Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2074/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja ČA, rođenog **.**.1992. u [adresa], Sirijska Arapska Republika, državljanina Sirijske Arapske Republike, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenica Sandra Dimitrijević, odvjetnica u Zagrebu, Trnjanska cesta 37/2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi odobrenja dugotrajnog boravišta, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 21. ožujka, u nazočnosti opunomoćenica stranaka, dana 28. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, KLASA: UP/I-216-02/22-20/176, URBROJ: 511-01-204-24-7 od 7. veljače 2024. godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave presude donese novu odluku o zahtjevu tužitelja za izdavanje odobrenja za dugotrajno boravište u [adresa].

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.000,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 16. travnja 2024. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, KLASA: UP/I-216-02/22-20/176, URBROJ: 511-01-204-24-7 od 7. veljače 2024. godine, kojim se odbija zahtjev tužitelja za odobrenje dugotrajnog boravišta u [adresa] od 5. studenog 2021. godine.

2. Tužitelj u tužbi ističe da pobijano rješenje, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za odobrenje dugotrajnog boravišta je nezakonito, te ga tužitelj osporava u cijelosti podnošenjem ove tužbe, i to zbog bitne povrede pravila odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP), te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pogrešno izvedenog zaključka temeljem istog, sve na štetu tužitelja. Tužitelj navodi da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, budući je tuženik pogrešno utvrdio da tužitelj ne ispunjava uvjet za odobrenje dugotrajnog boravišta, propisan odredbom članka 153. stavka 1. točke 2. Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 133/20, 114/22. i 151/22. - dalje: ZS). Naime, tužitelj posjeduje dostatna sredstva za uzdržavanje, jer posjeduje i ostvaruje stabilna i redovita mjesečna novčana primanja, a što je preduvjet za odobrenje dugotrajnog boravišta. Upravo je navedenu činjenicu koja je odlučna za donošenje pobijanog rješenja tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio. Isti je od 1. kolovoza 2017., pa sve do danas u kontinuitetu zaposlen i ima redovita mjesečna primanja po osnovi plaće, a što sve potvrđuje elektronički zapis o podacima evidentiranim u matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, KLASA: 034-04/24-03/6, URBROJ: 341-25-05/8-24-203726 od 3. travnja 2024., te potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o evidentiranom mirovinskom stažu i plaći, KLASA: 034- 04/24-03/7, URBROJ: 341-99-11-24-0039379 od 3. travnja 2023. godine. Tužitelj mora imati na raspolaganju redovita mjesečna primanja u minimalnom iznosu od 448,80 eura. Tužitelj je u prilogu zahtjeva za odobrenje dugotrajnog boravišta od dana 5. studenog 2021., među ostalim, dostavio dokaze iz kojih nedvojbeno proizlazi da raspolaže redovnim mjesečnim primanjima u minimalnom iznosu od 448,80 eura, a što je u skladu s propisanom pretpostavkom za odobrenje dugotrajnog boravišta iz odredbe članka 153. stavka 1. točke 2. ZS-a. U trenutku podnošenja zahtjeva za odobrenje dugotrajnog boravišta tužitelj je bio zaposlen kod poslodavca na puno radno vrijeme. Tužitelj je u prilogu zahtjeva dostavio obračunske liste za razdoblje 3. i 4. mjesec, te 6., 7., 8. i 9. mjesec 2021., iz kojih je razvidno da mjesečno raspolaže sredstvima za uzdržavanje u iznosu od 524,92 eura. U razdoblju od podnošenja urednog zahtjeva, kao i u razdoblju koje je prethodilo donošenju pobijanog rješenja, pa sve do donošenja istog, tužitelj je bio u neprekinutom radnom odnosu, te je promijenio nekoliko poslodavaca, a svo vrijeme je ostvarivao i na raspolaganju imao redovita i stabilna mjesečna primanja u iznosima koji premašuju minimalni iznos propisan Uredbom o načinu izračuna i visini sredstava za uzdržavanje državljanina treće zemlje u Republici Hrvatskoj („Narodne novine", broj: 14/21. - dalje: Uredba). Nakon kontinuiranog višegodišnjeg zaposlenja kod više različitih poslodavaca, stekavši iskustvo i izvrsno znanje hrvatskog jezika, tužitelj je odlučio otvoriti vlastiti obrt [obrt], obrt za usluge, koji je dana 6. srpnja 2023. započeo s radom, te tužitelj u okviru obavljanja djelatnosti putem obrta u svome vlasništvu od tada ostvaruje stabilna i redovita mjesečna primanja za vlastito uzdržavanje u iznosima koji premašuju minimalni iznos propisan Uredbom. Obrt u vlasništvu tužitelja uspješno posluje i tužitelj si putem istoga redovito isplaćuje plaću, te redovito uplaćuje sve obvezne doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, kao i sve poreze. Kao potvrdu naprijed navedenog, tužitelj u prilogu ove tužbe dostavio izvode iz prometa po računu obrta od kolovoza 2023., pa sve do danas. Na istu okolnost tužitelj dostavlja i izvode bankovnog računa, a koji nedvojbeno također potvrđuju kontinuitet isplata plaća na račun tužitelja u razdoblju od otvaranja vlastitog obrta u srpnju 2023., pa sve do danas. Tužitelj ujedno dostavlja i Izvješće o paušalnom dohotku od samostalnih djelatnosti i uplaćenom paušalnom porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak od 1. siječnja do 31. prosinca 2023., a koji se odnosi na razdoblje od početka obavljanja djelatnosti obrta tužitelja u srpnju 2023., pa sve do kraja 2023., a iz kojeg je razvidno kako je tužitelj u šest mjeseci poslovanja obrta ostvario prihode u ukupnom iznosu od 7.384,62 eura. Obrt u vlasništvu tužitelja ima u svojstvu partnera dostavljača s društvom Wolt Zagreb d.o.o. zaključen Ugovor s partnerima dostavljačima o pružanju usluga, te u svojstvu izvršitelja s društvom TIN PROIZVODNJA d.o.o. Ugovor o poslovnoj suradnji, a što ukazuje na postojanje ugovorenih stabilnih poslova i kontinuitet u novčanim primicima. Naprijed navedene činjenice i dostavljeni dokazi nesporno potvrđuju da tužitelj posjeduje dostatna sredstva za vlastito uzdržavanje, te da je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u vezi ispunjenja uvjeta iz članka 153. stavka 1. točke 2. ZS, obzirom da tužitelj posjeduje dovoljno sredstava za uzdržavanje, a što je pretpostavka za odobrenje dugotrajnog boravišta. Prilikom donošenja pobijanog rješenja, tuženik nije tužitelju omogućio izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, a što je protivno odredbi članka 30. stavka 1. ZUP-a. Sukladno odredbi članka 47. stavka 1. ZUP-a, službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari. Tužitelj je podnio zahtjev za odobrenje dugotrajnog boravišta dana 5. studenog 2021., a uz koji je dostavio dokaze iz kojih nedvojbeno proizlazi da raspolaže redovnim mjesečnim primanjima, koja premašuju minimalni iznos od 448,80 eura, kao i da ispunjava uvjet iz odredbe članka 153. stavka 1. točke 3. ZS-a, a sve jer je tužitelj u prilogu zahtjeva dostavio obračunske liste za razdoblje 3. i 4. mjesec te 6., 7., 8. i 9. mjesec 2021. iz kojih je vidljivo da mjesečno raspolaže sredstvima za uzdržavanje u iznosu od 524,92 eura. Nakon što je proteklo više od godinu i pol dana od podnošenja urednog zahtjeva, tuženik je službenim putem izvršio uvid u Središnji registar osiguranika na dan 9. lipnja 2023. i pogrešno utvrdio kako tužitelj mjesečno ne raspolaže sredstvima za uzdržavanje u minimalnom iznosu od 448,80 eura mjesečno. Budući se radilo o okolnosti koja je važna za rješavanje upravne stvari, tuženik je sukladno odredbi članka 30. stavka 1. ZUP-a zaključkom, KLASA: UP/I-216-02/22-20/176, URBROJ: 511-01-204-23-3 od 9. lipnja 2023. pozvao tužitelja da se izjasni o okolnosti posjedovanja sredstava za uzdržavanje u propisanom iznosu, te da dostavi dokaz o istome. Tužitelj je postupajući po navedenom zaključku dostavio preslike svoje izjave, ugovora o radu, te obračunske liste za razdoblje od veljače do svibnja 2023., te je u svojoj izjavi naveo da je od dana podnošenja zahtjeva za dugotrajno boravište zaposlen, te da ima stalna i redovita primanja u iznosu koji premašuje propisani minimum. Tuženik niti nakon ponovnog dostavljanja dokaza o posjedovanju sredstava za uzdržavanje nije donio odluku o podnesenom zahtjevu za dugotrajno boravište, te je ponovno na dan 6. veljače 2024. izvršio uvid u Središnji registar osiguranika, te je pri tome pogrešno utvrdio da je tužitelj zadnju isplatu plaće primio 31. kolovoza 2023. za srpanj 2023. u iznosu od 40,00 eura, kao i da nakon toga više nema evidentiranih primitaka s osnove plaće. Tuženik je bio dužan pozvati tužitelja da se izjasni o naprijed navedenoj činjenici i okolnostima sukladno odredbi članka 30. stavka 1. ZUP-a. Ovakvo postupanje tuženika na izravnu je štetu tužitelja, budući da tužitelj udovoljava svim zakonom propisanim pretpostavkama za odobrenje dugotrajnog boravišta, a što je tuženik bio dužan utvrditi na način da omogući tužitelju da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima važnim za donošenje odluke. Uslijed nepotpunog i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede odredbi ZUP-a, tuženik je pogrešno primijenio i mjerodavno materijalno pravo. Sukladno odredbi članku 150. stavku 1. ZS-a dugotrajno boravište može se odobriti državljaninu treće zemlje koji do dana podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima neprekidno pet godina odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu. Sukladno odredbi članka 153. stavka 1. ZS-a, dugotrajno boravište odobrit će se državljaninu treće zemlje koji uz uvjete iz članka 150. ZS-a: 1. ima valjanu stranu putnu ispravu; 2. ima sredstva za uzdržavanje; 3. ima zdravstveno osiguranje; 4. zna hrvatski jezik i latinično pismo; 5. ne predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost, pri čemu sukladno stavku 2. navedenog članka osobe koje imaju odobren azil ili supsidijarnu zaštitu sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštite ne moraju ispunjavati uvjet iz stavka 1. točke 1. ovoga članka. Sukladno odredbi članka 153. stavka 5. ZS-a, Vlada uredbom propisuje način izračuna i visinu sredstava za uzdržavanje državljanina treće zemlje i članove njihove obitelji za odobrenje dugotrajnog boravišta. Tako je odredbom članka 2. stavka 1. Uredbe o načinu izračuna i visini sredstava za uzdržavanje državljanina treće zemlje u Republici Hrvatskoj („Narodne novine", broj: 14/21. - dalje: Uredba) propisano da za ispunjenje uvjeta iz članka 153. stavka 1. točke 2. ZS-a državljanin treće zemlje mora mjesečno imati osigurana sredstva za uzdržavanje u visini od najmanje 50% prosječne mjesečne neto plaće isplaćene u prošloj godini. Sukladno odredbi članka 5. stavka 1. Direktive Vijeća 2003/109/EZ, države članice zahtijevaju od državljana trećih zemalja da im za sebe i članove obitelji koji o njima ovise osiguraju dokaz da imaju: (a) sigurne i redovite izvore sredstava koji su dostatni za uzdržavanje njih samih i članova njihove obitelji bez traženja naknade od sustava socijalne pomoći dotične države članice. Države članice ocjenjuju te izvore sredstava s obzirom na njihovu prirodu i redovitost, te mogu u obzir uzeti razinu minimalnih plaća i mirovina prije donošenja zahtjeva za dobivanje dugotrajnog boravišta; (b) zdravstveno osiguranje protiv svih rizika od kojih su obično osigurani državljani predmetne države članice. Tužitelj udovoljava svim pretpostavkama za odobrenje dugotrajnog boravišta iz odredbe članka 150. stavka 1. ZS-a, uključujući i pretpostavku koja se odnosi na posjedovanje sredstava za uzdržavanje. Tužitelj predstavlja pozitivan primjer uspješne integracije državljana treće zemlje u hrvatsko društvo, budući je isti nakon samo nekoliko godina rada kod različitih poslodavaca otvorio vlastiti obrt koji uspješno posluje i putem kojeg si redovito isplaćuje plaću, te time ostvaruje stabilna i redovita mjesečna primanja, uplaćujući pri tom sve obvezne doprinose i poreze. Isti mjesec kada je otvorio vlastiti obrt, tužitelj je položio ispit iz hrvatskog jezika stekavši najvišu razinu znanja hrvatskog jezika C2, svjestan važnosti poznavanja jezika za buduće uspješno poslovanje i aktivnosti, kao i za uspješnu integraciju u hrvatsko društvo. Zaključno, prethodno nezakonito postupanje prije svega ukazuje na nemar državnog tijela prilikom donošenja pobijanog rješenja, budući je za donošenje odluke o zahtjevu za odobrenje dugotrajnog boravišta proteklo više od dvije godine od dana podnošenja urednog zahtjeva, da bi uslijed povrede postupka i pogrešnom primjenom materijalnog prava, isto tijelo pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, sve na štetu tužitelja.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, KLASA: UP/I- 216-02/22-20/176, URBROJ: 511-01-204-24-7 od 7. veljače 2024. godine i odobri tužitelju dugotrajno boravište, te naloži tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju troškove postupka, uvećano za zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate, a podredno da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, KLASA: UP/I- 216-02/22-20/176, URBROJ: 511-01-204-24-7 od 7. veljače 2024. godine i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak, te naloži tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju troškove postupka, uvećano za zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, tijekom provođenja upravnog postupka utvrđeno je da za odobrenje dugotrajnog boravišta JA mora imati na raspolaganju redovita mjesečna primanja u minimalnom iznosu od 448,80 eura. Uvidom u Središnji registar osiguranika na dan 27. siječnja 2023. godine utvrđeno je kako imenovani nije imao primitaka po osnovi plaće za kolovoz 2021. godine, iz čega proizlazi kako nije bio zaposlen, niti su mu primanja bila redovita, što je u suprotnosti s navodima tužitelja o njegovom neprekidnom radnom odnosu u razdoblju do podnošenja zahtjeva za dugotrajno boravište do donošenja rješenja o odbijanju zahtjeva, temeljem kojeg je imao osigurana redovita i stabilna mjesečna primanja u iznosima koji premašuju minimalni iznos propisan ranije navedenom Uredbom. Također je utvrđeno i da mu primanja svaki mjesec nisu bila u visini propisanoj Uredbom o načinu izračuna i visini sredstava za uzdržavanje državljanina treće zemlje u Republici Hrvatskoj, budući da su iz mjeseca u mjesec iznosi primanja značajno varirali, a u kolovozu 2021. godine ih uopće nije niti bilo. U prilog ovim tvrdnjama je izjava tužitelja, te preslike ugovora o radu i obračunskih listi za 2., 3., 4. i 5. mjesec 2023. godine u prilogu izjave koju je imenovani dostavio tuženiku dana 29. lipnja 2023. godine, u kojoj je ponovio da ima stalna i redovna primanja u iznosu koji premašuje propisani minimum. Osim ranije navedene dokumentacije, imenovani svojoj izjavi nije priložio nikakvu drugu dodatnu dokumentaciju. Dana 9. lipnja 2023. godine, istog dana kada je tuženik zatražio od tužitelja nadopunu njegovog zahtjeva za dugotrajno boravište, uvidom u Središnji registar osiguranika, tuženik je utvrdio da je imenovani zadnju isplatu plaće primio 10. svibnja 2023. godine za travanj 2023. godine. Prosječna mjesečna primanja imenovanog za razdoblje 01./2023. do 04./2023. godine prema evidencijama Središnjeg registra osiguranika iznosila su 196,61 eura. Prije donošenja odluke o zahtjevu za odobrenje dugotrajnog boravišta imenovanog tuženik je izvršio ponovni, sada već treći, uvid u službene evidencije Središnjeg registra osiguranika na dan 6. veljače 2024. godine, te je pritom utvrđeno kako je imenovani zadnju isplatu plaće primio 31. kolovoza 2023. godine za srpanj 2023. godine i nakon toga više nije bilo evidentiranih primanja po osnovi plaće. Prosječna mjesečna primanja imenovanog za razdoblje od 01./2023. do 07./2023. godine prema evidencijama Središnjeg registra osiguranika iznosila su 218,06 eura. S obzirom da je tijekom vođenja upravnog postupka utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane člankom 153. stavkom 1. točkom 2. Zakona o strancima, odnosno nema mjesečno osigurana sredstva za uzdržavanje u propisanom iznosu, odlučeno je kao u dispozitivu pobijanog rješenja, odnosno odlučeno je da se zahtjev za odobrenje dugotrajnog boravišta u [adresa] odbije. Tuženik dalje ističe da tužitelj ne ispunjava sve Zakonom o strancima propisane uvjete da mu se odobri dugotrajno boravište, jer tužitelj treba ispunjavati kumulativno sve uvjete propisane odredbama Zakona o strancima. U provedenom upravnom postupku činjenično stanje je pravilno i u potpunosti utvrđeno sukladno podacima iz službenih evidencija Središnjeg registra osiguranika, te navodima stranke, sada tužitelja, i dokazima koje je dostavio uz svoju izjavu. U izjavi koja je sastavni dio zaključka tuženika pod naprijed navedenim brojem tužitelj je potvrdio da je bio pozvan da se izjasni na okolnost posjedovanja sredstava za uzdržavanje u propisanom iznosu, te dostavi dokaze o istom što je on pravovremeno i učinio. U prilog tužbenim navodima kako ima osigurana sredstva za uzdržavanje u propisanom iznosu tužitelj u tužbi navodi opsežnu dokumentaciju (izvadak iz obrtnog registra, izvod prometa po računu obrta i tekućem računu tužitelja, izvješće o paušalnom dohotku od samostalnih djelatnosti, te ugovor o pružanju usluga itd.) o postojanju kojih tuženik za vrijeme trajanja postupka prije donošenja rješenja o odbijanju zahtjeva za dugotrajno boravište nije imao nikakvih saznanja, budući da ju tužitelj niti prije niti nakon poziva da to učini nije dostavio na uvid tuženiku, te je činjenično stanje utvrđeno na temelju dokumentacije kojom je raspolagao u trenutku odlučivanja o zahtjevu za odobrenje dugotrajnog boravišta. Tuženik je prilikom donošenja rješenja kojim se tužitelju odbija zahtjev za odobrenje dugotrajnog boravišta u [adresa] pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju dokaza koje mu je dostavio sam tužitelj, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio odluku zasnovanu na odredbama Zakona o strancima.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, KLASA: UP/I-216-02/22-20/176, URBROJ: 511-01-204-24-7 od 7. veljače 2024. godine (stranica 25-27 spisa), ugovore o radu na određeno vrijeme od 24. veljače 2025. godine (stranica 82-86 spisa), ugovor o radu od 27. siječnja 2025. godine (stranica 87-93 spisa), izvod prometa po računu (stranica 94-99 spisa), e-mail korespondenciju, ugovor o radu na određeno vrijeme od 1. travnja 2023. godine, isplatne liste za mjesec veljaču do svibanj 2023. godine, zaključak tuženika, KLASA: UP/I-216-02/22-20/176, URBROJ: 511-01-204-23-3 od 9. lipnja 2023. godine, Izvješće REGOS-a o primicima, obračunanim i uplaćenim doprinosima za mirovinsko osiguranje u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. godine, Izvješće REGOS-a o primicima, obračunanim i uplaćenim doprinosima za mirovinsko osiguranje u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2023. godine, Izvješće REGOS-a o primicima, obračunanim i uplaćenim doprinosima za mirovinsko osiguranje u razdoblju od 1. siječnja do 6. veljače 2024. godine, Izvješće REGOS-a o primicima, obračunanim i uplaćenim doprinosima za mirovinsko osiguranje u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2021. godine, te zahtjev tužitelja za odobrenje dugotrajnog boravišta od 5. studenog 2021. godine, zajedno s prilozima.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 7. veljače 2024. godine, kojim se odbija zahtjev tužitelja za odobrenje dugotrajnog boravišta u [adresa] od 5. studenog 2021. godine. Naime, JA, rođen **.**.1992. u [adresa], državljanin Sirijske Arapske Republike, podnio je dana 5. studenog 2021. godine u Policijskoj upravi zagrebačkoj zahtjev za izdavanje odobrenja za dugotrajno boravište u [adresa]. Zahtjevu za odobrenje stalnog boravka imenovani je priložio preslike putne isprave Republike Hrvatske za azilante, potvrde o poznavanju hrvatskog jezika i latiničnog pisma, obrasca prijave Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, te šest obračunskih lista. Odredbom članka 150. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da se dugotrajno boravište može odobriti državljaninu treće zemlje koji do dana podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima neprekidno pet godina odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu. Tijekom provođenja upravnog postupka utvrđeno je da za odobrenje dugotrajnog boravišta JA mora imati na raspolaganju redovita mjesečna primanja u minimalnom iznosu od 448,80 eura. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da JA svom zahtjevu za dugotrajno boravište priložio obračunske liste za razdoblje 3. i 4. mjesec 2021. godine, te 6.,7., 8. i 9. mjesec 2021. godine iz kojih je vidljivo da mjesečno raspolaže sredstvima za uzdržavanje u iznosu od 524,92 eura. Uvidom u Središnji registar osiguranika na dan 9. lipnja 2023. godine utvrđeno je da imenovani mjesečno raspolaže s iznosom od 140,00 eura, odnosno ne raspolaže sredstvima za uzdržavanje u minimalnom iznosu od 448,80 eura mjesečno. Budući da se u postupku, sukladno odredbi članka 30. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.), stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima bitnim za daljnje vođenje postupka, JA pozvan je dana 9. lipnja 2023. godine zaključkom ovog Ministarstva (KLASA: UP/l-216-02/22-20/176, URBROJ: 511-01-204-23-3) da se u roku 30 dana izjasni na okolnost posjedovanja sredstava za uzdržavanje u propisanom iznosu, te dostavi dokaz o istom. Imenovani je dana 29. lipnja 2023. godine dostavio preslike svoje izjave, ugovora o radu, te obračunske liste za razdoblje 2. - 5. mjesec 2023. godine. U svojoj izjavi naveo je da je od dana podnošenja zahtjeva za dugotrajno boravište zaposlen, te ima stalna i redovna primanja u iznosu koji premašuje propisani minimum. Međutim, uvidom u Središnji registar osiguranika na dan 6. veljače 2024. godine utvrđeno je da je imenovani zadnju isplatu plaće primio 31. kolovoza 2023. godine za srpanj 2023. godine u iznosu od 40,00 eura. Nakon toga više nema evidentiranih primitaka s osnove plaće. Analizom cjelokupnog spisa predmeta utvrđeno je kako JA nije dokazao da ima sigurne i redovite izvore sredstava u iznosu od minimalno 448,80 eura mjesečno, te stoga ne ispunjava uvjet za odobrenje dugotrajnog boravišta propisan odredbom članka 153. stavka 1. točke 2. Zakona o strancima.

8. Sud smatra da pobijana odluka nije zasnovana na zakonu, pa nije, barem za sada, prihvatio stajalište tuženika da je u postupku nesporno utvrđeno kako Odai JA ne ispunjava uvjet za odobrenje dugotrajnog boravišta propisan odredbom članka 153. stavka 1. točke 2. Zakona o strancima. Naime, tuženik navodi da je u provedenom upravnom postupku činjenično stanje pravilno i u potpunosti utvrđeno sukladno podacima iz službenih evidencija Središnjeg registra osiguranika, te navodima stranke, sada tužitelja, i dokazima koje je dostavio uz svoju izjavu. U izjavi koja je sastavni dio zaključka tuženika pod naprijed navedenim brojem tužitelj je potvrdio da je bio pozvan da se izjasni na okolnost posjedovanja sredstava za uzdržavanje u propisanom iznosu, te dostavi dokaze o istom što je on pravovremeno i učinio. Tako je tuženik utvrdio činjenično stanje na temelju dokumentacije kojom je raspolagao u trenutku odlučivanja o zahtjevu za odobrenje dugotrajnog boravišta. Isti navodi: "U prilog tužbenim navodima kako ima osigurana sredstva za uzdržavanje u propisanom iznosu tužitelj u tužbi navodi opsežnu dokumentaciju (izvadak iz obrtnog registra, izvod prometa po računu obrta i tekućem računu tužitelja, izvješće o paušalnom dohotku od samostalnih djelatnosti, te ugovor o pružanju usluga itd.) o postojanju kojih tuženik za vrijeme trajanja postupka prije donošenja rješenja o odbijanju zahtjeva za dugotrajno boravište nije imao nikakvih saznanja, budući da ju tužitelj niti prije niti nakon poziva da to učini nije dostavio na uvid tuženiku". U svezi s tim opetovano treba naglasiti da je tužitelj podnio zahtjev za odobrenje dugotrajnog boravišta u [adresa] dana 5. studenog 2021. godine, a da je Policijska uprava zagrebačka, Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, dana 1. ožujka 2022. godine dostavila taj zahtjev na nadležno postupanje Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektoru za strance i međunarodnu zaštitu, Službi za strance, sukladno članku 152. stavku 2. Zakona o strancima. Tužitelj je putem e-komunikacije zatražio obavijest o trenutnom statusu njegovog zahtjeva i očekivanom vremenu potrebnom za donošenje odluke o njemu, i to dana 7. lipnja 2023. godine, te je zamolba dostavljena Službi za strance, koja je konstatirala da je zahtjev zaprimljen kod njih 4. ožujka 2022. godine, te se ne vidi da je rađeno po predmetu. Stoga je upućen odgovor tužitelju, vezano za njegov upit, kojim se isti obavještava da je postupak donošenja odluke o njegovom zahtjevu u tijeku rješavanja, budući da se utvrđuju sve pravne relevantne činjenice i okolnosti bitne u donošenju odluke sukladno odredbama Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 133/20, 114/22. i 151/22.). O ishodu postupka tužitelj će biti obavješten putem Policijske uprave zagrebačke, gdje je zahtjev za odobrenje dugotrajnog boravišta i podnijet. Nakon toga, tuženik je uputio tužitelju zaključak, KLASA: UP/I-216-02/22-20/176, URBROJ: 511-01-204-23- 3 od 9. lipnja 2023. godine, sukladno članku 47. stavku 3. i 4 ZUP-a, a kojim se tužitelj poziva na dostavu u spis izjave na okolnost posjedovanja sredstava za uzdržavanje, te dokaz o posjedovanju sredstava za uzdržavanje sukladno Uredbi, s time da ako se u roku iz točke 1. izreke ovoga zaključka ne dostavi tražena izjava i/ili nadopuna, postupak će se nastaviti i riješiti sukladno odredbama Zakona o strancima. Naime, tijekom provođenja upravnog postupka utvrđeno je da je tužitelj svom zahtjevu za dugotrajno boravište priložio obračunske liste za razdoblje od 3. i 4. mjesec, te 6., 7., 8. i 9. mjesec 2021., iz kojih je razvidno da mjesečno raspolaže sredstvima za uzdržavanje u iznosu od 524,92 eura. Međutim, uvidom u Središnji registar osiguranika na dan 9. lipnja 2023. godine utvrđeno je da imenovani mjesečno raspolaže iznosom od 140,00 eura. Budući da je utvrđeno kako imenovani ne posjeduje redovita mjesečno osigurana sredstva za uzdržavanje u propisanom iznosu, tužitelj je pozvan da tuženiku dostavi neki drugi dokaz o posjedovanju sredstava za uzdržavanje u minimalnom iznosu od 448,80 eura mjesečno. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je tužitelj postupio po tom traženju. Međutim, tužitelj se ponovno obratio Policijskoj upravi zagrebačkoj e-poštom dana 6. veljače 2024. godine, te naveo da je u procesu čekanja za dozvolu dugotrajnog boravka po zahtjevu od 5. studenog 2021. godine, s time da je zamolba proslijeđena Službi za strance istog dana, kada tuženik vrši uvid u Središnji registar osiguranika i utvrđuje da je imenovani zadnju isplatu plaće primio 31. kolovoza 2023. godine za srpanj 2023. godine u iznosu od 40,00 eura. Nakon toga više nema evidentiranih primitaka s osnove plaće. Također, tuženik donosi pobijano rješenje dana 7. veljače 2024. godine, ne mareći više na članak 47. stavak 3. i 4. ZUP-a, a niti na članak 8. ZUP-a, pa tuženik nije dao tužitelju mogućnost da dokaže da putem obrta ostvaruje prihod (koji je otvorio u srpnju 2023. godine), te da time ostvaruje uvjet za odobrenje dugotrajnog boravišta shodno članku 153. stavku 1. točki 2. Zakona o strancima.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1., u svezi s člankom 151. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.

10. Sud je dosudio tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.000,00 eura temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, sastava podneska od 19. ožujka 2025. godine – 1.000,00 eura, zastupanja na ročištu dana 21. ožujka 2025. godine – 1.000,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1. i 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i 2.

U Zagrebu 28. ožujka 2025. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, dok je protiv točke III. izreke žalba dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 148. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Sandra Dimitrijević, [adresa] Zagreb, Trnjanska cesta 37/2

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za strance, [adresa] Zagreb, Ilica 335, sa spisom

3. U spis