Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Gž-93/2024-2
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ivici Ragužu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Centra za restrukturiranje i prodaju, OIB: 38083028711, Zagreb, Ivana Lučića 6., zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv tuženice VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja Centra za restrukturiranje i prodaju, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj Povrv-332/2023-4 od 10. siječnja 2024., 28. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Centra za restrukturiranje i prodaju kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, broj Povrv-332/2023-4 od 10. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, broj Povrv-332/2023-4 od 10. siječnja 2024., u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, broj Ovrv-281/2023 od 31. svibnja 2023. te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 510,43 eura sa zateznim kamatama kao i zahtjev za naknadom troškova ovršnog postupka u iznosu od 91,30 eura.
2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Tužitelj u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Također zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan i neosnovan obzirom iz izvatka iz otvorenih stavaka tužitelja je razvidno kako se zahtjeva naknada za korištenjem stana po sporazumu od 17. listopada 2019. Tuženica nije priložila dokaze da je platila preostali utuženi iznos po sporazumu. Stoga prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava. Tužitelj nadalje navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe o teretu dokazivanja te materijalno pravo u odnosu na članak 461.a stavak 2. – 7. ZPP-a.
2.2. Žalba tužitelja dostavljena je na odgovor tuženici, a tuženica nije dostavila odgovor na žalbu.
3. Žalba tužitelja nije osnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužitelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi upire tužitelj.
5. Tijekom provedenog postupka prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje kako tužitelj u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, nije iznio činjenice i predložio dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. Kako je iz izvatka iz otvorenih stavaka tužitelja razvidno samo potraživanje tužitelja prema tuženici, ali nije vidljivo na što se odnosi potraživanje tužitelja to je prvostupanjski sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
5.1. Obzirom na vrijednost predmeta spora označenu u iznosu od 510,43 eura, parnični postupak vođen je sukladno glavi 30. ZPP-a gdje je propisano postupanje u sporovima male vrijednosti. Sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a. Stoga je prvostupanjska presuda ispitivana povodom žalbenih navoda u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.
6. Svojim žalbenim navodima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, takvi navodi ne mogu biti predmet razmatranja u žalbenom postupku i ovaj sud ih nije uzeo u obzir, jer se žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može isticati u sporovima male vrijednosti sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a. Ipak valja reći da, iako je tuženik još u prigovoru protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi u cijelosti osporavao potraživanje tužitelja, tužitelj nije dostavio dokaz o postojanju tražbine prema tuženici odnosno nije dostavio sporazum od 17. listopada 2019. Naime, po ocjeni ovog suda, u situaciji kada tuženica osporava potraživanje tužitelja, na tužitelju je bio teret dokazivanja osnove po kojoj je tuženik bio zaveden kao korisnik usluge u evidencijama tužitelja.
6.1. Prema pravilu o teretu dokazivanja sadržanom u odredbi članka 219. ZPP svaka strana u sporu dužna je dokazati svoje tvrdnje. Pri tom je njihova dužnost u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoj zahtjev, predlagati dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, dok sud tijekom postupka odlučuje samo o onim činjenicama koje su stranke iznijele, odnosno odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti tijekom postupka. Ako stranka koja se poziva na određenu činjenicu, nije bila u stanju sudu pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava u prilog istinitosti svojih tvrdnji, obveza je suda da tu tvrdnju uzme kao nedokazanu, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a. Žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na pogrešan i neosnovan zaključak prvostupanjskog suda odnosno na činjenicu te je prvostupanjski sud zaključio kako nije vidljivo na što se odnosi potraživanje tužitelja, predstavljaju žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog kojih žalbenih razloga sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a nije moguće pobijati navedenu presudu u sporu male vrijednosti.
7. Prvostupanjski sud navodi da je u izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja naznačena samo visina potraživanja, no nije vidljivo na što se potraživanje odnosi. Pravilno prvostupanjski sud, za razliku od tužitelja, ima u vidu činjenicu da je vjerodostojna isprava ona isprava koja indicira postojanje tražbine koja je u njoj utvrđena, ali uz koju se ne veže presumpcija o istinitosti njenog sadržaja pa stoga ni o postojanju tražbine, osim ako nema značenje javne isprave. Upravo se stoga na temelju vjerodostojnih isprava ovrha ne određuje bezuvjetno, kao na temelju ovršne isprave, već uz uvjet da ovršenik ne prigovori njenoj nepodobnosti da bude osnova za određivanje ovrhe. Stoga kada tuženik/ovršenik osporava vjerodostojnu ispravu, tada je na tužitelju obveza dokazivanja činjenica sadržanih u vjerodostojnoj ispravi, a što tužitelj tijekom postupka nije dokazao. Nadalje, valja ukazati tužitelju da je neosnovan i njegov žalbeni navod kako je iz otvorenih stavaka tužitelja razvidno da se zahtjeva naknada za korištenje stana. Potpunom analizom navedenog izvatka iz otvorenih stavaka tužitelja ne proizlazi da bi bilo gdje bilo navedeno da se radi o naknadi za korištenje stana.
8. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati odnosno da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, prvostupanjski sud pravilno je primijenio odredbu članka 461.a stavak 2., 6. i 7. ZPP-a. Prvostupanjski sud je dostavio tužitelju rješenje od 29. studenog 2023. gdje je tužitelj upozoren na postupanje sukladno odredbi članka 461.a stavak 2 – 7 ZPP-a. Tuženica je u cijelosti osporila potraživanje tužitelja te je tužitelj imao u obvezi u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a što tužitelj nije učinio. Stoga je prvostupanjski sud u potpunosti pravilno primijenio odredbu članka 461.a stavak 2 - 7 ZPP-a.
9. Imajući u vidu navedeno sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Vukovar, 28. ožujka 2025.
Sudac:
Ivica Raguž
