REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VUKOVARU
VUKOVAR, Županijska 33
Poslovni broj: Gž-194/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marina kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici DF, dipl. iur., protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, zastupan po punomoćniku Davoru Bubalo, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi isplate, a odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P- 322/2024-11 od 14. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj: P-322/2024-11 od 14. veljače 2025..
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, koji glasi: "Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 2.484,60 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 24.12.2023. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, da isplati tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama od 14. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“ 2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj i to zbog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 142/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači temeljem žalbenih navoda u korist tužitelja, podredno da sud ukine presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom u iznosu od 2.484,60 eura s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi isplate invalidske mirovine osiguraniku GF, koja je stradala u prometnoj nesreći 1. travnja 2011., a koju je skrivio osiguranik tuženika, u odnosu na iznos koji je tužitelj isplatio svom osiguraniku.
8. Nakon što je u prvostupanjskom postupku sud utvrdio iz rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Zagrebu, KLASA: 141-02/12-01 OB: 03307062434, URBROJ: 341-25-05/3-12-065758 od 14. prosinca 2012. da je osiguranici tužitelja GF, kod koje je zbog ozljede na radu 60% i profesionalne nesposobnosti za rad nastale uslijed bolesti 40%, priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 23. svibnja 2012., zauzeo je stav kako je u postupku koji tužitelj pokreće protiv tuženika kao osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP), a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj: 102/98.,71/99., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 94/09., 40/10., 121/10., 139/10., 61/11., 114/11., 76/12., 112/13., 133/13., 157/13. – dalje: ZOMO/98). Obzirom na navedeno primjenom članka 27. ZOOP-a odbija tužbeni zahtjev.
9. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da se na konkretan slučaj imaju primijeniti odredbe članka 27. stavak 1. i 3. ZOOP-a prema kojima bi tužitelj imao pravo od tuženika potraživati samo razmjerni iznos mirovine u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Kako tužitelj takav zahtjev u predmetnoj parnici nije postavio a niti je dokazao postojanje tražbine na koju bi imao pravo u skladu s navedenom odredbom, s time da je teret dokaza za navedeno bio na njemu, to je utvrđeno da je njegov tužbeni zahtjev neosnovan.
10. Takav pravni stav u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u većem broju odluka (Rev x-388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-249/22. od 18. siječnja 2023. i dr.), koje su donesene u činjenično i pravno identičnim predmetima koje je pokrenuo tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova invalidske mirovine, prema kojem shvaćanju su za rješenje spora između stranaka mjerodavne odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tuženiku, odnosno u trenutku kad su izvršene isplate te mirovine.
11. Tuženik, kao osiguratelj motornog vozila štetnika, i sam štetnik, ne nalaze se u istom pravnom statusu. Naime, u situaciji kada se šteta iz članka 161. stavak 1. ZMO-a ne potražuje od samog štetnika, odnosno osobe koja je u konkretnom slučaju prouzročila prometnu nesreću, već od osiguratelja štetnika, tada treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, među ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti i to u skladu s odredbama ZOOP-a. Prava i obveze iz obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti regulirana su odredbama ZOOP-a pa navedeni zakon predstavlja lex specialis zbog čega se na konkretan odnos između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe ZOOP-a, a ne odredbe ZMO-a.
12. Člankom 27. stavak 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da je stavkom 2. propisano da se stvarnom štetom smatra, između ostaloga, i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe. Članak 27. stavak 3. propisuje da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
12.1. Dakle, u skladu sa navedenom odredbom tužitelju bi pripadalo pravo potraživati od tuženika samo onaj iznos za koji bi isplaćena invalidska mirovina bila veća od invalidske mirovine koja bi bila posljedica ozljede na radu.
13. Tužitelj u predmetnoj parnici postavljenim tužbenim zahtjevom nije zatražio naplatu one tražbine na koju bi imao pravo u skladu sa naprijed navedenim odredbama članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a, već je zatražio isplatu tražbine sukladno odredbi čl. 161. st. 1. ZMO-a.
14. Stoga, tužbeni zahtjev u skladu sa navedenim odredbama ZOOP-a nije niti činjenično obrazložio, niti je za postojanje takve tražbine predočio sudu odgovarajuće dokaze. Obzirom da je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja, te utvrdio kako tužitelj nije predložio niti dokazao činjenice odlučne za donošenje odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je zahtjev tužitelja valjalo odbiti.
15. Temeljem izloženog primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Vukovaru, 28. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Željko Marin
