REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-7812/2020-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Konforta, odvjetnik u Zagrebu, Hruševečka 1, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o. za održavanje čistoće, putnička agencija, šport, upravljanje objektima i poslovanje nekretninama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Rubeša, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 64 a, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Tomislava Konforte, odvjetnika, i zamjenice punomoćnika tuženika, Zorane Rubeša, odvjetnice, dana 28. ožujka 2025., objavio je i

p r e s u d i o  je

I. Nalaže se tuženiku Zagrebački holding d.o.o. za održavanje čistoće, putnička agencija, šport, upravljanje objektima i poslovanje nekretninama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, da tužitelju JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 682,74 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata obračunatih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja kamata teče od:

- 10.04.2020. godine na iznos od 245,09 eura do isplate,

- 10.05.2020. godine na iznos od 35,01 eura do isplate,

- 10.06.2020. godine na iznos od 175,06 eura do isplate,

- 10.08.2020. godine na iznos od 70,02 eura do isplate,

- 10.09.2020. godine na iznos od 157,56 eura do isplate,

kao i da tužitelju nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.265,62 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 609,38 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 28. ožujka 2025. do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj JČ (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 2. listopada 2020. navodi da je zaposlen kod tuženika Zagrebački holding d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) u podružnici Tržnice Zagreb u Odjelu energetike, na radnom mjestu strojar, te je u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. odradio veći broj prekovremenih sati koje mu poslodavac nije obračunao niti platio. Tužitelj navodi da Zakon o radu u članku 94. propisuje da radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad, a Kolektivni ugovor za radnike tuženika propisuje i daljnje kumulativno uvećanje: 10% za otežane uvjete rada (čl. 65.), 50% za prekovremeni rad (čl. 66.), 40% za rad noću od 22:00 do 6:00 sati (čl. 67.), 20% za rad subotom (čl. 68.), 35% za rad nedjeljom (čl. 68.), 50% za rad na blagdane (čl. 69.), 10% za rad u drugoj smjeni od 14:00 do 22:00 sata (čl. 70.). Sukladno čl. 64. KU navedeni dodaci se ne isključuju pa ih treba obračunati kumulativno. Fond radnih sati iskazan na obračunima plaća je niži od stvarno odrađenog broja sati, odnosno ukupan broj odrađenih sati vidljiv je iz tuženikovih rasporeda smjenskog rada po mjesecima za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. godine. Tužitelj dalje navodi da tuženik prekovremene sate ne isplaćuje po uputi gradonačelnika (dopis tuženika Novom sindikatu od 22. rujna 2014.), s obrazloženjem da se neće isplaćivati povećana plaća za prekovremene sate već da će se umjesto toga radnicima omogućiti razmjeran broj slobodnih dana. Po mišljenju tužitelja, bez obzira na naputak gradonačelnika ili sporazum, nije moguće radnicima uskratiti pravo na povećanu plaću koje pravo je utvrđeno Zakonom o radu, s obzirom da Zakon o radu u čl. 9. stavku 2. propisuje da se uvjeti rada mogu ugovoriti nepovoljnije od uvjeta odrađenih Zakonom o radu samo ako je to tim ili drugim zakonom izričito propisano, a Zakonom o radu niti bilo kojim drugim zakonom nije propisano da bi se moglo dokinuti pravo na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad. Tužitelj stoga ovom tužbom potražuje isplatu razlike bruto plaće po osnovi neplaćenog prekovremenog rada u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. Tužitelj je podneskom od 8. rujna 2021. u cijelosti uskladio tužbeni zahtjev s tuženikovim izračunom potraživanja, te konačno po utuženoj osnovi potražuje isplatu iznosa od 5.144,13 kn / 682,74 eura (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450), te na ročištu 4. prosinca 2024. predaje podnesak kojim konačno uređuje tužbeni zahtjev u valuti euro, na način da po utuženoj osnovi od tuženika potražuje isplatu iznosa od 682,74 eura bruto, te slijedom svega navedenoga predlaže donijeti presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da tužbeni zahtjev tužitelja ne ispunjava uvjete za podizanje stupnjevite tužbe, a podredno navodi da nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju zaposlenik tuženika na radnom mjestu strojar. Međutim tuženik osporava da bi tužitelj imao pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad u utuženom razdoblju. Tuženik navodi da sukladno članku 65. stavku 1. Zakona o radu, u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena, no da tuženik kao poslodavac, u utuženom razdoblju, tužitelju kao radniku nije uputio zahtjev za rad duži od punog radnog vremena, odnosno da u konkretnom slučaju ne postoji zahtjev poslodavca prema tužitelju kao radniku za prekovremeni radom, stoga da nije ispunjen uvjet iz čanka 65. ZR-a, a takav pisani zahtjev tužitelj nije niti priložio u tužbi. Tuženik dalje navodi da se od 1. siječnja 2020. u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., dakle kod tuženika, primjenjuje novi Kolektivni ugovor, te da je od 5. ožujka 2020. na snazi Dodatak 1. tom ugovoru. Tuženik zaključuje da u utuženom razdoblju tuženik nije tražio od tužitelja da radi prekovremeno, a ukoliko je tužitelj eventualno ostajao na poslu duže od punog radnog vremena, to je radio bez razloga i bez dogovora s poslodavcem, stoga da nema pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad. Nadalje tuženik ističe kako je Zagrebački holding d.o.o. sa reprezentativnim sindikatima dana 19. ožujka 2020. sklopio sporazum gdje je člankom 4. određeno da će se za vrijeme trajanja epidemije, odnosno od 11. ožujka 2020. pa nadalje, radnicima za odrađene sate prekovremenog rada omogućiti korištenje slobodnih dana i to na način kako je to određeno tim člankom, što se primjenjuje ako su ispunjeni uvjeti iz članka 65. Zakona o radu. Tuženik je na poziv suda podneskom od 29. travnja 2021. dostavio informativni izračun prekovremenih sati za tužitelja za utuženo razdoblje. Na ročištu održanom 4. prosinca 2024. tuženik navodi da nije sporna visina tužbenog zahtjeva tužitelja konačno uređena podneskom od 21. rujna 2021. odnosno na ročištu 4. prosinca 2024., niti tijek zatezne kamate u istome, ali je i dalje sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva, stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u Kolektivni ugovor za radnike trgovačkog društva Zagrebački Holding d.o.o. iz prosinca 2019. (str. 5 – 18 spisa, str. 45 – 95 spisa), u platne liste tužitelja kod tuženika u utuženom razdoblju (str. 19 – 24 spisa), u raspored smjenskog rada tužitelja u razdoblju od ožujka do kolovoza 2020. (str. 25 – 30 spisa), u Dopis Podružnice Tržnice Zagreb Novom sindikatu od 22. rujna 2022. o prekovremenom radu (str. 31 spisa), u Zahtjev za prekovremenim radom radnika (str. 38 spisa), u Odluku o rasporedu radnog vremena zaposlenih u Službi Tržnica od 16. studenoga 2010. (str. 39 – 40 spisa), u Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 5. ožujka 2020. (str. 41 – 42 spisa), u Sporazum o radnom vremenu, plaćenom dopustu, uvjetima rada i naknadi plaće za vrijeme trajanja epidemije bolesti Covid-19 na području RH između trgovačkog društva Zagrebački Holding d.o.o. i reprezentativnih sindikata od 19. ožujka 2020. (str. 43 – 44 spisa), u tuženikov informativni izračun prekovremenih sati tužitelja u utuženom razdoblju (str. 102 spisa), u Ugovor o radu tužitelja kod tuženika (str. 103 – 104 spisa), u Dodatak I. ugovora o radu (str. 105 – 106 spisa), sudsku praksu i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu. Na suglasni prijedlog stranaka pročitan je zapisnik s ročišta od 14. listopada 2021. poslovni broj Pr-7804/2020-7 na kojem su saslušani predloženi svjedoci LČ (str. 128 – 129 spisa) i ČČ (str. 129 spisa), u činjenično i pravno istovrsnom predmetu poslovni broj Pr-7804/2020, koji se vodio kod ovog suda.

4. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike bruto plaće po osnovi prekovremenog rada u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2018. na temelju Kolektivnog ugovora.

6. U postupku nije sporno da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju, od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. zaposlen u podružnici Tržnice Zagreb u Odjelu energetike, na radnom mjestu strojar, da se na tužitelja primjenjuje Kolektivni ugovor za radnike trgovačkog društva Zagrebački Holding d.o.o. (Dalje u tekstu: KU), te nije sporna visina tužbenog zahtjeva. U postupku također nije sporno da je tužitelj radio prekovremeno u utuženom razdoblju, ali je sporno je li tužitelj imao nalog tuženika za prekovremenim radom, odnosno sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva.

7. U Sporazumu o radnom vremenu, plaćenom dopustu, uvjetima rada i naknade plaće za vrijeme trajanja epidemije, bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 na području RH, koji je 19. ožujka 2020. (str. 43-44 spisa) sklopljen između Zagrebačkog Holdinga d.o.o. i sindikata koji se smatraju reprezentativnima u čl. 3. ugovoreno je da poslodavac može u slučaju potrebe, za pojedine kategorije radnika, odnosno pojedine organizacijske jedinice poslodavca raspored radnog vremena odrediti u nejednakom trajanju na način da će se u pojedinim tjednima raditi duže od 40 sati tjedno (najviše 50 sati) dok će se tako odrađeni broj ranih sati kompenzirati u narednim tjednima. U slučaju iz prethodnog stavka, rad duži od 40 sati tjedno ne predstavlja prekovremeni rad radnika, već će se istim radnicima omogućiti korištenje slobodnih dana koji se radniku odobravaju u narednom razdoblju u odgovarajućem trajanju. U čl. 4. istog sporazuma dogovoreno je da se radnicima neće obračunavati i isplaćivati uvećanje plaće za prekovremeni rad ostvaren u razdoblju od proglašenja epidemije odnosno od 11. ožujka 2020., već će se radnicima za odrađene sate prekovremenog rada omogućiti korištenje slobodnih dana, na način da se za svaki sat prekovremenog rada radnicima omogući 1 i pol slobodni radni sat, pri čemu će svakih 8 sati predstavljati jedan slobodan radni dan, ukoliko je isto moguće učiniti u skladu s organizacijom rada u pojedinoj sastavnici poslodavca.

8. Tužitelj je u podnesku od 2. studenoga 2022. radi ekonomičnosti postupka predložio da se umjesto dokaza saslušanjem svjedoka LČ neposrednog rukovoditelja tužitelja, i ČČ, voditelja podružnice Tržnice Zagreb, provede dokaz čitanjem ovosudnog zapisnika posl. br. Pr-7804/2020, od 14. listopada 2021. kojega dostavlja u spis, odnosno da se pročitaju iskazi navedenih svjedoka na okolnost prekovremenog rada tužitelja i njegovih kolega u utuženom razdoblju. S obzirom da se tuženik u podnesku od 1. prosinca 2022., te na ročištu 4. prosinca 2024. izričito suglasio sa uporabom predmetnog zapisnika kao dokaza u ovom postupku, sud je na temelju čl. 10. ZPP-a pročitao navedeni zapisnik odnosno iskaze svjedoke LČ, i ČČ, a s obzirom da se uvidom u pravomoćnu presudu ovog suda, poslovni broj: Pr-7804/2020 od 27. prosinca 2021. radi o činjenično i pravno istovrsnom predmetu u kojem tužitelj kao zaposlenik tuženika na istom radnom mjestu potražuje isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada u istom razdoblju.

9. Svjedok LČ, saslušan u činjenično i pravno istovrsnom predmetu poslovni broj Pr-7804/2020 na ročištu 14. listopada 2021. (str. 128 – 129 spisa) u bitnome navodi da je zaposlen kod tuženika od 2011. godine na radnom mjestu voditelja Odjela energetike i zadužen je za izradu rasporeda rada, odnosno organizaciju posla. Svjedok navodi da se kod tuženika radi 24 sata kontinuirano s posebnim uvjetima rada, te da je sačinio i potpisao prijedloge za izradu zahtjeva za prekovremenim radom radnika odjela energetike za period od ožujka do kolovoza 2020. Svjedok navodi da se prijedlog zahtjeva upućuje prema rukovoditelju tehničke službe, kolegi J, koji potpisuje isti i prosljeđuje na Urudžbeni odjel prema Upravi i daljnjem odobrenju. Uprava izrađuje zahtjev i vraća ga odjelu, nakon čega radnik potpisuje da je primio zahtjev. Iz zahtjeva je vidljivo koje smjene treba odraditi. Poslovi se obavljaju na postrojenju Veletržnica i Hladnjača Slavonska avenija 7 u tri fizički odvojene strojarnice. Svjedok navodi da su radnici kod tuženika odradili sate kako je vidljivo u rasporedu smjenskog rada za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., odnosno da nije sporno da su radnici odradili tu satnicu u vrijeme općeg zatvaranja zbog epidemije Covid-19.

10. Svjedok ČČ saslušan u činjenično i pravno istovrsnom predmetu poslovni broj Pr-7804/2020 na ročištu 14. listopada 2021. (str. 129 spisa) u bitnome navodi da je zaposlen na radnom mjestu voditelja podružnice Tržnice Zagreb na lokaciji Šubićeva 40 i po potrebi na drugim lokacijama temeljem ugovora o radu. Navodi da kod njih postoji sporazum o uvjetima rada i naknadi plaće posebno u vrijeme pandemije koji je potpisan jednoglasno sa svim sindikatima. Dalje navodi da Odjel energetike podnosi prijedlog potrebe za prekovremenim radom, odnosno oni donesu gotov prijedlog kada je napravljen prekovremeni rad. Svjedok također navodi da nikada nije dobio zahtjev za prekovremeni rad radnika, jer od njegove strane nije zatražen prekovremeni rad u utuženom periodu.

11. Sud je iskaze saslušanih svjedoka u činjenično i pravno istovrsnom predmetu poslovni broj Pr-7804/2020, ocijenio vjerodostojnima, jer su životni, uvjerljivi i logični, te suglasni s dokumentacijom u spisu. Priloženu dokumentaciju i isprave sud je također ocijenio vjerodostojnom, a stranke vjerodostojnost istih nisu osporavale.

12. Sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a ostale dokaze sud nije izvodio, s obzirom da je utvrdio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno već izvedenim dokazima i priloženim ispravama, a stranke su na ročištu 25. veljače 2025. suglasno odustale od saslušanja tužitelja s obzirom da nije sporno da je tužitelj radio kako je opisano u tužbi, te su izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga.

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje, naime da je u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. tužitelj bio zaposlenik tuženika u podružnici Tržnice Zagreb u Odjelu energetike, na radnom mjestu strojar, te da je prema prijedlozima voditelja odjela energetike LČ i rukovoditelja tehničke službe, u utuženom razdoblju odradio sate koji su navedeni u navedenim prijedlozima, i koji su evidentirani u evidencijama smjenskog rada tužitelja u razdoblju od ožujka do kolovoza 2020. (str. 25 – 30 spisa). Nadalje iz iskaza voditelja odjela energetike LČ proizlazi da je u utuženom razdoblju sačinio i potpisao prijedloge za izradu zahtjeva za prekovremenim radom radnika odjela, koji je upućen rukovoditelju tehničke službe, a u postupku nije sporno da je LČ u utuženom razdoblju izravno nadređen tužitelju, no, a kako proizlazi iz iskaza ČČ voditelja podružnice Tržnice Zagreb, on nikada nije nije pismeno odobrio niti naložio prekovremeni rad navedenim radnicima. Nadalje iz navedenih evidencija smjenskog rada tužitelja u utuženom razdoblju proizlazi da je tužitelj radio prekovremeno u utuženom razdoblju, da tužitelj za odrađene sate prekovremenog rada nije koristio slobodne dane, te da tuženik tužitelju nije isplatio prekovremeni rad u utuženom razdoblju. U postupku je također utvrđeno da unatoč tome što voditelj Podružnice Tržnice Zagreb nije dao nalog tužitelju za prekovremeni rad u utuženom razdoblju, takav nalog su mu dali njegovi neposredno nadređeni, te da je tužitelj postupio po nalogu neposredno nadređenog LČ i odradio sate rada sukladno rasporedu rada, a koji sati predstavljaju prekovremeni rad.

14. Prema odredbi čl. 65 st. 1. i 2. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj: 93/14, 127/17, 98/19, - dalje u tekstu ZR) propisano je da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad). Iznimno od stavka 1. ovog članka, ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev, poslodavac je dužan pisano potvrditi u roku od sedam dana kada je prekovremeni rad naložen.

15. Prema odredbi čl. 94. st. 1. ZR-a za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određen kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50 %.

16. Prema odredbi čl. 27. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. iz prosinca 2019., koji se primjenjuje na radni odnos tužitelja u utuženom razdoblju, propisano je da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad). Iznimno od stavka 1. ovog članka, ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, poslodavac je dužan usmeni zahtjev pisano potvrditi u roku od pet dana od kada je prekovremeni rad naložen. Prekovremeni rad ni u slučaju prijeke potrebe ne može trajati duže od 10 sati tjedno, odnosno maksimalno 180 sati godišnje, a uz suglasnost radničkog vijeća/sindikata kojega je radnik član, do maksimalno 250 sati godišnje.

17. Odredbom čl. 64. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. iz prosinca 2019. propisano je da će se osnovna plaća, bez dodataka (stalnog dodatka, dodatka na radni staž, dodatka na radni staž kod poslodavca i naknade za prehranu) uvećati za otežane uvjete rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, rad nedjeljom, rad blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, rad u smjenskom radu, u drugoj smjeni, dvokratni rad s prekidom dužim od 1 sat, te da se navedeni dodaci međusobno ne isključuju.

18. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju od ožujka do kolovoza 2020. odradio sve prekovremene sate rada za koje potražuje isplatu ovom tužbom, da je te sate odradio na temelju rasporeda rada koje su njegovi nadređeni izradili za razdoblje od ožujka 2020. do kolovoza 2020., te da ti sati predstavljaju prekovremeni rad tužitelja za koji tužitelj nije plaćen. Iako voditelj Podružnice Tržnice Zagreb nije pisano naložio prekovremeni rad tužitelju, sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je prekovremeni rad bio neophodan za neometano odvijanje procesa rada u Odjelu energetike, te da tužitelj nije samovoljno nakon posla ostao dalje obavljati poslove svog radnog mjesta već se radi o tome da je postupio po nalogu neposredno nadređenih odnosno sukladno njihovom planu rada. U tom smislu sud je utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke za prekovremeni rad iz čl. 65. st. 1. ZR-a, pri čemu je odlučno da je tužitelj radio prekovremeno sukladno rasporedu neposredno nadređenog radnika, a ne samoinicijativno, što je u skladu i sa pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-602/2022-3 od 22. prosinca 2022.

19. Slijedom navedenoga, u postupku je utvrđeno da tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. tužitelju kao radniku nije u cijelosti isplatio plaću u odnosu na radne sate odrađene u prekovremenom radu, sukladno važećem kolektivnom ugovoru i drugim izvorima materijalnog prava. Stoga je, a s obzirom da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, na temelju čl. 65. st. 1. ZR-a, čl. 94. st. 1. ZR.-a i čl. 64. KU, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti prihvatiti te naložiti tuženiku isplatu razlike bruto plaće kao u izreci.

20. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, te da tijek zatezne kamate nije sporan, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće tekuće od dospijeća, odnosno od dana isplate plaće kako to proizlazi iz platnih lista koje prileže spisu. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

21. Odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaće, što znači da se na te iznose do trenutka isplate neto plaće ne obračunavaju zatezne kamate.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, prema kojoj jedna stranka nadoknađuje sve troškove protivne stranke ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, glede čega nisu nastali posebni troškovi (za dio zatezne kamate) dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku.

23. S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu, prema visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, između 664,01 eura i 1.327,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje određena u visini od 75 bodova. Uzevši u obzir da je vrijednost jednog boda prema Tbr. 54 OT 2,00 eura, to je tužitelju u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav tužbe od 2. listopada 2020. u visini od 150,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženih podnesaka od 8. rujna 2021. i od 2. studenoga 2022. za svaki u visini od po 150,00 eura (Tbr. 8/1 OT), te za pristup ročištima 6. travnja 2021., 4. prosinca 2024. i 25. veljače 2025. za svako u visini od po 150,00 eura (Tbr. 9/1 OT), dok mu je djelomično priznat trošak sastava podnesaka od 31. siječnja 2022., 1. travnja 2022., i 1. veljače 2023. i to kao neobrazloženih podnesaka, u visini od po 37,50 eura (Tbr. 8/4 OT), s obzirom da istima samo dostavlja sudsku praksu, pa se ne radi o obrazloženim podnescima. Na temelju čl. 155. ZPP-a tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 3. prosinca 2024. s obzirom da istim samo dostavlja zamjeničku punomoć za zastupanje na ročištu 4. prosinca 2024. koju je zamjenik punomoćnika mogao predati i na ročištu stoga navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ovoga postupka.

24. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u visini od 1.012,50 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u visini od 253,12 eura, ukupno 1.265,62 eura, koji je trošak tuženik na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a dužan naknaditi tužitelju, dok je u preostalom iznosu od 609,38 eura, na temelju čl. 155. ZPP-a, zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbijen. Na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a u cijelosti je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

25. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

26. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 28. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku