Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-272/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽK, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽKH, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku Krešimiru Pencinger, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika VKiz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jurici Jurić, odvjetniku iz Đakova, radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Đakovu broj: P-233/2021. od 5. srpnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 28. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Đakovu broj: P-233/2021. od 5. srpnja 2023. potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika BK za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Đakovu broj: P-233/2021. od 5. srpnja 2023. odbijen je tužbeni zahtjev kojim da se utvrdi da je kupoprodajni ugovor sklopljen dana 28. prosinca 2020. koji je tuženik ĐK kao kupac sklopio s tuženom VK kao prodavateljicom bez pravnog učinka prema tužiteljima u dijelu potrebnom za namirenje tražbine tužitelja po osnovu pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu broj: P-650/2027. od 16. studenoga 2017. u ukupnom iznosu od 38.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je pobliže navedeno u izreci te je tuženik ĐK dužan dozvoliti namirenje novčane tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 38.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Istom presudom naloženo je tužiteljima da tuženiku BK naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.244,25 ERU-a.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložili su da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ĐK osporio je žalbene navode tužitelja te predložio žalbu odbiti uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je kupoprodajni ugovor sklopljen dana 28. prosinca 2020. koji je tuženik ĐK kao kupac sklopio sa tuženom VK kao prodavateljicom bez pravnog učinka prema tužiteljima u dijelu potrebnom za namirenje tražbine tužitelja na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu broj: P-650/2017. od 16. studenoga 2017. u ukupnom iznosu od 38.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio jer da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 67. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) s obzirom da tuženik ĐK nije znao da tužena VK ima dospjelu obvezu prema tužiteljima.

8. Odredbom članka 66. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine a odredbom članka 67. stavak 1. istoga Zakona propisano je da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

9. Nije sporno da je presudom prvostupanjskog suda broj: P-650/2017. od 16. studenoga 2017. i presudom Županijskog suda u Puli broj: Gž-57/2018. od 10. svibnja 2018. utvrđen ništetnim ugovor o kupoprodaji od 25. srpnja 2007. sklopljen između VK i EK te da uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izvršena na temelju navedenog ugovora o kupoprodaji nije pravno valjana te je naloženo brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju ugovora o kupoprodaji od 25. srpnja 2007. i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kao prije provedbe navedenog ugovora tako da se briše pravo vlasništva upisano u korist ŽK uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo VK, a istoj je naloženo da ŽK i ŽKH kao zakonskim nasljednicima pok. EK isplati iznos od 38.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

10. Nije sporno ni to da je na temelju prijedloga VK u predmetu broj: Z-7562/2020. izvršena uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist VK i na taj način uspostavljeno zemljišnoknjižno stanje kao prije provedbe ugovora od 25. srpnja 2007. a kako je to i bilo naloženo presudom broj: P-650/2017.

11. Također nije sporno da je temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 28. prosinca 2020. između VK kao prodavatelja i BK kao kupca u predmetu Z-7693/2020. izvršena uknjižba prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za korist BK.

12. U postupku je utvrđeno i to da su tužitelji kao ovrhovoditelji pokrenuli ovršni postupak broj: Ovrv-544/2019. protiv ovdje tužene VK kao ovršenice radi naplate novčane tražbine u iznosu od 38.000,00 kuna temeljem presude broj: P-650/2017. od 16. studenoga 2017. te doneseno rješenje o ovrsi dana 17. lipnja 2019. na nekretninama ovršenice upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a navedene nekretnine su nakon održane elektroničke javne dražbe rješenjem od 22. veljače 2022. dosuđene kupcu BK za iznos od 33.595,62 kuna.

13. Tužitelji međutim tim iznosom nisu namireni a smatraju da je tužena VK sklapanjem kupoprodajnog ugovora s tuženikom BK dana 28. prosinca 2020. poduzela pravnu radnju na štetu tužitelja i da je zbog toga taj ugovor bez pravnog učinka prema njima u dijelu potrebnom za namirenje njihove tražbine temeljem presude broj: P-650/2017. od 16. studenoga 2017.

14. Pravilno je međutim prvostupanjski sud ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 67. Zakona o obveznim odnosima pod kojima bi postojala mogućnost pobijanja raspolaganja na štetu tuženika BK kao kupca nekretnina.

Pretpostavke naime moraju biti ispunjene kumulativno za osnovano pobijanje dužnikovih pravnih radnji a u ovom slučaju nisu bile jer ĐK kao treća osoba nije znao niti mogao znati da je tužena VK dužna odnosno da svojim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima.

15. Tuženik ĐK je naime postupao kao poštena treća osoba s povjerenjem u stanje zemljišne knjige a nije bio dužan provjeravati način stjecanja nekretnine tužene VK a to što se on uknjižio kao vlasnik nakon deset dana od dana kad ih je ona stekla, samo po sebi ne upućuje na nikakvo njegovo saznanje o njezinim eventualnim dugovima a pri tom su sve zabilježbe ranijih postupaka bile tada već brisane.

16. Protivno žalbenim navodima tužena nije bila pasivna u postupku jer je pravovremeno dala odgovor na tužbu i tako se upustila u raspravljanje a istina je da nije saslušana kao stranka jer nije došla na ročište kada je trebala biti saslušana ali to nije dovelo do drugačijih procesnih posljedica s obzirom na druge provedene dokaze.

17. Neosnovan je žalbeni navod da je tuženik ĐK iskazao da se bavi prometom nekretnina nego on je iskazao da je njegova supruga vlasnica obrta za posredovanje u prometu nekretninama a da on na dražbama kupuje nekretnine te je također netočno da je u trenutku njegovog stjecanja prava vlasništva na nekretninama VK postojala zabilježba spora jer je ista već tada bila brisana.

Tuženik ĐK nije dakle znao niti je mogao znati na koji je način tužena VK stekla nekretnine kao niti da tužitelji prema njoj imaju novčano potraživanje temeljem pravomoćne i ovršne presude.

18. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

19. Slijedom izloženog valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tužitelja odbiti, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi.

20. O zahtjevu tuženika BK za naknadu troška sastava odgovora na žalbu tužitelja odlučeno je temeljem odredbe članka 155. stavak 1. Zakona o parničnom postupku jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tužitelja.

Vukovar, 28. ožujak 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin