REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4098/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, zastupanog po punomoćniku Mariu Patači, odvjetniku u Zagrebu, Ivana Šibla 15, protiv tuženika ĐZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Matiji Bariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matana i partneri d.o.o. u Zagrebu, Amruševa 7, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, iznos od 108,05 eur zajedno sa zateznim kamatama, koje se obračunavaju od svakodobnog dospijeća pa do dana plaćanja sukladno stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koji se odnosi na ostale odnose i to:

− na iznos od 6,67 eur, računajući od 09.02.2023. godine pa do isplate, − na iznos od 15,40 eur, računajući od 25.07.2023. godine pa do isplate, − na iznos od 85,98 eur kamata se ne traži,

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate, na račun tužitelja IBAN:

[broj bankovnog računa], model HR00, pozivom na broj 81233177 - 2200282174,pod prijetnjom ovrhe, sve u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju HEP Elektra d.o.o., OIB 43965974818, da tuženiku ĐZ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 125,00 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pravna osoba ovlaštena za pružanje usluge opskrbe električnom energijom, obračunskih mjerenja potrošene električne energije te naplatu isporuke električne energije, dok je tuženik vlasnik i posjednik nekretnine koja se nalazi na adresi u [adresa] za koje obračunsko mjerno mjesto postoji nepodmireno potraživanje. Tvrdi da je tuženik kao vlasnik i posjednik nekretnine odnosno nasljednik iza pok. kupca VZ sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu te čl. 31. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom obvezan podmiriti dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu. Slijedom navedenog, predlaže da sud presudom naloži tuženiku da mu isplati iznos od 108,05 eur sa pripadajućim zateznim kamatama kao i da mu naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik osporava zahtjev u cijelosti te predlaže isti odbiti uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u račune, konto karticu, izvadak iz zemljišnih knjiga, ugovor o korištenju javne usluge i izvod iz poslovnih knjiga.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu pri čemu tužitelj tvrdi da je tuženik u utuženom razdoblju od 1. srpnja 2022. pa do 30. lipnja 2023. bio vlasnik i posjednik nekretnine u Zagrebu, na koju se odnosi obračunsko mjerno mjesto broj 0166410138, te da nije podmirio dospjelo potraživanje po osnovi isporučene električne energije.

6. Tuženik je u postupku osporio osnovu i visinu zahtjeva te istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije uz tvrdnju da u utuženom razdoblju nije bio ugovorni korisnik usluga tužitelja odnosno da sa tužiteljem nikada nije sklopio ugovor o korištenju javne usluge.

7. Odredbom čl. 3. st. 2. toč. 16. Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" broj 22/13, 95/15, 102/15, 68/18 i 52/19 - dalje: ZTEE) propisano je da je krajnji kupac onaj kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje. U skladu s čl. 61. st. 2. ZTEE krajnji kupac dužan je plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima, a prava i obveze se u skladu s čl. 62. st. 1. ZTEE uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca. Nadalje, u skladu s čl. 62. st. 1. ZTEE sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi krajnjeg kupca detaljnije se uređuju općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima opskrbljivača, u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojima se uređuje energetski sektor.

8. Prema Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom propisano je da se ugovorom uređuju prava i obveze između opskrbljivača i krajnjeg kupca. Taj ugovor sadrži, između ostalog, podatke o ugovornim stranama, podatke o važećim iznosima tarifnih stavki i o standardnim uvjetima korištenja usluga, usluge koje pruža opskrbljivač, uključujući vrijeme početka i kvalitetu opskrbe, podatke o obračunskom mjernom mjestu te podatke o kategoriji potrošnje odnosno tarifnom modelu za korištenje mreže. Upravo na temelju tog ugovora krajnji kupac dužan je plaćati cijenu za isporučenu električnu energiju.

9. Dakle, svi relevantni propisi propisuju sklapanje ugovora o opskrbi tarifnog kupca što znači da tek sklopljeni ugovor uz činjenicu vlasništva nekretnine obvezuje na plaćanje tužiteljeve usluge za predmetno obračunsko mjerno mjesto (tako i ŽS u Zagrebu u odluci GŽ-2579/2024).

10. Tužitelj u postupku nije dostavio isprave iz kojih bi proizlazilo postojanje ugovornog odnosa sa tuženikom u utuženom razdoblju tj. nije dokazao postojanje ugovora o opskrbi sklopljenog sa tuženikom iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik kupac usluge tužitelja (kao opskrbljivača) za predmetno obračunsko mjesto.

11. Postojanje ugovornog odnosa ne proizlazi niti iz sadržaja priloženih računa u kojima nije naveden tuženik kao obveznik plaćanja niti primatelj računa, a izostaje dokaz i o tvrdnji da je tuženik nasljednik pok. VZ sa kojom je tužitelj imao zaključen ugovor za predmetno obračunsko mjerno mjesto pa da bi po toj osnovi postojala njegova odgovornost za dugove ostavitelja.

12. Slijedom navedenog, primjenom pravila o teretu dokazivanja, proizlazi kako tužitelj nije dokazao da je tuženik u obvezi platiti isporuku električne energije za predmetno obračunsko mjerno mjesto na adresi u [adresa], pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

13. Odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, a trošak tuženika odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku. Priznat mu je trošak za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. – 50,00 eur te za zastupanje na ročištu 13. veljače 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 50,00 eur, sve uz 25% PDV-a u iznosu od 25,00 eur odnosno u ukupnom iznosu od 125,00 eur.

U Zagrebu, 28. ožujka 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3.

ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika