Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Ovr-776/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Gordani Kliček-Horvat, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg zemljišnoknjižnog sudskog savjetnika-specijalista SH, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, zastupano po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Sanji Smontara, odvjetnici iz Varaždina, radi pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, povodom prijedloga ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim i odgodu ovrhe, izvan ročišta, 28. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova ovog postupka.

z a k lj u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik je podnio sudu prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate, te odgodu ovrhe navodeći da se radi o pokušaju naplate duga od 30.817,28 EUR koji je ovršenik dužan. Ovrha je pokrenuta jer je poslodavac ovršenika, KOKA d.o.o., primio obavijest o pljenidbi plaće temeljem ovršne isprave, međutim, ovršenik smatra da je pljenidba nepravilna i traži da se proglasi nedopuštenom. Prvo, ovršenik ističe da je suglasnost za pljenidbu plaće poslodavcu dostavljena samo u preslici, a ne u originalu, što je protuzakonito jer ovrha mora biti pokrenuta na temelju originalne ovršne isprave. Također, tvrdi da B2 KAPITAL d.o.o. nije dokazao pravno sljedništvo u odnosu na Zagrebačku banku d.d., čiji je dug prvobitno bio. Ovršenik također ističe prigovor zastare jer je dug nastao prije 10 godina i smatra da je iznos tražbine nepravilno izračunat, navodeći neslaganje s visinom glavnice i kamata. Zatraženo je da se pljenidba proglasi nedopuštenom iz razloga proceduralnih pogrešaka, kao i zato što iznos duga nije dokumentiran. Uz to, ovršenik se poziva na svoje loše zdravstveno stanje (PTSP, srčane bolesti, ozljede kralježnice) te na lošu financijsku situaciju, jer je njegov prihod minimalan, a i njegova supruga ima zdravstvenih problema. Zbog toga smatra da bi pljenidba plaće ugrozila njihovo osnovno uzdržavanje, liječenje i životne potrebe. Ovršenik predlaže da sud proglasi pljenidbu nedopuštenom ili barem odgodi ovrhu do pravomoćne odluke. Smatra da bi provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta, jer su njegova i suprugina primanja već minimalna i ne pokrivaju osnovne životne potrebe, uključujući medicinske troškove. U zaključku, ovršenik traži da se ovrha obustavi, a ako to nije moguće, da se odgodi do konačne sudske odluke o zakonitosti postupka.

2. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu ovrhe dostavljeni su ovrhovoditelju na očitovanje, koji očitovao i naveo da traži zapljenu na temelju Izjave o suglasnosti koju posjeduje, a koja je potpisana od strane ovršenika FH **.**.1997. godine i potvrđena od strane javnog bilježnika. Ovrhovoditelj je 30.08.2023. godine poslao ovršeniku dopis, u kojem je dostavljen izvorni primjerak suglasnosti, koji je ovršenik zaprimio 1.9.2023.. Zagrebačka banka je 06.07.2018. godine ustupila tražbinu ovrhovoditelju putem ugovora o prijenosu prava i tražbina, a ovrhovoditelj je preuzeo pravo koje je banka imala prema ovršeniku na temelju Ugovora o kreditu iz 1997. godine i suglasnosti za zapljenu primanja. Ovrhovoditelj ističe da zastara nije nastupila jer je Zagrebačka banka i kasnije ovrhovoditelj poduzimao pravne radnje protiv dužnika (ovršenika), čime je prekidana zastara, koja je svaki put iznova počela te još nije nastupila. Ovrhovoditelj navodi da je ovršna isprava postala pravomoćna i ovršna 10.06.1997. godine, ali da su pravne radnje, uključujući sudske postupke, spriječile nastupanje zastare. Prema Zakonu o obveznim odnosima, prekid zastare prema glavnom dužniku također djeluje prema jamcu ako je postupak prekinut pred sudom, što je i slučaj u ovom slučaju. Ovrhovoditelj se poziva na sudski postupak P-42/2020, gdje je jasno dokazano postojanje tražbine. Ovrhovoditelj naglašava da ovršenik nije dokazao da bi mogao pretrpjeti ozbiljnu štetu, dok on sam trpi štetu zbog neplaćanja tražbine. Zbog toga ovrhovoditelj proturječi prijedlogu ovršenika da se proglašenje pljenidbe nedopuštenim i odgoda ovrhe odobre te predlaže odbijanje prijedloga ovršenika.

3. Sukladno čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 ; dalje: OZ) nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim. Prema čl. 210. st. 2. OZ na prijedlog za odgodu prijenosa iz čl. 210. st. 1. OZ na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ o odgodi ovrhe.

4. Prema ocijeni ovog suda, evidentno je kako ovrhovoditelj raspolaže s ovršnom ispravom, što znači da se izvansudska ovrha provodi temeljem valjane ovršne isprave.

5. Kako ovršenik ističe žalbeni razlog iz čl. 50. stavak 1. točka 7., 9. i 11. OZ-a, na koje navode se ovrhovoditelj očitovao i usprotivio, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl.52. st.4 OZ-a) valjalo je temeljem odredbe čl. 210 OZ-a u vezi s čl. 52 st.3. OZ-a, odlučiti kao u izreci zaključka.

6. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ propisano je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno ako ovršenik učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako je uz to kumulativno ispunjen i jedan od slijedećih uvjeta:

1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,

3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,

4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz čl. 52. ili. 53. Ovršnog zakona ili podnio tužbu iz čl. 52. ili 55. Ovršnog zakona,

6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,

7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtjeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe,

8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,

9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,

10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak.

7. U konkretnom slučaju ovršenik nije dokazao da bi mu prijetio nastanak nenadoknadive štete, za odgodu izravne naplate ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Ovršenik nije dostavio dostatne dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelji ne bi bili u mogućnosti nadoknaditi štetu, kao npr. da ovrhovoditelji nemaju imovine, ne ostvaruju prihode, da su im računi blokirani i sl., pa da bi iz toga proizlazila vjerojatnost nemogućnosti nadoknade štete. Potrebno je navesti, čak i kada je ispunjena pretpostavka iz čl.65. st.1. OZ – a i jedna od pretpostavki iz čl.65. st.1.toč.1.-11. OZ-a, sud nije dužan prihvatiti prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe. Slijedom ovršenikovih navoda, sud smatra da isti nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu štetu u smislu odredbe čl. 65. st.1. OZ-a, pa je sud je na temelju čl.65. st.1. OZ -a, a u vezi čl.210. st.1. i 2. OZ -a odbio ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan.

8. Kako ovršenik ističe žalbeni razlog iz čl. 50. stavak 1. točka 7., 9. i 11. OZ-a, na koje navode se ovrhovoditelj očitovao i usprotivio, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl.52. st.4 OZ-a) valjalo je temeljem odredbe čl.210 OZ-a u vezi s čl.52 st.3. OZ-a, odlučiti kao u izreci zaključka.

Varaždin, 28. ožujka 2025.

Sutkinja

Gordana Kliček-Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno, ovome sudu, time da o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl.11.st.5. OZ-a).

Dostaviti:

1/ Ovrhovoditelj, po punomoćnicima u OD Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba

2/ Ovršenik, po punomoćnici Sanji Smontara, odvjetnici iz Varaždina