REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Z 5
Poslovni broj: Us I-56/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Maje Pećar Kopajtić, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Bruno Čohilj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o. Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, 28. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/24-02/531, URBROJ: 443-02-05-14-24-14 od 20. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/24-02/531, URBROJ: 443-02-05-14-24-14 od 20. prosinca 2024. u točki 1. izreke utvrđeno je da je rješenje KLASA: UP/I-362-02/24-02/531, URBROJ: 443-02-05-14-24-7 od 12. lipnja 2024., kojim je tužitelju naređeno da u roku od 90 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni prizemnu građevinu tlocrtne veličine 4,12 x 7,66 m, s jednostrešnim krovom, te prizemnu građevinu tlocrtne veličine 2,05 x 1,5 m, jednostrešnog krova, izgrađeno na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez izvršne građevinske dozvole, postalo izvršno 16. rujna 2024. Točkom 2. izreke utvrđeno je da tužitelj nije uklonio opisane građevine pa se stoga prisiljava na uklanjanje navedenih građevina izricanjem prve novčane kazne u iznosu od 3.980,00 eura (točka 3.), uz daljnja upozorenja u točkama 4., 5. i 6. izreke rješenja.
2. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. S tim u svezi ističe da je tuženik dana 13. travnja 2024. izvršio inspekcijski pregled bez sudjelovanja tužitelja, čime da je povrijeđeno njegovo pravo sudjelovanja u predmetnom postupku, zbog čega da je počinjena i povreda odredbe članka 68. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe da je tuženik trebao utvrditi je li u konkretnom slučaju riječ o građevinama za koje nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, odnosno može li se u konkretnom slučaju primijeniti Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. Nadalje navodi da tuženik ne obrazlaže izreku osporenog rješenja, odnosno tuženik ne navodi na temelju kojih činjenica i dokaza je utvrdio da bi tužitelj bio dužan ukloniti predmetne građevine, već samo nabraja mjerodavne odredbe zakona. Ističe da je novčana kazna određena u nesrazmjernom iznosu. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora pa da po provedenom sporu poništi tuženikovo rješenje, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova ovog spora tužitelju.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 26. ožujka 2025., na koje stranke, iako uredno pozvane, nisu pristupile pa je Sud, ne našavši razloga za odgodu, isto održao u njihovom odsustvu.
5. Među strankama je u ovom sporu sporno je li tužitelju osporenim rješenjem pravilno izrečena prva novčana kazna kojom se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od 12. lipnja 2024.
6. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Prema odredbi članka 139. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku) žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.
9. Sukladno citiranoj odredbi članka 139. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku, u postupku izvršenja pa tako i u upravnom sporu koji se nastavlja na taj postupak i u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja o izvršenju donesenog u postupku izvršenja, ne može se osporavati zakonitost i pravilnost rješenja koje se izvršava, već se mogu štiti samo ona prava koja stranka ima u postupku izvršenja. Dakle, u ovom sporu mogu se osporavati samo vrijeme, mjesto i način izvršenja.
9.1. Stoga navodi tužitelja koji se odnose na zakonitosti rješenja koje se izvršava (rješenje tuženika o uklanjanju od 12. lipnja 2024.), pobliže navedeni u odlomku 2. obrazloženja ove presude, nisu odlučni za rješenje ovoga spora iz razloga što je te prigovore tužitelj mogao isticati jedino u postupku u kojem je doneseno rješenje koje se izvršava, ali ne i u ovom sporu. Ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama poslovni broj Usž-1527/17-2 od 28. lipnja 2017. i poslovni broj Usž-3254/21-2 od 3. prosinca 2021.
10. Nadalje, prema odredbi članka 114. stavku 3. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18, 117/21, 67/23, 155/23, dalje: Zakon o državnom inspektoratu) prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.
11. Stoga, kako tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanu od 12. lipnja 2024., odnosno nije uklonio opisane građevine, što tužitelj ni ne spori, to je tuženik pravilnom primjenom citirane odredbe članka 114. stavka 3. Zakona o državnom inspektoratu tužitelju izrekao pravu novčanu kaznu kojom se tužitelj prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od 12. lipnja 2024.
12. Budući da je visina prve novčane kazne kojom se izvršenik prisiljava na uklanjanje izričito propisana odredbom članka 17. Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine" broj 109/23) i to u iznosu od 3.980,00 eura, to je ocijenjen neosnovanim tužbeni navod u svezi odmjeravanja novčane kazne u nesrazmjernom iznosu.
13. Nadalje, prema odredbi članka 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.
14. Obrazloženje osporenog rješenja sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama bitnim za rješenje ove upravne stvari koje se odnose na činjenicu uklanjanja građevina iz predmeta ovoga spora, postupanje odnosno nepostupanje tužitelja po izvršnom naslovu te izvršnost rješenja tuženika o uklanjanju od 12. lipnja 2024.
14.1. Stoga, kako je obrazloženje osporenog rješenja sastavljeno u skladu s citiranom odredbom članka 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku, to su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.
15. Nadalje, inspekcijski pregled, odnosno kontrolni pregled koji nadležni inspektor provodi u okviru zakonom propisanih ovlasti ne predstavlja očevid u smislu odredbe članka 68. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku i tom inspekcijskom pregledu nije nužno prisustvovanje stranaka. Ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-4337/22-2 od 20. travnja 2023.
15.1. Isto tako, iz spisa predmeta upravnog postupka, dostavljenog uz odgovor tuženika na tužbu, proizlazi da je tužitelj aktivno sudjelovao u predmetnom upravnom postupku pa stoga, prema shvaćanju Suda, nije povrijeđeno pravo tužitelja na sudjelovanje u postupku. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima navodi tužitelja.
16. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
17. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova ovoga spora. Međutim, kako tužitelj nije uspio u ovom sporu, to tužitelju sukladno odredbi članka 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ne pripada pravo na naknadu troškova spora. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog spora.
U Rijeci 28. ožujka 2025.
Sudac
Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja Brunu Čohilju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri d.o.o. Pula, Dalmatinova 4,
- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi u Pazinu, Prolaz Frana Matejčića 8, Pazin
