vratila u sud dana 13. studenog 2024. (list 4.542. spisa) s napomenom dostavljača da je navedena osoba odselila sa adrese koju je dostavio tuženik, dok nova adresa nije naznačena. Sukladno prijedlogu tuženika sa ročišta od 07. listopada 2024., sud je saslušao svjedoka RD.

7. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku.

8. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

9. U smislu odredbe čl. 220. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke, a prema st. 2. citiranog propisa, sud je taj koji odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovaj sud je u ponovljenom postupku izveo sve po tužitelju i tuženiku predložene dokaze (osim saslušanja svjedokinje TD iz navedenih razloga), te slijedom navedenog i citiranih zakonskih odredbi, u vezi s čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku, smatra da je tužitelj dokazao osnovanost navoda iz tužbe, osim u dijelu koji je odbijen kao pod II. izreke, jer nije sukladan s nalazom i mišljenjem vještaka.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka za financije, knjigovodstvo i bankarstvo PD, dipl. oec. od 23.01.2025. (list 4.574.-4.579 spisa) proizlazi da je poslije operacije koju je obavio tuženik, tužitelj ostao trajnim invalidom, radi čega je umirovljen, te mu je ranije određena renta temeljem izgubljene zarade koju bi tužitelj ostvario da je radio, dok je zadatak vještačenja utvrditi izgubljenu zaradu koju bi isti ostvario da je u periodu nakon štetnog događaja nastavio raditi poslove koje je radio u "fušu", a koje je podatke vještak utvrdio na temelju iskaza saslušanih svjedoka u ovome postupku, iskaza tužitelja, budući predmetni radovi koje je tužitelj izvodio nisu istom plaćani na račun, nego gotovinski na ruke i nisu popraćeni dokumentima, dok druge podatke o cijenama, koliko se plaćalo za sviranje na svadbama u predmetnom periodu vještak nije uspio nigdje pronaći, dok nema službenih podatak s kojima bi eventualno mogao raspolagati Državni zavod za statistiku ili druge institucije. Također zaključuje da je bend od 2 do 4 člana za sviranje u svatovima zarađivao 300,00 do 600,00 eura, da je tužitelj svirao po 2 puta mjesečno u periodu od rujna do lipnja, odnosno svirao je tijekom devet mjeseci radi sezonskog rada istog. Poznato je da nije uobičajeno održavanje svadbi u određenim periodima kao što su vjerski blagdani, za vrijeme korizme i slično te može procijeniti da najmanje još dodatnih mjesec dana radi toga tužitelj nije svirao na svadbama i drugim zabavama. Ako se uzme prosječna cijena od 400,00 eura za sviranje na svadbama, i ista podijeli na prosječnu 3 do 4 člana benda (3.5) proizlazi da je svaki član, pa tako i tužitelj zarađivao 115 eura po svadbi, odnosno za dvije svadbe mjesečno je zarađivao 230,00 eura. Ukoliko je tužitelj sukladno njegovim navodima i iskazima svjedoka dva puta mjesečno svirao na svadbama, a ostale dane vikenda dva dana u kafićima i restoranima, proizlazi da je mjesečno svirao u kafićima i restoranima prosječno 6 puta, a isto je utvrđeno na način da je vještak za 4 vikenda mjesečno računao po dva sviranja, umanjeno za dva sviranja na svadbama. Ukoliko je cijena za takvu svirku bila oko 50,00 eura, za prosječno dva člana benda, proizlazi da je tužitelj po jednoj svirci u kafiću zaradio oko 25,00 eura, odnosno 150,00 eura mjesečno za 6 sviranja po kafiću. Kako je tijekom ljetne sezone tužitelj radio kao konobar, utvrđuje da je tužitelj i u kafićima mogao svirati prosječno tijekom osam mjeseci godišnje. U odnosu na rad tužitelja kao kućnog majstora dva do tri sata dnevno, kada je bio u radnom odnosu, odnosno 40 – 50 sati mjesečno, a uzimajući u obzir prosječnu satnicu u uslužnoj djelatnosti prema podacima Državnog zavoda za statistiku koja je 2012. godine iznosila oko 6,00 eura neto, vještak utvrđuje da bi radom kućnog majstora tužitelj zarađivao oko 270,00 eura mjesečno (45x6=270). Vještak navodi da bi tužitelj radeći u fušu kao svirač i kućni majstor zarađivao oko 650,00 eura mjesečno tijekom 8 mjeseci godišnje, a opisanim načinom izračuna, tijekom 8 mjeseci u godini tužitelj bi zaradio oko 5.200,00 eura, te ukoliko se ta godišnja zarada podijeli sa 12 mjeseci, prosječna mjesečna zarada tijekom cijele godine iznosila bi 433,33 eura. Vještak zaključuje da je malo vjerojatno da bi se sve raspoloživo vrijeme tužitelja moglo popuniti dogovorenim poslovima, te je za pretpostaviti da neke slobodne termine tužitelj ne bi mogao iskoristiti za rad u fušu, uz pretpostavku da oko 10% slobodnog vremena isti ne bi imao posla u fušu, tada bi njegova mjesečna zarada u fušu iznosila oko 390 eura. Budući da tužitelj navedene poslove nije odrađivao kao zaposlenik, za takav rad se može smatrati da je odrađen po ugovoru o djelu, te je na isto potrebno obračunati poreze i doprinose, smatrajući zaradu tužitelja drugim dohotkom. Stoga u periodu od 01.02.2012. do 30.09.2014. (za 32 mjeseca uz bruto dohodak od 390 eura ukupno bruto troška mjesečno), tužitelj bi zaradio po osnovi drugog dohotka ukupno 12.480 eura bruto, a što iznosi 8.358,70 eura neto, odnosno 261,21 eur neto mjesečno. Mjesečni iznos rente počevši od 01.10.2014. pa nadalje iznosio bi 390 eura ukupnog bruto iznosa mjesečno, odnosno 261,21 euro neto mjesečno.

10.1. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti. U odnosu na primjedbe tuženika od 18. veljače 2025. da vještak nema nikakve relevantne materijalne dokaze na temelju kojih bi mogao sačiniti valjani nalaz i mišljenje u ovoj pravnoj stvari, pa stoga osporava u cijelosti nalaz i mišljenje koje smatra proizvoljnim, neobjektivnim, neprovjerljivim jer se temelji isključivo na subjektivnom izjavama svjedoka koji su prijatelji i obitelj tužitelja i ne mogu biti temeljem za gospodarsko vještačenje u ovoj pravnoj stvari, vještak je u pisanom očitovanju od 28. veljače 2025. naveo da je nalaz i mišljenje sačinio na temelju podataka u spisu u odnosu na zadatak vještačenja i to iskaza tužitelja i svjedoka, te kao podatak za izračun koristio prosječne iznose iz tih iskaza. Na ročištu od dana 21. ožujka 2025. vještak je izjavio da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljena od dana 23. siječnja 2025. i pisanog očitovanja na primjedbe tuženika od 28. veljače 2025. Pojašnjava da obzirom da je sviranje tužitelja obavljeno kao rad na crno i isplata izvršena na ruke tužitelja, o istome nema materijalne dokumentacije iz koje bi učestalost i iznos naknade za obavljena sviranja bilo moguće utvrditi, dok je za obavljene obrtničke radove, podatak o satnici izračunala primjenom podataka Državnog zavoda za statistiku o plaćama obrtničkih radova u predmetnom vremenu. Navodi da obzirom na protek vremena, nije moguće pronaći materijalne dokaze o izvedenim uslugama tužitelja u odnosu na sviranje, budući su se takve usluge plaćale na ruke, ali napominje da do sada nije vještačila rad na „crno“. Međutim, vještačenje je provela sukladno izjavama tužitelja i više svjedoka koji su svjedočili prema svojim saznanjima o tužiteljevom radu na "crno", odnosno uslugama sviranja i radom vodoinstalaterskih i ostalih radova u "fušu", te je u odnosu na navedeno nalaz sačinila sukladno podacima o cijenama rada Državnog zavoda za statistiku u sporno vrijeme, dok je pri izradi nalaza i mišljenja uzimala u obzir iskaze više svjedoka, uzimajući prema njihovim navodima prosjeke zarade, a pri tome je isključila eventualna dupliranja tih zarada tužitelja u odnosu na sezonske radove konobara tijekom ljeta na moru, te je umanjila 10% tu prosječno dobivenu zaradu, uzimajući u obzir da tužitelj nije mogao biti angažiran 100% vremena koje je obuhvaćeno vještačenjem. Napominje da tako npr. nije računala da je tužitelj svirao sva tri dana vikenda od petka do nedjelje, već je u prosjeku uzela da se bavio sviranjem dva dana, tako da je nalaz i mišljenje sačinila sukladno navedenim podacima, kao i logici da ne bude oštećena niti jedna parnična strana. Tako npr., iako je prema iskazima svjedoka, tužitelj radio i po cijele dane kao kućni majstor, ona je uzimala u prosjek da je radio samo dva sata po danu, odnosno 40 sati mjesečno, a upravo iz razloga kako je navela, kako bi se izbjeglo dupliranje i da ne bude vještačenjem oštećena niti jedna parnična strana.

10.2. Nalaz i mišljenje vještaka za financije, knjigovodstvo i bankarstvo PD, dipl. oec. od 23.01.2025., 21. ožujka 2025. i očitovanje na primjedbe tuženika od 28. veljače 2025., sud je prihvatio u cijelosti, jer je vještak na stručan i pregledan način u skladu s pravilima struke i vještine, sačinio stručnu i obrazloženu analizu izgubljene zarade koju bi tužitelj ostvario da je u periodu nakon štetnog događaja nastavio raditi poslove koje je radio u „fušu“, uzimajući u obzir prosječnu satnicu u uslužnoj djelatnosti prema podacima Državnog zavoda za statistiku za 2012. godinu, kao i da se nastavio baviti glazbom, odnosno sviranjem na raznim događajima, uzimajući u obzir da tužitelj navedene poslove nije odrađivao kao zaposlenik, pa se takav rad može smatrati da je odrađen po ugovoru o djelu i na isto je obračunao poreze i doprinose, smatrajući zaradu tužitelja drugim dohotkom i iskazivajući njegovu zaradu u neto iznosu. Sud je posebno cijenio i to što je vještak stručno i određeno odgovorio na sva pitanja suda i primjedbe tuženika, na način da je iznio svoja vlastita saznanja o problematici, a svoj nalaz i mišljenja potkrijepio iznošenjem notornih činjenica, a pri tome je isključio eventualna dupliranja zarada tužitelja u odnosu na sezonske radove koje je obavljao kao konobar tijekom ljeta na moru, te umanjo za 10% tu prosječno dobivenu zaradu, uzimajući u obzir da tužitelj nije mogao biti angažiran 100% vremena koje je obuhvaćeno vještačenjem. Također, vještak nije računao ni na način da je tužitelj svirao sva tri dana vikenda od petka do nedjelje, već je u prosjeku uzeo da se tužitelj bavio sviranjem dva dana a ne tri dana vikenda, pa je nalaz i mišljenje sačinio sukladno navedenim podacima, kao i logici da ne bude oštećena niti jedna parnična strana. Isto tako, iako je prema iskazima svjedoka, tužitelj radio i po cijele dane kao kućni majstor, vještak je uzimao u prosjek da je tužitelj radio samo dva sata po danu, odnosno 40 sati mjesečno, iz razloga kako bi se izbjeglo dupliranje i da ne bude vještačenjem oštećena niti jedna parnična strana. Pored navedenog, a kako to navodi Županijski sud u Vukovaru u odluci broj Gž-231/2023-26 od 10. svibnja 2024., opće poznato je da se za tzv poslove u „fušu“ koje je tužitelj obavljao, isplata ne vrši preko računa, te da poslove kućnih majstora i jednostavnije vodoinstalaterske poslove obavljaju priučeni majstori. Dok u odnosu na sviranje iz iskaza salušanih svjedoka u ovom postupku, proizlazi da su plaćali tužitelja na ruke u gotovini kao i da su mu davali napojnice. Zbog navedenog, sud smatra da prigovori tuženika nisu mogli dovesti u sumnju stručnost i objektivnost nalaza i mišljenja vještaka.

11. Iz reprodukcije prve DVD snimke na ročištu od 05. studenog 2024. proizlazi da se snimka svadbe od 25. rujna 2004. sastoji od tri video snimke, prve u trajanju od 30 sekundi dana 25. rujna 2004. u 15:45 sati, druga snimka u trajanju od 6 sekundi od 25. rujna 2004. u 16:20 sati i treća snimka u trajanju od 20 sekundi od dana 26. rujna 2004. u 02:20 sati, a na kojim snimkama se jasno vidi tužitelj u povorci svatova kako svira harmoniku kao i kasnije u sali u kojoj su se održavali svatovi, kako svira klavijature, a također se na snimkama vidi i svjedok CD kao član benda.

11.2. Iz reprodukcije druge DVD snimke, proizlazi da se sastoji od prve snimke u trajanju od 13 sekundi i druge u trajanju od 40 sekundi, na kojima nije naznačen datum, te na kojima se jasno vidi tužitelj kako svira klavijature, kao i svjedok CD kao pjevač benda, a također i još jedna osoba u svojstvu pjevača benda i to ZD, za kojeg tužitelj i svjedok CD navode da je pokojni. Tijekom reprodukcije snimke, tužitelj pojašnjava da se radi o sviranju na svadbi u [adresa] koja se održala nakon svadbe od dana 25. rujna 2004., koja je snimka reproducirana sa prvog DVD-a.

11.3. Stranke nisu imale primjedbi na reprodukciju DVD snimaka koje su pregledane u nazočnosti sudskog informatičara.

12. Iz iskaza tužitelja ND sa ročišta od 03.10.2022. i 05.11.2024. proizlazi da je završio srednju poljoprivredno-veterinarsku školu 1997. godine i prijavio se na Hrvatski zavod za zapošljavanje, a kako nije bilo posla u njegovoj struci, jer su posao poljoprivrednog tehničara obavljali inženjeri, radio je u vinogradu kao obični radnik u berbi grožđa i slične poslove, a završio je i nižu glazbenu školu "Maksim Gorki" u Borovu naselju, pred početak Domovinskog rata, o čemu nema dokumentacije. Išao je na prekvalifikacija za servisera kompjutora, a prekvalificirao se za konobara i radio kao konobar u Novom Vinodolskom i Malom Lošinju preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koji staž je upisan u njegovu radnu knjižicu, te se redovno prijavljivao na Hrvatski zavod za zapošljavanje. Svirao je po svadbama i zarađivao u vrijednosti prosječne plaće između 500 i 600 eura u to vrijeme, na svadbama je svirao barem 2 puta mjesečno, u razdoblju od jeseni, kada su svadbe česte, također je svirao i u kavanama i restoranima i na privatnim proslavama. Dogovorio bi sviranje u restoranu za 50 eura, a dobivao je i bakšiš. Svirao je klavijaturu i imao pjevača HD iz [adresa], koji je umro prije 10-tak godina. Radio je i kao kućni majstor, sastavljajući namještaj i postavljao elektroniku, odnosno spajao je kućanske uređaje, postavljao laminat i slične poslove i imao je veća primanja nego drugi u to vrijeme. Napominje da su u [adresa] tada mnogi radili u građevinarstvu te im nisu isplaćivane plaće. Aktivno se bavio sportom i to trčanjem, vožnjom bicikla, fitnesom, a u međuvremenu je radio u Komunalcu u [adresa] poslove košnje trave i održavanja zelenila i u to vrijeme je bio gradski vijećnik u [adresa], do 2010. godine. Zbog bolova u lijevom testisu u KBC Osijek su utvrdili da je u pitanju varikokela i da se treba operirati, odnosno da se radi o proširenju vena, te je kod tuženika operiran 18. siječnja 2012. od strane urologa dr. ČD i dr. VD kao asistenta, a nakon čega slijede sve opisane komplikacije vezano za operacijski zahvat koje su opisane u presudi ovoga suda broj Pn-226/2019-260 od 28. travnja 2023. godine. Nakon te operacije nogu nije osjetio u trajanju od dvije godine, a osjet u toj nozi se nikada nije vratio u cijelosti kao prije operacije, već osjeća žarenje u toj nozi. Potrebna mu je pomoć pri obavljanju svakodnevne higijene, pri ulasku i izlasku iz kade, u čemu mu pomažu roditelji. Nosi ortozu, s obzirom da mu se noga savija bočno, pošto je atrofirala, pa postpoji mogućnost loma noge. Prije operacije kod tuženika nije imao nikakve probleme psihičke prirode, međutim nakon te operacije ima psihičkih problema, ide na liječenje kod psihijatra svakih 6 mjeseci, uzima određene lijekove, trpi stalno bolove, redovno se prijavljuje na Hrvatski zavod za zapošljavanje, ali ne iz razloga traženja poslova, ne može dugo sjediti jer trpi bolove, jer kada sjedne mora se ispružiti. Nakon operacije kod tuženika nije imao nikakvih prihoda zbog čega je morao prodati svu glazbu opremu koju je imao. Od tada pa nadalje ovisi o pomoći drugih osoba, odnosno svojih roditelja, bez čije pomoći ne bi mogao opstati. Dopunski saslušan na ročištu za glavnu raspravu od dana 17. rujna 2024. tužitelj izjavljuje da ostaje u cijelosti kod svog iskaza danog na zapisniku suda 03.10.2022. te isti dopunjuje navodeći da se od djetinjstva bavio sviranjem harmonike, a kasnije i klavijatura, te je i prije 2004. godine svirao harmoniku na nekim manjim događajima kao što su obiteljski rođendani i slično, dok je poslije kao član benda svirao klavijature uz još jednog člana benda koji je bio pjevač i to u razdoblju od 2004. do 2012. uglavnom vikendima na svadbama, u kafićima i na raznim događajima, dok je tijekom tjedna svirao na raznim obiteljskim proslavama, kao što su rođendani i slično. Sjeća se da je na tim svirkama prilično zarađivao i da su svadbe bile plaćene po 500 eura, ali je iznos zarade bio i nekoliko puta viši zbog napojnica koje je obilno dobivao od strane zadovoljnih domaćina i gostiju na tim proslavama i u to je vrijeme od takvih zarada mogao dobro živjeti, jer su gosti na svadbama ostavljali cijele plaće njemu i članovima benda putem davanja napojnica. Pored sviranja, obavljao je i poslove kao kućni majstor, sastavljajući i donoseći namještaj u stanove, spajao je razne priključke u stanovima, obavljao razne elektroinstalacijske radove u kojem mu je pomagao otac OD, te im je i majka u tim poslovima pomagala, a to je bilo tijekom obnove stanova u [adresa], poslije Domovinskog rata, odnosno od 2002. godine pa nadalje. U to vrijeme radilo se o priličnom broju praznih stanova u [adresa], od kojih su mu vlasnici ostavljali ključeve radi obavljanja svih radova koji su potrebni za opremu i funkciju tih stanova, a ljudi su ga angažirali temeljem oglasa koje su on i njegovi roditelji ostavljali u poštanskim sandučićima u tim zgradama za obnovu, a također je dobivao poslove i putem usmenih preporuka od vlasnika stanova u kojima je obavio radove i koji su bili zadovoljni s obavljenim poslom. Nekada je znao zaraditi i po 200 eura dnevno radeći na određenom stanu, jer je radio od jutra do kasno navečer u vrijeme kada nije bio zaposlen u tvrtki Komunalac d.o.o., a kada je radio u toj tvrtki u trajanju od dvije godine, tada je poslove kućnog majstora na tim stanovima obavljao nakon dolaska kući s posla, pa sve do kasno na večer, pa je stoga kao kućni majstor imao prilično veliku zaradu, a pogotovo u to vrijeme, kada npr. građevinski radnici koji su bili u radnom odnosu, a plaću nisu dobivali mjesecima. Napominje da kao kućni majstor nije radio u ljetnim mjesecima tijekom dvije ili tri sezone kada je radio kao konobar na moru i u to vrijeme nije mogao niti svirati i što je vidljivo iz priložene preslike njegove radne knjižice o kojoj se točno godini i sezoni radi. Svirao je u bendu zajedno sa još jednim članom, a nekada i uz dva člana, te je cijeli bend sviranjem po restoranima, vikendima po jednom danu zarađivao ukupno 50 do 60 eura. Međutim, kao što je već napomenuo, puno veći iznos zarade je bio na ime dobivene napojnice od strane gostiju. Ne može se sjetiti da li je zadnju svirku odradio u kafiću "Romansa" u [adresa] ili nekom drugom kafiću. Pojašnjava da kada je bio u radnom odnosu u tvrtki Komunalac d.o.o., vraćao se kući s posla nakon 16 sati, te je nakon odmora nekada radio kao kućni majstor dva do tri sata poslije podne, a nekada i do kasno u noć na određenom stanu, dok u vrijeme kada nije bio u radnom odnosu, radio je od ujutro do navečer kao kućni majstor na poslovima u određenom stanu, zavisno od poslova koje je za određeni stan trebao obaviti. Na svadbama je svirao u vrijeme održavanja istih sukladno običajima u vrijeme jeseni, a nekada i u ljetnim mjesecima, od jutra pa sve do jutarnjih sati slijedećeg dana, a nakon kraćeg odmora bend je znao nastaviti svirati i na ručku slijedećeg dana nakon svadbe. Sviranjem po kafićima i restoranima bio je angažiran uglavnom od 20 sati uvečer pa do 2 do 3 sata ujutro, zavisno od gostiju, nekada i do 6 ili 7 sati ujutro i kojim sviranjem je puno zarađivao kao i radom u fušu kao kućni majstor, međutim, zarađeni novac nije polagao na svoj račun, niti je u to vrijeme od zarade kupovao nekakve vrijednije pokretnine ili nekretnine, ali ne znači da to ne bi učinio da je ostao zdrav i mogao nastaviti svirati u bendu i obavljati poslove kućnog majstora. U odnosu na primjedbe tuženika izjavljuje da je na sezonu išao raditi kao konobar jer je to želio, a ne zato što je bio prinuđen iz neke loše financijske situacije, već su u to vrijeme konobari u sezoni također imali vrlo dobru zaradu i taj posao ne smatra ponižavajući kako to tuženik smatra, a napominje i da je u sezoni radio svega po par mjeseci prije 2006. godine. Napominje da su u to vrijeme konobari na moru vrlo dobro zarađivali kao i da su dobivali vrlo dobre napojnice. Napominje da nema položen vozački ispit, pa stoga nije imao potrebu, a ni želju da zarađeni novac od sviranja i poslova kućnog majstora, uloži u npr. kupnju osobnog vozila, kao niti u neku nekretninu, jer su i on i njegovi roditelji u to vrijeme bili stambeno zbrinuti, pa niti njemu, niti njegovoj obitelji nove nekretnine nisu bile potrebne za stanovanje, već je zarađeni novac trošio na kupovanje stvari koje su njega zanimale, kao što su glazbeni instrumenti, elektronika, ozvučenja, a upravo iz razloga jer mu je to bilo potrebno za daljnje bavljenjem sviranjem. Kupovao je i raznu informatičku opremu, trošio je svoj zarađeni novac na izlaske, odjeću i slično.

13. U svom iskazu svjedokinja ĆD, sa ročišta od dana 03.10.2022. izjavljuje da je majka tužitelja, sa kojim je u normalnim obiteljskim odnosima, živjeli su u zajedničkom domaćinstvu sve do unazad dvije godine, od kada tužitelj živi sam u svom stanu. Tužitelj je završio poljoprivredno-veterinarsku srednju školu, ali se nikada nije zaposlio u svojoj struci, već je radio druge poslove i to kao kućni majstor, u hotelijerstvu kao konobar u Novom Vinodolskom i u Malom Lošinju preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Tužitelj se osposobljavao i za rad na računalima, ali nije radio u toj struci. Povremeno je zarađivao sviranjem na rođendanima i po restoranima, jer je još u djetinjstvu naučio svirati klavir i harmoniku, a sviranjem na svadbama je prilično zarađivao u visini mjesečne plaće, a dobru je zaradu imao i sviranjem po restoranima, dok je zarada poslova kućnog majstora bila plaćena po satnici. Tužitelj je uvijek bio prijavljen na Hrvatski zavod za zapošljavanje, davao je instrukcije pjevanja kod kuće što mu je također bilo plaćeno po satu i bio je vrlo aktivan, vedar i veseo, imao je svoje društvo i prijatelje. Međutim, to se sve promijenilo nakon operacije kod tuženika 2012., nakon čega tužitelj nije mogao shvatiti što mu se dogodilo, nije mogao stati na svoje noge, bio je u lošem stanju, sanitet ga je doveo kući u krevet. Prije operacije je bio dobrog zdravstvenog stanja, dizao je utege, bavio se sportom, vozio je bicikl, plivao je i trčao, a nakon operacije se nije mogao kretati, trpio je velike bolove, pio je puno lijekova, bio je u psihički lošem stanju, izgubio je prijatelje, nije htio jesti, povukao se u sebe, a u to vrijeme je imao samo 35 godina. S obzirom da su živjeli na 6. katu, Sanitet nije mogao dolaziti po njega radi voženja na kontrole, te su uspjeli ishoditi za njega stan u prizemlju druge zgrade, površine 35 m². Tužitelj se cijelo vrijeme prijavljivao na Hrvatski zavod za zapošljavanje, ali zbog bolova u stomaku ne može sjediti za stolom ispred računala, a ne može ni dugo stajati i trenutno je u invalidskoj mirovini, a iznosom koji prima ne može pokriti osnovne životne potrebe, te dobiva nešto naknade od socijalnog, pa ga stoga ona i suprug pomažu, dižu kredite radi toga, jer njegovi lijekovi mjesečno koštaju od 39,82 eura do 53,09 eura, koji se ne dobivaju na recept, već se radi o kremama i sl., pa on ne bi mogao živjeti bez njihove pomoći, kako zbog psihičkog, tako i zbog fizičkog i imovinskog stanja. Svaki dan ga obilazi i obavlja potrebne poslove i odlazi za njega u ljekarnu i u trgovinu. Dopunski saslušana na ročištu održanom dana 17.09.2024. iskazuje da u cijelosti ostaje kod svog iskaza od 03.10.2022., pojašnjava da je tužitelj sviranjem na zabavama zarađivao u sporno vrijeme prosječnu plaću, a što je u današnje vrijeme oko 800 do 900 eura, dok je vodoinstalaterskim i ostalim radovima u fušu kao kućni majstor zarađivao oko 500 eura u današnje vrijeme. Napominje da je tužitelj dobivao poslove u "fušu" kao kućni majstor, putem oglasa koje je lijepio po zgradama i ostavljao u poštanskim sandučićima, a primjerak kojeg oglasa je priložen u spis. Poznato joj je da su vlasnici stanova u kojima je obavljao poslove kućnog majstora bili jako zadovoljni i često su mu plaćali i više nego što je zahtijevao za svoj obavljeni rad. Napominje da su zbog loše ekonomske situacije u tadašnje vrijeme u Republici Hrvatskoj mnogi tužiteljevi prijatelji bili primorani tražiti posao u inozemstvu, dok tužitelj za tako nešto nije imao potrebe, jer je dobro zarađivao sviranjem i poslovima kućnog majstora u iznosu od ukupno oko 800,00 do 900,00 eura mjesečno. O radovima koje je tužitelj obavljao kao kućni majstor ima neposrednih saznanja, jer mu je ona osobno pomagala u tim poslovima npr. unositi sastavljeni namještaj u prazne stanove od kojih su mu vlasnici stanova radi obavljanja poslova ostavljali ključeve, te bi ona te stanove i očistila, dok bi tužitelj osim sastavljanja i donošenja namještaja u stanove, obavljao i druge radove u tim stanovima, kao što su elektroinstalacijski radovi, vodoinstalaterski radovi i slično, odnosno sve što su vlasnici stanova zahtijevali od njega da napravi. Napominje da tužitelj nikada nije završio školu za obavljanje npr. vodoinstalaterskih radova, ali je te radove, kao i elektroinstalaterske radove i sastavljanje namještaja, učio od malih nogu od svog oca OD, koji je iako po zanimanju grafičar, poznat po popravljanju raznih električnih uređaja po [adresa]. Napominje da je u sporno vrijeme zbog obnove nakon Domovinskog rata u [adresa] bilo puno praznih stanova u kojima ljudi nisu živjeli, već su ključeve ostavljali tužitelju radi obavljanja raznih radova, unošenja sastavljenog namještaja i svih poslova potrebnih radi useljenja u stanove. Te radove je tužitelj obavljao gotovo svakodnevno od 7 ujutro pa do kasno u noć, osim vikendom, kada je svirao po zabavama ili određenog dana kada je svirao na nekom rođendanu. Čak i dok je tužitelj radio u tvrtki Komunalac u određenom vremenu, on je i tada nakon dolaska s posla odlazio obavljati poslove kućnog majstora u praznim stanovima, gdje se zadržavao sva do kasno navečer. Tužitelj je od malih nogu od oca naučio svirati harmoniku, a od osme godine je bio uključen u KUD "Maksim Gorki" gdje je naučio svirati i klavir i dalje se usavršavao u sviranju harmonike. Nije imao registrirani glazbeni bend, već su on i dva, tri prijatelja svirali po zabavama, rođendanima, restoranima i sličnim mjestima.

14. Iz iskaza svjedoka ED sa ročišta od 17.09.2024. proizlazi da je otac tužitelja i da su u normalnim obiteljskim odnosima, živjeli su zajedno u kućanstvu dok tužitelj nije odselio u stan u prizemlju nakon predmetnog štetnog događaja, jer više nije mogao živjeti na 6. katu u njihovom stanu zbog odlazaka liječnicima. Navodi da je tužitelj od malih nogu bio zainteresiran za glazbu i jako talentiran za sviranje glazbenih instrumenata, te ga je on naučio svirati harmoniku dok je bio dijete i praktički je odrastao u KUD-u "Maksim Gorki" u Borovu Naselju, gdje se usavršio u sviranju harmonike, te naučio svirati i klavijature, a profesori su mu dolazili i kući da ga uče svirati navedene instrumente. Navodi da iako je po zanimanju grafičar, bio je zaposlen u kombinatu "Borovo" u štampari, te je tamo naučiti raditi razne elektro poslove na električnim uređajima i koje je znanje prenio na tužitelja od djetinjstva. Napominje da je u vrijeme obnove u gradu [adresa] bilo mnogo praznih stanova od kojih su ključeve ostavljali tužitelju radi sastavljanja namještaja i donošenja u te stanove, a do tužitelja su dolazili putem oglasa koje je tužitelj lijepio na zgrade i ostavljao u poštanskim sandučićima. On mu je pomagao prilikom npr. unošenja perilica za rublje u te stanove, sastavljanja namještaja, dok mu u odnosu na elektro radove nije morao pomagati, jer je tužitelj te radove obavljao samostalno, a također tužitelj je prošao i tečaj za popravljanje računala. Tužitelj je zajedno s prijateljima svirao vikendima u svatovima, na zabavama, u kafićima i zarađivao oko današnjih 500-tinjak eura mjesečno, on mu je oko 2002. godine kupio kompletno ozvučenje i sintisajzer i sve što je potrebno da bi tužitelj mogao sam nastupati, nakon čega mu je i zarada porasla na današnjih 600,00 do 700,00 eura mjesečno, a zarađivao je i na napojnicama koje su često znale biti u većem iznosu nego zarada od sviranja, tako da je jako dobro mogao živjeti u navedeno vrijeme. Npr. radovima u fušu kao kućni majstor znao je zaraditi samo za rad u npr. trosobnom stanu koji je trajao par dana oko 600,00 do 700,00 eura, a koji rad se sastojao od sastavljanja kompletnog namještaja i unošenja u stan, tako da je zarada ovisila o veličini stanova i radilo se o znatnim iznosima. Tužitelj je bio jako tražen i angažiran upravo u obavljanju tih radova, jer je sam obavljao sve radove u stanovima i to od vodoinstalaterskih, elektro radova, sastavljanja namještaja, a za što bi inače vlasnici stanova morali angažirati razne profile majstora i što bi ih u konačnici izašlo puno skuplje, radi čega su upravo angažirali tužitelja, koji je obavljao sam sve te poslove, pa je zbog velikog broja angažmana imao i veliku zaradu. Navodi da je u trajanju od dvije godine (2009. i 2010.) tužitelj radio u tvrtki Komunalac, te je nakon dolaska s posla nastavljao raditi kao kućni majstor u praznim stanovima i to nekada u trajanju od tri sata poslije podne, nakon dolaska s posla, a nekada i više, s obzirom na dogovoreni rok dovršetka radova. Međutim, u vrijeme kada tužitelj nije bio zaposlen u Komunalcu, svakodnevno bi radio kao kućni majstor, po cijele dane na opremanju praznih stanova, osim vikendima kada se bavio sviranjem po zabavama i kafićima u [adresa], gdje god bi dobio angažman u Slavoniji, u okolici [adresa], a što je radio i u vrijeme kada je bio zaposlen u Komunalcu. Dakle sviranjem i radovima kućnog majstora, tužitelj je imao vrlo visoke zarade s kojima bi u današnje vrijeme bili zadovoljni visokoobrazovani ljudi i bio je bogato nagrađivan napojnicama koje su iznosile i više od dogovorene cijene za sviranje, jer su ljudi koji su ga angažirali bilo izuzetno s njim zadovoljni.

15. Iz iskaza svjedoka RD sa ročišta od 05. studenog 2024. proizlazi da poznaje tužitelja jer su zajedno svirali u bendu tijekom 2004. do 2012. godine u kojem je on sudjelovao kao pjevač, a tužitelj je svirao klavijature, te su gotovo svakog vikenda bili angažirani na svadbama, krštenjima, rođendanima, nekada je u bendu bilo više članova osim njega i tužitelja i to npr. u svirkama na svadbama. Nakon štetnog događaja, odnosno operacije tužitelja u 2012. godini, tužitelj se više nije mogao baviti sviranjem u njihovom bendu. Jasno se sjeća da su zajedno svirali na svadbi 2004. godine kod obitelji DD, kada je on sudjelovao kao pjevač, a tužitelj je svirao klavijature. Navodi da su na gažama po kafićima bili plaćeni ukupno između 50 do 70 eura, a na svadbama cijeli bend oko 500 eura, međutim napominje da su dobivali napojnice, koje su nekada iznosili više, a nekada manje od cijene njihovog angažmana.

16. Iz iskaza svjedoka OD sa ročišta od 07. listopada 2024. proizlazi da je po zanimanju instruktor plesa i glazbenik, te da ostaje kod ovjerene Izjave od dana 10. rujna 2024. pod brojem OV-6372/2024. Navodi da poznaje tužitelja od malih nogu, te da je u KUD-u u Dalju vodio plesnu grupu u kojem KUD-u je tada u dobi od oko 15 godina tužitelj volontirao kao svirač harmonike, a kasnije počeo svirati i klavijature, te je bio iznimno glazbeno nadaren i u njemu je vidio buduću "zvijezdu". Tužitelj je zajedno s njim svirao na svadbama i na raznim zabavama od 1998. godine pa nadalje sve do štetnog događaja u 2012. godini. Zajedno je s tužiteljem svirao otprilike dva puta mjesečno na svadbama i zabavama po lokalima, a poznato mu je da je tužitelj sam svirao i češće, te je zarada na svadbama bila tadašnjih 500 DEM po osobi, a na zabavama između 30 i 50 DEM po osobi, a također su obilno dobivali i bakšiš koji je bio znatno veći od njihove zarade, jer su ljudi koji su ih angažirali za sviranje bili s njima prilično zadovoljni. Iz Republike Hrvatske je odselio 1998., ali je ostao u kontaktu s tužiteljem koji mu se hvalio da prilično dobro zarađuje u sporno vrijeme sviranjem na svadbama, rođendanima, zabavama i ostalim prigodama. Pojašnjava da je odselio u Rumunjsku u blizini granice i da se na pozive prijatelja, pa tako i samog tužitelja, odazivao dolaziti svirati s njima, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u Mađarskoj i Srbiji, a upravo iz razloga ostvarivanja dobre zarade na takvim svirkama. Dakle, i nakon što je odselio iz Republike Hrvatske, odazivao se pozivima tužitelja da dođe skupa s njim svirati na zabavama i drugim prigodama, kao što je to bilo npr. 2001. godine u angažmanu radi ispraćanja u vojsku. Tada su svirali u bendu od 4 do 5 osoba u kojem bendu je bio on, tužitelj kao svirač, te su imali još i pjevača i pjevačicu, ali se zbog proteka vremena ne može sjetiti više njihovih imena, ali se sjeća da je angažman za tu prigodu bio preko tužitelja. Sjeća se upravo tog ispraćaja u vojsku 2001. godine, jer je harmonikaš KD bio gost na tom ispraćaju, a koji je bio član Narodno orkestra televizije Srbije 2001. godine i poznavao ga je sa televizije i koji je izrazio želju da svira na tom ispraćaju. Zarade se sjeća upravo iz razloga jer je u pitanju bio prilično dobar novac zarade na takvim događajima. Poznato mu je da je tužitelj svirao svakog vikenda, odnosno od petka do nedjelja u restoranu "Romansa" u [adresa] i da je zarađivao između 50,00 i 60,00 DEM, a u to vrijeme, nakon završetka Domovinskog rata je bila bolja ekonomska situacija, pa je tužitelj dobivao i prilično velike napojnice za svoje sviranje. Navodi da je vlasnik tog restorana prije Domovinskog rata bio njegov rođak, a nakon toga se ne sjeća tko je preuzeo taj restoran. Ima saznanja da je HD preminuo.

16.1. Iz Izjave OD (list 4.270.-4.271. spisa) ovjerene dana 10. rujna 2024. u uredu javnog bilježnika Bore Arambašića iz [adresa] pod brojem OV- 6372/2024, proizlazi da je tužitelj više godina svirao harmoniku u plesnoj grupi "Lira" u [adresa] u kojoj je on bio koreograf i da je zajedno sa tužiteljem svirao na proslavi odlaska u vojsku jednoj osobi iz Andrijaševaca 2001. godine koja se održala u prostorijama Lovačkog društva u Andrijaševcima, koje je sviranje naplaćeno oko 500,00 DEM, ali su dobili i dosta napojnice. Također izjavljuje da je nakon toga par puta svirao sa tužiteljem po kafanama, da je tužitelj nastavio svirati klavijature sa pjevačem HD iz [adresa], da je više puta svirao na svadbama i drugim proslava u [adresa] i drugim mjestima, te su zajedno svirali u restoranu "Romansa" u [adresa]. Iako ne može sa sigurnošću tvrditi koliko su tada svirke plaćane, jer se radi o dogovoru između onoga koji plaća i glazbenika koji svira, ali s obzirom da je i sam glazbenik, može reći da se tada sviranje na svadbama naplaćivalo oko 500,00 eura, a sviranje po kafićima i drugim ugostiteljskim objektima od 50,00 eura pa do 70,00 eura za jedno veče, ali se na tim svirkama pored dogovorenog iznosa cijene angažmana, znalo dobiti i puno više napojnice putem narudžbi pjesama od strane gostiju. Poznato mu je da tužitelj nakon štetnog događaja u 2012. godini više ne svira.

17. Iz iskaza svjedokinje NDL sa ročišta od 07. listopada 2024. proizlazi da je teta tužitelja i poznaje ga od malih nogu pa joj je poznato da je isti glazbeno talentiran, te je još u dječjoj dobi pokazao interes za sviranjem na raznim dječjim instrumentima, a poslije je svirao harmoniku. Iz priče tužitelja joj je poznato da je tužitelj svirao po restoranima, zabavama i sličnim događajima vrlo često, ali joj nije poznato koliko je ostvarivao točno zaradu na takvim događajima, iako se hvalio da je ostvarivao prilično veliku zaradu na takvim događajima, a i vrlo je ugodno živio od tih svirki. Ostaje kod svoje ovjerene Izjave od 16. rujna 2024. Sjeća se zabave iz 2001. godine na kojoj je bila gost sa šogorom i ostalim članovima obitelji koji su sada pokojni, a nije joj poznato koliko je tužitelj bio plaćen za to sviranje, ali se sjeća da je zaradio prilično na napojnicama, jer mu je i ona osobno stavljala na tom događaju u harmoniku 100,00 do 200,00 kuna, kao i ostali gosti, te su domaćini koji su angažirali tužitelja bili prilično zadovoljni njegovim odrađenim sviranjem i o čemu se još dugo pričalo. Tužitelj je tom prilikom svirao kao član benda od 4 do 5 osoba.

17.1. Iz Izjave NDL (list 4.272 do 4.273 spisa) od dana 16. rujna 2024. ovjerene u uredu javnog bilježnika Bore Arambašića iz [adresa] pod brojem OV-6466/2024 istoga dana, proizlazi da je tužitelj u prostorijama Lovačkog društva u Andrijaševcima 2001. sa svojim kolegama glazbenicima svirao na proslavi povodom odlaska u vojsku prijateljevog sina MD iz [adresa], a na kojoj proslavi je ona nazočila. Navodi da su gosti na proslavi bili oduševljeni sviranjem tužitelja i njegovih kolega glazbenika, te su ih gosti obilno novčano nagrađivali bakšišem, u čemu je i sama sudjelovala, te je ta proslava trajala do ranih jutarnjih sati.

18. Iz iskaza svjedoka ĐD sa ročišta od 07. listopada 2024. proizlazi da je u daljnjem srodstvu s tužiteljem kojeg pozna od rane mladosti, nakon što je doselio iz Bosne, te ostaje u cijelosti kod ovjerene Izjave od 12. rujna 2024. godine. Sjeća se da je tužitelj svirao na njegovoj svadbi 2003. godine i za to bio plaćen 300,00 eura, te je dobivao od strane gostiju na svadbi i napojnice. Sjeća se da je svirao zajedno sa još jednom djevojkom i skupa su činili bend. Također, tužitelj je sam svirao i na proslavama rođendana njegove djece između 2005. i 2007. godine i za svaku takvu proslavu mu je platio 150,00 eura. Napominje da je krajem 1990-tih imao u najmu kafić u Podgoraču u trajanju od oko dvije godine u kojem je tužitelja angažirao za sviranje vikendima i to od petka do nedjelje, ali se ne može sjetiti koliko mu je točno plaćao te angažmane, ali se radilo o znatnom iznosu i radilo se o jednoj prosječnoj plaći u Republici Hrvatskoj po vikendu. Sjeća se da je tužitelj svirao harmoniku i klavijature i da je bilo nekoliko članova benda, te da je tužitelj bio prilično angažiran na svirkama, jer je bio teško dostupan za angažman u njegovom kafiću. Napominje da se razveo od supruge TD za koju ne zna kako se sada preziva, niti gdje živi, jer je ista napustila njega i njihovu djecu još 2007. godine od kada s njom nije u kontaktu.

18.1. Iz Izjave ĐD (list 4.274. -4.275. spisa) od dana 12. rujna 2024., ovjerena u uredu javnog bilježnika Bore Arambašića iz [adresa] pod brojem OV-6419/2024, proizlazi da je tužitelj svirao na njegovoj svadbi dana 22.06.2003. i da je za to bio plaćen u iznosu od 300 eura, kao i da je svirao na proslavama rođendana njegove djece 2005., 2006. i 2007. godine i za svaku proslavu je bio plaćen u iznosu od 150,00 eura, te mu je poznato da je tužitelj svirao po svadbama i drugim raznim proslavama.

19. Iz iskaza svjedoka DD dane na ročištu od dana 07. listopada 2024. proizlazi da poznaje tužitelja jer su bili susjedi dok je tužitelj živio u [adresa], te da ostaje u cijelosti kod ovjerene Izjave od 12. rujna 2024. godine. Sjeća se da je tužitelj bio angažiran sviranjem na svadbi njegovog sina 2004. godine i za to bio plaćen 500,00 eura, da je svirao u bendu i da su gosti bili zadovoljni sviranjem i obilno nagradili kako tužitelja, tako i članove benda napojnicama. Napominje da su njegov sin i zet dobri sa tužiteljem i zajedno su išli u školu, te su na taj način tužitelja i angažirali za sviranje na predmetnoj svadbi 2004. godine. Napominje da je bend bio plaćen u gotovini, a ne putem računa, pa nema nikakvog dokaza za plaćanje. Na svadbi je tužitelj svirao zajedno sa još jednim članom benda koji je bio pjevač i to njegov bivši šogor CD. Navodi da postoji snimka te svadbe koja se nalazi na mobitelima njegovih kćerki i misli da može doći do tih snimki.

19.1. Iz Izjave Nikole DD (list 4.276.-4.277. spisa) dane 12. rujna 2024. i ovjerene u uredu javnog bilježnika Bore Arambašića iz [adresa] pod brojem OV- 6412/2024 istoga dana, proizlazi da se tužitelj odazvao njegovom pozivu da uveliča proslavu svojim umijećem sviranja i pjevanja povodom ženidbe njegovog sina na svadbi koja je održana 2004. godine u kući mladoženje u organizaciji domaćina u velikom šatoru, kojim nastupom tužitelja i ostalih članova benda su svi gosti bili oduševljeni, pa su dodatno novčano nagrađivani bakšišom, dok je za angažman benda platio iznos od 500,00 eura.

20. Iz izjave ŠD od 13. rujna 2024. (list 4.278.- 4.279. spisa), ovjerene u uredu javnog bilježnika Bore Arambašića iz [adresa] pod brojem OV- 6454/2024 istoga dana, proizlazi da je tužitelja angažirao nakon kupovine novog namještaja 2010. godine, da u njegovom stanu izvrši montažu tog namještaja i drugih uređaja u stanu, da obavi potrebne vodoinstalaterske radove i električne radove unutar kupaonice, kuhinje, spavaće sobe i dnevne sobe. Navodi da se montaža namještaja u spavaćoj sobi, dnevnoj sobi i kuhinji, odnosila na sastavljanje namještaja i to ormara, kreveta, komode, police u plakarima, viseće kuhinje, kuhinjske nape, električnog štednjaka, kuhinjskog bojlera, montaže sudopera sa ugradnjom slavine, a u kupaonici montaže bojlera, perilice za veš, slavine za kadu i lavabo, ogledala i toalet šolje. Također da je tužitelj u stanu ugradio kompletnu rasvjetu i to plafonjere i lustere, kao i karnišne za zavjese, a za koje obavljene radove je tužitelju isplatio iznos od oko 1.200,00 kuna (sada 159,27 eura).

21. Iskaze tužitelja i svjedoka koji su na naprijed opisani način u bitnom sažeti u navedenom dijelu, sud je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim, jer su dani suglasno u bitnom, jasno i okolnosno, a prema sjećanju svjedoka obzirom na protek vremena, te su sukladni i sa sadržajem snimaka sa priloženih DVD-a, kao i njihovim ovjerenim Izjavama, te Izjavom ŠD. Ovdje treba napomenuti da, iako je sud neposredno saslušao svjedoke OD, NDL, ĐD i DD, sud je pri ocjenjivanju dokaza uzeo u obzir i njihove ovjerene Izjave (list 4.270.-4.277. spisa) koje su isti potvrdili u svojim iskazima pred sudom, kao i Izjavu ŠD (koji nije mogao doći na sud dati svoj iskaz neposredno zbog povrata u inozemstvo), jer je to smatrao bitnim radi utvrđenja činjeničnog stanja, a koje je cijenio kao vjerodostojan dokaz, jer su sukladni u bitnom.

22. Iz preslike oglasa tužitelja sa ponudom za obavljanje poslova kućnog majstora (list 4.281. spisa) proizlazi da se isti oglašavao da kvalitetno i povoljno ugrađuje drvene police u špajiz u plakar, sa maksimalno iskorištenim volumenom špajza i plakara, da ugrađuje kuhinjske bojlere, slavine i odvodne sifone u sudopere, buši rupe u betonu sa njegovim tiplama, šarafima i kukama, postavlja karnišne, lustere, plafonjere, kuhinjske nape i viseće kuhinje sa montažom. Na oglasima je naveden kućni telefon i broj mobilnog telefona.

23. Iz preslike radne knjižice tužitelja (list 312.-314. spisa) proizlazi da je tužitelj završio Poljoprivrednu i veterinarsku školu Osijek, Područni ured [adresa], dana 12. prosinca 1997. te stekao zvanje poljoprivredni tehničar, također da je stekao Uvjerenje Druge srednje škole Vukovar o položenom općem kursu informatike od dana 12. prosinca 1997., Uvjerenje Pučkog otvorenog učilišta Zagreb od 19. prosinca 2003. o osposobljenosti za obavljanje poslova u ugostiteljskom posluživanju, te Uvjerenje Centra za obrazovanje odraslih Spin studio Osijek o završenom programu osposobljavanja za servisera osobnih računala. Nadalje, je razvidno da je tužitelj radni odnos zasnovao dana 15. lipnja 2006. godine koji je prestao dana 05. rujna 2006. godine, da je radio s dužima radnim vremenom i ostvario 62 sata, odnosno ostvario je ukupno 6 dana radnog staža u odnosu na ostvarene sate dužeg radnog vremena. Nadalje proizlazi da je tužitelj radio kao konobar u Novom Vinodolskom od 09.07.2003. do 15.09.2003. i u Malom Lošinju od 15.06.2006. do 05.09.2006., te u tvrtki Komunalac d.o.o. [adresa] od 09.07.2009. do 02.12.2009. i od 01.06.2010. do 07.10.2010.

24. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područni ured Vukovar od 25. srpnja 2022. (list 918. spisa) proizlazi da se tužitelj u evidenciji Zavoda vodi kao nezaposlena osoba od 03. srpnja 2003. godine, te u razdoblju od 19. listopada 2010. do 02. srpnja 2018., te do 11. listopada 2019. pa nadalje.

25. Iz dokumentacije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Vukovar (list 973. -983. spisa) proizlazi da je nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Zagreb, Središnji ured od dana 15. svibnja 2015., dano mišljenje da zbog pobrojanih dijagnoza postoji kod tužitelja, djelomični gubitak radne sposobnosti uz kontraindikacije dugotrajnog stajanja i hodanja, čučanja, klečanja i manipulacija teretima, a sposoban je za lakše, pretežito sjedeće poslove.

26. Iako je sud u prethodnom postupku u presudi broj Pn-226/2019-260 od 28. travnja 2023. detaljno obrazložio nalaze i mišljenja vještaka specijalista psihijatra, specijalista urologa i specijalista neurokirurga, u odnosu na odgovornost tuženika za nastalu štetu tužitelju zbog pogreške u liječenju i kao posljedica toga njegovog zdravstvenog stanja, kako je tuženik u ponovljenom postupku osporio osnovanost zahtjeva tužitelja, te naveo da tužitelj nije dokazao da je i nakon učinjene pogreške tuženika u liječenju tužitelja, isti u potpunosti nesposoban za obavljanje radova u „fušu“ i sviranja po zabavama, sud je u odnosu na bitno u ovom postupku, obrazložio utvrđenja iz provedenog kombiniranog medicinskog vještačenja.

27. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke prof.dr.sc. Josipa Španjola, dr.med. specijalista urologije, dr.med. UD, specijalista neurokirurgije i prof.dr.sc. FD, dr.med, specijalista psihijatra, proizlazi da je dana 18. siječnja 2012. učinjena operacija tužitelja podvezivanja lijeve spermatične vene po R od strane zaposlenika tuženika dr. ČD i dr. VD, prilikom koje su operateri zbrinuli krvarenje tužitelja na način koji nije u skladu s pravilima struke, što je za posljedicu imalo oštećenje lijevog femoralnog živca, zbog čega je došlo do težeg narušavanja pokretljivosti i funkcije lijeve noge tužitelja, ali i do narušavanja psihičkog zdravlja, te je kod istog nastupilo teško i u većoj mjeri trajno oštećenje lijevog femoralnog živca s posljedičnim gubitkom funkcije lijeve noge, što istog onemogućava u obavljanju poslova. Također, tužitelj je operiran bez potpisane suglasnosti za opearaciju što je protivno pravilima struke i Zakonu o zaštiti prava pacijenata („Narodne novine“ broj 169/2004.). Ozljeda lijevog femoralnog živca u tužitelja ne bi nastupila da isti nije bio podvrgnut operaciji po R kod tuženika, posebice jer nisu bili zadovoljeni stručno medicinski i zakonski uvjeti za istu (nepotpisan pristanak za operaciju od strane bolesnika, te nejasna indikacija). Vještaci zaključuju da se radi o teškoj tjelesnoj intraoperacijskoj ozljedi s posljedičnim teškim ireverzibilnim oštećenjem lijevog femoralnog živca i time prouzrokovane same slabosti lijeve noge, prvenstveno muskulature natkoljenice sa nemogućnošću aktivne ekstenzije lijeve potkoljenice i slabošću dorzalne flexije stopala iste, što je uz to i dodatno dovelo do same teške ukočenosti koljenog zgloba. Također je prisutna hipoestezija u području inervacije femoralnog živca i živca safenusa lijevo. Vještaci su između ostalog mišljenja da tužitelj osjeća i sadašnju bol povremeno pri opterećenju, hodu i radu, u uspravnom položaju i slično. Nadalje, vještaci su se usaglasili da smanjenje životnih i radnih aktivnosti kod tužitelja iznosi 59% (ovdje su uzeta u obzir smanjena pokretljivost kuka u jakom stupnju, paraliza femoralnog živca sa svim posljedicama i to atrofija i umanjenje volumena muskulature, umanjenje pokretljivosti koljena koje je posljedica ozljede i dovodi do uslijed same kontrakture zbog slabije pokretljivosti u jakom stupnju i smanjenja pokretljivosti nožnog zgloba i stopala uslijed posljedice kontrakture u jakom stupnju, a sva nastala posljedična oštećenja na nozi došla su uslijed oštećenja i nefunkcionalnosti femoralnog živca).

28. Kao što je već navedeno u prethodnom postupku (a što je potvrđeno presudom i rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-231/2023-26 od 10. svibnja 2024.) ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenja vještaka medicinske struke, jer su dani u skladu s pravilima struke, te nepristrano, a vještaci su u pisanim očitovanjima i saslušani kod suda, dali stručna i detaljna pojašnjenja u odnosu na pitanja i primjedbe stranaka.

29. Dakle, sud na temelju iznijetog u ovom ponovljenom postupku utvrđuje da je tužitelj već u ranom djetinjstvu pokazao talent za sviranje instrumenata, te je već kao dijete naučio svirati harmoniku, a kasnije i klavijature, da je bio član Kulturno umjetničkog društva „Maksim Gorki“ u Borovu Naselju, kao i da se od 2004. godine pa sve do štetnog događaja 18. siječnja 2012. godine, bavio sviranjem i po tom osnovu ostvarivao zaradu, svirajući po svatovima, rođendanima, ispraćajima u vojsku i sl. raznim svečanim događajima, u restoranima i kafićima u [adresa] i okolnim mjestima po Slavoniji. Nakon štetnog događaja od dana 18. siječnja 2012. tužitelj se više nije mogao baviti glazbom i ostvarivati zaradu, jer je predmetna ozljeda tužitelja za koju je odgovoran tuženik, prouzročila tešku invalidnost, radi koje se više ne može kretati bez podlaktičnih štaka i bez ortoze koljena, ali isti ima pomagala pa je u mogućnosti se kretati, svakako u manjem i težem obliku, nego što je to bilo prije ozljede, a što mu ipak omogućava kretanje i obavljanje radnji koje su mu nužne za život. Također je utvrđeno, a što je i općepoznata činjenica za glazbenike, da je tužitelj sviranjem zarađivao znatne novčane iznose u vidu dobre mjesečne plaće, putem plaćenih angažmana, tako i putem dobivenih napojnica od domaćina i gostiju, koji su njegovim sviranjem bili izuzetno zadovoljni i radi čega je kao glazbenik bio tražen, a kako to proizlazi iz Izjava i iskaza svjedoka RDL, ĆD, ED, OD, ĐD, DD i RD, kao i iz sadržaja snimaka sa priloženih DVD-a, čiji je sadržaj sukladan iskazima tužitelja i navedenih svjedoka u odnosu na angažiranje tužitelja za sviranje. Također, sud utvrđuje da je tužitelj od djetinjstva učio od svog oca ED, raditi oko elektronike, te je s vremenom naučio samostalno obavljati i sve poslove „kućnog majstora“ i to vodoinstalaterske radove, sastavljanje kućnog namještaja, postavljanje karnišni, lustera, plafonjera, kuhinjskih napa i sl. radove vezano za opremanje kućanstva, u kojim su mu poslovima prema potrebi pomagali roditelji ED i ĆD, npr. kod donošenja sastavljenog namještaja i kućanskih aparata u stanove, dok je majka čistila stanove u kojima je tužitelj obavljao poslove. Stoga im je bilo poznato da je tužitelj bio angažiran na tim poslovima i dobro plaćen u takvim poslovima, jer ih je sve znao sam obavljati, a što je ljudima koji su ga angažirali, uštedjelo sredstva i vrijeme u odnosu na traženje i plaćanje raznih profila majstora za obavljanje svih tih radova, kako to proizlazi iz ovjerene Izjave ŠD i iskaza saslušanih svjedoka ĆD i ED, kao i iz oglasa koji je priložen u spisu koji je tužitelj ostavljao u sandučićima zgrada i lijepio po zgradama, u kojem je oglašavao pružanje svojih usluga u navedenim radovima. U odnosu na navode tuženika da tužitelj nema niti jedan materijalni dokaz za svoje tvrdnje, treba reći da je općepoznata činjenica da se za tzv. poslove u "fušu", isplata ne vrši preko računa, te da poslove kućnih majstora i jednostavnije vodoinstalaterske poslove obavljaju i priučeni majstori kao što je tužitelj u konkretnom slučaju, te da se glazbenicima isplata obavljala u gotovini na ruke, a ne preko računa, kao i napojnice koje su dobivali. Pored navedenog, logično je da zbog proteka vremena nema nikakvih sačuvanih eventualnih materijalnih dokaza o tim isplatama tužitelju, a tužitelj je jasno i uvjerljivo iskazao zašto nije imao potrebu tako zarađeni novac ulagati u npr. nekretnine ili kupnju vrjednijih pokretnina, kao npr. osobno vozilo, jer je njegova obitelj bila stambeno zbrinuta i nije imao potrebu kupovati druge nekretnine za stanovanje, nije imao položen vozački ispit, već je zaradu ulagao u kupovinu stvari koje su njega zanimale i bile mu bitne, kao npr. informatička oprema, te oprema za bavljenje glazbom, kao što su npr. glazbeni instrumenti, elektronika, ozvučenja i sl., te je svoj zarađeni novac trošio i na izlaske, odjeću i sl. Nakon štetnog događaja, tužitelj više nije mogao obavljati takve poslove i dalje ostvarivati zaradu, jer se veoma teško kreće uz pomoć dvije podlaktične štake uz obvezno nošenje koljene artroze, jer mu koljeno iskače iz zgloba, veoma je ograničene pokretljivosti lijeve noge u kuku, koljenu i kralježnici, a zbog opterećenja boli ga i desno koljeno i kralježnica, a kako je nakon operacije došlo do artrofije mišića lijeve noge, lijeva noga mu je znatno tanja u odnosu na desnu nogu, ne može duže stajati, niti sjediti, čučati, nositi terete i sl.

29.1. U odnosu na navod tuženika u ponovljenom postupku sa ročišta od dana 21. ožujka 2025. da tužitelj nije dokazao da je u potpunosti radno nesposoban za obavljanje obrtničkih radova i sviranja po zabavama, sud ovakav navod smatra u cijelosti neosnovanim. Naime, u prethodnom postupku na okolnost utvrđivanja zdravstvenog stanja tužitelja, provedeno je složeno kombinirano medicinsko vještačenje po vještacima specijalistima urologije, neurokirurgije i psihijatrije, čiji su nalazi i mišljenja prihvaćeni od ovog suda, kao i od drugostupanjskog suda, te obrazloženi u bitnom i u ovom postupku u odnosu na to da je kod tužitelja zbog amputacije femoralnog živca nastupilo teško i trajno oštećenje lijevog femoralnog živca s posljedičnim gubitkom funkcije lijeve noge i artrofije mišića lijeve noge, dakle radi se o teškoj tjelesnoj intraoperacijskoj ozljedi s posljedičnim teškim ireverzibilnim oštećenjem lijevog femoralnog živca i time prouzrokovane same slabosti lijeve noge, prvenstveno muskulature natkoljenice sa nemogućnošću aktivne ekstenzije lijeve potkoljenice i slabošću dorzalne flexije stopala iste, što je dovelo do same teške ukočenosti koljenog zgloba uz prisutnost hipoestezije u području inervacije femoralnog živca i živca safenusa lijevo, da tužitelj osjeća i sadašnju bol povremeno pri opterećenju, hodu i radu, u uspravnom položaju i slično, te je kod tužitelja utvrđeno smanjenje životnih i radnih aktivnosti od 59% (smanjena pokretljivost kuka u jakom stupnju, paraliza femoralnog živca sa svim posljedicama i to atrofija i umanjenje volumena muskulature, umanjenje pokretljivosti koljena koje je posljedica ozljede i dovodi do uslijed same kontrakture zbog slabije pokretljivosti u jakom stupnju i smanjenja pokretljivosti nožnog zgloba i stopala uslijed posljedice kontrakture u jakom stupnju, a sva nastala posljedična oštećenja na nozi došla su uslijed oštećenja i nefunkcionalnosti femoralnog živca). Pored navedenog, u dolascima tužitelja na ročišta pred ovim sudom je bilo jasno vidljivo da se tužitelj kreće otežano, uz pomoć dvije podlaktične štake uz nošenje koljene artroze (jer mu koljeno iskače iz zgloba) i da sjedi s ispruženim nogom. Također i iz dokumentacije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Vukovar, proizlazi da je nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda Zagreb, dano mišljenje da zbog pobrojanih dijagnoza kod tužitelja postoji djelomični gubitak radne sposobnosti uz kontraindikacije dugotrajnog stajanja i hodanja, čučanja, klečanja i manipulacija teretima, a sposoban je za lakše, pretežito sjedeće poslove, pa i iz navedenog sud može zaključiti da tužitelj ne može obavljati poslove koje je obavljao u „fušu“ i baviti se sviranjem kao prije nastupa invalidnosti.

29.2. Naime, ovako utvrđeno činjenično stanje ukazuje neosnovanim tvrdnje tuženika da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je u potpunosti radno nesposoban za obavljanje obrtničkih radova u „fušu“ i sviranjem na zabavama i sl. događajima, jer je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je osoba sa nabrojanim zdravstvenim poteškoćama teški invalid koji se više ne može kretati bez dvije podlaktične štake uz obvezno nošenje koljene artroze zbog iskakanja koljenog zgloba, koja ne može dugotrajno stajati i hodati, čučati, klečati i nositi terete, dakle koja sasvim sigurno ne može obavljati poslove kućnog majstora koje je obavljao prije štetnog događaja, kao i baviti se sviranjem po zabavama, svatovima i sl. događajima. Naime, osoba sa tako utvrđenom teškom invalidnosti ne može sastavljati i nositi dijelova namještaja u stanove (dakle penjati se/silaziti sa katova, podizati teret, prilikom obavljanja takvih radova čučati, biti na koljenima, istezati se, saginjati, penjati se; kao i kod sviranja, dugotrajno stajati na nogama uz istovremeno nošenje istrumenta (kao što je razvidno iz snimke svatova iz 2004. godine sa priloženog DVD- a, u kojima tužitelj u povorci svatova hoda i istovremeno svira harmoniku koju nosi, te dugotrajno stajati ili sjediti u salama, restoranima sl. radi sviranja na klavijaturama, koja sviranja se odvijaju od jutra ili večernjih sati jednog dana, pa sve do jutarnjih sati ili popodnevnih sati slijedećeg dana, kao npr. na ručku slijedećeg dana nakon svatova, što je također vidljivo na snimkama DVD-a). Slijedom navedenog, potpuno je promašen ovakav navod tuženika iz kojeg proizlazi da bi tužitelj u ovom postupku, pored već obavljenog složenog kombiniranog medicinskog vještačenja, trebao i nadalje dokazivati ono što je već nesporno utvrđeno u odnosu na njegovo zdravstveno stanje, kao posljedica greške tuženika pri liječenju tužitelja.

30. Dakle, u prethodnom postupku broj Pn-226/2019, medicinskim vještačenjem utvrđeno je postojanje odgovornosti tuženika za nastalu štetu tužitelju zbog propusta djelatnika (liječnika) tuženika u liječenju tužitelja, sukladno odredbama čl. 1045. st 1. i 2., čl. 1046., čl. 1049. i čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima. Bolnica za liječničku pogrešku odgovara po principu presumiranje krivnje, a tuženik nije dokazao da je u svemu postupao u skladu s pravilima struke i na način koji je propisan pravilima liječničke struke, te da do štete nije došlo zbog propusta liječnika tuženika, a kako je to potvrđeno u presudi i rješenju Županijskog suda u Vukovaru broj Gž- 231/2023-26 od 10. svibnja 2024.

31. Konkretno, u ponovljenom postupku, teret dokazivanja je bio na tužitelju da dokaže da se bavio sviranjem i da je radio u „fušu“ i da je po tim osnovama ostvarivao zaradu, kao i visinu te izgubljene zarade, a što je isti i dokazao u ovom postupku, dok je provedenim kombiniranim medicinskim vještačenjem dokazano da tužitelj nakon učinjene liječničke pogreške tuženika, više nije sposoban obavljati poslove kućnog majstora u „fušu“ i baviti se sviranjem, a kako je to obavljao i bavio se time prije štetnog događaja od 12. siječnja 2012.. Kako je obrazloženo, tužitelj je pružio dovoljno dokaza radi utvrđivanja spornih činjenica u ovom postupku u odnosu na bavljenje glazbom i obavljanjem radova u „fušu“, dok je visina izgubljene zarade u odnosu na rad u „fušu“ izračunata gospodarskim vještačenjem prema vremenu rada i uobičajenoj naknadi za tu vrstu rada, kao i visina ostvarene naknade usluge sviranja, temeljem iskaza svjedoka, koji su zajedno sa tužiteljem svirali u bendu, angažirali ga za sviranje ili bili gosti na događajima na kojima je svirao, pa im je stoga i poznata njegova zarada, odnosno koliko su istom platili za navedenu uslugu, te koliko je isti mogao ostvariti zaradu i putem napojnica. Dakle, sve odlučne činjenice su se utvrdile u ovom postupku na temelju iskaza i ovjerenih Izjava saslušanih svjedoka i na temelju gospodarskog vještačenja. Naime, iskazi saslušanih svjedoka i tužitelja, ovjerene Izjave, kao i provedeno gospodarsko vještačenje, daju dovoljnu i pouzdanu osnovu za nedvojben zaključak o visini sporne naknade štete, kako u utuženom razdoblju, tako i za ubuduće sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

31.1.Ovdje treba dodati to da je u rješavanju pitanja visine sporne naknade štete, sud polazio od toga da se primanja radnika koji rade „na crno/u fušu““ i onih koji „dopunsku“ zaradu ostvaruju legalno, dovedu u jednaki pravni položaj, pa je tužitelju dosudio naknadu štete u visini izgubljene zarade, ali umanjene za poreze, prireze, doprinose i sva druga obvezna davanja, odnosno, kao da je taj rad obavljao temeljem ugovora o djelu (presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x 139/2016-2 od 02.09.2020.).

32. Tuženik je odgovoran tužitelju za nastalu štetu temeljem odredbe čl. 1045., čl. 1046., čl. 1049., čl. 1061., čl. 1088. i čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima. Na temelju svih provedenih dokaza, nesporno je utvrđena odgovornost tuženika za propuste u liječenju tužitelja, te uzročno posljedična veza između propusta tuženika i nastupa štete kod tužitelja po svim vidovima štete koje on zahtijeva. Pa i u odnosu na tvrdnje tuženika u ponovljenom postupku da tužitelj nije dokazao osnovanost svoga zahtjeva i visinu, jer ničim nije dokazao da u potpunosti nije sposoban obavljati poslove kućnog majstora u „fušu“ i baviti se i nadalje sviranjem po zabavama, svatovima i sl. događajima, kako je sud obrazložio.

33. Pretpostavke odgovornosti propisane su odredbom čl. 1045. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja.

34. Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

35. Odredbom čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

36. Odredbom čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

37. Nadalje, obveza naknada štete u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja je propisana odredbom čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

37.1. Ovdje valja napomenuti, da sukladno citiranoj odredbi čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima, oštećeni ima pravo na naknadu štete zbog gubitka zarade, bez obzira na to da li ju je ostvarivao u radnom odnosu ili izvan njega, odnosno svaka zarada koju je oštećeni ostvarivao, a zbog posljedica štetnog događaja je ne može ostvarivati, predstavlja pravnu osnovu za naknadu štete u smislu citirane zakonske odredbe.

38. Sukladno članku 1088. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme. Novčana renta plaća se mjesečno unaprijed.

38.1. U konkretnom slučaju, radi se o naknadi štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti. Takvu naknadu štete oštećeni može tražiti u obliku rente, ali i sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje. Tužitelj je, dakle, zatražio isplatu dospjelih mjesečnih iznosa, kao i rentu ubuduće s pripajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

39. Slijedom navedenog i citiranih zakonskih odredbi, kako je tuženik odgovoran tužitelju za nastalu štetu, koju je tužitelj po mišljenju ovoga suda nesporno dokazao u ovom postupku, kako je obrazloženo, to je odlučeno kao u izreci presude pod I. i II.

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

40.1. Dakle, troškovi postupka određuju se sukladno vrijednosti predmeta spora koja je vrijedila u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje, a uspjeh stranaka u postupku utvrđuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

40.2. Tužitelj je u prethodnom postupku Pn-226/2019, podneskom od dana 06. veljače 2023. (list 1.320.-1.337. spisa) u odnosu na tuženika konačno postavio zahtjev na iznos od ukupno 327.157,72 eura (pod I. tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete iznos od 200.000,00 eura, pod II. imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 1.158,50 eura, pod III. imovinske štete s naslova rente za tuđu pomoć i njegu od 25.791,52 eura, pod IV. za izgubljenu zaradu od 20.209,30 eura, pod V. za naknadu štete u vidu mjesečne rente zbog izgubljene zarade od 44.560,87 eura, pod VI. na ime izgubljene zarade s naslova vodoinstalaterskih i drugih radova, sviranja na zabavama i slično za razdoblje od 8.494,40 eura, te VII. na ime naknade štete u vidu mjesečne rente zbog izgubljene zarade s naslova vodoinstalaterskih i drugih poslova od 26.943,13 eura).

40.3. Tužitelju je presudom broj Pn-226/2019-260 od 28. travnja 2023. pravomoćno dosuđen iznos od ukupno 130.222,87 eura (pod I. izreke na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 62.298,10 eura, na ime tuđe njege i pomoći iznos od 1.158,50 eura, na ime naknade štete za tuđu njegu i pomoć iznos od 3,31 eura za jedan sat po danu od 25.05.2012. do 11.05.2020. ukupno 9.618,86 eura (ukupno 2.906 danax3,31=9.618,86 eura), pod II. izreke na ime izgubljene zarade te na ime naknade štete u vidu mjesečne rente zbog izgubljene zarade 57.147,41 eura).

40.4. U ovom ponovljenom postupku, sud je tužitelju dosudio ukupno 34.694,59 eura (na ime izgubljene zarade s naslova vodoinstalaterskih i drugih radova, sviranja na zabavama i slično od 8.358,72 eura, te na ime naknade štete u vidu mjesečne rente zbog izgubljene zarade s naslova vodoinstalaterskih i drugih poslova od 26.335,87 eura), dok ga je odbio s preostalim zahtjevom koji nije sukladan nalazu i mišljenju vještaka, kao neosnovanim, kao pod II. izreke.

40.5. Stoga je tužitelj od ukupno zahtijevanih 327.157,72 eura, uspio sa ukupno 164.917,46 eura (u prethodnom postupku Pn-226/2019 sa iznosom od 130.222,87 eura i u ovom ponovljenom postupku sa iznosom od 34.694,59 eura).

40.6. Slijedom navedenog, tužitelj je u pogledu osnove uspio sa 100%, a u pogledu visine sa 50,41% (164.917,46 : 327.157,72 = 0,5040x100=50.41%), što zbrojeno i podijeljeno (150,41:2) daje uspjeh od 75,21%, dok tuženik glede osnove nije uspio, a u pogledu visine je uspio sa 24,79%. Oduzimanjem postotka uspjeha tužitelja i postotka uspjeha tuženika dobije se uspjeh tužitelja od 50,42%. u kojem postotku je odmjerena naknada priznatih troškova tužitelju, sukladno odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023.).

40.7. Iako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, kako se tuženik protivio osnovanosti i visini u ovom sporu u cijelosti (kako u prethodnom Pn-226/2019, tako i u ponovljenom postupku), a koji se postupak zbog složenosti dugotrajno vodio, sud smatra da je pravično da tuženik snosi troškove tužitelju u omjeru u kojem je uspio u ovom sporu, a koje je troškove prouzročio tuženik osporavajući i osnovanost i visinu zahtjeva, koje je stoga tužitelj morao dokazivati u oba postupka.

41. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 95.587,60 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke pa do isplate.

41.1. Zahtjev tužitelja za trošak koji je osnovan sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava (vps. od podnošenja tužbe=232.464,00 eura, od 06.02.2023.=327.157,72 eura, od 05.11.2024.=35.437,53 eura):

Pn-226/2019_______________________________________________

- tužbe od 03.10.2014. od 3.497,78 eura (Tbr. 7.t.1.),

- podneska od 23.01.2015. (list 183.-188.) od 3.497,78 eura (Tbr. 8.t.1.),

- podneska od 21.09.2018. (list 215.) od 3.497,78 eura (Tbr. 8.t.1.),

- podneska od 19.04.2019. (list 223. -224.) od 3.497,78 eura (Tbr. 8.t.1.),

- podnesak od 08.01.2020. (list 258. -262.) od 3.497,78 eura (Tbr.8.t.1.),

- podnesak od 20.02.2020. (list 336.) od 3.497,78 eura (Tbr. 8.t.1.),

- podnesak od 23.12.2020. (list 448. -449.) od 3.497,78 eura (Tbr. 8.t.1.),

- podnesak od 23.08.2021. (list 575. -560.) od 3.497,78 eura (Tbr.8.t.1.),

- podnesak od 10.09.2021. (list 607. -609.) od 3.497,78 eura (Tbr.8.t.1.),

- podnesak od 28.10.2021. (list 533. -636.) od 3.497,78 eura (Tbr. 8.t.1.),

- podnesak od 25.07.2022. (list 894. -898.) od 3.497,78 eura (Tbr.8.t.1.),

- podnesak od 21.11.2022. (list 1101. -1107.) od 3.497,78 eura (Tbr. 8.t.1.),

- podnesak od 06.02.2023. (list 1321.-1338.) od 4.907,96 eura (Tbr.8.t.1.),

- žalba od 12.05.2023. (list 1.532.-1.550.) od 1.250,00 eura (Tbr.10.t.1.),

- zastupanja na ročištu od 15.04.2015. (list 194.) od 3.497,78 eura (Tbr. 9.t.1.),

- ročište od 09.01.2020. (list 321.) od 1.748,89 eura (Tbr. 9.t.2.),

- ročište od 12.02.2020. (list 332.-334.) od 3.497,78 eura (Tbr. 9.t.1.),

- ročište od 04.07.2022. (list 853.-855.) od 3.497,78 eura (Tbr. 9.t.1.),

- ročište od 02.09.2022. (list 952.-954.) od 3.497,78 eura (Tbr. 9.t.1.),

- ročište od 03.10.2022. (list 984.-998.) od 3.497,78 eura (Tbr. 9.t.1.),

- ročište od 04.11.2022. (list 1.065.-1074.) od 3.497,78 eura (Tbr. 9.t.1.),

- ročište od 15.02.2023. (list 1.356.-1.358.) od 4.907,96 eura (Tbr. 9.t.1.),

- ročište od 13.03.2023. (list 1.407.-1.409.) od 4.907,96 (Tbr. 9.t.1.),

Pn-107/2024________________________________________________

- podnesak od 08.09.2024. (list 4.254.-4259.) od 1.000,00 eur (Tbr.8.t.1.)

- podnesak od 08.02.2025. (list 4.583. -4.589.) od 1.000,00 eura (Tbr. 8.t.1.),

- podnesak od 04.03.2025. (list od 4.601. -4.603.) 1.000,00 eura (Tbr.8.t.1.),

- ročište od 17.09.2024. (list 4.262.-4.269.) od 1.000,00 eura (Tbr. 9.t.1.),

- ročište od 07.10.2024. (list 4.290.-4.296.) od 1.000,00 eura (Tbr. 9.t.1.),

- ročište od 05.11.2024. (list 4.510.-4.516.) od 1.000,00 eura (Tbr. 9.t.1.),

- ročište od 21.03.2025. (list 4.610.-4.613.) od 1.000,00 eura (Tbr. 9.t.1.),

a što ukupno iznosi 87.682,81 eura i u skladu je s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku i što od priznatog troška prema uspjehu tužitelja od 50,42% iznosi 44.209,67 eura, sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, a što sa u cijelosti priznatim troškom vještačenja od ukupno 2.658,12 eura (gospodarsko vještačenje od 400,00 eura, knjigovodstveno- financijsko vještačenje od 400,00 eura i medicinsko vještačenje od 1.858,12 eura) kao nužnom trošku bez kojeg sud ne bi mogao donijeti odluku, sukladno čl. 155. st. 1 Zakona o parničnom postupku, ukupno iznosi 46.867,79 eura i koji iznos pripada tužitelju sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, kako je odlučeno kao pod III. izreke.

41.2. Zahtjev tužitelja za naknadu troška nije osnovan za iznos od ukupno 5.246,67 eura, koji se odnosi na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu od 05.03.2015. u iznosu od 3.497,78 eura, jer je to ročište odgođeno zbog bolesti uređujućeg suca i na isto nitko nije pristupio (list 190. spisa), dok je za ročište održano dana 09.01.2020. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (list 321. spisa) tužitelju priznato 50% nagrade u iznosu od 1.748,89 eura, sukladno Tbr. 9.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odnosno konačno u omjeru sukladno uspjehu u parnici od tog iznosa, radi čega je odlučeno kao pod IV. izreke.

42. Sukladno čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao pod V. izreke.

U Osijeku, 28. ožujka 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Punomoćniku tuženika