Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-2710/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, po sucu toga suda mr.sc. Ani Zaborac, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., [adresa], Elektroprimorje Rijeka, Viktora Cara Emina 2, Rijeka, OIB 46830600751, protiv tužene ŽF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dalibor Čajkovski, odvjetnik iz Rijeke, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave provedene u prisutnosti punomoćnika stranaka, javno objavivši dana 28. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženoj ŽF, [adresa] (općina Čabar), Goranska 61, OIB [osobni identifikacijski broj], da naknadi tužitelju HEP-Operatoru distribucijskog sustava d.o.o. sa sjedištem u [adresa], ELEKTROPRIMORJU RIJEKA, 51000 Rijeka, Viktora Cara Emina 2, OIB 46830600751, iznos od 21.859,00 EUR (dvadesetjednutisućuosamstopedesetdeveteura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 22. rujna 2023. godine po stopi određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koju je podnio protiv tuženika 1- ŽF i 2- UF navodi da su pravomoćnom i ovršnom presudom Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž- 1227/18 od 8. svibnja 2019. godine, odbijene žalbe tuženika i umješača na strani tuženika te je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl.br. Pn-401/2015 od 23. ožujka 2018. godine u točkama 1., 2., 3., 4. i 5. izreke presude te u dijelu točke 7. izreke kojim je naloženo tuženiku-ovdje tužitelju HEP-Operatoru distribucijskog sustava d.o.o. da isplati tužiteljima parnični trošak i to 5. -tužiteljici UF iznos od 75.395,19 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

Presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. Pn-401/2015 od 23. ožujka 2018. godine, točkom 1. izreke, naloženo je ovdje tužitelju isplatiti ovdje 1. -tuženoj ŽF iznos od 297.976,42 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je točkom 5. izreke iste presude ovdje tužitelju naloženo isplatiti 2. -tuženoj UF iznos od 284.871,47 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Točkom 7. izreke označene presude naloženo je ovdje tužitelju nadoknaditi ovdje 1. -tuženoj ŽF iznos od 64.939,02 kn po osnovi parničnog troška.

Tužitelj je dana 15. srpnja 2019. godine, postupajući sukladno pravomoćnoj i ovršnoj presudi Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-1227/18 od 8. svibnja 2019. godine, po uputi iz dopisa punomoćnika tuženica od 4. srpnja 2019. godine, na račun ureda punomoćnika izvršio uplate iznosa glavnica, zakonskih zateznih kamata na glavnice i dosuđenih troškova postupka kao i pripadajućih zakonskih zateznih kamata na iste za sve tužitelje koji su bili stranke postupka radi naknade štete vođenog pred Općinskim sudom u Rijeci pod posl.br. Pn-401/2015, a u odnosu na naprijed imenovane tuženice kako slijedi:

za 1.-tuženu ŽF

- glavnicu u iznosu od 39.548,27 EUR/297.976,42 kn s

- pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 3.506,06 EUR/26.416,38 kn

- troškove parničnog postupka u iznosu od 8.618,89 EUR/64.393,02 kn s

- pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 764,09 EUR/5.757,01 kn;

za 2.-tuženu UF

- glavnicu u iznosu od 37.808,94 EUR/ 284.871,47 kn s

- pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u iznosu od 3.351,86 EUR/25.254,59 kn

- troškove parničnog postupka u iznosu od 10.006,66 EUR/75.395,19 kn s

- pripadajućim zakonskim zateznim kamatama 887,12 EUR/6.683,99 kn.

Tužitelj je naprijed označene novčane iznose isplatio tuženicama uz iskazivanje namjere ulaganja pravnog lijeka protiv predmetne pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-1227/18 od 8. svibnja 2019. godine i zadržavanja prava na povrat isplaćenih iznosa u slučaju drugačije odluke nadležnog suda povodom uloženog pravnog lijeka.

Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući o reviziji ovdje tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-1227/18 od 8. svibnja 2019. godine kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci pod posl.br. Pn-401/2015 donio je, 22. ožujka 2023. godine, presudu i rješenje posl.br. Rev 3645/2019.

Točkom I. presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 3645/2019, koju je punomoćnik tuženica zaprimio 21. rujna 2023. godine, preinačena je presuda Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-1227/18 od 8. svibnja 2019. godine na način da je odbijen zahtjev 1.-tužiteljice ŽF za isplatu iznosa od 11.299,50 EUR/85.136,11 kn sa zateznim kamatama od 23. ožujka 2018. godine do isplate kao neosnovan te je odbijen zahtjev 5. -tužiteljice UF za isplatu iznosa od 10.802,55 EUR/81.391,84 kn sa zateznim kamatama od 23. ožujka 2018. godine do isplate. Nadalje, točkom II. rješenja Vrhovnog suda preinačena je presuda Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-1227/18 i presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. Pn- 401/2015 u dijelu kojim je naprijed imenovanim tužiteljicama priznat zahtjev za naknadom troškova postupka te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, dok je točkom III. rješenja naloženo tužiteljicama nadoknaditi tuženiku trošak sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 349,59 EUR u roku od 15 dana.

Imajući u vidu da je pravna osnova na temelju koje je tužitelj izvršio isplate dijela isplaćenih iznosa otpala donošenjem naprijed označene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužitelj je dopisom od 11. listopada 2023. godine pozvao tuženice da ispune obvezu nastalu stjecanjem bez osnove na način da podmire sljedeće iznose: 1.- tužena ŽF

- glavnicu u iznosu od 11.299,50 EUR/85.136,11 kn,

- zakonsku zateznu kamatu plaćenu na odbijeni dio glavnice u iznosu od 1.001,73 EUR/ 7.547,53 kn,

- troškove parničnog postupka u iznosu od 8.618,89 EUR/64.393,02 kn,

- zakonsku zateznu kamatu plaćenu na trošak postupka od 764,09 EUR/5.757,01 kn,

- zakonsku zateznu kamatu na zbroj naprijed označenih iznosa od dana dostave, odnosno saznanja za predmetnu odluku Vrhovnog suda (22. rujna 2023. godine) do 11. listopada 2023. godine u visini od ukupno 79,01 EUR, a sve prema obračunu zakonskih zateznih kamata koje je tužitelj dostavio u privitku predmetnog dopisa,

- dio troška sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 174,795 EUR, odnosno ukupno 21.938,015 EUR;

2.- tužena UF

- glavnicu u iznosu od 10.802,55 EUR/ 81.391,84 kn,

- zakonsku zateznu kamatu plaćenu na odbijeni dio glavnice u iznosu od 957,67 EUR/ 7.215,56 kn,

- troškove parničnog postupka u iznosu od 10.006,66 EUR/75.395,19 kn,

- plaćenu zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka od 887,12 EUR/6.683,99 kn,

- zakonsku zateznu kamatu na zbroj naprijed označenih iznosa od dana dostave, odnosno saznanja za predmetnu odluku Vrhovnog suda (22. rujna 2023. godine) do 11. listopada 2023. godine u visini od ukupno 82,55 EUR, a sve prema obračunu zakonskih zateznih kamata koje dostavljamo u privitku,

- dio troška sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 174,795 EUR, odnosno ukupno 22. 911,345 EUR.

Tuženice su se dopisom od 8. studenog 2023. godine očitovale na dopis tužitelja s pozivom na plaćanje i to na način da nisu osporile potraživanje tužitelja, već su ukazale na nemogućnost dobrovoljne isplate naprijed označenih iznosa navodeći kao razlog nedostatak sredstava iz kojih bi iste podmirile te su ujedno zatražile otpis potraživanja.

Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., dalje u tekstu: Zakon o obveznim odnosima) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema st. 3. istog članka Zakona obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

Iz činjeničnog obrazloženja tužbe da nedvojbeno proizlazi da je tužitelj dokazao postojanje pretpostavki za nastanak odnosa stjecanja bez osnove, odnosno povećanje imovine na jednoj strani, smanjenje imovine na drugoj strani, postojanje uzročne veze između povećanja i umanjenja imovine, nepostojanje pravne osnove – budući da je pravna osnova za potraživanje koje je predmetom ovog postupka naknadno otpala.

Naime, imajući u vidu da je donošenjem odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 3645/2019 djelomično preinačena presuda Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-1227/18 i presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. Pn-401/2015, temeljem kojih je tužitelj izvršio plaćanje naprijed označenih iznosa u korist tuženica to je u istom dijelu predmetna osnova i otpala pa je došlo do neosnovanog povećanja imovine na strani tuženica, odnosno smanjenja imovine na strani tužitelja.

Stjecatelj se, u smislu čl. 1117. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno po osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj ovlašten zahtijevati isplatu zakonskih zateznih kamata od 22. rujna 2023. godine s obzirom da je tuženicama 21. rujna 2023. godine, putem punomoćnika, dostavljena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 3645/2019.

Slijedom navedenog, obzirom da je tužitelj dokazao sve pretpostavke stjecanja bez osnove kojim je došlo do neosnovanog povećanja imovine tuženica, koje su iste odbile dobrovoljno vratiti, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti 1- tuženoj ŽF, da naknadi tužitelju iznos od 21.859,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 22. rujna 2023. godine pa sve do isplate, te kojom će se naložiti 2-tuženoj UF da naknadi tužitelju iznos od 22.828,79 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 22. rujna 2023. godine do isplate.

Nadalje tužitelj podnosi prijedlog za izdavanje privremene mjere u odnosu na 2-tuženu UF radi osiguranja novčane tražbine koji glasi:

„Radi ostvarenja novčanog potraživanja predlagatelja prema protivnici osiguranja u iznosu od 22.828,79 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 22. rujna 2023. godine, pa sve do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena,

kao i radi naknade troškova ovog sudskog postupka uvećanih za pripadajuću zakonsku zateznu kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena,

određuje se privremena mjera

1. Zabranjuje se 2.- tuženici protivnici osiguranja JULKI MALNAR, 51305 Tršće (općina Čabar), Selo 25, OIB: [osobni identifikacijski broj], da otuđi ili optereti nekretnine upisane u zemljišnoknjižnom odjelu Čabar Općinskog suda u Rijeci i to:

- kč. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta kuća i dvorište u selu, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o.

Čabar površine 68 m2 te

- kč. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta šuma žegnani zdenac, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] površine 11286 m², obje u cijelosti vlasništvo 2. -tuženice.

2. Zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina iz točke 1. ove mjere provesti će Općinski sud u Rijeci Zemljišnoknjižni odjel Čabar.

3. Zabrana se smatra provedenom dostavom ove odluke Zemljišnoknjižnom odjelu Čabar.

3. Ova privremena mjera traje do okončanja parnice koja se vodi pred ovim sudom pod posl.br. P-_________/23“.

2. U odgovoru na tužbu (list 114-116 spisa) koje su dale obje tužene po istom punomoćniku tužene su navele da ne osporavaju činjenične navode iz tužbe, u dijelu u kojem se odnose na tužbeni zahtjev, međutim, osnovanost zahtjeva za sada osporavaju, jer da je protiv odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev 3645/2019 izjavljena Ustavna tužba, povodom koje se pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske vodi postupak pod brojem U-III-4447/2023.

Tužiteljeva osnova za potraživanje utuženih iznosa da nedvojbeno ovisi o ishodu postupka pred Ustavnim sudom, a prvostupanjski sud nije u mogućnosti postupiti prema odredbi čl. 12. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.)(Dalje: ZPP), budući je isključivo Ustavni sud nadležan za odlučivanje je li u revizijskom postupku došlo do povrede Ustavom zajamčenih prava, a time ni o održivosti predmetne odluke Rev 3645/2019. Slijedom navedenog da valja primijeniti odredbu čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP-a te odrediti prekid postupka do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu U-III-4447/2023.

U odnosu na tužiteljev prijedlog za donošenje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina u vlasništvu UF, ne osporava se postojanje vjerojatnosti tražbine, ali se osporava postojanje opasnosti da bi UF otuđila imovinu kojom raspolaže.

Slijedom svega izloženog tužene predlažu odbiti prijedlog za donošenje privremene mjere, a glede tužbenog zahtjeva postupak staviti u prekid do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu pod brojem U-III-4447/2023.

3. Na ročištu dana 8. studenog 2024. (list 160-161 spisa) tužitelj i 2-tužene UF sklopili su sudsku nagodbu na koji način je riješen predmet između tužitelja i tužene UF. Na istom ročištu, a budući da tužitelj i 1-tužena ŽF spor nisu riješili mirnim putem, glavna rasprava je zaključena. Stoga se ova presuda donosi u odnosu na zahtjev tužitelja prema tuženoj ŽF.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu i to Presudu ovoga suda posl.br.Pn- 401/2015 od 23. ožujka 2018.g., Presudu Županijskog suda u Rijeci posl.br.Gž- 1227/2018 od 8. svibnja 2019.g., dopis od 4. srpnja 2019.g, zbrojni nalog za prijenos, dopis od 9. srpnja 2019.g., Presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br.Rev-3645/2019 od 2. ožujka 2023.g., dopis od 11. listopada 2023.g., dopis od 8. studenog 2023.g., zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Presudu Općinskog suda u Delnicama posl.br. P-2/09 od 22. listopada 2008.g., zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Ustavnu tužbu od 20. lipnja 2023.g. i povratnicu.

5. Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list" SFRJ 4/77., 36/77., 36/80., 36/80.,43/52., 69/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91.; "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 123/08.-Isp., 57/11., 148/11- pročišćeni tekst, 25/13; 70/19, 80/22, 114/22, 155/22; dalje ZPP) ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je Presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br.Pn-401/2015 od 23. ožujka 2028.g. (list 7- 49 spisa) naloženo ovdje tužitelju (kao tuženiku u tom postupku) da isplati ovdje tuženoj (kao 1-tužiteljici u tom postupku) iznos od 297.976,42 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana 23. ožujka 2018.g. do isplate, te da istoj naknadi parnični trošak u iznosu od 64.939,02 kn sa kamatom od presuđenje do isplate. Presudom Županijskog suda u Rijeci posl.br.Gž-1227/2018 od 08. svibnja 2019.g. (list 50-61 spisa) potvrđena je presuda suda prvog stupnja u odnosnu na dosuđene iznose tužiteljici ŽF. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br.Rev- 3645/2019 od 22. ožujka 2023.g. (list 67-75 spisa) preinačena je presuda Županijskog suda u Rijeci i presuda Općinskog suda u Rijeci u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev 1- tužiteljice za naknadu štete preko iznosa od 28.248,76 eur do iznos od 39.548,27 eur (za iznos od 11.299,50 eur), te je odbijen zahtjev 1-tužiteljice za isplatu iznosa od 11.299,50 eur sa zateznim kamatama od 23. ožujka 2018.g. do isplate kao neosnovan. U odnosu na odluku o parničnom trošku odluka nižestupanjskih sudova je preinačena na način da je presuđeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

7. Nadalje nije sporno da je tužitelj tuženoj po presudi Općinskog suda u Rijeci potvrđenoj odnosno djelomično preinačenoj presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci, a po pozivu tužene, platio dosuđeni iznos s time da je tužitelj tuženu dopisom obavijestio da će odluku pobijati i u slučaju drugačije odluke nadležnog suda potraživati povrat isplaćenih iznosa (list 62, 63, 64 i 65 spisa).

8. S obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske preinačio presudu nižestupanjskih sudova u odnosu na tuženu na način da je u cijelosti odbijen zahtjev tužene za naknadom parničnog troška te je presuđeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka te da je odbijen zahtjev tužene za isplatu iznosa od 11.299,50 eur, a s obzirom da je tužitelj tuženoj nakon donošenje drugostupanjske odluke izvršio isplatu sukladno pravomoćnoj presudi, tužitelj ovom tužbom osnovano od tužene potražuje više isplaćeni iznos budući da je otpala pravna osnova temeljem koje je izvršena isplata tuženoj, te je stoga tužbeni zahtjev osnovan temeljem odredbe čl. 1111. st.1. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO).

9. Tijekom postupka tužena nije osporila visinu tužbenog zahtijeva niti tijek zaknonskih zateznih kamata, na ročištu dana 8. studenog 2024.g. tužena je navela da “ne osporava visinu tužbenog zahtjeva kao niti zatraženi tijek zateznih kamata međutim smatra da pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom predstavlja prethodno pitanje”. Predlaže prekid postupka do donošenja odluke Ustavog suda po ustavnoj tužbi.

10. Prijedlog tužene za prekid ovog postupka do donošenja odluke Ustavnog suda po ustavnoj tužbi koju je tužena podnijela (list 119-125 spisa) nakon donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud smatra neosnovanim. Naime ne može se prihvatiti stav tužene da odluka Ustavnog suda predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

11. Odredbom čl. 213. st.1. t. 1.ZPP-a propisano je da će sud odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl.12).

11.1. Odredbom čl. 12. st. 1. ZPP-a propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. St. 2. istoga članka je propisano da odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

12. Pitanje isplate odnosno visine naknade štete koju je tužena kao tužiteljica potraživala pravomoćno je riješeno te nema uvjeta za prekid ovog postupka do donošenja odluke Ustavnog suda po ustavnoj tužbi ovdje tužene jer podnošenje Ustavne tužbe ne utječe na činjenicu da su sudovi donijeli odluku o visini naknade štete koju je tužitelj dužan platiti tuženoj. Stoga nije bilo uvjeta za prekid ovog postupka do donošenja odluke po ustavnoj tužbi tužene.

13. Kako među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva dakle nije sporno koji iznos više je tužitelj tuženoj uplatio temeljem pravne osnove koja je kasnije otpala (preinačenjem odluka nižestupanjskih sudova od strane Vrhovnog suda) valjao je temeljem citirane odredbe čl. 1111. st.1. ZOO-a tuženi zahtjev usvojiti u cijelosti te je odlučeno kao u izreci.

14. Tužitelju osnovom čl. 1115. i čl. 1117. st.2. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od dana kada je tužena primila odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske jer se smatra da je u tom trenutku postala nepošteni stjecatelj. Zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata nije sporan (list 160 spisa).

Delnice, 28. ožujka 2025.

Sudac

mr.sc. Ana Zaborac

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.