Poslovni broj: P-1060/2019-61

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja II, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika GI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Zagorcu, odvjetniku iz Rijeke, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i punomoćnika tuženika, presude objavljene 28. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Razvrgava se suvlasnička zajednica koja postoji između tužitelja i tuženika na nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica], Ždralovac, površine 893 m2. u naravi stambena kuća sa prizemljem površine 115,22 m2, katom površine 100,49 m2 i spremištem površine 62,65 m2, odnosno ukupne korisne površine čvrstih objekata od 285,49 m2, upisana u ZU. 1051, K. O. [katastarska općina], i to na način da se tužitelju izdvaja u isključivi posjed i vlasništvo 2/3 predmetne nekretnine, a što u naravi predstavlja dio nekretnine preciznije opisan u nalazu i mišljenju imenovanog vještaka, a tuženiku se izdvaja u isključivi posjed i vlasništvo 1/3 predmetne nekretnine što u naravi predstavlja drugi dio nekretnine preciznije opisan u istom nalazu i mišljenju, a koji nalaz i mišljenje čini sastavni dio ove presude, pa su svaka parbena strana pojedinačno ovlaštene temeljem ove presude, bez daljnjeg pitanja i sudjelovanja druge parbene strane, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva svog posebnog dijela predmetne nekretnine, svaka na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena druge parbene strane, za cijelo.“

II. Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kako slijedi:

„Razvrgava se suvlasnička zajednica koja postoji između tužitelja i tuženika na nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica], Ždralovac, površine 893 m2, u naravi stambena kuća sa prizemljem površine 115,22 m2, katom površine 100,49 m2 i spremištem površine 62,65 m2, odnosno ukupne površine 278,36 m2, upisana u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to na način da se izvrši civilna dioba, odnosno prodaja predmetne nekretnine na javnoj dražbi i da se tako dobivena vrijednost podijeli i isplati parničnim strankama srazmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima, odnosno tužitelju 2/3 dobivene vrijednosti, a tuženiku 1/3 dobivene vrijednosti prodane predmetne nekretnine.“

III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 4.074,57 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj II u tužbi podnesenoj 23. studenog 2015. navodi da su stranke suvlasnici i suposjednici na nekretnini, koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel Zadar, označena kao kat. čest. [katastarska čestica], ,,Ždralovac", ukupne površine 893 m2, u naravi zemljište na kojem je izgrađena stambena kuća tlocrtne površine 127 m2 u prizemlju, te katom površine 100,49 m2 i gospodarska zgrada površine 58 m2, odnosno ukupne površine čvrstih objekata od 285,49 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da je tužitelj suvlasnik za 2/3 idealnog dijela, a tuženik suvlasnik za 1/3 idealnog dijela predmetne nekretnine. Pred naslovljenim sudom je između parničnih stranaka vođen izvanparnični postupak poslovnog broja R1-394/2014, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, te je raspravnim rješenjem naslovljenog suda od dana 1. listopada 2015. navedeni postupak obustavljen i tužitelj je upućen u parnicu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, budući se predloženik u tom postupku, ovdje tuženik, usprotivio prijedlogu za razvrgnuće suvlasničke zajednice. Predmetnu nekretninu tužitelj i tuženik koriste na način da prizemlje koristi tuženik u cijelosti, a prvi kat tužitelj u cijelosti. Uzimajući u obzir da je za korištenje prvog kata od strane tužitelja nužno prolaziti kroz prizemlje predmetne kuće, koje koristi tuženik, to je isto otežano zbog teško i trajno poremećenih odnosa između tužitelja i tuženika. Pred Općinskim sudom u Rijeci u tijeku je parnični postupak povodom tužbe ovdje tuženika, protiv ovdje tužitelja, kao tuženika, pod poslovnim brojem P-1889/13 radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana 21. svibnja 2013. između tužitelja II i majke ovdje parničnih stranaka, sada pok. TI, a na temelju kojeg Ugovora je tužitelj stekao u vlasništvo 1/3 idealnog dijela predmetne nekretnine, a zbog čega trenutačno u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, u odnosu na taj idealni dio predmetne nekretnine egzistira zabilježba spora pod brojem Z-8970/2013. Tužitelj predlaže da radi razvrgnuća navedene suvlasničke zajednice provesti građevinsko vještačenje kojim će se vještak očitovati mogućnosti odnosno nemogućnosti geometrijske diobe nekretnine i to na način da tužitelju pripadne 2/3 predmetne nekretnine koji dio bi između ostalog uključivao prvi kat koji već koristi tužitelj, a tuženiku da pripadne 1/3 predmetne nekretnine.

2. Tuženik GI se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Navodi da neosnovanost tužbe i razlozi za njezino odbacivanje proizlaze već historijata tužbe i samog tužbenog zahtjeva jer tužbeni zahtjev, kako je postavljen tužbom, ne može biti predmetom parničnog postupka, već samo izvanparničnog. Izvanparnični je postupak po takvom zahtjevu već obustavljen jer je u tom postupku tuženik, tamo predloženik, osporio tužiteljevo pravo suvlasništva predmetne nekretnine. Izvanparnični je sud, sukladno zakonu, zbog toga rješenjem od 1. listopada 2015. obustavio postupak razvrgnuća i predlagatelja uputio u parnicu. Pritom izvanparniční sud nije ulazio, niti mogao ulaziti u to da li se i kakva parnica već medu istim strankama vodí. U parnici u koju je predlagatelj upućen u prvom bi se redu trebalo raspravljati i odlučivati o sporom pitanju vlasništva, a iz razloga ekonomičnosti, odmah potom i o samom razvrgnuću. Međutim, ovaj se tužbeni zahtjev ne odnosi na odlučivanje o pravu suvlasništva, odnosno o veličini tužiteljevog suvlasničkog dijela, pa je za zaključiti da tužitelj nije postupio po rješenju o upućivanju u parnicu, već jednostavno u parničnom postupku ponovio isti zahtjev za razvrgnućem. O spornom pitanju tužiteljevog suvlasničkog udjela u tijeku je parnica pred Općinskim sudom u Rijeci, koja se vodi pod posl. brojem P- 1889/13. U tom je postupku ovdje tuženik podnio tužbu protiv ovdje tužitelja kojom zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju temeljem kojeg je ovdje tužitelj stekao 1/3 suvlasničkog dijela sporne nekretnine, brisanje tako stečenog tužiteljevog prava suvlasništva i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Zbog toga nije dopušteno istovremeno vođenje drugog parničnog postupka u kojem bi se odlučivalo o spornom tužiteljevom vlasništvu nad nekretninom i to zbog postojanja dvostruke litispendencije (identitet spora). U tom su složenom postupku pred Općinskim sudom u Rijeci provedeni mnogobrojni dokazi i određeno je psihijatrijsko vještačenje. U parničnom postupku pokrenutom povodom upućivanja na parnicu odlučuje se o spornom pitanju suvlasništva kao o glavnom pitanju, pa se o tom glavnom pitanju, ako je to možda bila namjera, ne može odlučivati kao o prethodnom pitanju u smislu odredbe čl. 12. ZPP. Na kraju, tuženik ističe da osporava tužitelju njegovo pravo suvlasništva od 2/3 dijela.

3. Tužitelj je u tijeku postupka predložio da sud odluči kao o prethodnom pitanju o suvlasničkim udjelima stranaka vezano za osporavanje tuženika da je tužitelj vlasnik 1/3 stečene po ugovoru o doživotnom uzdržavanju, a radi utvrđenja koje činjenice se vodi i spor pred Općinskim sudom u Rijeci poslovni broj P-1889/13.

4. Općinski sud u Zadru je rješenjem poslovni broj P-3310/2015 od 1. ožujka 2016. (l.s. 97-98), pravomoćnim 23. ožujka 2016., odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-1889/13. Potom je sud rješenjem P-3310/2015-12 od 25. travnja 2019. nastavio postupak prekinut rješenjem od 1. ožujka 2016., a koje rješenje o nastavku postupka je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-518/2019-3 od 25. srpnja 2019. (l.s. 134)

5. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: zk. izvadak (l.s. 4- 5), zapisnik sastavljen pred Općinskim sudom u Zadru u predmetu R1-394/2014 od 1. listopada 2015. (l.s. 6-7), Izvješće MUP-a RH, Policijske uprave Zadarske od 20. rujna 2014. (l.s. 8 i 55), rješenje o izvedenom stanju Klasa: UP/I-361-03/13-11/7852 od 8. travnja 2015. Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje (l.s. 24-26 i 271-273), preslik katastarskog plana (l.s. 27), dopis Općini Sukošan od 24. ožujka 2015. (l.s. 28), rješenje Općine Sukošan, Jedinstvenog upravnog odjela od 10. veljače 2015. (l.s. 29-31), informacije o platnoj transakciji (l.s. 33-34, 36-37 i 40), rješenje Općine Sukošan od 1. srpnja 2015. (l.s. 38-39), dopise Općine Sukošan od 9. srpnja 2015. i 26. lipnja 2015. (l.s. 41-42), rješenje Hrvatske vode od 1. siječnja 2015. (l.s. 43), rješenje Općine Sukošan od 1. siječnja 2015. (l.s. 44), prijava Općini Sukošan zaprimljena 6. svibnja 2015. (l.s. 45-54), fotografije (l.s. 56-58), snimku izvedenog stanja iz svibnja 2013. (l.s. 59-94), presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1889/13 od 21. studenog 2017. (l.s. 100-105), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2353/18 od 19. veljače 2019. (l.s. 106-108), Troškovnik građevinsko- obrtničkih radova s materijalom od 2007. godine (l.s. 141-152), fotografije (l.s. 163- 164), Specifikacija računa za materijal s prilozima od 2007. godine (l.s. 165-166), račune (l.s. 167-228 i 278-279), fotografije (l.s. 239-240 i 252), projektnu dokumentaciju (l.s. 241-242), račune (l.s. 243-251), reviziju protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2353/18 od 19. veljače 2018. (l.s. 267- 277), ugovor o sufinanciranju katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga na području Općine Sukošan iz 2004. s uplatnicom (l.s. 280-282), proveden je očevid na licu mjesta 8. travnja 2022. uz sudjelovanje vještaka geodetske i građevinske struke (l.s. 296-301), izvršen je uvid u skicu vještaka geodetske struke Geo Lesi j.d.o.o. zaprimljenu 28. lipnja 2022. (l.s. 312) i fotografije sudskog očevida (l.s. 313), nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke Ante Vukovića zaprimljen 18. prosinca 2022. (l.s. 321-386), pročitano je rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-5106/2019-2 od 7. veljače 2023. (l.s. 408-412), pročitano je pisano očitovanje vještaka Ante Vukovića na prigovore tuženika od 27. travnja 2023. (l.s. 413-415), privatni nalaz građevinskog vještaka o mogućnostima građevinske diobe nekretnine Proving d.o.o. Rijeka iz travnja 2023. (l.s. 418-447), pisano očitovanje Proving d.o.o. od 19. lipnja 2023. (l.s. 452-454) i proveden je dokaz saslušanja vještaka Ante Vukovića na raspravi 30. listopada 2024. (l.s. 456-458).

6. Predmet postupka je tužbeni zahtjev tužitelja za razvrgnućem suvlasničke zajednice stranaka geometrijskom diobom. Tužitelj eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom traži razvrgnuće civilnom diobom.

7. Glavni tužbeni zahtjev je neosnovan.

8. Eventualno kumulirani tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Iz zk. izvatka (l.s. 4-5) proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Ždralovac, gospodarska zgrada, stambena zgrada i dvorište, ukupne površine 893 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u korist tužitelja za 2/3 dijela i tuženika za 1/3 dijela.

9.1. Uvidom u zapisnik sastavljen pred Općinskim sudom u Zadru u predmetu R1-394/2014 od 1. listopada 2015. (l.s. 6-7) proizlazi da je raspravnim rješenjem od istog dana obustavljen izvanparnični postupak, te je predlagatelj, ovdje tužitelj II, upućen u parnicu s prijedlogom za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina.

9.2. Na temelju uvida u presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1889/13 od 21. studenog 2017. (l.s. 100-105) i presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2353/18 od 19. veljače 2019. (l.s. 106-108) proizlazi da je pravomoćno odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja GI protiv tuženika II za utvrđenjem da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između TI kao primateljice uzdržavanja i II kao davatelja uzdržavanja, potvrđen 28. svibnja 2011. pred javnim bilježnikom, te da tužitelj ishodi brisanje tuženikovog prava vlasništva upisanog temeljem navedenog ugovora.

9.3. Iz nalaza vještaka građevinske struke Ante Vukovića (l.s. 321-386) proizlazi da zbog same tlocrtne dispozicije veće zgrade nije moguća geometrijska dioba predmetne nekretnine prema traženim suvlasničkim udjelima, a i kad bi veća zgrada ispunjavala uvjet geometrijske diobe, zbog oblika parcele i smještaja objekata nije moguće postići tražene suvlasničke odnose.

9.5. Uvidom u očitovanje vještaka od 27. travnja 2023. (l.s. 413-415) proizlazi je vještak mišljenja da geometrijska dioba nije moguća, te osim spomenutih razloga u nalazu i mišljenju, dodatno obrazlaže da se kod geometrijske diobe od jedne zemljišne čestice stvaraju nove, koje tada u cijelosti pripadaju pojedinom dotadašnjem suvlasniku, odnosno, dobivaju se potpuno zasebne nekretnine, a ne zasebne uporabne cjeline na istoj i dalje suvlasničkoj nekretnini kako se to predlaže načinom diobe. To što se nekretnina koristi u podijeljenom smislu ne znači da je pogodna za geometrijsku diobu. Rješenjem o izvedenom stanju (l.s. 24-26) jasno je naznačeno da je veća zgrada stambene namjene sa tri stambene jedinice, dok je manja zgrada stambena sa dvije stambene jedinice.

9.6. Vještak Ante Vuković saslušan na raspravi pred sudom (l.s. 456-458) je naveo da se ne slaže s privatnim građevinskim vještačenjem koje je dostavio tuženik jer vještak dijeli vertikalno predmetnu nekretninu i na taj način navodi da ispunjava uvjete geometrijske diobe, a zapravo se radi o etažiranju. Kod etažiranja je nekretnina i dalje u suvlasništvu stranaka u postupku i ne radi se o fizičkoj, odnosno, geometrijskoj diobi jer time ne nastaju dvije zasebne čestice. Ako se pravno etažiranje smatra razvrgnućem, što je pravno pitanje, onda je moguće etažiranje, uz potrebne radnje koje se navode u nalazu i mišljenju s obzirom da obje nekretnine, odnosno manja građevina te da je također moguće provesti utvrđenje građevinske čestice za obje zgrade da isto bilo provedivo, a što se isto treba ishoditi kod upravnog tijela. U konkretnom slučaju je moguća samo civilna dioba. Po mom mišljenju

10. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka Ante Vukovića kao stručan i vjerodostojan, te sud drži da je vještak svojim pisanim i usmenim očitovanjem argumentirano odgovorio na prigovore tuženika

10.1. Prema tome, iz nalaza vještaka proizlazi utvrđenje suda da fizička (geometrijska dioba) nekretnina nije moguća, već da je moguća samo civilna dioba u odnosu na predmetnu nekretninu.

11. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15-dalje: ZV) propisano je da kada razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravo na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. St. 2. istog članka propisano je da ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu st. 1. ovog članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. Čl. 50. st. 4. ZV propisano je da ako dioba iz st. 2. ovog članka nije moguća a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi, ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće). Iz čl. 52. st. 1. ZV propisano je da kad suvlasnici razvrgavaju suvlasništvo na nekoj stvari istovremeno, sud može na zahtjev svakog od njih odlučiti da umjesto da se dijeli svaka pojedina, svakom od njih pripadne određena stvar ili skupina stvari, razmjerno suvlasničkim dijelovima uzimajući u obzir njihove potrebe.

11.1. Ovdje je navesti da se u parnici utvrđuju sporna pravna pitanja vezana za predmet diobe, suvlasničke omjere i mogućnost fizičke, odnosno geometrijske diobe, dok se sama dioba i njezina tehnička provedba ima izvršiti po pravilima izvršnog (ovršnog) postupka. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je u odlukama Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-152/80 i Gž-976/2017. Zato tužitelji mogu tražiti samo činidbu na trpljenje diobe i u tom slučaju je diobu moguće provesti po čl. 272. ili 273. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24).

11.2. Vezano za pitanje da li bi uspostavom etažnog vlasništva sud mogao fizički podijeliti predmetnu nekretninu između stranaka u konkretnom slučaju, a koje pitanje se nameće u postupku obzirom na uređenje tužbenog zahtjeva u tom pravcu, navesti je da se kod uspostave etažnog vlasništva ne radi o jednom od načina razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina na koji sud može provesti razvrgnuće, a pogotovo ne prisilno, već se radi o sporazumu stranaka umjesto diobe, a kako to jasno proizlazi iz odredbe čl. 53. ZV-a koji sporazum pored toga mora biti moguć i dopušten. Drugim riječima etažiranje nije isto što i fizička (geometrijska) dioba nekretnine koju prisilno može provesti sud, jer geometrijska dioba znači takvu diobu koja se može provesti „povlačenjem“ crte na katastarskom planu tako da se od jedne zemljišne čestice stvaraju nove koje kao takve tada u cijelosti pripadaju pojedinom dotadašnjem suvlasniku.

11.3. Prema tome geometrijska (fizička) dioba predmetne nekretnine u naravi kuće, dvorišta i pratećih objekata je nemoguća, jer, kako je navedeno, geometrijskom (fizičkom) diobom se dobivaju dvije potpuno zasebne nekretnine, dok se etažiranjem dobivaju dvije zasebne uporabne cjeline na nekretnini koja je i nadalje u suvlasništvu, osim toga odluka suda kod etažiranja ne bi mogla nadomjestiti potvrde upravnog tijela o samostalnim uporabnim cjelinama, pa sve i da ga sud prisilno provede presudom bila bi upitna i gotovo nemoguća faktična uspostava etažnog vlasništva s takvom presudom. Stoga se suvlasništvo može razvrgnuti i uspostavom etažnom vlasništva, ali se ne radi o fizičkoj diobi, te ovaj način razvrgnuća ne provodi sud već suvlasnici, i to suglasno.

12. Slijedom iznesenog je sud ponajprije odbio glavni tužbeni zahtjev tužitelja za razvrgnućem geometrijskom diobom jer takva dioba nije moguća prema zakonskim propisima u odnosu na predmetne nekretnine, sve sukladno čl. 50. st. 4. ZV, kao u točki I. izreke presude. Nadalje je sud usvojio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za razvrgnućem suvlasništva civilnom diobom kao u točki II. izreke presude, i to prema utvrđenim suvlasničkim udjelima stranaka od 2/3 dijela u korist tužitelja i 1/3 dijela u korist tuženika budući takvi suvlasnički udjeli jasno proizlaze iz provedenih dokaza, a osobito zemljišnoknjižnog upisa, te naprijed citirane pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1889/13 od 21. studenog 2017.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbama važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23), te je tužitelju koji je uspio u postupku, s obzirom na VPS od 1.327,23 EUR, dosuđen trošak, i to za: sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1.), sastav četiri obrazložena podneska od 26. veljače 2016., 17. travnja 2019., 13. lipnja 2019. i 4. listopada 2019., za sastav obrazloženih podnesaka koji prelaze broj podnesaka za koje se daje puna naknada od 15. siječnja 2020., 4. svibnja 2020., 11. travnja 2022., 13. srpnja 2022. i 4. travnja 2023. po 50 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8.3.), za sastav ostalih podnesaka od 4. prosinca 2015., 25. svibnja 2021. i 22. prosinca 2023. po 25 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8.5.), za pristup na ročišta od 1. ožujka 2016., 11. svibnja 2021., 8. travnja 2022., 30. listopada 2024. i 5. veljače 2025. po 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9.1.), za odgođena ročišta od 3. listopada 2019. i 17. siječnja 2020. po 25 bodova (Tbr. 9.5.), ukupno 1.375 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25 % iznosi 3.437,50 EUR čemu treba pridodati trošak očevida i vještačenja od 530,89 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu od po 53,09 EUR za tužbu i 53,09 EUR na presudu tako da ukupni priznati trošak tužitelja iznosi 4.074,57 EUR, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

13.1. Ovaj sud nije priznato tužitelju trošak sastava podnesaka od 27. rujna 2021. i od 8. veljače 2022. jer se radi o podnescima koji nisu bili potrebni za vođene ovog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zadru, 28. ožujka 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u čl. 355. ZPP, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

Tužitelju po punomoćniku

Tuženiku po punomoćniku