REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2335/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelj SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Valičeviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika PEVEX d.d., Sesvete, Savska cesta 84, OIB: 73660371074, zastupanog po punomoćnici MU, dipl.prav., radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 16. travnja 2019. godine kojom je tuženik PEVEC d.d., 10360 Sesvete, Savska cesta 84, OIB: 73660371074 otkazao tužitelju SU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01. travnja 2014. godine te da radni odnos tužitelja nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku PEVEC d.d., 10360 Sesvete, Savska cesta 84, OIB: 73660371074 vratiti tužitelja SU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na radno mjesto voditelja programa u prodajnom centru koje je obavljao prije nezakonitome Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku PEVEC d.d., 10360 Sesvete, Savska cesta 84, OIB: 73660371074 isplatiti tužitelju SU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn, sve u roku od 8 dana."

II/ Odbija se protutužba tuženika koja glasi:

"1. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1 travnja 2014. između tuženika/protutužitelja SU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja/protutuženika PEVEX d.d., Sesvete (grad Zagreb), Savska cesta 84, OIB: 73660371074, s danom 9. travnja 2024.

2. Nalaže se tužitelju/protutuženiku SU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku/protutužitelju PEVEX d.d., Sesvete (grad Zagreb), Savska cesta 84, OIB: 73660371074 naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu od 29. lipnja 2018. posl.br. Pr-1158/17, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2018. posl.br. Gž R-1211/18, utvrđeno kako je nedopuštena i nezakonita odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 4. travnja 2017. kojom je tuženik Pevec d.d., 10360 Sesvete, Savska cesta 84, OIB: 73660371074, otkazao tužitelju SU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1. travnja 2014. i da radni odnos tužitelja nije prestao te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto voditelja programa u prodajnom centru Jankomir na kojem je radio prije nezakonite Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, u roku od 8 dana.

2. Iako je navedena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu postala pravomoćna 4. prosinca 2018. i ovršna 11. siječnja 2019., tuženik nije postupao u skladu s njom te nije u roku pozvao tužitelja i omogućio mu povratak na posao. Kada je tužitelj počeo pisanim putem upozoravati tuženika na potrebu vraćanja na posao, tuženik je, vjerojatno zbog bojazni od rizika uslijed nepostupanja po pravomoćnoj i ovršnoj presudi, počeo komunicirati s tužiteljem. Međutim, kako tuženik kao poslodavac nije omogućio tužitelju kao radniku povratak na posao kako mu je to naloženo presudom, tužitelj je putem punomoćnika 4. ožujka 2019. podnio Općinskom radnom sudu u Zagrebu prijedlog za ovrhu radi vraćanja na rad. Da je tuženik omogućio tužitelju povratak na posao, tužitelj ne bi bio prisiljen pokazati sudski ovršni postupak radi vraćanja na rad.

3. Tuženik je 16. travnja 2019. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Navedenom odlukom tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 1. travnja 2014. za obavljanje poslova Voditelj programa u prodajnom centru zbog navodne osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa. Tužitelj je u zakonski predviđenom roku podnio zahtjev za zaštitu prava radnika, koji je tuženik zaprimio 20. svibnja 2019. i na isti se nije očitovao.

4. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena je zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa. Razlozi sadržani u navedenoj odluci su u cijelosti neosnovani, naime tužitelj nije neopravdano izostao s posla u ožujku i travnju 2019. pošto mu tuženik nije niti omogućio povratak na posao. Štoviše, pobijana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena je protekom više od mjesec dana nakon što je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu radi vraćanja na posao.

5. Tužbenim zahtjevom postavljenim na ročištu održanom 18. prosinca 2024. tužitelj potražuje u slučaju sudskog raskida radnog odnosa po protutužbenom zahtjevu tuženika naknadu plaće u visini od 8 prosječnih mjesečnih plaća.

6. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, ne spori da je donesena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-1158/17 od 29. lipnja 2018., potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-1211/18 od 4. prosinca 2018., odnosno da je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-1158/17 pravomoćna i ovršna. Citiranom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu utvrđena je nedopuštena i nezakonita tuženikova odluka od 4. travnja 2017. o otkazu ugovora o radu i tuženiku je naloženo vratiti tužitelja na posao. Slijedom navedenog, ugovor o radu sklopljen između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca od 1. travnja 2014. nije prestao. Međutim, tuženik je više puta pozivao tužitelja vratiti se na posao, čak je u tom smislu održan i sastanak između tužitelja, punomoćnika tužitelja i predstavnika tuženika, što tužitelj ne spominje i ne navodi u tužbi. U prilog svojim tvrdnjama tuženik dostavlja dopis poslan tužitelju radi povratka na posao iz siječnja 2019. s povratnicom, te e-mail komunikaciju s punomoćnikom tužitelja, jer nakon tog poziva i održanog sastanka tužitelj nije htio komunicirati s tuženikom osobno, nego isključivo preko punomoćnika.

7. Nadalje, u odnosu na pokrenuti ovršni postupak radi vraćanja na rad, tužitelj nije dostavio dokaze niti naveo kako je trebao doći na posao 1. ožujka 2019., o čemu je obaviješten punomoćnik tužitelja i tužitelj osobno, ali je odbio doći na posao. Činjenica da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu ne znači da je on osnovan, a osobito ne dokazuje osnovanost tužiteljevog tužbenog zahtjeva.

8. Točno je da je tuženik 16. travnja 2019. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog toga što od 1. ožujka 2019. nije dolazio na rad (nije se pojavljivao na radnom mjestu), a tuženika kao poslodavca nije obavijestio o razlozima nedolaska na rad. Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu je tužitelj zaprimio 2. svibnja 2019., a zahtjev za zaštitu prava je tuženik zaprimio 20. svibnja 2019. Međutim, kao što je već navedeno, nakon sastanka između tužitelja osobno i njegovog punomoćnika te predstavnika tuženika, tužitelj je uvjetovao povratak na posao provođenjem inventure u prodajnom centru u Jankomiru. Kako proces rada ne određuje radnik nego poslodavac, takav zahtjev tužitelja nije prihvaćen i nije bio osnovan te je tužitelj pozvan vratiti se na posao 1. ožujka 2019. Posebno se ističe kako je tuženik i ranije pozvao tužitelja vratiti se na posao, ali je tuženik u dobroj volji pokušao pregovarati s tužiteljem i olakšati mu povratak na posao. Dakle, tužitelj nije spomenuo svoje "uvjete" za povratak na posao, kao ni trud i volju tuženika da mu olakša povratak na posao, a koje tužitelj nije prihvatio već je odlučio ne vratiti se na posao i to bez opravdanih razloga, pa tuženik zbog toga nije imao izbora nego donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Kako je punomoćnik tužitelja obavijestio tuženika da tužitelj neće doći raditi zbog navodnog stresa, odnosno kako je naveo da je tužitelj bolestan, tuženik je očekivao da će tužitelj dostaviti izvješće o povremenoj nesposobnosti za rad, ali tužitelj to nije dostavio i nije ni na drugi način opravdao svoj izostanak.

9. U konkretnom slučaju izvanredni otkaz dan je u roku petnaest dana jer je razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu (nedolazak na posao i neispunjavanje radnih zadataka) kontinuirano postojao sve do donošenja odluke o otkazu ugovora o radu. Naime, tužitelj nije u cijelom razdoblju, od 1. ožujka 2019. pa do donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, dolazio na posao.

10. Prema odredbi članka 116. stavka 1. Zakona o radu poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. U konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za primjenu citirane zakonske odredbe pa je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zakonita. Naime, činjenica da je tužitelj neopravdano izostao s rada i da nije ispunjavao svoje radne zadatke svakako predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

11. U toku postupka sud je izvršio uvid u: Zahtjev za zaštitu prava (strana 26-28 spisa), Prijedlog za ovrhu (strana 30-32 spisa), Odluku o otkazu (strana 34-35 spisa), poziv tuženika tužitelju (strana 45-46 spisa), e-mail korespondenciju (strana 47-54, 65 spisa), izvod iz zapisnika od 7.5.2028. - svjedoci (strana 66- 72 spisa), Ugovor o radu (strana 178-182 spisa), isplatne liste (strana 187-190 spisa), Pravilnik o radu (strana 192-219, 224-228 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu (strana 220-221 spisa), Pravilnik o dopuni Pravilnika o radu (strana 222-223 spisa), saslušani su svjedoci MU, UU, KU (strana 100-105 spisa), tužitelj (strana 105-106 spisa).

12. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, kao i da je protutužbeni zahtjev tuženika neosnovan.

13. Među strankama je sporna dopuštenost i zakonitost odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja.

14. Među strankama je nesporno da je temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-1158/17 od 29. lipnja 2018. (potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž R-1211/18 od 4. prosinca 2018.) utvrđeno kako je nedopuštena i nezakonita odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju od 4. travnja 2017., da radni odnos tužitelja nije prestao i naloženo je tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto voditelja programa u prodajnom centru Jankomir na kojem je radio prije nezakonitog otkaza ugovora o radu u roku od 8 dana.

15. Izvršenim uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 16. travnja 2019. utvrđeno je da je tužitelju ugovor o radu od 1. travnja 2014. otkazan zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, u obrazloženju odluke navodi se da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa na način što od 1. ožujka 2019. nije dolazio na rad i poslodavca nije obavijestio o razlozima nedolaska na rad.

16. Uvidom u dopis tuženika od 24. siječnja 2019., koji je tužitelj zaprimio 11. veljače 2019., razvidno je da je tuženik pozvao tužitelja da se u roku 3 dana javi Sektoru ljudskih potencija radi povratka na posao Voditelj programa, temeljem presude Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-1158/17 od 29. lipnja 2018., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž R-1211/18 od 4. prosinca 2018. kojim je utvrđena nezakonitom i nedopuštenom Odluke o otkazu tuženika, i naloženo je tuženiku u roku 8 dana vratiti tužitelja na posao.

17. Iz iskaza saslušanih svjedokinja MU (direktorice sektora pravnih poslova) i UU (direktorice za ljudske resurse), kao i tužitelja, utvrđeno je da je tuženik želio postupiti po pravomoćnoj presudi, da je tužitelj pozvan na povratak na rad dopisom iz siječnja 2019., da je dogovoren sastanak za veljaču 2019. na kojem se dogovaralo oko novčane nagodbe i vraćanja na posao, da se tužitelj izjasnio da je zaposlen kod drugog poslodavca, da se ne bi vratio na rad kod tuženika i da bi sklopio nagodbu na određeni novčani iznos, da je tražena specifikacija tog iznosa, koja nije dobivena, da je tužitelj nakon sastanka još nekoliko puta pozivan na rad, da je punomoćnik tužitelja ispričao nedolazak tužitelja i predložio povratak s 1. ožujkom, te je tužitelj ponovno pozvan na rad s danom 1. ožujka; tužitelj nije došao u prostorije tuženika niti se odazvao na poziv već je punomoćnik tužitelja ponovno javio da ne može doći upravo to jutro kada je trebao tužitelj doći, tužitelj nikada nije opravdao svoj nedolazak te nije dostavio nikakvu medicinsku dokumentaciju ili potvrdu o nesposobnosti ili išta drugo radi opravdanja svog nedolaska za što je tužitelj imao dovoljan rok za opravdanje, da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće, a 4 sindikata koja djeluju nisu se suglasili oko sindikalnog povjerenika, da tužitelj ne čini spornim da ga je kontaktirala UU i da su dogovorili sastanak na kojem su mu nudili da radi u prodajnom centru Žitnjak, što mu nije odgovaralo jer je radio u Jankomiru, da su poslali ponudu na koju se tuženik nije odazvao, da se na rad nije odazvao jer je imao drugi posao i bio pod stresom, da nije dostavio tuženiku nikakvu dokumentaciju kojom bi opravdao svoj nedolazak i da zaista nije došao na posao.

18. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja u kojem navodi prvotno da ga 30-40 dana tuženik nije kontaktirao, a potom da je dobio poziv da se vrati na rad kod tuženika nakon 60 dana od odluke suda, iz razloga jer je tužitelj dopis tuženika za povratak na posao u roku od 3 dana, po odlukama suda zaprimio 31. siječnja 2019., dakle nije prošao rok 30-60 dana kako to navodi tužitelj, kao i u dijelu iskaza da je dobio rad u smjeni od 14,00 sati i da ne zna što bi kada je postojao voditelj prodaje, iz razloga jer se već u podnesku tuženika od 24. siječnja 2019. navodi poziv na radno mjesto Voditelja programa (radno mjesto na koje je trebao biti vraćen i po odlukama suda), povratak na isto radno mjesto navodi se i u mailu tuženika od 22. veljače 2019., a prema mailu tuženika od 1. ožujka 2019. radno vrijeme za sve dane od 1.-9. ožujka bilo je od 8,00-14,00 sati, odnosno od 8,00-15,00 sati.

19. Iz e-mail poruka između punomoćnika tužitelja i tuženika utvrđeno je da je povodom povratka tužitelja na rad održan sastanak 14. veljače 2019., navedeno proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedokinja MU i UU te tužitelja, da je e-mailom od 22. veljače tuženik pozvao tužitelja na posao 25. veljače, da je tužitelj e-mailom od 25. veljače tražio vraćanje s 1. ožujkom, da je tuženik e-mailom od 26. veljače pristao sukladno dogovoru da se tužitelj vrati 1. ožujka, da je e-mailom od 1.ožujka punomoćnik tužitelja obavijestio tuženika da tužitelj nije u mogućnosti doći na posao zbog zdravstvenih problema; u odgovoru tuženika i zaključku naveden je raspored rada tužitelja od 1. do 9. ožujka, kao i navod da je na posao trebao doći u 8,00 sati 1. ožujka 2019.

20. Uvidom u Prijedlog za ovrhu razvidno je da je isti poslan ovom sudu 4. ožujka 2019.

21. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu od 1. travnja 2014., da je tuženik predmetni ugovor o radu nezakonito otkazao, što je utvrđeno presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-1158/17 od 29. lipnja 2018. i potvrđeno presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž R-1211/18 od 4. prosinca 2018., da je tuženik od dopisa 24. siječnja 2019. više puta pozivao tužitelja na rad, da je tužitelju ugovor o radu (ponovno) izvanredno otkazan odlukom tuženika od 16. travnja 2019. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, jer da od 1. ožujka 2019. nije dolazio na rad, a poslodavca nije obavijestio o razlozima otkaza, da tužitelj nije pokazao nikakvu volju za povratak na rad kod tuženika i isto je uvjetovao nekim drugim interesima, da priznaje da nije dostavio nikakvu dokumentaciju i da nije došao na rad.

22. Odredbom čl. 116. st. 1. t. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/2019 - u daljnjem tekstu ZR), propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

23. Prema stavu ovoga suda, nesporno je da je tuženik postupio po pravomoćnim i ovršnim odlukama suda, pozivajući tužitelja na povratak na radno mjesto voditelja programa u prodajnom centru Jankomir, a da tužitelj kao radnik nije pokazao aktivnost i volju za nastavkom rada, iako je bio dužan odazvati se u konkretnom slučaju višekratnim pozivima tuženika, ako je postojala volja da se vrati na rad kod tuženika. Činjenica je da je tužitelj neopravdano izostao s rada kod tuženika od 1. ožujka 2019. do donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, što priznaje i tužitelj da nije došao na rad i da nije dostavio nikakvu dokumentaciju kojom opravdava nedolazak na rad, opravdan je razlog tuženika za donošenje osporavane odluke, posebice uzimajući u obzir da nakon pravomoćnih i ovršnih odluka suda kojima se tuženika obvezuje da vrati tužitelja na rad radni odnos tužitelja kod tuženika i dalje egzistira kao da prijašnjeg otkaza ugovora o radu nije bilo. Dakle, tuženik je imao opravdan razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju budući je neopravdan izostanak kontinuirano trajao do donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a koju je tuženik mogao donijeti sve dok povreda radne obveze traje odnosno rok iz članka 116. stavak 2. ZR-a poslodavcu ne počinje teći sve dok takvo ponašanje radnika traje. Nadalje, pozivanje tužitelja na podnošenje prijedloga za ovrhu po pravomoćnim i ovršnim odlukama suda sud smatra bespredmetnim, iz razloga jer, suprotno navodima iz tužbe, kao i ove odluke, razvidno je da je isti podnesen nakon višekratnih poziva tuženika tužitelju na rad, a ne kako to navodi tužitelj, da je isti predan jer tuženik nije postupio po pravomoćnim i ovršnim odlukama suda.

24. Slijedom navedenog tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom, a posljedično tome i tuženik s protutužbenim, temeljem odredbe čl. 155. ZPP-a punomoćnici su odbijeni sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

25. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st.1. t.3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 28. ožujka 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika