Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž Ob-33/2024-4

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, te Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], B [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Komorski, odvjetniku iz Zagreba, protiv 1. tužene IŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužene ZŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćnici Sandri Sekovanić, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi tužiteljice BŠ izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-1044/2021-25 od 18. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice BŠ kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-1044/2021-25 od 18. srpnja 2024.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice BŠ za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 eur.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev 1. tuženice IŠ i 2. tuženice ZŠ za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 75,00 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P Ob-1044/2021-25 od 18. srpnja 2024. odlučeno je:

" I. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica BŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], izvanbračna supruga pok. HŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1969.g. s kojim je živjela u izvanbračnoj zajednici a koja je izvanbračna zajednica prestala smrću pok. HŠ.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica BŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], B

[adresa], stekla status zakonske nasljednice.“

II. Tužiteljica je dužna naknaditi parnični trošak tuženima u iznosu od 549,48 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom parničnog troška."

2. Protiv navedene presude tužiteljica je pravodobno podnijela žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže sudu predmetnu presudu preinačiti, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu 1. tuženica i 2. tuženica predlažu odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužiteljice, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP), a koji se primjenjuje temeljem čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19 i 47/20, u daljnjem tekstu ObZ), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 7. i 8. ZPP na koje se poziva tužiteljica u žalbi iz razloga što su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Dakle, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost, prvostupanjski sud je donio odluku na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno po svom uvjerenju.

7. Predmet postupka je utvrđenje izvanbračne zajednice tužiteljice sa pokojnim HŠ u vremenskom periodu od 2008. godine pa do smrti HŠ **.**.2020.

8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je pokojni HŠ umro **.**.2020. te da nije bio u braku

- da je pokojni HŠ imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], a tužiteljica da je imala prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa]

- da je tužiteljica bila u braku koji je razveden 1989. ili 1990.

- da su se tužiteljica i pokojni HŠ upoznali na radnom mjestu, kao i da su se družili, zajednički povremeno odlazili na more, izlete te da su upoznali i druge članove obitelji

- da je tužiteljica dolazila u stan pokojnog HŠ od 2008. godine pa do smrti HŠ

- da iz sadržaja sms poruka između tužiteljice i pokojnog HŠ, a koje su razmjenjivane tijekom 2017., 2018. i 2019. godine ne proizlazi da bi isti bili u svakodnevnoj životnoj zajednici

- da saslušani svjedoci, tijekom postupka, nemaju konkretna saznanja o eventualnoj ekonomskoj zajednici između tužiteljice i pokojnog HŠ

- da je nakon smrti pokojnog HŠ njegov stan zapečaćen

- da je 2. tuženica ZŠ pasivno legitimirana jer je ista zakonska nasljednica iza pokojnika HŠ

9. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je ista izvanbračna supruga pokojnog HŠ, kao i da je stekla status zakonske nasljednice. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi kako tužiteljica nije dokazala da bi povremeno zajedničko odlaženje na more, izlete, upoznavanje drugih članova obitelji te dolaženje tužiteljice u stan pokojnog HŠ imalo karakter izvanbračne zajednice. Prvostupanjski sud ističe kako tužiteljica nije dokazala da je kontinuirano živjela u stanu pokojnog HŠ te da bi zajedno vodili domaćinstvo i podmirivali troškove istog jer tužiteljica tijekom 12 godina nije bila prijavljena kao član domaćinstva pokojnog HŠ. Također, saslušani svjedoci nisu imali konkretna saznanja o eventualnoj ekonomskoj zajednici tužiteljice i pokojnog HŠ već su samo izvodili zaključak da su to radili zajednički. Nadalje, prvostupanjski sud smatra kako zajedničko biranje i kupovanje stvari za koje nije utvrđeno da bi ih financirala tužiteljica, ne znači postojanje izvanbračne zajednice.

10. Žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedena u sumnju utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda temeljem kojih je sud odbio zahtjev tužiteljice.

11. Odredbom čl. 11. st. 1. ObZ propisano je da se odredbe ovog Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

12. Odredbom čl. 11. st. 2. ObZ propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz st. 1. ovog članka, stvara osobne imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuje odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi imovinski odnosi bračnih drugova.

13. Da bi se ostvarile pretpostavke za utvrđenje izvanbračne zajednice potrebno je da niti jedan od partnera u razdoblju trajanja te zajednice nije bio u braku, da je među njima postojala trajnija zajednica života i to ne samo u smislu zajedničkog stanovanja (s ozbiljnom odlukom da zajedno žive) već i u uspostavljanju emocionalne povezanosti i ekonomske zajednice u kojoj si izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe (psihičke, emocionalne, seksualne). Izvanbračni drugovi se trebaju međusobno pomagati, brinuti jedno o drugom, neovisno o eventualnoj namjeri da zaključe brak.

14. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer u provedenom postupku nije dokazano da je tužiteljica ispunila zakonske uvjete iz čl. 11. ObZ. Naime, zajedničko povremeno odlaženje na more, izlete, upoznavanje drugih članova obitelji, druženje sa prijateljima te dolaženje tužiteljice u stan pokojnog HŠ nema značaj postojanja izvanbračne zajednice.

15. Tijekom postupka, nesporno je bila činjenica, kako tužiteljica nije imala prijavljeno prebivalište na istoj adresi kao i pokojni HŠ, a ista nije niti navela razloge zašto nije promijenila prebivalište iako je prema njezinoj tvrdnji živjela neprekidno sa pokojnim HŠ 12 godina što ukazuje na nelogičnost navoda tužiteljice. Također, je nelogična činjenica da ukoliko je tužiteljica zaista živjela na adresi pokojnog HŠ, ista nije bila prijavljena niti kao stanar radi podmirenja troškova vode što isto tako ukazuje na nelogičnost iskaza jer su stanari stambenih zgrada dužni prijaviti svakog stanara radi plaćanja troškova, a da je tužiteljica zaista i živjela neprekidno na predmetnoj adresi, netko od sustanara bi je zasigurno prijavio. Prema tome, stav je i ovog drugostupanjskog suda kako tužiteljica nije živjela sa pokojnim HŠ na adresi u [adresa], što su potvrdile 1. tuženica IŠ i 2. tuženica ZŠ te svjedok PŠ, ČŠ te JŠ. Na navedeno ukazuje i činjenica što tužiteljica nije zatečena u nekretnini u kojoj je živio pokojni HŠ u trenutku kada je bila zapečaćena (dan smrti pokojnog HŠ). Naime, po dolasku policije u predmetni stan zajedno sa sestrom pokojnog HŠ, tužiteljica nije bila tamo, a niti se ista naknadno protivila pečaćenju stana u kojem su bile stvari za svakodnevni život tužiteljice, kako to navodi tužiteljica. Sve navedeno ukazuje na činjenicu kako tužiteljica nije svakodnevno prebivala u stanu pokojnog HŠ.

16. Pravilno je prvostupanjski sud u smislu čl. 8. ZPP-a cijenio iskaze saslušanih svjedoka pa je stoga pravilno prihvatio iskaz svjedoka ČŠ, koji je bio predstavnik stanara zgrade na adresi u [adresa]. Naime, navedeni svjedok je u svom iskazu iznio više pojedinosti koje ukazuju na to da je zaista svjedok bio 30-ak puta u stanu pokojnog HŠ, koji je među ostalim naveo, kako je pokojni HŠ imao kućnog ljubimca mačku, koja činjenica je bila nesporna tijekom postupka. Životno je i logično kako predstavnik stanara stambene zgrade poznaje ljude koji žive u zgradi, ima saznanja o njihovim životima nakon višegodišnjeg zajedničkog života u zgradi, a kako obilazi stanove po potrebi, ima saznanja o tome tko živi u stanovima stoga je pravilno prihvaćen iskaz navedenog svjedoka koji je naveo da je pokojni HŠ živio sam u stanu.

17. Također, pravilno je prvostupanjski sud cijenio sadržaj priloženih sms poruka između tužiteljice i pokojnika HŠ kada se isti dovede u vezu sa sadržajem iskaza svjedoka koje je prvostupanjski sud prihvatio. Provedenim postupkom i pravilno utvrđenim činjeničnim stanjem, dolazi se do zaključka kako su se tužiteljica i pokojni HŠ samo povremeno viđali, povremeno odlazili na more, izlete te se družili sa članovima obitelji, slijedom čega jesu ostvarivali emocionalnu vezu, ali ne takvu da bi ispunjavale pretpostavke za utvrđenje izvanbračne zajednice iz čl. 11. ObZ.

18. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio nepostojanje i drugih pretpostavki za utvrđenje izvanbračne zajednice, odnosno nepostojanje ne samo zajedničkog stanovanja već i nepostojanje ekonomske zajednice.

19. Naime, u provedenom postupku tužiteljica nije dokazala da je postojala ekonomska zajednica nje i pokojnog HŠ. Iako je tužiteljica u svom iskazu navela kako je pokojni HŠ uglavnom plaćao režije, a ona je davala dio novca za higijenske potrepštine, tužiteljica kao dokaz svojih tvrdnji nije priložila niti jedan račun koji se odnosi na režijski trošak, a koji se odnosi na stan u [adresa], I [adresa]. Dakle, iako je tužiteljica navela kako je pokojni HŠ uglavnom plaćao režije, da je tužiteljica zaista živjela zajedno sa HŠ, ista bi bila u posjedu barem nekolicine plaćenih režija.

20. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom dokaza utvrdio kako je nevjerodostojan iskaz svjedoka NŠ u dijelu koji se odnosi na postojanje neslaganja pokojnog HŠ i 2. tuženice ZŠ jer je navedeno suprotno čak i iskazu same tužiteljice iz čijeg iskaza proizlazi kako je pokojni HŠ bio u dobrim odnosima sa svojom sestrom.

21. Temeljem svih izvedenih dokaza, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu odluku jer između tužiteljice i pokojnog HŠ nije postojala trajnija zajednica života u smislu zajedničkog stanovanja te uspostave emocionalne povezanosti i ekonomske zajednice. Navedene činjenice tužiteljica nije dokazala tijekom postupka, a prvenstveno navedeno ne proizlazi iz njezinog iskaza.

22. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP pravilno odlučio o svim troškovima postupka, a za što je dao jasne i prihvatljive razloge.

23. Tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe jer sa istom nije uspjela (čl.166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

24. 1. tuženici IŠ i 2. tuženica ZŠ nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu iz razloga što navedeni trošak nije bio potreban za ovaj postupak stoga je primjenom čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom III. izreke.

24. Slijedom navedenog, a kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 28. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan