REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2512/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja Hotel-Restoran "Mali Raj" MS d.o.o., Opatija, Maršala Tita 191, OIB: 83292250774, zastupanog po opunomoćeniku Krešimiru Raspudiću, odvjetniku u Opatiji Vladimira Nazora 33, protiv tuženika Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Rijeka, Riva boduli 9, OIB: 18683136487, zastupanog po službenoj osobi AU, radi naknade za koncesiju, 28. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-01/23-07/102, URBROJ: 513-02-6002/7-23-1 od 30. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika tužitelju je utvrđena obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju u ukupnom iznosu 7.942,00 € (glavnica + kamata) te obveza plaćanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti u iznosu od 30.512,40 €.

2. Citirano prvostupanjsko rješenje temelji se na rezultatima poreznog nadzora, o čemu je sastavljen Zapisnik, KLASA: 471-01/21-11/121, URBROJ: 513-02-6002/7-23- 42 od 10. listopada 2023. (dalje: Zapisnik), u kojem je utvrđeno da je tužitelj: (1) u razdoblju od 1. lipnja – 31. prosinca 2021. obavljao ugostiteljsku djelatnost na pomorskom dobru, na terasi ugostiteljskog objekta hotela-restoran "Mali Raj" te u dva odvojena smještajna objekta ispod ugostiteljske terase uz more, bez škopljenog ugovor o koncesiji; (2) u razdoblju od 1. veljače 2022 – 31. ožujka 2023. obavljao gospodarsku djelatnost pružanjem usluga smještaja u dva odvojena objekta ispod ugostiteljske terase izvan opsega djelatnosti koncesije, odnosno prekoračenjem opsega i sadržaja koji je određen Ugovorom o koncesiji za izgradnju, rekonstrukciju i gospodarsko korištenje ugostiteljske terase i plaže ispod restorana "Mali Raj".

3. Tužitelj osporava zakonitost tuženikova rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka te tužbi te tužbi i tijekom spora (održano ročište) izlaže kako slijedi. U bitnom, osporava da je u razdoblju 1. lipnja. – 31. prosinca 2021, obavljao gospodarsku djelatnost bez koncesije, kao i da je u razdoblju od 1. veljače 2022. – 31. ožujka 2023. obavljalo djelatnost koja nije bila predmetom koncesije. Pojašnjava da je njegov pravni prednik [obrt]" dana 15. rujna 2016. s Primorsko-goranskom županijom zaključio Ugovor o koncesiji za izgradnju, rekonstrukciju i gospodarsko korištenje ugostiteljske terase i plaže ispod restorana "Mali Raj" (dalje: Ugovor o koncesiji); da je pravni sljednik koncesionara postao temeljem Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline - obrta od 30. lipnja 2021; da je Županijska skupština Primorsko- goranske županije dana 16. prosinca 2021. donijela Odluku o izmjeni Odluke o davanju koncesije (dalje: Odluka od 16. prosinca 2021.) te da je nakon toga 1. veljače 2022. s Primorsko-goranskom županijom sklopljen I Dodatak Ugovoru o koncesiji za izgradnju, rekonstrukciju i gospodarsko korištenje ugostiteljske terase i plaže ispod restorana "Mali Raj" (dalje: Dodatak Ugovoru o koncesiji). Tužitelj ističe da iz analize prethodno izloženo pravno slijedi da nije bio jedan dan bez koncesije na pomorskom dobru te dodaje da je je prije prestanka postojanja pravnog prednika podnesen zahtjev za prijenosom koncesije čemu je i udovoljeno Odlukom od 16. prosinca 2021. Tvrdi da su sve naknade za koncesiju ta 2021., 2022. i 2023. plaćane onako kako ga je Upravni odjel za pomorsko dobro i pozivao na naplatu naknade za koncesiju tako i za varijabilni dio posebno za svaku godinu, tako je za 2021. koncesija plaćena 2. kolovoza.2021., za 2022. plaćena je u 7/22, a za 2023. u 07/23 zajedno sa naknadama za varijabilni dio. Šte se tiče oduzimanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti tužitelj ističe da se tek Dodatkom Ugovora o koncesiji (u čl. 3.) regulirano pitanje prostorija koje se nalaze ispod terase. Oblik i način izgleda pomoćnih prostorija nije bio ničim uređen niti je do sada uređen kako mora izgledati. Tvrdi da u kontrolama nikada nisu pronađene osobe, odnosno gosti u predmetnim prostorijama. Zaključno, u pogledu bitnih povreda postupka tužitelj smatra da je u provedenom postupku nisu poštivana načela zakonitosti, utvrđivanja materijalne istine, saslušanja stranke, samostalnosti i slobodne ocjene dokaza.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i na raspravi provedenoj u ovom sporu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Ističe kako je u postupku jasno i nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj obavljao gospodarsku djelatnost na pomorskom dobru bez koncesije odnosno prekoračenjem sadržaja koncesije iz Ugovora o koncesiji (i Dodataka istog). Isteče da je koncesija sa [obrt]" na tužitelja prenesena tek sklapanjem Dodatka Ugovora o koncesiji (1. veljače 2022.) a ne podnošenjem zahtjeva za prijenos koncesije kao niti Odlukom od 16. prosinca 2021. Napominje da tužitelj u tijeku postupka nije osporavao da je obavljao djelatnost smještaja gostiju u dva odvojena objekta koja se nalaze ispod ugostiteljske terase restorana.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika te dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

7. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Među strankama ovog upravnog spora nesporno je da je tužitelj kao pravni sljednik [obrt]" (temeljem Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline – obrta od 30. lipnja 2021) nastavio koristiti pomorsko dobro koje je njegov pravnom predniku dano u koncesiju, Ugovorom o koncesiji od 15. rujna 2016., u svrhu obavljanja ugostiteljske djelatnosti na terasi i iznajmljivanja 15 ležaljki i 10 suncobrana na plaži ispred restorana "Mali Raj". Također, nesporno je da je Odlukom od 16. prosinca 2021. izmijenjena Odluka o davanju koncesije na pomorskom dobru za izgradnju, rekonstrukciju i gospodarsko korištenje ugostiteljske terase ispred restorana Mali Raj, u pogledu naziva (imena) koncesionara kao i da je u izvršenju te odluke između tužitelja i Primorsko-goranske županije dana 1. veljače 2022. zaključen Dodatak Ugovoru o koncesiji.

10. Iz Zapisnika slijedi da je u provedenom nadzoru utvrđeno da je tužitelj s obavljanjem gospodske djelatnosti na pomorskom dobru započeo prije 30. lipnja 2021. odnosno dana sklapanja Ugovora o prijenosu gospodarske cijele obrta, a obzirom da je pri račun za obavljene usluge izdan 1. lipnja 2021. Također, iz spisa slijedi da je osim prihoda od obavljanja ugostiteljske djelatnosti na terasi ostvarivao i prihode od djelatnosti iznajmljivanja dva smještajna objekta koji se nalaze ispod terase.

11. Prema čl. 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN br. 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19: dalje: ZPDML) pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan tim Zakonom.

12. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPDML-a za posebnu uporabu ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra može se u zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija.

13. Odredbom čl. 16. ZPDML propisano je da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. Prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji. Opseg i uvjeti posebne upotrebe ili gospodarskog korištenja, uređuju se odlukom i ugovorom o koncesiji, a u skladu s odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona.

14. Odredbom čl. 25. ZPDML-a propisano je da na osnovi odluke o koncesiji davatelj koncesije i ovlaštenik sklapaju ugovor o koncesiji. Ugovorom o koncesiji u skladu s odlukom o koncesiji uređuje se bliža namjena za koju se daje koncesija, uvjeti koje u toku trajanja koncesije mora udovoljavati ovlaštenik koncesije, druga prava i obveze davatelja i ovlaštenika koncesije.

15. U skladu s čl. 28. st. 2. ZPDML-a, za koncesiju na pomorskom dobru plaća se godišnja naknada koja se određuje odlukom o koncesiji, a koja se naknada sastoji od stalnog i promjenjivog dijela.

16. Prema odredbi čl. 12. st. 2. Zakona o koncesijama (NN br. 69/17, 107/20; dalje: ZK) koncesionaru koji izvršava ugovor o koncesiji zabranjeno je obavljanje djelatnosti koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji. Obavljanjem djelatnosti koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji smatra se svako prekoračenje ovlaštenja koja proizlaze iz ugovora o koncesiji, uključujući svaki oblik samovlasnog proširenja primjene tih ovlaštenja.

17. Odredbom čl. 85. st. 1. ZK-a propisano je da inspekcijski nadzor obuhvaća, između ostalog, nadzor obavljanja djelatnosti, za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije, bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije (tč. 3.).

18. Odredbom čl. 89. st. 1. ZK-a propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije, obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, da će inspektor donijeti rješenje kojim utvrđuje obvezu i nalaže uplatu iznosa posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (naknadu s obilježjem naknade za koncesiju). St. 2. propisano je da obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz st. 1. toga članka, dok je st. 7. propisano da će se, ako posebnim propisom nije drukčije propisano, imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti oduzet rješenjem iz st. 1. toga članka kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa naknade s obilježjem naknade za koncesiju. Na uvjete i način oduzimanja imovinske koristi primjenjuju se odredbe posebnih zakona i propisa donesenih na temelju posebnih zakona. U svakom slučaju, oduzeta imovinska korist neće se umanjiti za iznos sredstava na bilo koji način uloženih u nezakonito obavljanje djelatnosti. Imovinska korist koja se ne može ili ne može pouzdano utvrditi na temelju poslovnih knjiga ili evidencija mora se procijeniti, odgovarajućom primjenom odredbi o procjeni porezne osnovice sukladno propisu kojim se uređuje porezni postupak. Ako ovim Zakonom, posebnim zakonima i propisima donesenim na temelju posebnih zakona nisu uređeni ili nisu u cijelosti uređeni uvjeti i način oduzimanja imovinske koristi, na odgovarajući način se primjenjuju propisi kaznenog prava kojima se uređuje oduzimanje imovinske koristi.

19. Prema odredbi čl. 91. ZK-a iznos naknade s obilježjima naknade za koncesiju iz čl. 89. st. 1. ZK, s pripadajućim zateznim kamatama, te iznos oduzete imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti iz čl. 89. st. 7. ZK-a prihod su državnog proračuna Republike Hrvatske.

20. Sagledavajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu upravnog postupka i spisu predmeta ovog spora te podvodeći iste pod kontekst gore citiranih pravnih normi, Sud utvrđuje da se pobijano rješenje tuženika temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što prigovorima tužitelja nije dovedeno u sumnju.

21. Naime, imajući u vidu da je u predmetnom nadzoru nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 1. lipnja do 31. prosinca 2021. koristio pomorsko dobro na način na dje obavljao ugostiteljsku djelatnost na terasi ispred hotela-restorana Mali Raj te djelatnost iznajmljivanja dva smještajna objekta koje se nalaze ispod predmetne terase bez ugovora o koncesiji, kao i da je u razdoblju 1. veljače 2022. – 31. ožujka 2022. obavljao gospodarsku djelatnost izvan opsega Ugovora o koncesiji, odnosno Dodatka Ugovora o koncesiji (iznajmljivanje dva objekta ispod terase), s jedne strane, te ranije citiranih zakonskih normi iz kojih jasno i nedvosmisleno slijedi da je gospodarsko iskorištavanje pomorskog dobra u vidu obavljanja gospodarske djelatnosti moguće samo na temelju koncesije i u skladu s ugovorom o koncesiji te da se obavljanjem djelatnosti koncesije izvan opsega djelatnosti koncesije koji je određen ugovorom o koncesiji smatra svako prekoračenje ovlaštenja koja proizlaze iz ugovora o koncesiji, s druge strane, to ovaj Sud nalazi da je tuženik pravilno u svojoj odluci tužitelja obvezao na plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju te na plaćanje imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti.

22. Vezano za navode tužitelja da iz analize pravnog slijeda (izloženog u tužbi, tč. 3. obrazloženja presude) proizlazi da nije bio jedan dan bez koncesije valja istaknuti da je do prijenosa koncesije, u smislu odredbe čl. 66 ZK-a, nije došlo niti temeljem Ugovora o prijenosu gospodarske cjeline – obrta od 30. lipnja 2021., niti temeljem Odluke od 16. prosinca 2021. već tek trenutkom sklapanja Dodatka Ugovoru o koncesiji, odnosno s danom 1. veljače 2022.

23. Što se tiče navoda tužitelja da su sve naknade za koncesiju podmirene prije svega valja istaknuti da su uplatama iz 2022. i 2023. podmirene obveze koje proizlaze iz ugovornog odnosa tužitelja i Primorsko-goranske županije, dakle za obveze nastale nakon prijenosa koncesije. Za razdoblje od 1. veljače 2022. – 31. ožujka 2023. tužitelju je utvrđena obveza plaćanje promjenjivog iznosa naknade za prihode koje je ostvario obavljanjem djelatnosti izvan opsega i sadržaja koncesije, a što nije pokriveno navedenim uplatama.

Što se tiče izvršenih uplata koje se odnos na podmirivanje naknade za stalni i promjenjiviji dio koncesije za 2021. valja navesti da su naknade za koncesiju (iz Ugovora o koncesiji) prihod proračuna jedinica lokalne ili područne (regionalne samouprave, dok je naknada s obilježujem naknade za koncesiju, koja se utvrđuje sukladno čl. 89. ZK-a, prihod državnog proračuna Republike Hrvatske. Stoga, obzirom da je tužitelj u tom razdoblju (1. lipnja -31. prosinca 2021.) gospodarski iskorištavao pomorsko dobro bez ugovora koncesiji to Sud utvrđuje da na utvrđivanje obveze plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesije nije od utjecaja to što je tužitelj na račun jedince lokalne samouprave izvršio predmetne uplate.

24. U odnosu na ostale navode tužitelja, utvrđuje se da su neosnovani te da je upravni postupak proveden zakonito i pravilno u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21) i Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, 114/22).

25. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud zaključuje da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučiti kao u tč. I. izreke.

26. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Rijeci 28. ožujka 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Krešimiru Raspudiću, odvjetniku u Opatiji, A [adresa]

- tuženiku Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Rijeka,

Rijeka, Riva Boduli 9