REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-6263/2024-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Stipanka Mandac, odvjetnica u Zagrebu, Miramarska cesta 31, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice te z. punomoćnika tuženika JH odvjetničkog vježbenika, 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb isplatiti tužitelju SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.598,80 € sa zateznim kamatama tekućim na iznos :

- 8,11 € od 1.12.2007. do isplate,

- 8,06 € od 1.1.2008. do isplate,

- 8,46 € od 1.2.2008. do isplate,

- 11,42 € od 1.3.2008. do isplate,

- 16,52 € od 1.4.2008. do isplate,

- 8,86 € od 1.5.2008. do isplate,

- 12,31 € od 1.6.2008. do isplate,

- 13,78 € od 1.7.2008. do isplate,

- 12,24 € od 1.8.2008. do isplate,

- 12,24 € od 1.9.2008. do isplate,

- 12,38 € od 1.10.2008. do isplate,

- 36,72 € od 1.11.2008. do isplate,

- 20,03 € od 1.12.2008. do isplate,

- 41,26 € od 1.1.2009. do isplate,

- 44,52 € od 1.2.2009. do isplate,

- 46,00 € od 1.3.2009. do isplate,

- 49,13 € od 1.4.2009. do isplate,

- 49,93 € od 1.5.2009. do isplate,

- 43,58 € od 1.6.2009. do isplate,

- 38,91 € od 1.7.2009. do isplate,

- 40,15 € od 1.8.2009. do isplate,

- 42,62 € od 1.9.2009. do isplate,

- 42,40 € od 1.10.2009. do isplate,

- 39,91 € od 1.11.2009. do isplate,

- 44,58 € od 1.12.2009. do isplate,

- 48,33 € od 1.1.2010. do isplate,

- 53,66 € od 1.2.2010. do isplate,

- 52,44 € od 1.3.2010. do isplate,

- 59,67 € od 1.4.2010. do isplate,

- 58,29 € od 1.5.2010. do isplate,

- 60,97 € od 1.6.2010. do isplate,

- 84,12 € od 1.7.2010. do isplate,

- 79,35 € od 1.8.2010. do isplate,

- 93,91 € od 1.9.2010. do isplate,

- 88,88 € od 1.10.2010. do isplate,

- 80,79 € od 1.11.2010. do isplate,

- 97,86 € od 1.12.2010. do isplate,

-119,57 € od 1.1.2011. do isplate,

- 96,57 € od 1.2.2011. do isplate,

-101,87 € od 1.3.2011. do isplate,

- 95,13 € od 1.4.2011. do isplate,

- 96,34 € od 1.5.2011. do isplate,

-124,90 € od 1.6.2011. do isplate,

-127,68 € od 1.7.2011. do isplate,

-151,53 € od 1.8.2011. do isplate,

-139,28 € od 1.9.2011. do isplate,

-125,87 € od 1.10.2011. do isplate,

-124,42 € od 1.11.2011. do isplate,

-123,40 € od 1.12.2011. do isplate,

-129,80 € od 1.1.2012. do isplate,

-135,37 € od 1.2.2012. do isplate,

-136,12 € od 1.3.2012. do isplate,

-132,26 € od 1.4.2012. do isplate,

-134,86 € od 1.5.2012. do isplate,

-136,65 € od 1.6.2012. do isplate,

-133,65 € od 1.7.2012. do isplate,

-134,43 € od 1.8.2012. do isplate,

-132,19 € od 1.9.2012. do isplate,

-127,33 € od 1.10.2012. do isplate,

-132,51 € od 1.11.2012. do isplate,

-135,00 € od 1.12.2012. do isplate,

-133,26 € od 1.1.2013. do isplate,

-123,48 € od 1.2.2013. do isplate,

-131,79 € od 1.3.2013. do isplate,

-132,51 € od 1.4.2013. do isplate,

-129,26 € od 1.5.2013. do isplate,

-119,13 € od 1.6.2013. do isplate,

-118,88 € od 1.7.2013. do isplate,

-121,37 € od 1.8.2013. do ispate, sve po stopi iz čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne Novine" 153/04) za razdoblje do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb naknaditi tužitelju SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 2.860,11 € sa zateznom kamatom tekućom od 28.3.2025. do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69 za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 7.6.2019. navodi da je s tuženikom, kao kreditorom, sklopio 23. 4. 2007. ugovor o kreditu u iznosu 31.583,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz rok otplate 75 mjeseci i kamate od 5,20% koje se obračunavaju mjesečno od dana stavljanja kredita u otplatu i uključene su u anuitete, da je tuženik tijekom otplate kredita u više navrata jednostrano mijenjao kamate i posljedično tome mijenjao se mjesečni anuitet te da su odredbe tog ugovora o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli ništetne odnosno nepoštene, slijedom čega smatra da mu pripada pravo tražiti sve što je preplatio zbog djelomične ništetnosti ugovora odnosno korist koju je tuženik stekao bez osnove i stoga predlaže, pozivom na odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. broj:P- 1401/12, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13.6.2014. broj:Pž- 7129/13 i 14.6.2018. broj: Pž-6632/17 te Vrhovnog suda Republike Hrvatske 9.4.2015. broj:Revt-249/14 i 19.3.2019. broj:Rev-1172/18 te čl.81, čl.82. i čl.90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine"93/03), čl.96-97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 70/09, 89/09, 133/09), čl.1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), čl.502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP) i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine“ 41/14, 110/15, 14/19; dalje:ZZP), donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da mu isplati iznos od 42.039,56 kn sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos od njegova dospijeća do isplate, pobliže opisano u samom zahtjevu.

1.1. U tijeku postupka tužitelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20.3.2018. broj:Rev-2245/17 i 3.9.2019. broj:Rev-2221/18 te čl.328., čl.323. i čl.241. ZOO-a i konačno postavljenim zahtjevom predlaže odlučiti kao u stavku I. izreke presude.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te u bitnom navodi da se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pružila na općenitoj razini i nisu izvođeni dokazi na odlučne okolnosti, slijedom čega da je tužitelj u predmetnoj parnici dužan dokazati nepoštenost odnosno ništetnost određenih ugovornih odredaba i da mu iste nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da se nije pojedinačno pregovaralo i da je došlo do znatne neravnoteže u ugovornim pravima i obvezama na njegovu štetu, da je potrebno ispitati i savjesnost postupanja tužitelja te udovoljava li njegovo postupanje zahtjevima koji se postavljaju za zaštitu potrošača imajući u vidu pojam "prosječnog potrošača", da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj stopi bile jasne, razumljive i lako uočljive, što proizlazi i iz činjenice da je predmetni ugovor solemniziran od strane javnog bilježnika, dakle, radilo se o stvarnoj ugovornoj volji stranaka, da se u konkretnom slučaju i pojedinačno pregovaralo o valutnoj klauzuli jer je tužitelj imao mogućnost odabira između više valuta te da je predmetni ugovor zaključen radi kupnje vozila, a odluke na koje se tužitelj poziva nije moguće primijeniti na autokredite. Također ističe i prigovor zastare.

2.1. U tijeku postupka tuženik se protivi preinaci tužbe prema podnesku od 8.10.2020., ističe prigovor zastare u odnosu na preinačenu tužbu ukoliko sud takvu preinaku dopusti i navodi da je on u svemu postupao u skladu s propisima koji reguliraju njegovo poslovanje te da je ugovor ispunjen i stoga se ništetnost ne može isticati ako se radi o zabrani manjeg značaja.

3. U odnosu na protivljenje tuženika preinaci tužbe prema sadržaju podneska od 8.10.2020. napominje se da je taj zahtjev postavljen nakon nalaza i mišljenja vještaka, slijedom čega se radi o situaciji iz čl.190.st.2. ZPP-a i stoga je preinaka dopuštena.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u prijepis knjigovodstvene kartice, obavijest tuženika o promjeni kamatne stope i otplati kredita, ugovor o trajnom nalogu, otplatni plan, ugovor o kreditu od 23.4.2007., potvrdu javnog bilježnika, zahtjev za kredit i promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima te proveo vještačenje po vještaku Jadranki Sabljak.

4.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je tuženik u ponudi imao kredite u CHF/EUR/KN za kupnju automobila u akcijskom razdoblju 1.4. do 30.6.2007., iz koje ponude proizlazi da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite vezane uz CHF,

-da je tužitelj podnio zahtjev za kredit radi kupnje vozila s valutnom klauzulom u CHF,

-da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora zaključen 23.4.2007. ugovor o kreditu s namjenom kupnje vozila (čl.6.), u kunskoj protuvrijednosti 31.583,90 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 5,20 % (čl.2.) i rok otplate kredita 75 mjeseca (čl.4.) u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu (čl.7.),

-da je javni bilježnik Marija Baković 26.4.2007. potvrdila da je tužitelju gore navedeni ugovor pročitan i upozoren je da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

-da je tužitelj 7.5.2007. otvorio trajni nalog radi otplate kredita,

- da je tuženik dopisima od 19.11.2007., 14.5.2008., 1.2.2009. i 26.1.2011. obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope,

-da su u otplatnom planu i knjigovodstvenoj kartici precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope,

-da je tuženik 2.8.2013. izdao tužitelju potvrdu u pravcu da je kredit 31.7.2013. u cijelosti otplaćen.

7. U odnosu na prigovor tuženika da je sporni ugovor o kreditu zaključen radi kupnje vozila, a da odluke na koje se tužitelj poziva nije moguće primijeniti na autokredite valja napomenuti da autokrediti nisu isključeni iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

8. U odnosu pak na stajalište tuženika da se zaštita, u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača na koji se tužitelj poziva, pružala na apstraktnoj, općenitoj razini i u istom se nisu izvodili dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe ugovora nepoštene, a da u predmetnoj parnici tužitelj treba dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da se nije pojedinačno pregovaralo, valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, konkretno ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženice (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018), pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4.7.2013. broj:P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13.6.2014. i Pž-6632/17 od 14.6.2018.odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9.4.2015. i Rev-2221/18 od 3.9.2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8.1. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice to se ukazalo izlišnim izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF.

8.2. Međutim, iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-5458/2021 od 30.6.2022. proizlazi da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

8.3. Tuženik je na odlučne okolnosti predložio da se sasluša njegova djelatnica DH, od kojeg je prijedloga tijekom postupka odustao.

8.4. Nadalje, iz iskaza tužitelja, prihvaćenog u bitnom kao neposredno uvjerljiv, iskren i suglasan s dokumentacijom u koju je izvršen uvid, proizlazi da je kod tuženika imao tekući račun i u dobroj vjeri došao radi kredita, da mu je ponuđen CHF i on je to prihvatio, da mu nije dana projekcija tečaja CHF, usporedba s nečim drugim, nisu objašnjeni rizici, kao niti o čemu ovisi promjena kamatne stope i nije imao mogućnost utjecaja na odredbe ugovora, da nema stručnih financijskih znanja odnosno znanja iz područja bankarstva, da je kredit podignut i iskorišten za kupnju automobile, a isti je upotrijebljen za osobne svrhe, da mu je rata narasla za otprilike 1/4-1/2 dijela plaće i da je znao da to može biti ne bi kredit podigao te da je kredit otplaćivao trajnim nalogom svog računa.

8.5. S obzirom na prihvaćeni iskaz i dokumentaciju u koju je izvršen uvid sud nalazi da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi.

8.6. Slijedom navedenog za zaključiti je da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog među strankama 23.4.2007. u istom dijelu, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03), čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29), čl. 3-4., čl. 269., čl.272. i čl.323. ZOO-a te čl.502.a i c ZPP-a.

9. U odnosu na osporavanje tužitelju statusa potrošača ističe se da taj status jasno proizlazi dokumentacije u koju je izvršen uvid te prihvaćenog iskaza tužitelja, slijedom čega je upravo na tuženiku teret dokaza o tome da tužitelj eventualno ne bi imao status potrošača (tako i Rev-18/18-2), što tuženik nije uspio dokazati.

10. Također valja napomenuti da okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni ugovor o kreditu solemniziran i da je ispunjen - sama po sebi ne otklanja primjenu gore navedenih propisa niti utječe na pravo tužitelja zatražiti zaštitu u smislu čl.1111.st.1. i čl.1115. ZOO-a u vezi s čl.323.st.1.ZOO-a, a kako se radi o povredi u pravcu ništetnosti odredaba koje su bitan element ugovora - cijena i kamata - to nema mjesta niti zaključku, kako to tuženik smatra, da bi se radilo o povredi manjeg značaja.

11. U odnosu pak na visinu zahtjeva ističe se da iz nalaza i mišljenja vještaka, prihvaćenog u potpunosti jer je izrađen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, kao relevantno proizlazi da razlika uplata s osnove promjene kamatne stope iznosi 9.070,24 kn, dok razlika uplata s osnove valutne klauzule iznosi 33.113,90 kn – sveukupno 42.184,14 kn, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi s plaćanja pobliže navedeni u tablici na l.180-184. spisa (stupci p,r,s i m).

11.1. Kod toga posebno valja napomenuti da su irelevantni prigovori koje tuženik ističe na nalaz i mišljenje – da je vještak naveo samo one anuitete za koje je utvrdio preplatu odnosno one kod kojih je tečaj bio viši od onog na dan isplate, da se tim nalazom kreditni odnos svodi na kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom odnosno jednostranu valutnu klauzulu u CHF te da nije utvrđeno jesu li promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika bile opravdane. Naime, vještak je nalaz i mišljenje izradio u skladu s danim mu zadatkom, pa kako je prigovor tuženika o svrsi vještačenja primarno pravne naravi, to se ponovno upućuje na činjenicu da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno na sve okolnosti pobliže izložene u toč.8. do 8.6. obrazloženja presude.

11.2. Također se ističe da u konkretnom slučaju nema mjesta uračunavanju tzv. negativne razlike u konačan iznos. Naime, promjenom tečaja ili kamatne stope na niže od početnog u svakom slučaju nije došlo do povrede interesa potrošača, pa kako tuženik niti ne ulazi u kategoriju potrošača, a isto tako nije narušena niti ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka u tom smislu i tužitelj eventualnim plaćanjem manjeg anuiteta zbog nižeg tečaja ili kamatne stope od početnog nije ništa primio / stekao, to nema tražbine tuženika prema tužitelju, a time niti mjesta uračunavanju tzv. negativne razlike u konačan iznos.

11.3. U gore navedenom smislu ukazuje se i na odluku C-140/22, SM, KM protiv mBank, presuda Suda EU od 7.12.2023., koja isključuje mogućnost umanjenja naknade koju potrošač zahtijeva za protuvrijednost kamata na glavnicu koje bi kreditna institucija primila da je ugovor ostao na snazi jer je to protivno Direktivi 93/13, koje tumačenje je primjenjivo i u slučaju tzv. negativne razlike po pitanju nižeg tečaja od početnog, a isto se tako ukazuje i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18.12.2023. broj:Rev-549/23.

12. Po pitanju prigovora zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.1.2020. odnosno 31.1.2022.).

12.1. S tim u svezi napominje se da je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela teći 13.6.2014. po pitanju promjenjive kamatne stope odnosno 14.6.2018. po pitanju valutne klauzule vezne uz CHF, pa kako je tužitelj tužbu podnio 7.6.2019. to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

12.2. Također se napominje da se iznos stečen bez osnove / šteta ima promatrati u svojoj ukupnosti, a ne pojedinim iznosima od kojih se glavnica sastoji i stoga u odnosu na preinaku tužbe povišenjem zahtjeva nema mjesta isticanju niti računanju zastare po tim dijelovima. U konkretnom je slučaju odlučan datum podnošenja tužbe jer je za nastup zastare bitan identitet tužbenog zahtjeva koji je određen činjeničnom osnovom, pa kako je preinakom tužbe u vidu povišenja zahtjeva nakon provedenog vještačenja temeljem iste činjenične osnove zatražena isplata određenog iznosa, to nema mjesta zaključku da bi se promijenila istovjetnost zahtjeva (tako i Županijski sud u Zagrebu, Gž-1971/22 od 3. siječnja 2022.), pa je neosnovan i taj prigovor zastare po pitanju iznosa koji se traži povišenjem zahtjeva.

13. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da razlika uplata s osnove promjene kamatne stope i valutne klauzule iznosi 42.184,14 kn / 5.598,80 €, pri čemu su pojedini mjesečni iznosi s plaćanja pobliže navedeni u tablici na l.180-184. spisa (stupci p,r,s i m), to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku I. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a u vezi s Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/2022.) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450.

14. Tužitelj je imao troškove postupka odmjerene u skladu s vrijednosti predmeta spora te Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podnesaka od 21.2.2020., 26.2.2020., 8.10.2020. i 3.3.2021. te pristup na ročišta 12.3.2020.,18.3.2021. i 12.2.2025. po 200,00 € (Tbr.8/1 i 9/1), za sastav podnesaka od 8.7.2020., 9.9.2020. i 8.11.2024. iznos od 100,00 € (Tbr.8/3), uz pdv u iznosu 475,00 €, trošak vještačenja u iznosu 331,81 € i trošak sudske pristoje na tužbu u iznosu 102,20 € i presudu u iznosu 51,10 € - sveukupno 2.860,11 €, uz pripadajuću zateznu kamatu temeljem čl. 29.st.2. ZOO i čl.151.st.3. ZPP-a.

14.1. Tužitelju nije priznat trošak ročišta radi objave presude temeljem čl.155.st.1. u vezi s čl. 335.st.9-10. ZPP-a. Naime, ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje sud presudu ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, a stranka ovjereni prijepis iste može naknadno preuzeti u sudskoj zgradi, iz čega proizlazi da je presuda stranci dostupna putem interneta istoga dana kada se održava ročište radi objave presude i njezin dolazak na to ročište, a time i trošak, nije potreban za vođenje parnice. Posebno se napominje da okolnost što je odredbom Tbr.9/3 OT-a propisano pravo na nagradu za ročište na kojem se presuda objavljuje ne otklanja primjenu čl.155.st.1. ZPP-a.

14.2. Tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka jer je tužitelj u konačnici u cijelosti uspio u parnici.

U Zagrebu, 28. ožujka 2025.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u Vukovaru.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika