Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-765/2023-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Korneliji Krizmanić odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Magazinska cesta 69, Zagreb zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay&Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti i dr., nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 4. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja u zamjeni Hrvoja Jovića odvjetnika iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika u zamjeni Hrvojke Čolaković odvjetnice iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 198-50-4106240 od 18.05.2007. godine u dijelu u kojem se navodi da su redovna kamatna stopa i redovna kamatna stopa po dospijeću promjenjive u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, a koji ugovor je zaključen između tužitelja ČA kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 198-50-4106240 od 18.05.2007. godine u dijelu u kojem se navodi da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća, a koji ugovor je zaključen između tužitelja ČA kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime preplaćenih iznosa po osnovu valutne klauzule iznos od 1.363,41 €/10.272,63 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- na iznos od 1,47 €/11,10 kn od 31.08.2007.g. do isplate,

- na iznos od 1,18 €/8,88 kn od 30.11.2007.g. do isplate,

- na iznos od 1,81 €/13,60 kn od 31.01.2008.g. do isplate,

- na iznos od 1,55 €/11,70 kn od 29.02.2008.g. do isplate,

- na iznos od 3,88 €/29,24 kn od 31.03.2008.g. do isplate,

- na iznos od 1,70 €/12,78 kn od 30.04.2008.g. do isplate,

- na iznos od 1,16 €/8,72 kn od 31.05.2008.g. do isplate,

- na iznos od 0,97 €/7,28 kn od 30.06.2008.g. do isplate,

- na iznos od 0,11 €/0,84 kn od 31.07.2008.g. do isplate,

- na iznos od 1,07 €/8,09 kn od 30.09.2008.g. do isplate,

- na iznos od 10,73 €/80,83 kn od 31.10.2008.g. do isplate,

- na iznos od 3,91 €/29,44 kn od 30.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 7,38 €/55,60 kn od 31.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 9,27 €/69,82 kn od 31.01.2009.g. do isplate,

- na iznos od 11,87 €/89,40 kn od 28.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 9,18 €/69,15 kn od 31.03.2009.g. do isplate,

- na iznos od 9,90 €/74,61 kn od 30.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 7,81 €/58,85 kn od 31.05.2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,38 €/63,15 kn od 30.06.2009.g. do isplate,

- na iznos od 7,62 €/57,43 kn od 31.07.2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,02 €/60,41 kn od 31.08.2009.g. do isplate,

- na iznos od 7,84 €/59,04 kn od 30.09.2009.g. do isplate,

- na iznos od 6,89 €/51,93 kn od 31.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,45 €/63,63 kn od 30.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 8,75 €/65,93 kn od 31.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 10,75 €/81,01 kn od 31.01.2010.g. do isplate,

- na iznos od 11,18 €/84,22 kn od 28.02.2010.g. do isplate,

- na iznos od 13,11 €/98,78 kn od 31.03.2010.g. do isplate,

- na iznos od 12,89 €/97,13 kn od 30.04.2010.g. do isplate,

- na iznos od 14,36 €/108,19 kn od 31.05.2010.g. do isplate,

- na iznos od 20,22 €/152,34 kn od 30.06.2010.g. do isplate,

- na iznos od 17,18 €/129,41 kn od 31.07.2010.g. do isplate,

- na iznos od 23,68 €/178,45 kn od 31.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 21,88 €/164,83 kn od 30.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 19,07 €/143,70 kn od 31.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 24,25 €/182,70 kn od 30.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 30,33 €/228,51 kn od 31.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 26,53 €/199,91 kn od 31.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 27,68 €/208,59 kn od 28.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 25,69 €/193,57 kn od 31.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 25,36 €/191,04 kn od 30.04.2011.g. do isplate,

- na iznos od 34,54 €/260,22 kn od 31.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 35,38 €/266,59 kn od 30.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 40,66 €/306,37 kn od 31.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 38,88 €/292,94 kn od 31.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 34,40 €/259,20 kn od 30.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 34,11 €/257,01 kn od 31.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 33,80 €/254,68 kn od 30.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 34,96 €/263,38 kn od 31.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 36,95 €/278,39 kn od 31.01.2012.g. do isplate,

- na iznos od 37,65 €/283,71 kn od 29.02.2012.g. do isplate,

- na iznos od 36,36 €/273,96 kn od 31.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 36,41 €/274,36 kn od 30.04.2012.g. do isplate,

- na iznos od 37,79 €/284,73 kn od 31.05.2012.g. do isplate,

- na iznos od 37,26 €/280,78 kn od 30.06.2012.g. do isplate,

- na iznos od 36,58 €/275,64 kn od 31.07.2012.g. do isplate,

- na iznos od 36,42 €/274,39 kn od 31.08.2012.g. do isplate,

- na iznos od 34,99 €/263,60 kn od 30.09.2012.g. do isplate,

- na iznos od 36,49 €/274,95 kn od 31.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 37,34 €/281,34 kn od 30.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 36,51 €/275,07 kn od 31.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 34,13 €/257,17 kn od 31.01.2013.g. do isplate,

- na iznos od 34,79 €/262,11 kn od 28.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 36,01 €/271,32 kn od 31.03.2013.g. do isplate,

- na iznos od 35,65 €/268,63 kn od 30.04.2013.g. do isplate,

- na iznos od 33,67 €/253,71 kn od 31.05.2013.g. do isplate,

sve po kamatnoj stopi u visini od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. g., a nadalje u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., te nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.986,43 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

V. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 128,57 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženik dana 18. svibnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj: 198-50-4106240, a temeljem kojeg Ugovora o kreditu je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 8.908,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora uz odgovoren rok otplate od 72 mjeseca. Tijekom razdoblja otplate kredita i to kako radi podizanja kamatne stope, a isto tako i radi povišenja tečaja CHF u odnosu na HRK, povećavao se mjesečni iznos anuiteta.

2. Tužitelj nadalje navodi da je u članku 2. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,55% godišnje, a koja kamata se mijenjala u skladu sa jednostranim odlukama tuženika. Tužitelj se nadalje u tužbi poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014., a kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., kojom je između ostalih utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna, te da je ista presuda potvrđena i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14, od 9. travnja 2015. Tužitelj također u tužbi navodi da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena i valutna klauzula, te da je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018., potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da je i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

3. S obzirom na tako utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope, kao i odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula, tužitelj smatra da mu je tuženik sukladno odredbi čl. 323. a u svezi s čl. 1111., 1115. i 1046. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora. Po tužitelju je posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, to da iste anuliraju izmjene anuiteta bilo po osnovi povišenja kamata, bilo po osnovi povišenja tečaja, odnosno da se ima uzeti da je početno ugovoreni anuitet izračun u kunama nepromjenjiva stavka otplatnog plana, odnosno da je početno ugovoreni anuitet plaćen po tečaju CHF na dan korištenja kredita pomnožen zbrojem plaćenih anuiteta upravo onaj iznos kojeg je tužitelj bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio je preplata koju mu je banka dužna vratiti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. Kraj svega naprijed navedenog, tužitelj najprije zahtijeva po deklaratornom zahtjevu da se utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu i to u dijelu kojim se regulira plaćanje kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora, te kojim se regulira način promjene kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Po podnesenoj tužbi tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 14.728,92 kn, a budući da tužitelj ne raspolaže potrebnom dokumentacijom i Odlukama tuženika o promjenama kamatne stope, to predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kako bi se utvrdila visina dugovanja tuženika prema tužitelju, a po provedenom vještačenju tužitelj se obvezuje specificirati tužbeni zahtjev.

5. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 9. veljače 2023. na način da je zahtijevao da mu tuženik isplati ukupan novčani iznos od 1.630,83 eur / 12.287,50 kn od čega se iznos od 267,42 eur / 2.014,87 kn odnosi na preplaćene anuitete zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a iznos od 1.363,41 eur / 10.272,63 kn na preplaćene iznose zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos počev od zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve do konačne otplate kredita.

6. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer je čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno u konkretnom slučaju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zbog čega je predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu. U pogledu tvrdnji tužitelja da bi bile ništetne odredbe o načinu promjene kamatnih stopa i valutnoj klauzuli tuženik se istome također protivi smatrajući da su kriteriji promjena kamatnih stopa utvrđeni u Pravilnicima o obračunu kamata i naknada, a koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, te kao takvi obvezuju ugovorne strane. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u članku 9. predmetnog Ugovora. Nadalje, navodi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, te ista nije u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tuženik nadalje navodi kako je tužitelj mogao zaključiti ugovor u kunama ili eurima, tako da ugovor za tužitelja nije bio tzv. uzmi ili ostavi. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja. Tuženik predlaže da sud odbije zahtjev tužitelja te ga obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

7. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio te je donio rješenje broj: 3 P-309/20 od 11. ožujka 2021. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika viši sud, Županijski sud u Puli-Pola svojom odlukom broj: Gž-405/2021- 2 od 9. travnja 2021. odbio te potvrdio rješenje ovoga suda od 11. ožujka 2021.

8. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u priloženu presliku ugovora o kreditu broj: 198-50-4106240 od 16. svibnja 2007., uvid u priloženi otplatni plan u svezi otplate kredita, uvid u informativni izračun efektivne kamatne stope od 16. svibnja 2007., uvid u otplatnu tablicu, prijepis knjigovodstvene kartice u svezi otplate predmetnog ugovora o kreditu, provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Tonki Vulić dipl.oec. iz Osijeka uz dopunu nalaza vještaka.

9. Po provedenom dokaznom postupku, ovaj sud je donio presudu broj 3 P- 309/2020-44 od 16. svibnja 2023. kojom je u usvojen deklratorni tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnom odredbe članka 2. Ugovora o kreditu, koja se odnosi na ugovorenu kamatnu stopu i članka 7. Ugovora u dijelu u kojem je navedeno da se kredit otplaćuje po tečaju kreditora za CHF, uz obvezu tuženika da tužitelju na ime preplaćenog iznosa po osnovu valutne klauzule isplati iznos od 1.363,41 euro/ 10.272,63 kune uz pripadajuće kamate tekuće od svakomjesečnog preplaćenog iznosa do isplate, uz obvezu naknade parničnog troška tužitelju u iznosu od 1.341,49 eura. Navedenom presudom tužitelj je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosio na isplatu iznosa od 267,42 eura/ 2.014,87 kuna na ime preplaćenih kamata, obzirom da je za ovo potraživanje nastupila zastara.

10. Protiv navedene prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu, a tužitelj je također uložio žalbu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva. Povodom uloženih žalbi viši sud, Županijski sud u Zagrebu, odbio je kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrdio presudu Općinskog suda u Vinkovcima broj P-309/2020-44 od 16. svibnja 2023. u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za povrat preplaćenog iznosa kamata u visini od 267,42 eura obzirom na osnovanost prigovora zastare. U preostalom dijelu prvostupanjska presuda ovoga suda bila je ukinuta i predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju odluke višeg suda ukazuje se da je bilo potrebno provesti dokaze predložene od strane tuženika, tj. dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke i javnog bilježnika na okolnosti obaviještenosti tužitelja o odredbama predmetnog potrošačkog ugovora, odnosno obaviještenosti o posljedicama i rizicima fluktuacije tečaja CHF. Stoga je uputa višega suda bila da je sud prvoga stupnja dužan saslušati tužitelja kao ugovornu stranu predmetnog ugovora.

11. U ponovljenom postupku pred ovim sudom tužitelj je i dalje ostao kod utuženog potraživanja, dok se tuženik i dalje u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom.

12. U skladu s uputom iz obrazloženja odluke višeg suda, ovaj sud je ponovno preispitao sve naprijed spomenute dokaze, a također je proveden i dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke. Sud nije proveo dokaz saslušanjem djelatnika tuženika ĆA, obzirom da je tuženik povukao ovaj dokazni prijedlog jer je djelatnik banke u međuvremenu preminuo. Sud je također odbio provođenje dokaza saslušanjem javnog bilježnika Bore Arambašića iz Vukovara koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu od 16. svibnja 2007., a sve to iz razloga jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike promjene tečaja CHF, koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je javni bilježnik solemnizirao, niti je on imao takve zakonske ovlasti sukladno odredbama Zakona o javnom bilježništvu.

13. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu broj: 198-50-4106240 od 16. svibnja 2007. nesporno je utvrđeno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu, temeljem kojeg ugovora je tuženik kao kreditor stavio tužitelju kao korisniku kredita na raspolaganje novčani iznos od 8.908,59 CHF, s tim da se isti kredit isplaćivao u kunskoj protuvrijednosti prema kreditorovom srednjem tečaju važećem za valutu ugovora, te da je kredit zaključen na rok otplate od 72 mjeseca, da je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, a da je ona na dan zaključenja ugovora iznosila 5,55%, s tim da je člankom 2. točka 1. istog Ugovora o kreditu ugovoreno da se tako promjenjiva kamatna stopa utvrđuje Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nesporno je nadalje, i to uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice po zaključenom Ugovoru o kreditu da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala.

14. Uvidom u knjigovodstvenu karticu nesporno je utvrđeno da je prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,55% godišnje, koja je ugovorena prilikom zaključenja Ugovora o kreditu, mjesečni anuitet za otplatu predmetnog kredita iznosio 145,76 CHF u kunskoj protuvrijednosti, te da se zbog mijenjanja stope ugovorene kamate i visine tečaja tijekom vremena mijenjao iznos anuiteta koji je tužitelj bio u obvezi plaćati.

15. Nadalje, nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj: Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.

16. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., i to točkom 1., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16.1. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž 6632/17 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u predmetnu poslovni broj: Rev 2221/18, od 3. rujna 2019.

17. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenoga Ugovora o kreditu, i to konkretno dio članaka 2. i 7., a kojima je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, te u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te u dijelu da se na sve ono što nije regulirano Ugovorom o kreditu primjenjuju Opći akti kreditora sa svim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu. Sporno je nadalje da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika.

17.1. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje u tekstu ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 18. srpnja 2007. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

17.2. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u naprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.

17.3. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe. Analizirajući spornu odredbu članka 2. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača.

17.4. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredit. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

17.5. Ovako formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku skladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 2. i 7. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.

18. Upravo zbog toga razloga stajalište suda je da je ista odredba članaka 2. i 7. Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega je ista i ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03. Identično materijalno pravo potrebno je primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu.

19. Nesporno je da je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 84. ZZP/03, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.

19.1. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda broj: P-141/12, od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.

20. Kraj navedenog nedvojbeno je da su ništetne odredbe i to članka 2. i članka 7. Ugovora o kreditu, a kojim se odobrava tužitelju kredit u iznosu od 8.908,59 CHF, odnosno u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, te u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja.

21. Nesporno je da prema odredbi čl. 295. Zakona o obveznim odnosima Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora, ali je isto tako i odredbom čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima određeno da su ništetne odredbe Općih uvjeta ugovora koje je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora. S obzirom na vrijeme i datum sastavljanja istih Općih uvjeta poslovanja i Pravilnika o kamatama i naknadama nesporno je da su isti bili predmet razmatranja i u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, te da postojanje istih Općih uvjeta nije utjecalo na donošenje odluke u odnosu na tuženika kada je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne odredbe u pogledu načina mijenjanja ugovorene kamate. Nadalje, u odnosu na dio ugovora o kreditu a kojim je ugovorena valutna klauzula na način da tužitelj kredit otplaćuje u CHF izražen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne primjenjujući identično materijalno pravo iz istih razloga, kao i u odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

22. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

22.1. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj: Rev 3142/18, od 19. ožujka 2019. Iz iste revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača, te je upravo iz tog razloga i odbijen dokazni prijedlog tuženika da se u ovom postupku saslušava tužitelj kao stranka, te djelatnik banke i javni bilježnik.

23. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora. Kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je u trenutku zaključenja ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 5,55% te kako je tijekom postupka utvrđeno da su ništetne odredbe u pogledu načina promjene kamatne stope, koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu vršene jednostrano od strane tuženika, zbog čega tužitelj ima pravo na povrat neosnovano naplaćenih iznosa zbog takvog načina jednostrane promjene kamatne stope. Naime, nesporno je da je redovna kamatna stopa jedan od bitnih elemenata ugovora o kreditu, te da ista predstavlja objekt ugovorne obveze. Po ocjeni suda, način promjene ugovorene promjenjive kamatne stope utvrđen je ništetnim, te je stav suda da je za utvrđivanje visine naknade koja pripada tužitelju nužno primijeniti jedinu kamatnu stopu koja je ugovorom o kreditu određena, a to je ugovorena kamatna stopa od 5,55%.

24. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tonki Vulić dipl. oec. iz Osijeka. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenoga vještaka vidljivo je da je u razdoblju od isplate kredita tužitelju pa sve do konačne otplate kredita tuženik mijenjao visinu kamatne stope i to na način da je sa početno ugovorene kamatne stope od 5,55% godišnje u jednom razdoblju kamatna stopa povišena na čak 7,75 % godišnje, te da se isto tako značajno mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu. Zaključno je mišljenje vještaka da je tužitelj temeljem promjene kamatnih stopa preplatio kredit i to za ukupni iznos od 267,42 eur / 2.014,87 kn, dok preplata s osnove tečajne razlike iznosi 1.363,41 eur / 10.272,63 kn, pri čemu je vještak iste iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog pojedinoga anuiteta. Vještak je u svom nalazu i mišljenju i to utvrđujući preplatu temeljem promjene tečaja utvrdio i iznose koje je tužitelj manje platio, a sve zbog primjene tečaja koji je bio niži od početno ugovorenog, te je prikazujući sveukupni iznos preplata uzeo u obzir negativne iznose tj. iznose koje je tužitelj manje platio zbog tečajne razlike koja je išla njemu u korist. Tako je vještak utvrdio da tzv. negativna razlika zbog promjene tečaja CHF u odnosu na početno ugovoreni tečaj za cijelo razdoblje otplate kredita iznosi 25,45 kn.

24.1. Vještak je iskazao sve preplaćene iznose i u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (7,53450) sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj počev od 1. siječnja 2023. (Narodne novine broj:57/22 i 88/22).

25. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je svoj tužbeni zahtjev postavio sukladno istome nalazu potražujući po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 9. veljače 2023. preplaćene svakomjesečne iznose po osnovi jednostrane promjene kamatne stope u visini od 267,42 eur / 2.014,87 kn, kao i preplaćeni iznos od 1.363,41 eur / 10.272,63 kn zbog promjene tečaja, uz zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća izvršenog plaćanja pojedinog anuiteta pa do isplate.

26. Tuženik nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka, međutim prigovara nalazu iz razloga što je isti izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom i fiksnim tečajem valute CHF. Primjedbe tuženika iznesene na nalaz vještaka sud smatra paušalnim, bez davanja pravno valjanog obrazloženja za svoj prigovor.

27. Kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je u trenutku zaključenja ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 5,55%, te kako je tijekom postupka utvrđeno da su ništetne odredbe u pogledu načina promjene kamatne stope koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu vršene jednostrano od strane tuženika, to tužitelju pripada pravo na isticanje deklaratornog tužbenog zahtjeva u pogledu utvrđenja ništetnosti odredbi članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.

28. Po mišljenju ovoga suda bez obzira na činjenicu što je ništetnost odredbi u pogledu jednostrane promjene kamatne stope utvrđena već u postupku koji se vodio radi kolektivne zaštite potrošača, tužitelj ima pravni interes u individualno podnesenoj tužbi isticati deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu. Ovo iz razloga što je tuženik već u odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka osporavao osnovanost deklaratornog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti. Stoga je sud usvojio deklaratorni dio tužbenog zahtjeva tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenu kamatne stope.

29. Nesporno je nadalje da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 141/12 od 4. srpnja 2013. i to točkom 1. utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, te da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ova presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., a obzirom na pravomoćno utvrđenje u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule te petogodišnji zastarni rok, to je evidentno da taj rok nije protekao za podnošenje tužbe i potraživanje preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja, tako da se tužba i restitucijski zahtjev za preplaćeni tečaj i pripadajuće zakonske zatezne kamate može podnijeti sve do 14. lipnja 2023. Kako je tužitelj tužbu ovome sudu podnio 18. rujna 2020., to je evidentno da je ista podnesena prije proteka roka za restitucijski zahtjev za preplaćeni tečaj, te je neosnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika.

30. Isto tako, neosnovan je i prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača. Prema odredbi članka 5. st. 1. toč. 15. ZZP-a (NN 97/03, i svim kasnijim izmjenama istog zakona) određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Ugovor o kreditu tužitelj je sklopio kao fizička osoba i kredit mu je odobren kao namjenski za kupnju osobnog vozila. Naime, tužitelj je kupio osobno vozilo za vlastite potrebe, a kupovinu vozila je obavio u auto kući "Autocentar Cerić" d.o.o. u Vinkovcima.

31. Iz ugovora o kreditu i dokumentacije priložene u spisu proizlazi da je kao korisnik kredita naveden upravo tužitelj, kao i da je upravo tužitelj taj koji je u poslovnim knjigama tuženika i cjelokupnoj dokumentaciji naveden kao korisnik kredita, te da su sve uplate po predmetnoj partiji kredita knjižene upravo u korist tužitelja kao korisnika kredita, tako da je neupitna aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje ove tužbe.

32. Na sve sporne okolnosti sud je saslušao tužitelja u svojstvu stranke, a iz njegovog iskaza jasno proizlazi da isti u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije imao saznanja o mogućim promjenama anuiteta kredita vezanim uz valutnu klauzulu u CHF, a niti saznanja u svezi načina promjene kamatnih stopa od strane banke. Naime, od strane djelatnika tuženika predan mu je tipski, od tuženika unaprijed sastavljen ugovor koji je mogao prihvatiti ili ne, a prilikom pregovaranja i sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije bio upozoren na rizike ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu u CHF. Prije potpisivanja ugovora o kreditu tužitelj je pročitao ugovor, međutim kao laiku mu nisu bile jasne sve odredbe ugovora vezane za valutnu klauzulu u CHF. Od strane djelatnika banke nije bio upozoren na tzv. tečajni rizik, a takvo upozorenje nije dobio niti od strane javnog bilježnika kod kojeg je izvršena ovjera potpisa na ugovoru o kreditu.

33. Obzirom da je provedenim knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj sveukupno preplatio zbog promjene tečaja iznos od 1.363,41 eura/ 10.272,63 kn koliko to tužitelj i potražuje u podnesku od 9. veljače 2023., to je ovaj iznos sud tužitelju dosudio, zajedno sa kamatama kako je to tužitelj i potraživao tekućim od konca mjeseca u odnosu na mjesec u kojem je pretplaćen određeni iznos, po stopi kamate propisanoj čl. 29. st. 2 ZOO-a, a temeljem odredbe članka 1115. ZOOa.

34. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku u svezi sa odredbom članka 158. stavak 1 ZPP-a. Tužitelj je prvotno tužbom potraživao iznos od 14.728,92 kn/ 1.954,86 eura, a tijekom postupka smanjio je svoj tužbeni zahtjev na iznos od 1.630,83 eura/ 12.287,50 kn nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja. Smanjenje tužbenoga zahtjeva smatra se povlačenjem tužbe, a tuženik po punomoćniku nije se protivio povlačenju tužbe, međutim zahtijevao je naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni dio zahtjeva.

36. U odnosu na prvotno utuženi iznos od 14.728,92 kn/ 1.954,86 eura te konačno dosuđeni iznos od 1.363,41 eura/ 10.272,63 kn proizlazi da je tužitelj uspio u ovome sporu u pogledu visine sa 69% tužbenog zahtjeva, a da je tuženik uspio u sporu u pogledu visine sa 31%. Međutim, kako je u odgovoru na tužbu tuženik osporavao i osnovu zahtjeva u cijelosti, to proizlazi da je u pogledu osnove tužitelj uspio sa 100%, odnosno da je uspjeh tužitelja u ovom postupku kako s obzirom na osnovu tako i na visinu 84,5% (100% + 69% : 2) iz čega proizlazi da je konačni uspjeh tuženika u ovome postupku 15,5%. Kada se od uspjeha tužitelja koji je u većoj mjeri uspio oduzme postotak uspjeha tuženika dolazi se do razlike od 69%.

36.1. Sukladno utvrđenom uspjehu tužitelja istome su priznati kao potrebni troškovi na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) i to: za sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastav pet obrazložena podneska i to od 29. 09. 2020., 08. 03. 2022., 29. 06. 2022., 26. 01. 2023. i 09. 02. 2023. = svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), sastav jednog neobrazloženog podneska od 08. 03. 2022. = 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3. OT), sastav odgovora na žalbu od 19. 11. 2020. i od 29. 03. 2021. = svaki po 100 bodova (Tbr. 10. toč. 4. OT), zastupanje na tri ročišta kod suda = svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), zastupanje na ročištu za objavu presude od 16. 05. 2023. i 28. 03. 2025. = svako ročište po 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. OT) koje radnje ukupno nose 1225 bodova što pomnoženo sa vrijednošću po 2,00 eura iznosi 2.450,00 eura (punomoćnik odvjetnik nije u sustavu PDV-a), a 69% od navedenog iznosa je 1.690,50 eura.

36.2. Tužitelju je priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura, a u skladu sa uspjehom od 69% tužitelju je dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 22,89 eura. Prema odredbi članka 155. ZPP-a tužitelju je u cijelosti priznat trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u visini od 265,45 eura, kao i trošak plaćene naknade banci za dostavu dokumentacije u iznosu od 7,59 eura, tako da je tužitelju sveukupno priznat i dosuđen trošak u visini od 1.986,43 eura.

37. Obzirom da je tuženik uspio u žalbenom postupku protiv ranije presude ovoga suda P-309/2020 od 16. svibnja 2023. sud je priznao i dosudio tuženiku, sukladno članku 155. ZPP-a trošak žalbenog postupka na ime sastava žalbe 62,21 euro (Tbr. 10. toč. 1. OT) uz 25% PDV-a, te trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u visni od 66,36 eura, tako da je tuženiku dosuđen trošak žalbenog postupka u visini od 128,57 eura.

38. Na dosuđeni iznos parničnog troška strankama je odobrena pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate u skladu sa odredbom članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

U Vinkovcima 28. ožujka 2025.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1.Odvjetnica Kornelija Krizmanić, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2.Odvjetničko društvo Kallay & Partneri d.o.o. Zagreb, Ilica 1A/III – punomoćnik tuženika