Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj: Ps-2/2024-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu tog suda Renati Slavić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice - protutužene Općine Matulji, OIB: [osobni identifikacijski broj], Matulji, Trg maršala Tita 9, zastupane po punomoćniku Ivi Orliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Orlić i suradnici d.o.o. u Rijeci, protiv tužene – protutužiteljice ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Babić, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Poldan, Ž, T, Š, Babić i TČ u [adresa], radi iseljenja i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 5. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužene osobno, temeljem objave 28. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I-Tuženica je dužna iseliti od osoba i isprazniti od stvari stan u [adresa], II. kat, ukupne površine 57,78 m2, sastojeći od dvije sobe, kuhinje, ostave, wc-a, hodnika i balkona s nusprostorijama te ga tako slobodnog predati u posjed tužiteljici, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II-Nalaže se tuženici da tužiteljici isplati iznos od ukupno 11.323,12 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja je propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, a teče :
na iznos od 43,35 EUR od 10. 12. 2010.,
na iznos od 63,63 EUR od 10. 1. 2011.,
na iznos od 63,63 EUR od 10. 2. 2011.,
na iznos od 63,63 EUR od 10. 3. 2011.,
na iznos od 64,75 EUR od 10. 4. 2011.,
na iznos od 64,75 EUR od 10. 5. 2011.,
na iznos od 64,75 EUR od 10. 6. 2011.,
na iznos od 65,13 EUR od 10. 7. 2011.,
na iznos od 65,13 EUR od 10. 8. 2011.,
na iznos od 65,13 EUR od 10. 9. 2011.,
na iznos od 65,51 EUR od 10. 10. 2011.,
na iznos od 65,51 EUR od 10. 11. 2011.,
na iznos od 65,51 EUR od 10. 12. 2011.,
na iznos od 65,13 EUR od 10. 1. 2012.,
na iznos od 65,13 EUR od 10. 2. 2012.,
na iznos od 65,13 EUR od 10. 3. 2012.,
na iznos od 64,37 EUR od 10. 4. 2012.,
na iznos od 64,37 EUR od 10. 5. 2012.,
na iznos od 64,37 EUR od 10. 6. 2012.,
na iznos od 63,63 EUR od 10. 7. 2012.,
na iznos od 63,63 EUR od 10. 8. 2012.,
na iznos od 63,63 EUR od 10. 9. 2012.,
na iznos od 61,51 EUR od 10. 10. 2012.,
na iznos od 61,51 EUR od 10. 11. 2012.,
na iznos od 61,51 EUR od 10. 12. 2012.,
na iznos od 61,51 EUR od 10. 1. 2013.,
na iznos od 61,51 EUR od 10. 2. 2013.,
na iznos od 61,51 EUR od 10. 3. 2013.,
na iznos od 61,17 EUR od 10. 4. 2013.,
na iznos od 61,17 EUR od 10. 5. 2013.,
na iznos od 61,17 EUR od 10. 6. 2013.,
na iznos od 61,51 EUR od 10. 7. 2013.,
na iznos od 61,51 EUR od 10. 8. 2013.,
na iznos od 61,51 EUR od 10. 9. 2013.,
na iznos od 60,50 EUR od 10. 10. 2013.,
na iznos od 60,50 EUR od 10. 11. 2014.,
na iznos od 60,50 EUR od 10. 12. 2013.,
na iznos od 60,17 EUR od 10. 1. 2014.,
na iznos od 60,17 EUR od 10. 2. 2014.,
na iznos od 60,17 EUR od 10. 3. 2014.,
na iznos od 60,83 EUR od 10. 4. 2014.,
na iznos od 60,83 EUR od 10. 5. 2014.,
na iznos od 60,83 EUR od 10. 6. 2014.,
na iznos od 60,17 EUR od 10. 7. 2014.,
na iznos od 60,17 EUR od 10. 8. 2014.,
na iznos od 60,17 EUR od 10. 9. 2014.,
na iznos od 59,85 EUR od 10. 10. 2014.,
na iznos od 59,85 EUR od 10. 11 2014.,
na iznos od 59,85 EUR od 10. 12. 2014.,
na iznos od 59,21 EUR od 10. 1. 2015.,
na iznos od 59,21 EUR od 10. 2. 2015.,
na iznos od 59,21 EUR od 10. 3. 2015.,
na iznos od 57,97 EUR od 10. 4. 2015.,
na iznos od 57,97 EUR od 10. 5. 2015.,
na iznos od 57,97 EUR od 10. 6. 2015.,
na iznos od 58,27 EUR od 10. 7. 2015.,
na iznos od 58,27 EUR od 10. 8. 2015.,
na iznos od 58,27 EUR od 10. 9. 2015.,
na iznos od 58,58 EUR od 10. 10. 2015.,
na iznos od 58,58 EUR od 10. 11. 2015.,
na iznos od 58,58 EUR od 10. 12. 2015.,
na iznos od 59,21 EUR od 10. 1. 2016.,
na iznos od 59,21 EUR od 10. 2. 2016.,
na iznos od 59,21 EUR od 10. 3. 2016.,
na iznos od 58,58 EUR od 10. 4. 2016.,
na iznos od 58,58 EUR od 10. 5. 2016.,
na iznos od 58,58 EUR od 10. 6. 2016.,
na iznos od 59,21 EUR od 10. 7. 2016.,
na iznos od 59,21 EUR od 10. 8. 2016.,
na iznos od 59,21 EUR od 10. 9. 2016.,
na iznos od 58,89 EUR od 10. 10. 2016.,
na iznos od 58,89 EUR od 10. 11. 2016.,
na iznos od 58,89 EUR od 10. 12. 2016.,
na iznos od 58,89 EUR od 10. 1. 2017.,
na iznos od 58,89 EUR od 10. 2. 2017.,
na iznos od 58,89 EUR od 10. 3. 2017.,
na iznos od 61,17 EUR od 10. 4. 2017.,
na iznos od 61,17 EUR od 10. 5. 2017.,
na iznos od 61,17 EUR od 10. 6. 2017.,
na iznos od 61,51 EUR od 10. 7. 2017.,
na iznos od 61,51 EUR od 10. 8. 2017.,
na iznos od 61,51 EUR od 10. 9. 2017.,
na iznos od 63,27 EUR od 10. 10. 2017.,
na iznos od 63,27 EUR od 10. 11. 2017.,
na iznos od 63,27 EUR od 10. 12. 2017.,
na iznos od 64,00 EUR od 10. 1. 2018.,
na iznos od 64,00 EUR od 10. 2. 2018.,
na iznos od 64,00 EUR od 10. 3. 2018.,
na iznos od 64,00 EUR od 10. 4. 2018.,
na iznos od 64,00 EUR od 10. 5. 2018.,
na iznos od 64,00 EUR od 10. 6. 2018.,
na iznos od 65,51 EUR od 10. 7. 2018.,
na iznos od 65,51 EUR od 10. 8. 2018.,
na iznos od 65,51 EUR od 10. 9. 2018.,
na iznos od 66,30 EUR od 10. 10. 2019.,
na iznos od 66,30 EUR od 10. 11. 2018.,
na iznos od 66,30 EUR od 10. 12. 2019.,
na iznos od 68,77 EUR od 10. 1. 2019.,
na iznos od 68,77 EUR od 10. 2. 2019.,
na iznos od 68,77 EUR od 10. 3. 2019.,
na iznos od 70,52 EUR od 10. 4. 2019.,
na iznos od 70,52 EUR od 10. 5. 2019.,
na iznos od 70,52 EUR od 10. 6. 2019.,
na iznos od 70,97 EUR od 10. 7. 2019.,
na iznos od 70,97 EUR od 10. 8. 2019.,
na iznos od 70,97 EUR od 10. 9. 2019.,
na iznos od 72,84 EUR od 10. 10. 2019.,
na iznos od 72,84 EUR od 10. 11. 2019.,
na iznos od 72,84 EUR od 10. 12. 2019.,
na iznos od 74,81 EUR od 10. 1. 2020.,
na iznos od 74,81 EUR od 10. 2. 2020.,
na iznos od 74,81 EUR od 10. 3. 2020.,
na iznos od 76,36 EUR od 10. 4. 2020.,
na iznos od 76,36 EUR od 10. 5. 2020.,
na iznos od 76,36 EUR od 10. 6. 2020.,
na iznos od 75,83 EUR od 10. 7. 2020.,
na iznos od 75,83 EUR od 10. 8. 2020.,
na iznos od 75,83 EUR od 10. 9. 2020.,
na iznos od 77,97 EUR od 10. 10. 2020.,
na iznos od 77,97 EUR od 10. 11. 2020.,
na iznos od 77,97 EUR od 10. 12. 2020.,
na iznos od 78,52 EUR od 10. 1. 2021.,
na iznos od 78,52 EUR od 10. 2. 2021.,
na iznos od 78,52 EUR od 10. 3. 2021.,
na iznos od 81,41 EUR od 10. 4. 2021.,
na iznos od 81,41 EUR od 10. 5. 2021.,
na iznos od 81,41 EUR od 10. 6. 2021.,
na iznos od 82,62 EUR od 10. 7. 2021.,
na iznos od 82,62 EUR od 10. 8. 2021.,
na iznos od 82,62 EUR od 10. 9. 2021.,
na iznos od 84,52 EUR od 10. 10. 2021.,
na iznos od 84,52 EUR od 10. 11. 2021.,
na iznos od 84,52 EUR od 10. 12. 2021.,
na iznos od 89,29 EUR od 10. 1. 2022.,
na iznos od 89,29 EUR od 10. 2. 2022.,
na iznos od 89,29 EUR od 10. 3. 2022.,
na iznos od 92,26 EUR od 10. 4. 2022.,
na iznos od 92,26 EUR od 10. 5. 2022.,
na iznos od 92,26 EUR od 10. 6. 2022.,
na iznos od 94,63 EUR od 10. 7. 2022.,
na iznos od 94,63 EUR od 10. 8. 2022.,
na iznos od 94,63 EUR od 10. 9. 2022.,
na iznos od 99,75 EUR od 10. 10. 2022.,
na iznos od 99,75 EUR od 10. 11. 2022.,
na iznos od 99,75 EUR od 10. 12. 2022.,
na iznos od 101,58 EUR od 10. 1. 2023.,
na iznos od 101,58 EUR od 10. 2. 2023.,
na iznos od 101,58 EUR od 10. 3. 2023.,
na iznos od 105,45 EUR od 10. 4. 2023.,
na iznos od 105,45 EUR od 10. 5. 2023.,
na iznos od 105,45 EUR od 10. 6. 2023.,
na iznos od 105,45 EUR od 10. 6. 2023.,
na iznos od 105,45 EUR od 10. 7. 2023.,
na iznos od 105,45 EUR od 10. 8.2023.,
na iznos od 105,45 EUR od 10. 9. 2023.,
na iznos od 108,55 EUR od 10. 10. 2023.,
na iznos od 108,55 EUR od 10. 11. 2023.,
na iznos od 108,55 EUR od 10. 12. 2023.,
na iznos od 110,72 EUR od 10. 1. 2024.,
na iznos od 110,72 EUR od 10. 2. 2024.
u roku od 15 dana, a u preostalom iznosu iznad ukupnog iznosa od 11.323,12 EUR do ukupnog iznosa od 22.646,25 EUR, odnosno za polovicu svakog utuženog mjesečnog iznosa, tužbeni zahtjev se odbija.
III-Nalaže se tužiteljici - protutuženoj Općini Matulji, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tuženoj - protutužiteljici ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.918,21 eur sa zakonskom zateznom kamatom počev od 6. studenog 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanom za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodište za 3 (tri) postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana.
IV-Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1.Tužiteljica Općina Matulji podnijela je tužbu protiv tužene ŽČ, **.**.2014., u kojoj je navela da je tužiteljica vlasnica stana u [adresa], drugi kat, ukupne površine 57,78 m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, ostave, wc-a, hodnika i balkona, a koje vlasništvo tužiteljice nad predmetnim stanom utvrđeno je u parnici posl. br. P-348/02. Navodi da navedeni stan bespravno koristi tužena ŽČ i njezin izvanbračni drug ŠČ. Tužena je u stan uselila bez pravne osnove, bez ugovora o najmu stana, u stanu živi i koristi ga bez da vlasnici išta plaća.
2.Tužiteljica je 2010. pokrenula postupak radi iseljenja izvanbračnog druga tužene, ŠČ, posl. br. P-691/10, u kojem je tuženik ŠČ izjavio da traži naknadu nužnih, korisnih i luksuznih troškova, ali u iznosu koji predstavlja samo polovicu onoga što je vještak u tom postupku utvrdio kao vrijednost izvedenih radova u stanu. Tužiteljica zaključuje da će, nakon što jednom uspije u sporu protiv ŠČ, tužena, njegova nevjenčana supruga izjaviti da ona ima pravo koristiti predmetni stan dok joj se ne naknade troškovi ulaganja u njezinoj polovici. Tužiteljica očekuje protutužbu tužene.
3.Tužbenim zahtjevom tužiteljica je zatražila da se tuženoj naloži iseljenje od osoba i stvari predmetnog stana te predaja stana u posjed tužiteljici, a sve uz naknadu troškova postupka.
4.Tužena se u odgovoru na tužbu protivila tužbi i tužbenom zahtjevu. Navela je da se uvidom u spis posl.br. P-348/02 ne može utvrditi vlasništvo tužiteljice jer se vlasništvo na nekretninama stječe isključivo uknjižbom u zemljišnu knjigu, a na onima koje nisu upisane, polaganjem u sud ovjerovljene isprave podobne za uknjižbu. Pored toga, predmet spora u parničnom postupku P-348/10 protiv tuženih – protutužitelja JČ i VČ nije utvrđenje prava vlasništva već otkaz stanarskog prava i zaključenje ugovora o prodaji stana. Niti iz e - izvatka dostavljenog uz tužbu da ne proizlazi da bi tužiteljica bila vlasnik stana.
5.Tužena je potvrdila da ona i njezin izvanbračni drug koriste predmetni stan, no osporava da bi to bilo bez pravne osnove. Sama tužiteljica je 1996. dala predmetni stan ŠČ i tuženoj i to bez naknade. Tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te potražuje naknadu parničnih troškova.
6.Tužena je izjavila i protutužbu u kojoj je navela da je predmetni stan u trenutku davanja na korištenje 1996. bio u lošem, derutnom stanju i nije bio za stanovanje. Stoga je tužena izvršila brojne radove i ulaganja čime da je povećala vrijednost stana. Od 1996. do 2010. izvedeni su krovopokrivački, keramičarski i fasaderski radovi, postavljena nova klizna vrata na balkonu s roletama, ulazna vrata i prozori, unutarnja sobna i kupaonska vrata, armirano betonski radovi, stropne i podne obloge, bojanje, gletanje, oblaganje zidova i stropova knaufom, podopolagački radovi (laminati i keramika), izolacije, potrebna rušenja i zidanja, klupčice na prozorima, vodoinstalaterski radovi, postavljanje sanitarija, a sve po vrstama i u količinama navedenim u „Specifikaciji“ koja se prilaže, u iznosu od 183.044,00 kn. Osim toga izvedeno je još i podno grijanje u vrijednosti od 15.000,00 kn, što ukupno iznosi 198.044,00 kn + PDV (45.550,12 kn) odnosno sveukupno 243.594,12 kn.
7.Navedena ulaganja u stan da su izvršili tuženica i ŠČ svaki u ½ pa da bi tužiteljica bila dužna naknaditi tuženoj iznos od 121.797,06 kn. Međutim, u parničnom postupku koji se pred istim sudom vodi po tužbi tužiteljice protiv ŠČ radi iseljenja iz predmetnog stana i protutužbi ŠČ protiv tužiteljice radi isplate učinjenih ulaganja, provedeni su dokazi očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem po J d.o.o. – stalnom sudskom vještaku i zaposleniku istoga HČ. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je za predmetni stan koji nije bio adekvatan za stanovanje bilo potrebno izvesti većinu radova da bi se stan mogao koristiti za stanovanje te da nužni troškovi iznose 62.376,00 kn, a korisni 80.082,00 kn. Pola od navedenih ulaganja iznosi 71.229,00 kn. Tužena protutužbenim zahtjevom od tužiteljice potražuje isplatu tog iznosa sa zateznom kamatom počev od 6. studenog 2014. (kao dana izjavljivanja protutužbe) pa do isplate, sve uz naknadu parničnih troškova.
8.Tužiteljica Općina Matulji u odgovoru na protutužbu navela je da je ona vlasnica predmetnog stana kojeg bez pravne osnove koristi tužena i što je vidljivo u predmetu P-348/02. Zgrada u kojoj se stan nalazi nije etažirana jer je etažiranje spriječio izvanbračni drug tužene. Uostalom i sama tužena i njen izvanbračni drug u predmetu P-691/10 tvrde da su upravo od tužiteljice dobili dopuštenje korištenja predmetnog stana pa sad onda tvrde da su to pravo dobili od nevlasnika ili su protutužbom od nevlasnika zatražili naknadu troškova ulaganja. Stranke ovog postupka znaju da je predmetni stan vlasništvo tužiteljice.
9.Tužiteljica navodi da nikada nije dala odobrenje tuženoj, a niti njezinom vanbračnom drugu da koriste predmetni stan, a kamoli i bez naknade. Dovoljno je izvršiti uvid u spis P-691/10. Tužiteljica osporava protutužbeni zahtjev u cijelosti kako glede osnovanosti tako i visine. Isti da je neosnovan iz jednakih razloga kao i zahtjev ŠČ u predmetu P-691/10. Tuženoj da ne pripada naknada za izvršena ulaganja jer je ista nepošteni posjednik pa je tužena dužna tužiteljici naknaditi koristi koje je neopravdano stekla uporabom njezinog stana čime da se neopravdano obogatila koristeći 18 godina vlasništvo tužiteljice ne plaćajući joj niti kunu. Tužiteljica smatra da bi mjesečna najamnina iznosila 1.500,00 kn mjesečno, pa da se tužena kroz period od 18 godina neosnovano obogatila za 324.000,00 kn. U predmetu P- 691/10 je već od ŠČ tužiteljica zatražila naknadu za neosnovano bogaćenje, a sad je iz protutužbenog zahtjeva razvidno da tužena traži naknadu polovice navodnih ulaganja te zbog toga tužiteljica od nje potražuje pola tog iznosa odnosno 162.000,00 kn, dok će ostatak tražiti od ŠČ.
10.Tužiteljica je podneskom od 27. studenog 2014. preinačila tužbeni zahtjev na način da pored predaje u posjed potražuje od tužene i naknadu za korištenje njezine stvari, za koju navodi da je korištena kroz proteklih 18 godina i to u ukupnom iznosu od 162.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče na iznose od po 1.500,00 kn mjesečno od svakog 10. -og u mjesecu počev od 10. prosinca 2010. Za slučaj da sud prihvati protutužbeni zahtjev, tužiteljica je istakla prigovor radi prijeboja potraživanja tužiteljice s osnova naknade koristi ostvarene korištenjem tuđe stvari do visine priznatog potraživanja tužene s osnove naknade ulaganja.
11.Tužena se protivila preinaci te je izjavila i prigovor zastare s naslova naknade za navodno neosnovano bogaćenje korištenjem predmetnog stana kroz 18 godina. Osporava osnov i visinu tog zahtjeva. Ističe da su u spisu P-691/10 načelnik općine IČ i tuženik ŠČ iskazali da je predmetni stan dodijeljen ŠČ i obitelji bez naknade. Tužena osporava da bi bila nepošteni posjednik pa da joj zbog toga ne pripada pravo na povrat izvršenih ulaganja. Ako i je nepoštena, postala je to tek primitkom tužbe 30. listopada 2014., a sva ulaganja su izvršena znatno prije toga. Tužena ima pravo najmanje na nužne troškove. Prigovor radi prijeboja da nije osnovan jer tražbina tužitelja uopće ne postoji, a kad bi i postojalo potraživanje tužitelja, ono da je zastarjelo pa prijeboj nije moguć. Tužena mu se protivi i zbog zastare navodnog potraživanja tužitelja.
12.Po protutužbi je formiran predmet posl.br. Ps-36/2015, te su spojeni navedeni spisi radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke.
13.Na ročištu 13. srpnja 2016. sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva ocijenivši da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190 st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje : ZPP).
14.Ovaj je sud bio proveo dokaze uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, u ovosudni spis P-348/02 (ranije P-124/00 i P-618/95), u spis Ps-25/2015 (ranije P-691/10), u zapisnik u predmetu P-691/10 od 4. srpnja 2011., u Specifikaciju, u zapisnik Općinskog suda u Zadru posl. br. R2-597/12 od 26. travnja 2012., upitom Poreznoj upravi i uvidom u odgovore, osobnim saslušanjem tužene, saslušanjem svjedoka ŠČ, CČ, FČ, IČ, zamolbenim saslušanjem svjedoka ĆČ, uvidom u zapisnik iz predmeta P-691/10 od 14. ožujka 2012. te iskaze GČ i OČ, saslušanjem svjedoka ČČ, očevidom na licu mjesta i građevinskim vještačenjem po vještakinji SČ iz [adresa], uvidom u nalaz i mišljenje vještaka i saslušanjem vještakinje.
15.Dana 3. travnja 2023. donijeta je presuda kojom je usvojen tužbeni zahtjev u toč. I kojim je tuženoj naloženo iseljenje od osoba i ispražnjenje od stvari predmetnog stana.
16.U toč. II je tuženoj naloženo da tužiteljici isplati ukupan iznos od 13.083,76 eur / 98.579,60 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od po 724,85 kn počam od 10. prosinca 2010. do 10. travnja 2022., a u preostalom iznosu iznad ukupnog iznosa od 13.083,76 eur / 98.579,60 kn, do ukupnog iznosa od 26.167,52 eur / 197.159,20 kn, odnosno iznad svakog mjesečnog iznosa od 724,85 kn do svakog mjesečnog iznosa od 1.449,70 kn, tužbeni zahtjev je odbijen.
17.U toč. III naloženo je tužiteljici – protutuženoj Općini Matulji, da tuženoj – protutužiteljici isplati iznos od 9.918,21 eur / 74.728,78 kn sa zateznom kamatom počev od 6. studenog 2014. do isplate.
18.U toč. IV odbijen je tužiteljičin prigovor radi prijeboja i to potraživanja tužiteljice s osnova naknade koristi ostvarene korištenjem tuđe stvari do visine priznatog potraživanja tužene s osnova naknade za ulaganja.
19.U toč. V odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
20.Županijski sud u Zagrebu je Rješenjem posl.br. Gž-2535/2023-2 od 21. studenog 2023. ukinuo presudu ovog suda od 3. travnja 2023. i to pod toč. I, toč. II, ali samo u dijelu gdje je naloženo tuženici da tužiteljici isplati ukupno iznos od 13.083,76 eur / 98.579,60 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zatim u toč. III i V izreke i u tom dijelu je predmet vraćen na ponovno suđenje. U odnosu na toč. IV, žalba tužiteljice je odbijena i u tom dijelu je presuda potvrđena.
21. Ovaj je sud u ranijoj presudi u bitnome naveo i utvrdio slijedeće :
22.Tužiteljica je tužbom od 27. listopada 2014. tužbenim zahtjevom zahtijevala od tužene iseljenje od osoba i ispražnjene od stvari predmetnog stana u [adresa] te predaju u posjed istog tužiteljici. Podneskom od 27. studenog 2014. (listovi 24-25 spisa) preinačen je tužbeni zahtjev na način da točkom I zahtijeva iseljenje tužene te ispražnjenje i predaju stana u posjed, a točkom II isplatu na ime naknade za korištenje stana, u ukupnom iznosu od 162.000,00 kn, u iznosima od po 1.500,00 kn mjesečno od svakog 10.-og u mjesecu, počev od 10. prosinca 2010. do isplate.
23.Kao početak obveze plaćanja u tužbenom zahtjevu navodi se 10. prosinca 2010., radi se o periodu od 3 godine, 11 mjeseci i 13 dana, koji je od tog dana protekao do dana podnošenja tužbe i tužbenog zahtjeva na isplatu u podnesku od 27. studenog 2014., kada je izvršena preinaka tužbe, što ukupno iznosi 47 mjeseci i 13 dana, a ne 18 godina. Kako je tužiteljica zahtijevala u tužbenom zahtjevu mjesečni iznos od 1.500,00 kn, kada se isti pomnoži s 47 mjeseci, dobiva se iznos od 70.500,00 kn ukupno, a ne 162.000,00 kn, kako što se navodi u tužbenom zahtjevu.
24.Tužiteljica je navela kako smatra da bi mjesečna najamnina za predmetni stan iznosila 1.500,00 kn te u činjeničnim navodima podneska navodi da potražuje naknadu za korištenje stvari kroz "proteklih 18 godina". 18 godina = 216 mjeseci. 216 mjeseci x 1.500,00 kn = 324.000,00 kn. Taj iznos u podnesku tužiteljica i navodi kao ukupan iznos neosnovanog bogaćenja, a onda od tužene potražuje polovicu tog iznosa, odnosno 162.000,00 kn, dok da će ostalu polovicu potraživati od izvanbračnog supruga tužene, ŠČ. Kada se iznos od 162.000,00 kn podijeli sa 216 mjeseci (18 godina), dobiva se iznos od 750,00 kn mjesečno, što je polovica od iznosa od 1.500,00 kn.
25.Iz navedenog je sud utvrdio da tužiteljica od tužene potražuje naknadu za ime neosnovanog bogaćenja korištenjem predmetnog stana kroz period od 18 godina, i to polovicu mjesečnih iznosa od 750,00 kn, što iznosi ukupno 162.000,00 kn, a kako to obrazlaže u činjeničnim navodima tužbe, no u tužbenom zahtjevu potražuje od tužene mjesečne iznose od po 1.500,00 kn (dakle puni iznos, a ne polovicu) i to počev od 10. prosinca 2010., znači unazad 3 godine i nešto više od 11 mjeseci (ukupno 47 mjeseci), a ne unazad 18 godina, a takva tražbina bi onda iznosila 47 mjeseci x 1.500,00 kn =70.500,00 kn, a ne 162.000,00 kn.
26.Nakon provedenog očevida i građevinskog vještačenja, tužiteljica konačno postavila tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom 25. travnja 2022. (listovi 155 – 158 spisa). Na str. 2 podneska u posljednjem retku tužiteljica navodi da usklađuje tužbeni zahtjev s nalazom vještaka tako da njegova "točka 2. sada glasi :…" i onda na str. 3 i 4 podneska postavlja tužbeni zahtjev na način da potražuje od tužene ukupan iznos od 197.159,20 kn, odnosno mjesečne iznose od po 1.449,70 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos, počev od 10. prosinca 2010. (dakle kao i u prvotnom tužbenom zahtjevu), a sada do zaključno 10. travnja 2022.
27.Tužiteljica je na ročištu od 15. veljače 2023. navela da ostaje kod konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u odnosu na točku 2., iz podneska od 21. travnja 2022. Iz tako postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazilo bi da se tužiteljičina novčana tražbina ne odnosi na period od 18 godina prije podnošenja tužbe, već počam od 10. prosinca 2010., kao što je navedeno i u prvom tužbenom zahtjevu, odnosno podnesku od 27. studenog 2014. (listovi 24-25 spisa), s time da tužiteljica sada zahtijeva niži mjesečni iznos od prvotnih 1.500,00 kn, odnosno 1.449,70 kn mjesečno, koliko je vještak procijenila u svom nalazu i mišljenju kao prosječnu mjesečnu najamninu od podnošenja tužbe do očevida, pri čemu je tužbeni zahtjev proširen i na daljnji period, tijekom trajanja ove parnice, sve do zaključno 10. travnja 2022.
28.Sud je dopustio preinaku, smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (članak 190. stavak 3. ZPP-a), no proizlazi da tužiteljica od tužene potražuje ukupan procijenjen mjesečni iznos najamnine, iako je u tužbi navela da će od iste potraživati polovicu tog iznosa, obzirom da će drugu polovicu naplaćivati od ŠČ, izvanbračnog supruga tužene. Tužiteljica je i vodila zaseban postupak protiv tuženika ŠČ koji je pravomoćno okončan.
29.U odnosu na tuženičin prigovor zastare, ovaj je sud ocijenio da isti nije osnovan. Naime, iako je tužiteljica navodila da tužena koristi predmetni stan u vlasništvu tužiteljice kroz 18 godina, čime da se neosnovano obogatila, tužbenim zahtjevom ne potražuje isplatu za 18 godina unazad, već potražuje isplatu počev od 10. prosinca 2010. Tužba je izjavljena 27. listopada 2014., dakle unutar općeg petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje : ZOO), pa tražbina nije zastarjela. U odnosu na prošireni tužbeni zahtjev na daljnji period, a nakon provedenog građevinskog vještačenja, radi se o tražbini koja je sukcesivno nastajala tijekom trajanja postupka, koji iznos je utvrđen građevinskim vještačenjem provedenim u parnici, a tužiteljica je već u prvotnom tužbenom zahtjevu navela da potražuje mjesečne iznose koji dospijevaju 10. -og u mjesecu, a svoj zahtjev je mogla konačno urediti tek po provedenom vještačenju, pa niti u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan prigovor zastare.
30.Nadalje, po ocjeni ovog suda, nije osnovan niti prigovor tužene da tužiteljica nije vlasnik predmetnog stana. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, grč. 158, kuća stanovanja i dvorište od 822 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da zgrada nije etažirana, odnosno nije sačinjen plan posebnih dijelova zgrade, no Općina Matulji upisana je kao vlasnica cijele nekretnine u zemljišnoj knjizi, a predmetni stan nalazi se u toj nekretnini.
31.Također, uvidom u spis posl. br. P-348/02 (ranije P-124/00 i P-618/95), po tužbi tužitelja Općine Matulji i Republike Hrvatske, protiv tuženih JČ i VČ iz [adresa], radi otkaza stanarskog prava tuženima i iseljenja istih iz stana u [adresa], 2. kat površine 57,78 m2 te predaje istog slobodnog od osoba i stvari, postupak je okončan pravomoćnom presudom od 11. lipnja 2004. kojom je usvojen otkaz stanarskog prava i naložena predaja predmetnog stana slobodnog od osoba i stvari na raspolaganje Općini Matulji. Odbijen je protutužbeni zahtjev JČ kojim je zahtijevao da mu Općina Matulji proda predmetni stan. Županijski sud u Rijeci je presudom posl. br. Gž-4527/04 od 4. srpnja 2007. odbio žalbe i potvrdio presudu prvog stupnja.
32.U ovom postupku je očevidom utvrđeno da tužena koristi opisani stan i identifikacija nije bila sporna.
33.Iz svega navedenog utvrđeno je da je tužiteljica Općina Matulji vlasnica predmetnog stana, a da se tužena nalazi u posjedu istoga.
34.Nadalje, u ranijem postupku utvrđeno je da se tužena i njezin izvanbračni suprug ŠČ nalaze u posjedu predmetnog stana, i to provedenim dokazima saslušanjem svjedoka i tužene te očevidom na licu mjesta.
35.Tužba i tužbeni zahtjev u točki I predstavlja pravu vlasničku tužbu. Odredbom članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje : ZV), propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Odredbom članka 162. stavak 2. ZV-a određeno je da vlasnik, da bi uspio u postupku pred sudom i ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.
36.Tužiteljica je ove činjenice i dokazala, odnosno utvrđeno je da je ista vlasnica predmetnog stana, a da se stan nalazi u posjedu tužene, koja nije dokazala pravo na posjed koje bi ju ovlastilo na posjedovanje (članak 163. stavak 1. ZV-a). S tuženom se u posjedu nalazio i ŠČ, u odnosu na kojeg je vođen istovjetan postupak pod posl.br. Ps-25/2015 (ranije P-691/10) i u kojem je donijeta pravomoćna presuda od 24. travnja 2015. kojom je usvojen tužbeni zahtjev na iseljenje i predaju u posjed stana tužiteljici Općini Matulji.
37.Utvrđeno je da tužena ŽČ nema valjani pravni osnov za korištenje stana. U postupku je utvrđeno da nije postojao nikakav formalni akt kojim bi se tuženoj, a ni njezinom izvanbračnom suprugu ŠČ, dodijelio stan na korištenje.
38.Cijeneći iskaze svjedoka u ovoj te u parnici posl.br. P- P-691/10, utvrđeno je da je tadašnji načelnik [adresa], IČ razgovarao s načelnikom policije i da su se dogovorili da djelatnici policije koriste taj stan dok ne riješe pitanje stana. Načelnik općine dao je suglasnost da stan koriste djelatnici MUP-a, bez plaćanja najamnine, dakle privremeno.
39.Iz iskaza svjedoka ĆČ, koji je radio u PP Opatija, utvrđeno je da je on ušao u predmetni stan koji su mu 1995. ponudili u policiji, a bio je stambeno nezbrinut. No, kako je stan bio derutan, star, zapušten, a on je odlučio vratiti se u Zadar, prepustio ga je kolegi ŠČ, koji je i ušao u taj stan.
40.Iz iskaza tužene ŽČ utvrđeno je da je ona, kao izvanbračna supruga ŠČ, s istim uredila stan i zajedno su u isti uselili 1998. Navela je da im je Općina dala potvrdu da mogu useliti i prijaviti se na toj adresi, koji sadržaj potvrde tužiteljica osporava ističući da se njome samo potvrđuje da tužena, ŠČ i njegove kćerke žive u predmetnom stanu, u svrhu prijave prebivališta.
41.Tužena svoje navode da bi im tom potvrdom stan dat na korištenje u smislu formalnog akta, nije dokazala. Iz njenog iskaza sud je utvrdio da im je Općina Matulji dala stan na korištenje, bez određenog roka stanovanja, te bez obveze plaćanja najma. Nisu sklopili nikakav pisani ugovor, a tek 2010. je općina podnijela tužbu protiv ŠČ radi iseljenja.
42.I saslušani svjedok ŠČ naveo je da im je tužiteljica dala stan na korištenje, bez plaćanja najma, znao je za spor između općine i ranijeg nositelja stanarskog prava. Iskazivao je o potvrdi izdanoj od općine u svrhu prijave prebivališta te da s općinom nije sklopljen pisani ugovor. No, odlazio je u općinu, razgovarao s načelnikom koji da mu je, kao i pravnica, rekao da može ući u stan i živjeti u istom besplatno, jer je u tijeku sudski spor s ranijim stanarom.
43.Pravnica, svjedokinja, CČ ne poznaje tuženu, a zna da je u vrijeme načelnika IČ bilo govora o ŠČ koji da je bespravno uselio u predmetni stan. Nema saznanja o dogovoru načelnika općine i policije da će stan koristiti djelatnici policije. Pravnica FČ sjeća se da je netko iz policije došao kod načelnika općine IČ tražeći da se dozvoli ŠČ da useli u stan u kojem je ranije stanovao također djelatnik policije JČ koji je naprasno napustio stan. Ona je kao pravnica rekla da se ne mogu stanovi dodjeljivati mimo rang liste, no to su bila poratna vremena, radilo se o policiji te je prešutno dozvoljeno da ŠČ uđe u stan, ali bez ikakvih obveza općine da mu riješi status. Dali su mu da uđe u stan, bez papira.
44.Iz iskaza svjedoka IČ, tadašnjeg načelnika Općine Matulji, utvrđeno je je da mu se obratio načelnik policije radi privremenog smještaja policajca u stan koji je tada bio prazan. Isti je i uselio u stan. Općina mu nije izdala nikakav akt o dodjeli stana, nije ni mogla, već je rečeno da mu se daje na privremeno korištenje, bez plaćanja najamnine.
45.Saslušanjem svjedoka ĆČ utvrđeno je da je on, nakon što je ušao u stan, pa poslije odustao od istog, predao ključeve ŠČ.
46.U ranijem postupku utvrđeno je da je tužena u stan uselila zajedno s ŠČ, na temelju prešutnog odobrenja Općine Matulji, bez ikakvog akta o dodjeli stana na korištenje ili u najam, i to privremeno. Tužiteljica, kao vlasnica stana, podnijela je 2010. tužbu radi iseljenje protiv ŠČ, koji postupak je pravomoćno okončan usvajanjem tužbenog zahtjeva, a ovu tužbu protiv tužene 2014. Korištenje stana im je dakle otkazano podnošenjem tužbi radi iseljenja. Do podnošenja tužbe protiv ŠČ, za koju je i tužena odmah doznala, oboje su bili pošteni posjednici i imali su pravo na posjed, koje je dakle podnošenjem tužbe prestalo.
47.Općina Matulji nije s tuženom zaključila ugovor o najmu stana (niti s ŠČ), a oboje su bili svjesni da im se stoga može otkazati korištenje stana u svako doba. Iz svega navedenog ovaj je sud ocijenio da tužena nema pravni osnov za posjed predmetnog stana te je isti stan dužna predati tužiteljici u posjed, slobodan od osoba i stvari, pa je odlučeno kao u točki I izreke presude.
48.Odredbom članka 164. stavak 1. ZV-a propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati, mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.
49.Tužena je, kako proizlazi i iz njezinog iskaza, znala za tužbu koju je Općina Matulji 6. prosinca 2010. podnijela protiv njezinog izvanbračnog supruga ŠČ, radi iseljenja, kojom tužbom mu je otkazano korištenje stana, a tužena je s njime istovremeno i na isti opisani način uselila u stan. Posjed tužene je tada postao nepošten. Za raniji period tužiteljica stoga ni ne može osnovano zahtijevati naknadu za uporabu, no tužiteljica je spram tužene tužbeni zahtjev u točki II i postavila s početkom prosinac 2010., pa nadalje, kada je i prestao pošteni posjed i ŠČ i tužene na predmetnom stanu, primitkom tužbe protiv ŠČ.
50.Slijedom navedenog, ovaj je sud ocijenio da je tužena dužna tužiteljici platiti naknadu za uporabu stana, koja je utvrđena u visini najma za takav stan, a koja visina je utvrđena građevinskim vještačenjem po vještaku SČ, čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio u cijelosti kao stručan i nepristran. Sukladno nalazu i mišljenju mjesečni najam stana iznosio bi 1.449,70 kn. No, kako tužiteljica i sama navodi da je ŠČ zahtijevao polovicu iznosa ulaganja, a tužena ŽČ drugu polovicu, te da su oboje u stan uselili bez pravne osnove, to je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u točki II i to za polovicu utuženog iznosa, odnosno za mjesečni iznos – 724,85 kn, a sveukupni iznos – 98.579,60 kn, a ne u cijelosti kako to tužiteljica potražuje. Radi se o djeljivoj obvezi između ŽČ i ŠČ, odnosno isti nisu solidarni dužnici te su dužni navedeni ukupni iznos snositi u jednakim udjelima. Stoga je spram tužene djelomično udovoljeno tužbenom zahtjevu u točki II, odnosno u polovici mjesečnih iznosa, kao što je i presuđeno u izreci. Odluka o kamati temelji se na odredbi članka 29. ZOO-a kamata teče od 10.-og u mjesecu za svaki pojedini mjesec.
51.U odnosu na protutužbeni zahtjev, isti je usvojen u cijelosti. Tuženoj, kao poštenom posjedniku u vrijeme kada su radovi na stanu vršeni, a temeljem odredbe članka 164. stavak 2. ZV-a, pripada naknada za nužne i korisne troškove. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka utvrđeno je da su svi radovi pokazani prilikom očevida od strane tužene, izvedeni i obračunati po troškovniku, nužni, s time da je vještak vrijednost tih radova svela i umanjila zbog starosti na vrijednosti na dan vrednovanja. Radi se o ukupnom iznosu od 149.457,57 kn, a tužena potražuje isplatu polovice tog iznosa odnosno 74.728,78 kn, s kamatom od 6. studenog 2014., odnosno od podnošenja protutužbe. Drugu polovicu potraživao je ŠČ, o čemu je pravomoćno i odlučeno.
52.Tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju glede nužnih radova, no vještak je, saslušana na ročištu, stručno obrazložila svoj nalaz, te je sud utvrdio da su svi radovi bili nužni te je tuženoj – protutužiteljici dosudio zahtijevani iznos naknade za izvršena ulaganja u ½ dijela njihovog ukupnog iznosa. Utvrđeno je da je tužena zaista ista izvršila zajedno s ŠČ predmetne radove kao i da se radilo o nužnim ulaganjima.
53.Iz iskaza tužene utvrđeno je da stan nije bio podoban za stanovanje, da je bio u "katastrofalnom stanju", da je u istom rasla mahovina te da su ga ona i ŠČ zajedno uredili, a za što je tužena bila i podigla kredit. Izvedeni su radovi od podova, instalacija, zidova, do krova, stolarije. ŠČ je izjavio kako su daske na podovima bile propale, te je betonirao podove, napravljena je izolacija, laminati, keramika, zidovi, instalacije, krovne grede, opšavi na dimnjacima, nova stolarija i dr. Dakle, kompletna adaptacija. Svjedok ĆČ je naveo da je stan bio u jako derutnom stanju. Stan da je bio namješten i podoban za stanovanje, ali da sve ovisi o ukusu čovjeka da li bi u istom mogao živjeti, no sam je odlučio ne živjeti u tom stanu i zna da su tužena i suprug izveli znatne građevinske radove na renoviranju stana u koji je trebalo uložiti znatnija sredstva kako bi se doveo u stanje ugodno za življenje. Iz izjava GČ te OČ proizlazi da su izvedeni znatni radovi u stanu i na krovištu koje je prokišnjavalo, promijenjena je stolarija, instalacije, keramika, uređene kuhinja, kupaona i druge prostorije, a i svjedok ČČ potvrdio je da stan nije bio za stanovanje, da je curilo, i da je izvršena kompletna adaptacija.
54.Provedenim građevinskim vještačenjem i uvidom u nalaz i mišljenje vještaka utvrđeno je da su svi radovi izvedeni po tuženoj i ŠČ bili nužni, a izvedeni su prije podnošenja tužbi protiv istih, odnosno od 1996. do 2010., kada je utvrđeno da su isti bili pošteni posjednici. Stoga je ovaj sud usvojio protutužbeni zahtjev i presudio kao u točki III izreke presude.
55.Prigovor radi prijeboja je odbijen jer ga tužiteljica nije niti konkretno postavila i odredila, niti je navela iznose koji bi se imali prebiti.
56.Glede troškova postupka, kako su stranke obje uspjele glede osnova te u približno jednakim dijelovima, to je, temeljem odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a odlučeno da svaka snosi svoje troškove postupka.
57.Županijski sud u Zagrebu je u obrazloženju svog Rješenja od 21. studenog 2023., u bitnome naveo da je ovaj prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužiteljica bila pošteni posjednik do podnošenja tužbe u predmetu Općina Matulji protiv BČ poslovni broj Ps-25/2015. I u tom predmetu protiv ŠČ, izvanbračnog supruga ovdje tužene i s kojim se je tužena istovremena uselila u predmetni stan utvrđeno je da su u vezi korištenja predmetnog stana vođeni razgovori između predstavnika MUP RH, tužitelja i tuženika i da je upravo tamo tužitelj uveo tuženika u posjed predmetnog stana (a ne da je tamo tuženik nasilno ušao u stan), da je tužitelj znao da tamo tuženik živi jer mu je na njegov zahtjev izdao i potvrdu da živi u predmetnom stanu radi prijave prebivališta.
58.Pravilno da je ovaj sud istovjetno utvrđenje zasnovao prije svega na iskazu saslušanog tadašnjeg načelnika Općine, pa u konačnici i svjedoka FČ Vrh kao voditelja Odsjeka za samoupravu i upravu Općine Matulji iz kojih proizlazi da u to vrijeme je grad bio pun izbjeglica, da je bilo puno policajaca koji su došli iz drugih dijelova Republike Hrvatske, da nije bilo smještajnih kapaciteta, a iz kojeg razloga, a u dogovoru s načelnikom policije u Opatiji je načelnik općine odlučio da predmetni stan može koristiti policija za svoje djelatnike i to bez plaćanja ikakve naknade za korištenje sve dok se ne završi postupak koji je vođen radi otkaza stanarskog prava dotadašnjim nositeljima tog prava na predmetnom stanu. Obzirom na opisane okolnosti, a i obzirom da u formalnopravnom smislu dok se ne otkaže stanarsko pravo ranijim nositeljima stanarskog prava (taj postupak je pravomoćno dovršen 2007. godine) stanarsko pravo drugim osobama nije moglo dati, razumljivo je postupanje načelnika općine glede davanja stana na privremeno korištenje do opoziva.
59.Nadalje, odgovara da je saslušani svjedok ĆČ, kao policijski službenik, prvo nasilno ušao u predmetni stan ali je naveo da je to učinio uz usmenu suglasnost načelnika općine, a što je drugostupanjskom sudu i razumljivo obzirom da tadašnji nositelji stanarskog prava su napustili RH, da je to značilo da je stan bio zaključan te utoliko nije bilo niti drugog načina da se preuzme korištenje istoga. Odgovara i da je taj svjedok kasnije odustao od korištenja toga stana zbog njegove neprimjerenosti za stanovanje, te je nakon toga stan počeo koristiti ŠČ također kao djelatnik policije, a s njime i tužiteljica kao njegova izvanbračna supruga, i to kako za sada proizlazi iz stanja spisa 1996. godine. Da takve suglasnosti nije bilo onda tužitelj svakako ne bi izdao potvrdu od 1. travnja 1999. godine da ŠČ i tužiteljica žive na toj adresi radi prijave prebivališta.
60.Sukladno odredbi čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP), posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Pravilan da je zaključak prvostupanjskog suda da je tužena postala nepoštena podnošenjem tužbe tužitelja protiv tuženika BČ, a koja tužba je podnesena 2010. godine. Naime, tuženoj nije moglo ostati nepoznato kao izvanbračnoj supruzi ŠČ da je taj stan dat na privremeno korištenje do opoziva, a koji opoziv je učinjen podnošenjem tužbe, a koja tužba je na kraju i rezultirala pravomoćnom presudom o iseljenju ŠČ, pri čemu valja reći da iz sadržaja tužbe koja je podnesena 2010. godine u odnosu na BČ, a u konačnici i donesene pravomoćne presude jasno proizlazi da je tamo tuženome BČ naloženo iseljenje ali i drugih osoba i stvari koje se nalaze u predmetnom stanu, pa dakle i ovdje tužene kao njegove izvanbračne supruge koja je živjela u tom stanu.
61.Prvostupanjski sud da pod točkom I izreke nalaže tuženoj iseljenje iz predmetnog stana i predaju u posjed tužiteljici kao neprijepornoj vlasnici stana i to temeljem odredbe čl. 161. ZVDSP, dok s druge strane obvezuje tužitelja da tuženoj temeljem čl. 164. st. 2. ZVDSP dosuđuje naknadu za nužne troškove zanemarujući pritom, a i ne dajući nikakve razloge glede toga da pošteni posjednik može stvar zadržati dok mu ne budu naknađeni nužni troškovi koje je imao. Glede toga, Županijski sud upućuje na rješenje VSRH poslovni broj Revd-452/21-2 od 23. veljače 2022. godine gdje je tuženiku dopuštena revizija glede pravnog pitanja da li pravo zadržanja, odnosno njegov dilatorni učinak prestaju stjecanjem ovršne isprave glede tražbine vjerovnika ili tek potpunim ispunjenjem tražbine pri čemu je revizijski sud dopustio reviziju iz razloga jer pobijana drugostupanjska presuda u odnosu na postavljena pravna pitanja odstupa od prakse tog suda (primjerice odluke Rev- 1930/12-2 od 12. ožujka 2014. godine).
62.Glede naknade za uložena ulaganja sukladno čl. 164. st. 2. ZVDSP prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužena ima samo pravo na ona ulaganja koja je učinila kao pošteni posjednik, dakle do 2010. godine. Međutim, za sada se ne može prihvatiti utvrđenje suda da sva izvršena ulaganja su učinjena dok je tužena bila pošteni posjednik. Tužena je dužna dokazati da je riječ upravo o nužnim troškovima, odnosno da bi stvar propala, pogoršala se da takvih ulaganja nije bilo te za utvrđivanje o tome jesu li troškovi bili nužni potrebno je stručno znanje kojim sud ne raspolaže pa se činjenice koje se odnose na to da li je riječ o nužnim ili korisnim troškovima utvrđuju odgovarajućim vještačenjem pri čemu posjednik stvari mora dokazati i visinu zahtjeva za naknadu troškova, a ta visina nužnih troškova na naknadu koju pošteni posjednik ima pravo u pravilu je jednaka uloženim troškovima za stvar, odnosno vrijednosti materijala i rada koji su uloženi u stvar.
63.Iz iskaza ŠČ da proizlazi da su radovi bili dovršeni do 2008- 2009. godine, iz iskaza tužene proizlazi da je podigla kredit za uređenje stana i to 2006. godine u iznosu od 32.000 CHF, a zatim još jedan kredit od oko 3.000 eura, da su ulaganja počela 1998. godine ne navodeći kada su ulaganja prestala. S druge strane, stranke su se na zapisniku od 29. listopada 2019. godine suglasile da se pročitaju iskazi svjedoka GČ i EČ, a iz iskaza svjedoka GČ u predmetu P-691/10, a koji je dat u mjesecu ožujku 2012. godine proizlazi da su obavljali neke radove otprilike dvije godine, da su radovi vršeni u etapama, zadnji su bili prije godinu i dva mjeseca, a krov je bio prije 7,8 mjeseci prije tih zadnjih radova, dok iz iskaza svjedoka MČ koji je dat istog dana proizlazi da su neki radovi obavljani prošle godine (valjda u odnosu na dan davanja iskaza), a taj svjedok je obzirom na reakciju na pitanja punomoćnika tužitelja Općine Matulji bio od strane suca udaljen iz sudnice nakon čega mu punomoćnik tuženika nije mogao postavljati pitanja. Stoga da za sada nije u dovoljnoj mjeri razjašnjeno da li priznati nužni troškovi ulaganja u stan su učinjeni upravo u vrijeme dok je tužena bila pošteni posjednik.
64.Nadalje, tužiteljica je u žalbi protiv presude navela da su se trebale koristiti cijene koje su bile u vrijeme izvođenja radova, navodeći pritom i praksu VSRH i Ustavnog suda, ali da je također potrebno razmotriti, obzirom da su ulaganja utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja i odluku VSRH Rev-883/13 od 27. travnja 2016. godine.
65.Glede primjene odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP po kojoj nepošteni posjednik treba vlasniku naknaditi i koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, a što u konkretnoj stvari u biti znači u visini tržišne najamnine koju bi tužena inače platila za takav stan, Županijski sud navodi da odgovara da je tužitelj u tužbi tražio samo iseljenje od tužene i predaju u posjed, da bi, a nakon što je tužena dala odgovor na tužbu i istovremeno podnijela protutužbu svojim podneskom od 27. studenog 2014. godine preinačila svoju tužbu na način da je potraživala i koristi koju je tužena imala za vrijeme svog posjedovanja, dakle, preinaka tužbe je učinjena sukladno čl. 190. st. 1. ZPP do zaključenja prethodnog postupka te je pravilno prvostupanjski sud, a u smislu stavka 3. toga članka, a obzirom da nije dat pristanak, dopustio preinaku tužbe smatrajući da bi to bilo svrsishodno za konačno rješavanje odnosa među strankama.
66.Iz podneska kojim je preinačena tužba je razvidno da je tužitelj potraživao tržišnu najamninu za 18 godina u iznosu od 1.500,00 kn mjesečno, a u ukupnom iznosu od 324.000,00 kn iz čega proizlazi da je potraživao tržišnu najamninu za razdoblje od 1996. godine kada se je tužena uselila u stan pa do podnošenja tužbe (18 godina x 12 mjeseci = 216 mjeseci x 1.500,00 kn = 324.000,00 kn), međutim, kako je tužitelj smatrao da, a obzirom da je ŠČ kao izvanbračni suprug tužiteljice u obvezi platiti ½ tog iznosa, je specificirao zahtjev na način da mu tužiteljica isplati iznos od ukupno 162.000,00 kn, ali također valja reći da iz tužbenog zahtjeva proizlazi da je potraživala i daljnji mjesečni iznos od 1.500,00 kn počam od 10. prosinca 2010. godine (kao datuma kada je tužena postala nepošteni posjednik) sa zakonskim zateznim kamatama od svakog 10. u mjesecu.
67.Dakle, tužiteljica je već u podnesku od 27. studenog 2014. godine potraživala uz iznos od 162.000,00 kn koji se odnosi na period od 18 godina od 1996. godine pa do podnošenja tužbe iznos od 162.000,00 kn, a od kojeg iznosa je konačno specificiranim tužbenim zahtjevom odustala (a ionako po utvrđenju prvostupanjskog suda u tom periodu je tužena bila pošteni posjednik) te je ostala samo kod zahtjeva koji je postavila u podnesku od 27. studenog 2014. godine, a to je da počam od 10. prosinca 2010. godine je tužena isplati iznos od 1.500,00 kn mjesečno počam od svakog 10. u mjesecu.
68.Nakon provedenog vještačenja tužitelj je i specificirao tužbeni zahtjev potražujući od 10. prosinca 2010. godine iznos od 1.449,70 kn, dakle, manje od prvotno zatraženog iznosa od 1.500,00 kn.
69.Praksa je VSRH da u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva pitanje zastare su u odnosu na povećani dio zahtjeva ocjenjuje samostalno onda kad se uz povećanje tužbenog zahtjeva mijenja pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmjene istovjetnosti zahtjeva, te ako je povećanjem tužbenog zahtjeva došlo do izmjene činjenične osnove zahtjev u navedenoj mjeri, tada je za ocjenu prigovora zastare u odnosu na taj dio zahtjeva na koji se odnosi preinačenje tužbe bitan dan preinake tužbe.
70.Međutim, a kako je to prethodno istaknuto, a razvidno je iz podneska tužitelja od 27. studenog 2014. godine, ne radi se o preinaci tužbe nego je tužitelj specificirao svoj tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja potražujući u konačnici manje pojedinačne mjesečne iznose nego što je to učinio u podnesku od 27. studenog 2014. godine, a kada je potraživao mjesečne iznose od 1.500,00 kn mjesečno počam od 10. prosinca 2010. godine pa nadalje (valjda do predaje stvari).
71.Visinu dosuđene koristi koju je tužena imala za vrijeme svog posjedovanja prvostupanjski sud temelji na nalazu i mišljenju vještaka te je prosječna najamnina za predmetnu nekretninu u periodu od podnošenja tužbe 27. listopada 2014. pa do dana očevida 1. srpnja 2020. godine iznosila 1.449,70 kn, međutim, ukoliko je prvostupanjski sud već počam od mjeseca prosinca 2010. na svake pojedinačne mjesečne iznose dosuđivao i kamate onda nije mogao prihvatiti iznos prosječne najamnine kroz čitavo promatrano razdoblje već iznos tržišne najamnine prema cijenama kroz čitavo utuženo razdoblje i koji iznosi su se svakako mijenjali, a koja visina bi (izgleda) proizlazila iz nalaza vještaka glede procjene tržišne vrijednosti najamnine za predmetni stan.
72.Osim toga, obzirom da je ta procjena učinjena za razdoblje od 2014. godine nije jasno na temelju kojih parametara glede visine tržišne najamnine je sud dosudio korist koju je tužena imala za vrijeme svog posjedovanja za razdoblje od mjeseca prosinca 2010. pa do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (2014. godine).
73.Konačno, Županijski sud navodi da neosnovano žalitelji u svojim žalbama osporavaju točku IV izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen prigovor radi prijeboja tužiteljice i to potraživanja tužiteljice s osnove naknade koristi ostvarene korištenjem tuđe stvari do visine priznatog potraživanja tužene s osnove naknade za ulaganje i koji prigovor prijeboja je tužiteljica stavila u svom podnesku od 27. studenog 2014. godine jer ga tužiteljica nije konkretno postavila i odredila, a niti navela iznose koji bi se imali prebiti.
74.Dana je uputa pravilno utvrditi činjenično stanje potrebno za donošenje pravilne i zakonite odluke. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP obzirom da je sada neizvjestan uspjeh stranaka u postupku (točka III).
75.Ovaj je sud u ponovljenom postupku donio odluku kao u izreci.
76.Iz odluke Županijskog suda dakle proizlazi da je pravilno utvrđenje ovog suda da je tužena bila pošteni posjednik predmetnog stana do podnošenja tužbe Općine Matulji protiv izvanbračnog supruga tužene ŠČ (Ps-25/2015), s kojim je tužena istovremeno uselila u stan i to 1996. godine.
77.Pravilnim dakle nalazi da je tužena postala nepošten posjednik 2010. godine kada je podnesena tužba protiv ŠČ, obzirom da joj to nije moglo, kao izvanbračnoj supruzi, ostati nepoznato.
78.Županijski sud također prihvaća pravilnim utvrđenje da je prije tužene i ŠČ u taj stan nasilno ušao svjedok ĆČ, policijski službenik. Stan je bio zaključan jer su tadašnji nositelji stanarskog prava napustili i stan i državu, no isti svjedok je od stana odustao zbog neprimjerenosti istog za stanovanje, nakon čega stan počinju koristiti ŠČ i tužena. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tužiteljica Općina Matulji s time bila suglasna te je i istima izdala potvrdu od 1. travnja 1999. da žive na toj adresi, radi prijave prebivališta.
79.Nadalje, pravilno je i utvrđenje ovog suda da je Općina Matulji dala istima stan na privremeno korištenje do opoziva, a opoziv je učinjen podnošenjem tužbe protiv Marijana Vinskog 2010., koji postupak je pravomoćno okončan.
80.Županijski sud ističe kako je tom pravomoćnom presudom ŠČ naloženo iseljenje, ali i drugih osoba i stvari koje se nalaze u predmetnom stanu, pa dakle i ovdje tužene kao njegove izvanbračne supruge koja je živjela u tom stanu.
81.Također navodi da je ovaj prvostupanjski sud naložio tuženoj iseljenje iz predmetnog stana i predaju istoga u posjed tužiteljici, temeljem odredba članka 161. ZV-a, a tužiteljicu obvezao da tuženoj naknadi nužne troškove, sukladno članku 164. stavak 2. ZV-a, zanemarujući pri tom i ne dajući razloge glede toga da pošteni posjednik može stvar zadržati dok mu ne budu naknađeni nužni troškovi.
82.Ovaj sud je u ponovljenom postupku ponovno usvojio tužbeni zahtjev u toč. I. Naime, tužiteljica Općina Matulji dokazala je da je vlasnica predmetnog stana ispravom, izvatkom iz zemljišnih knjiga, uvidom u koji je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine u cijelosti.
83.U postupku je provedenim dokazima, očevidom te osobnim saslušanjem tužene utvrđeno da se tužena nalazi u posjedu predmetnog stana, a koji je posjedovala zajedno s izvanbračnim suprugom ŠČ od 1996., uz suglasnost Općine Matulji, do opoziva. Opoziv je učinjen podnošenjem tužbe Općine Matulji protiv ŠČ od 6. prosinca 2010., što tuženoj, kao njegovoj izvanbračnoj supruzi, nije moglo ostati nepoznato i čiji posjed stana tada postaje nepošten.
84.Tužiteljica Općina Matulji dokazala je ispunjenje uvjeta propisanih za pravu vlasničku tužbu, iz odredbe članka 162. stavak 2. ZV-a, odnosno činjenicu da je vlasnica predmetnog stana i da se isti nalazi u posjedu tužene, koji posjed nije pošten u smislu zakonske definicije poštenog posjeda (članak 18. stavak 3. ZV-a), odnosno poštenje posjeda tužene prestalo je čim je saznala da joj pravo na posjed ne pripada, 2010. godine. Stoga je tužena, koja nema valjani pravni osnov za korištenje stana, i čiji je posjed nepošten još od 2010.godine, dužna isti predati u posjed tužiteljici, bez prava na zadržanje, koje pravo pripada poštenom posjedniku. Naime, temeljem odredbe članka 165. stavak 4. ZV-a, nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. I izreke presude.
85.Toč. II odlučeno je o zahtjevu tužiteljice o isplati na ime naknade za uporabu stana. Temeljem odredbe članka 165. stavak 1. ZV-a, nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Konkretno, tužena je dužna tužiteljici platiti koristi koje je imala u visini tržišne najamnine koju bi inače tužena platila za takav stan.
86.Tužitelj je u ranijem postupku specificirao svoj zahtjev nakon provedenog vještačenja, potražujući mjesečne iznose od po 1.449,70 kn, ukupno 197.159,20 kn / 26.167,52 eur.
87.U ponovljenom postupku provedeno je dopunsko vještačenje po vještaku SČ, dipl. ing. građ., na okolnost kolika je bila mjesečna najamnina za cijelo utuženo razdoblje odnosno po mjesecima od 10. prosinca 2010. do ožujka 2024. za takav ili sličan stan na tom području Općine Matulji i to za svaki mjesec posebno.
88.Nalaz je izrađen u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima i normama koje reguliraju područje graditeljstva, uz korištenje stručne literature: Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina (NN 78/15), Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/15), Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ((NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), Zakon o zaštiti osobnih podataka (NN 103/03,118/06,41/08,130/11,106/12), Državni zavod za statistiku (https://podaci.dzs.hr/hr/arhiva/cijene/indeks-cijena-stambenih-nekretnina/) Izvadak iz zbirke kupoprodajnih cijena - najam stana i apartmana, ID izvatka 49974 od 19.7.2024.g. PGŽ Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša V, H., Priručnik za procjenu vrijednosti nekretnina, DGIZ, 2016.g., Zagreb Ostali važeći građevinski propisi i normativi RH.
89.Procjena tržišne vrijednosti nekretnine bazirana je na važećoj zakonskoj regulativi Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina i Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina. Navedenim Zakonom nedvojbeno je definirano da je: „tržišna vrijednost nekretnine procijenjeni iznos za koji bi nekretnina mogla biti razmijenjena na dan vrednovanja, između voljnog kupca i voljnog prodavatelja, u transakciji po tržišnim uvjetima nakon prikladnog oglašavanja, pri čemu je svaka stranka postupila upućeno, razborito i bez prisile.“
90.Za procjene nekretnina predviđaju se koristiti tri metode, ovisno o vrsti nekretnine, i to poredbena, prihodovna i troškovna metoda.
91.Poredbena metoda je u prvome redu primjerena za utvrđivanje tržišne vrijednosti neizgrađenih i izgrađenih zemljišta, a koristi se i za procjenu vrijednosti samostojećih, poluugrađenih i ugrađenih obiteljskih kuća, obiteljskih kuća u nizu, stanova, garaža kao pomoćne građevine, garažnih parkirnih mjesta, parkirnih mjesta i poslovnih prostora. Poredbenom metodom se tržišna vrijednost određuje iz najmanje tri kupoprodajne cijene (transakcije) poredbenih nekretnina. U poredbenoj metodi za izvođenje poredbenih cijena koriste se kupoprodajne cijene onih nekretnina koje sa procjenjivanom nekretninom pokazuju dovoljno podudarna obilježja. Poredbena vrijednost zemljišta se u poredbenoj metodi utvrđuje bez uzimanja u obzir građevina. Korištene poredbene cijene, približne vrijednosti zemljišta i poredbeni pokazatelji izgrađenih katastarskih čestica (faktori zgrade i faktori prihoda) svojim obilježjima katastarske čestice dokazuju dovoljnu podudarnost s obilježjima procjenjivanje katastarske čestice ako razlike u vrijednosti korištenih dodataka i odbitaka za interkvalitativno izjednačenje ne prelazi 40 % izlazne vrijednosti.
92.Prihodovna metoda je u prvome redu primjerena za utvrđivanje tržišne vrijednosti izgrađenih građevnih čestica na kojima se nalaze najamne nekretnine, gospodarske i druge nekretnine svrha kojih je stvaranje prihoda.
93.Troškovna metoda je u prvome redu primjerena za utvrđivanje tržišne vrijednosti izgrađenih građevnih čestica na kojima se nalaze zgrade javne namjene i drugi objekti svrha kojih nije stvaranje prihoda, a posebno kod samostojećih, poluugrađenih i ugrađenih obiteljskih kuća koje prema svojim obilježjima nisu usporedive. Troškovna metoda je primjerena i kod procjene vrijednosti šteta i nedostataka na građevinama te naknadnih ulaganja u građevine. U troškovnoj metodi utvrđuje se troškovna vrijednost nekretnine iz troškovne vrijednosti građevina i vrijednosti zemljišta. Opći vrijednosni odnosi na tržištu nekretnina uzimaju se u obzir posebno primjenom koeficijenata za prilagodbu troškovne vrijednosti. Troškovna vrijednost građevina (bez vanjskih uređaja) proizlazi iz troškova gradnje uzimajući u obzir umanjenje vrijednosti zbog starosti građevina. Vrijednost zemljišta u pravilu se dobiva primjenom poredbene metode. Procjene troškovnom metodom mogu se koristiti za utvrđivanje vrijednosti građevina ako su drugi pouzdani podatci nedostupni.
94.Pravilnik o metodama procjene nekretnina (NN 105/15) čl. 30. st.3. "Kod građevina koje ne ispunjavaju temeljne zahtjeve za građevine prema posebnom zakonu kojim se uređuje područje gradnje, za procjenu vrijednosti nekretnina moguća je primjena likvidacijskog postupka."
95.Pravilnik o metodama procjene nekretnina (NN 105/15) čl. 34. st.2. "Ako se građevina može odmah ukloniti, tržišna vrijednost se utvrđuje kao tržišna vrijednost zemljišta umanjena za troškove rušenja, odvoza i čišćenja i uvećana za plaćene doprinose."
96.U skladu sa Zakonom i Pravilnikom, vještak je izabrala poredbenu metodu za procjenu vrijednosti najma stana. Kao parametre korišteni su podaci prikupljeni iz Izvadka iz zbirke kupoprodajnih cijena - najam stana i apartmana, ID izvatka 49974 od 19.7.2024.g., za međuvremensko izjednačenje mogu se koristiti indeksni nizovi objavljeni na Eurostatu (Hrvatska narodna banka), Državnom zavodu za statistiku i Hrvatskoj gospodarskoj komori, pomoću indeksnih nizova dozvoljeno je međuvremensko izjednačenje kupoprodajnih cijena poredbenih nekretnina koje su ugovorene najviše četiri godine unatrag u odnosu na dan vrednovanja. Značajna odstupanja odnose se na pojedinačna odstupanja kupoprodajnih cijena veća od ±30% od prosječne kupoprodajne cijene poredbenih nekretnina nakon provođenja međuvremenskog i interkvalitativnog izjednačenja, dio podataka o poredbenim nekretninama, dostupnih vještaku iz Informacijskog sustava tržišta nekretnina eNekretnine i/ili Izvatka, nije prikazan u tablicama poštujući odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka, isti se nalaze u arhivi vještaka.
97.Na osnovu prikupljenih podataka te provedenog vještačenja izrađena je dopuna gore navedenog nalaza, navedene su mjesečne najamnine za cijelo utuženo razdoblje odnosno po mjesecima od 10. prosinca 2010. do ožujka 2024. za takav ili sličan stan na tom području Općine Matulji i to za svaki mjesec posebno, prikazano u tablici u točki 3. ovog nalaza i mišljenja za svaki mjesec zasebno, prosječni mjesečni iznos najma iznosi 142,73 €/mjesečno.
98.U nalazu i mišljenju vještaka u tablici na listovima 278 – 281 spisa, vještak je u posljednjem stupcu navela mjesečne iznose najma počam od prosinca 2010. do veljače 2024., ukupno 22.646,25 eur.
99.Tužiteljica je u ponovljenom postupku, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka, precizirala tužbeni zahtjev te potražuje isplatu ukupnog iznosa od 22.646,25 eur, a pojedine mjesečne iznose sukladno iznosima u tablici. No, tužiteljica je zatražila puni iznos svakog mjesečnog iznosa na ime najma, iako je u postupku navela da će potraživati polovicu iznosa, obzirom da je drugu polovicu zahtijevala u postupku protiv tuženika ŠČ.
100.Obzirom da je polovicu iznosa tužiteljica zahtijevala od ŠČ, u odnosu na kojeg je i ishodila pravomoćnu presudu, sud je u ovoj parnici tužiteljici dosudio ukupan iznos od 11.323,12 eur, koliko iznosi polovica iznosa od 22.646,25 eur, odnosno polovicu svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a ta je visina utvrđena građevinskim vještačenjem, koje sud prihvaća kao sačinjeno u skladu s pravilima struke. Radi se sada o ukupnom iznosu koji je niži od iznosa dosuđenog ranijom presudom (13.083,76 eur), u odnosu na koji je prethodna presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje.
101.Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.
102.Nadalje, vezano za naknadu za ulaganja, Županijski sud potvrđuje pravilnim zaključak ovog suda da tužena ima pravo samo na ona ulaganja koja je učinila kao pošteni posjednik do 2010., no za sada ne prihvaća da su sva ulaganja izvršena u tom periodu, a isto tako da je tužena dužna dokazati da je riječ o nužnim troškovima.
103.Ovaj sud ostaje kod utvrđenja iz ranijeg postupka glede prava tužene na naknadu za troškove na ime nužnih ulaganja u predmetni stan.
104.Iz iskaza tužene utvrđeno je da je stan bio u takvom stanju da je unutra rasla mahovina i nije bio podoban za stanovanje, da su ga ona i ŠČ zajedno uredili i to podove, zidove, stropove, nove instalacije, a ulaganja da su se vršila 1998., 1999. Podovi su bili gnjili i drveni, te je stavljena betonska ploča. Postavljene se nove instalacije i to elektro i vodne, zatim radovi na zidovima i stropovima, krpanje krova, izmjena stolarije, bojanje…
105.Iz iskaza svjedoka ŠČ utvrđeno je da je u stanu puštao krov, zidovi su bili zadimljeni, na podu daske, bez fasade, prozori i vrata su "klecali". Dio podova su betonirali jer su daske propale, napravljena je izolacija, laminati, keramika u kuhinji i kupaoni, kompletna izmjena elektro instalacija, žbukanje zidova, izmjena jedne grede na krovu, promjena crijepova, opšavi na dimnjacima, nova stolarija, staklene stijene i prozori te vrata. Radovi su izvođeni prema mogućnostima, do 2008., 2009. godine.
106.Utvrđeno je iz iskaza svjedoka ĆČ, kojem je isti stan bio ponuđen ranije, odnosno 1995., da je stan bio jako derutan, zapušten, da ga je trebalo kompletno obnoviti, da je strop propuštao, prozori su bili stari drveni, odvajala se boja, zidovi stari i zamazani, zidne tapete u lošem stanju, jako oštećene. Cijeli stan je bio neodržavan.
107.Iako je svjedok naveo da je stan bio namješten i podoban za stanovanje, no sam je već nakon 15-ak dana odustao od useljenja u taj stan i ključeve dao ŠČ. Navodi da je u stan trebalo uložiti znatnija sredstva kako bi se doveo u stanje ugodno za življenje. Također, iz iskaza tog svjedoka proizlazi da su ŠČ i njegova obitelj uselili u taj stan, ali su i izveli znatne građevinske radove, izmijenili podne podloge, postavili novu keramiku, uredili zidove, sanirali stropove, izmijenili stolariju.
107.Iz iskaza svjedoka ČČ, danog 29. listopada 2019., utvrđeno je da je stan bio derutan i nepodoban za stanovanje,da su na krovu bile daske, curilo je, vrata i prozori su bili stari. Adaptiran je cijeli stan, podovi, stropovi, izolacija, voda, struja, stolarija. I svjedok im je pomagao, a radovi su vršeni prije 20 godina, što znači 2009.godine.
108.Iz iskaza svjedoka GČ i OČ u predmetu P-691/10, s ročišta od 14. ožujka 2012., koji su uz suglasnost stranaka pročitani, pa je tužena odustala od pozivanja tih svjedoka, utvrđeno je da je svjedok GČ, prije nekih dvije godine u odnosu na davanje iskaza posudio ŠČ Vinskom skelu i dizalicu radi radova na krovu te je svjedok sa svojim radnicima izmijenio stare grede i žlijebce, radovi su vršeni u etapama, a posljednji prije godinu i dva mjeseca.
109.Kada se cijeni ovaj iskaz dan u ožujku 2012., tada su ti radovi na krovu vršeni početkom 2010. Tužba Općine Matulji protiv ŠČ u predmetu P- 25/2015 podnijeta je 6. prosinca 2010., dakle nakon što su ti radovi izvedeni, a iz iskaza svjedoka GČ proizlazi da su prije tih radova na dijelu krova iznad predmetnog stana, vršeni radovi na stropovima, fasadi, stolariji, pregradnim zidovima, izolaciji, dakle sve dok je još posjed tužene i njezinog izvanbračnog supruga bio pošten.
110.Iz iskaza svjedoka OČ nije utvrđeno vrijeme izvođenja radova, ali je potvrđeno da je stan bio u derutnom stanju, čak se šalio da mu je potreban kišobran, nije bilo Wc-a i kuhinje, trebalo je promijeniti stolariju, instalacije.
On nije pomagao u radovima.
111.Obzirom na sadržaj ovih iskaza i suglasnost stranaka da se isti pročitaju, sud je odbio u ponovljenom postupku prijedlog tužene za njihovim saslušanjem, jer su svjedoci iskazali o svojim saznanjima, a i obzirom na činjenicu da je tužena u ranijem postupku odustala od dokaznog prijedloga pozivanja istih radi saslušanja pred ovim sudom, pa je u ponovljenom postupku i u prekluziji s tim prijedlogom.
112.Kada se cijene svi ovi dokazi saslušanjem tužene i svjedoka, koji su međusobno suglasni, kako glede stanja stana tako i izvršenih radova i vremena izvršenja istih, utvrđeno je da je stan doista bio u derutnom stanju i nepodoban za život obitelji. Utvrđeno je da je bio u takvom stanju da nije bio podoban za svakodnevnu uporabu i namjenu, krov je propuštao, dio greda i žljebova je bio trul, daske na podovima, zidovi s otpalom žbukom, stara drvena stolarija i t.d., a kod takvog stanja stvari, bez nužnih troškova potrebnih za održavanje stana, po ocjeni ovoga suda došlo bi do propadanja stvari.
113.Sve ovo utvrđeno je i dopunskim saslušanjem tužene u ponovljenom postupku, a ista je izjavila da su u stan uselili 1999. godine nakon što su dobili potvrdu od Općine. Stan je bio u katastrofalnom stanju. Curilo je, zidovi su bili izgoreni, na podu je bila mahovina, grede su bile gnjile, bio je neki drveni pod. Nije bilo betona niti keramike. Svi podovi su bili drveni. Krenuli su s radovima i to na struji, vodi, podlogama, zidovima i to je tako trajalo kroz 5-6-7-8 godina. Dovršili su radove negdje 2008.-2009. godine i nakon toga nisu više izvodili radove. Redovito sada kreči i održava. U tom stanu sada žive ona i sin. Kredite je podizala 2005.-2006. godine, ne zna više, ali nakon 2000. godine kada joj se rodio sin. Ništa ne plaća Općini Matulji za korištenje stana jer ju Općina nije nikada niti tražila.
114.Kada su uselili, zamijenili su stolariju - balkonska vrata, prozore, ali polovnom stolarijom, drvenom jer je bio propuh, a nakon toga su stavili novu PVC stolariju, to je bilo sve tih godina kada se radilo u etapama negdje od 2001. -2005.- 2006. godine. Drvene podove su potpuno uklonili pa su zalili betonske deke u cijeloj površini stana. Na to je išao laminat. Kupatilo je u keramici. U kuhinji su na pod stavili laminat, a na zidove pločice. Krovište su svi oni susjedi svako toliko krpali. Radili su se i svi dimnjaci, ali tu su svi sudjelovali, svatko svoj dio. Radili su nove stropove u stanu. U kuhinji je spustila strop, a u sobama je ostala ista visina. Kada se mijenjala vanjska stolarija onda su i mijenjali unutarnja vrata od dvije sobe i kuhinje.
115.Stan je od dva dijela. U jednom dijelu su dvije sobe, a u drugom kuhinja i kupaona. Na balkonu, a kako je njihov stan, na tom dijelu su napravili fasadu, samo dio do ceste. Nakon što su renovirali podove provukli su centralno grijanje i napravili etažno grijanje. Imaju radijatore. Garaža je bila spojena sa susjedima pa su zazidali zid i odvojili. Stavili su nova garažna vrata gdje su bila stara drvena. Ne sjeća se da li su radili na podovima garaže. Sjeća se da je isto bilo u katastrofalnom stanju. Svi ovi radovi su se izvodili od 1999. pa nekih 7, 8 godina.
116.Betonsku podlogu su stavili u svim prostorijama stana, u dvije sobe, kuhinji i kupaoni. Nisu tražili građevinsku dozvolu za te radove. Stan je imao drvene podove struju, vodoinstalacije, ali to je sve bilo za zamjenu. Nije zvala vještaka, procijenili su da je to za zamjenu. Nisu pitali vlasnika stana suglasnost za izvođenje radova. U kupaonici je bila samo WC školjka, u katastrofalnom stanju i onda su ju zamijenili. Stan je imao staru oronulu fasadu. Zidovi su stalno izbacivali vlagu. Bila su odnosno možda ni nisu bila unutarnja vrata, ne sjeća se. Zgrada je imala krov.
117.Radove su izvodili od 1999. godine kada su ušli pa par godina. Radove su izvodili ili su im pomagali neki prijatelji, neki koji su imali svoje firme. Sjeća se da je radio MČ i to vodu i ne zna što još. Sjeća se i GČ, on je radio zidove, betone, knauf, platili su mu za radove. Bivši suprug je to s njime dogovarao. Dogovarao je radove i cijenu. Nije joj se nitko obratio da mu nije plaćeno.
118.Nije joj poznato da su ti svjedoci izjavili da su radovi izvođeni 2010, 2011. To nije moguće da su se radovi izvodili nakon 2010 godine. Mjerilo bi bilo kada je digla kredit. Zapamtila ga je jer je bio u CHF.
119.Na upit kada je ŠČ iselio iz stana tuženica je navela da neće odgovoriti na to pitanje.
120.Dakle, tužena navodi da su radovi vršeni u etapama, kroz više godina, počam negdje od 1999., kroz 7,8 godina i da su završeni prije 2010.godine, a obzirom na stanje stana prije izvođenja radova, proizlazi njihova nužnost za redovitu uporabu nekretnine namijenjene za stanovanje.
121.Kada se ovi iskazi cijene zajedno s nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka SČ, dipl. ing. građ., a koji sud prihvaća kao stručan i nepristran, utvrđeno je da su svi izvedeni radovi obračunati po troškovniku nužni radovi obzirom se njihovim izvođenjem, a prema dostupnoj dokumentaciji u spisu, predmetni stan doveo do stanja da ispunjava temeljne uvjete za građevinu (Zakon o gradnji, čl.8.). - Tablica na listovima 132 – 135 spisa.
122.Slijedom svega navedenog sud je, kao i u ranijem postupku utvrdio da su radovi izvedeni po tuženoj i ŠČ bili nužni, da su izvedeni do prosinca 2010., kada su isti bili pošteni posjednici, a vrijednost je utvrđena građevinskim vještačenjem. Ukupna vrijednost iznosila je 149.457,57 kn, tužena potražuje polovicu iznosa, što je iznosilo 74.728,78 kn, odnosno 9.918,21 eur, pa je usvojen njezin protutužbeni zahtjev u navedenom iznosu, sve sa zateznom kamatom od podnošenja protutužbe, odnosno od 6. studenog 2014. do isplate te je odlučeno kao u toč. III izreke presude.
123. Obzirom da su obje stranke uspjele glede osnova te u približno jednakim dijelovima, to je, temeljem odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a odlučeno da svaka snosi svoje troškove postupka.
124.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Opatiji, 28. ožujka 2025.
S u d a c :
Renata Slavić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1.Pun. tužiteljice
2.Pun. tužene
