REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-447/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE, Savska cesta 64, Zagreb, OIB: 91547293790, protiv tuženika 1. CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. FV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnika zajedničkog ugostiteljskog obrta " [obrt]", [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Arsenu Stipinoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Arsen Stipinović i Dušan Miočić iz Rijeke, Prolaz M. K. Kozulić 2, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Josipa Govića iz Cresa poslovni broj Ovrv- 6753/2023 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-293/2023 (javnobilježnički predmet) od 25. kolovoza 2023. kojim je naloženo tuženicima solidarno nadoknaditi tužitelju iznos od 4.178,51 EUR/31.482,98 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 1.327,23 EUR od 23. prosinca 2020. do isplate

- na iznos od 2.654,46 od 23. siječnja 2021. do isplate

- na iznos od 66,36 EUR od 19. siječnja 2021. do isplate

- na iznos od 130,46 EUR od 30. siječnja 2021. do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena,

te troškove ovršnog postupka u iznosu od 29,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Josipa Govića iz [adresa] poslovni broj Ovrv-6753/2023 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-293/2023 (javnobilježnički predmet) od 25. kolovoza 2023. naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 4.178,51 EUR/31.482,98 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 29,13 EUR.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženici su podnijeli prigovor u kojem su naveli da u cijelosti osporavaju doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te osnovu i visinu predmetne tražbine jer nisu ništa dužni tužitelju, s obzirom da su ispunjavali sve uvjete za dobivanje predmetne potpore. Istaknuli su i da nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, budući da analitička kartica nije vjerodostojna isprava u smislu odredbe članka 31. stavka 1. Ovršnog zakona, već je tužitelj trebao pokrenuti parnični postupak.

3. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj Povrv-429/2023-3 od 24. studenoga 2023. stavljeno je izvan snage ranije citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprve u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem navedeni sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i predmet ustupio ovom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo da je 3. prosinca 2020. zaprimio zahtjev tuženika, kao suvlasnika zajedničkog ugostiteljskog obrta „ [obrt]“, za dodjelu potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom za razdoblje listopad-prosinac 2020., sukladno kojem zahtjevu da su 15. prosinca 2020. rezervirana sredstva, o čemu su tuženici obaviješteni 18. prosinca 2020. Kriteriji za dodjelu potpore za očuvanje radnih mjesta za razdoblje listopad-prosinac 2020. da su bili javno dostupni i objavljeni, a zahtjev da se podnosio putem aplikacije upravo zbog situacije izazvane koronavirusom. U konačnici da je sklopljen ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom za listopad- prosinca 2020. Navedenim kriterijima da je bilo propisano da poslodavci koji obavljaju djelatnost sezonskog karaktera, bez obzira na oblik registracije poslovnog subjekta, mogu koristiti potporu uz uvjet da su registrirali djelatnosti i izvršili prijavu u sustav osiguranika HZMO-a do 30. rujna 2020, te da su u trenutku predaje zahtjeva bili u aktivnom statusu. Tuženici da su 3. studenoga 2020. prijavili privremenu obustavu obrta, koja je trajala do 29. ožujka 2021., slijedom čega da je u trenutku podnošenja zahtjeva obrt bio privremeno obustavljen. Također je istaknuo da iz izvatka iz obrtnog registra za obrt u vlasništvu tuženika proizlazi da je navedeni obrt svake godine od 2003. do 2021. prijavljivao privremenu obustavu obrta, iz čega proizlazi da se radi o sezonskom obrtu kao poslovnoj odluci, pa da se ne bi radilo o iznimnoj privremenoj obustavi rada uslijed pandemije uzorkovane koronavirusom, a niti su tuženici dokazali da su potpore iskoristili za plaće radnika. U konačnici, naglašava, da sve i da je tome tako, da je ranije navedenim kriterijima jasno propisano da podnositelj zahtjeva u trenutku predaje zahtjeva treba biti u aktivnom statusu.

5. Tuženici su u daljnjem tijeku postupka osporili navode tužitelja da nisu bili u aktivnom statusu u vrijeme podnošenja zahtjeva za dodjelu potpora (3. prosinca 2020.), pa da iz tog razloga ne bi imali pravo na navedenu potporu jer je iz dostavljenih obračuna plaća za razdoblje od kolovoza 2020. do ožujka 2021. razvidno da su isplatili plaće u navedenom razdoblju upravo iz sredstava dodijeljenih potpora.

6. Prvenstveno valja navesti, a u odnosu na navode tuženika iz prigovora, da po ocjeni ovoga suda, analitička kartica tužitelja temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi jest vjerodostojna isprava u smislu odredbe članka 31. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje OZ), na temelju koje se može odrediti ovrha sukladno odredbi članka 22. OZ-a, a u slučaju osporavanja vjerodostojnosti iste, tužitelj je dužan, sukladno odredbi članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), dokazati odgovarajućim ispravama osnovu temeljem koje su podatci uneseni u tu knjigovodstvenu karticu.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.178,51 EUR (3.981,68 EUR na ime isplaćene potpore za očuvanje radnih mjesta i 196,82 EUR na ime MIO II.) sa zakonskim zateznim kamatama, za razdoblje 1. studenoga 2020. do 31. prosinca 2020.

8. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, te na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP-a), utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP-a propisano je da su u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Stavkom 3. istog članka propisano je da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, dok je stavkom 4. određeno da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu, protivno stavka 3. ovoga članka, sud neće uzeti u obzir.

10. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da je tužitelj sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica dužan iznijeti već u tužbi, a naknadno samo ako ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti, odnosno predložiti u tužbi. Stoga, a budući da tužitelj nije naveo razloge iz kojih dokazne prijedloge nije predložio do pripremnog ročišta, sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem 2. tuženika GV i svjedokinje ĐV predložene na pripremnom ročištu 12. veljače 2025.

11. Među strankama nije sporno da su tuženici, u vrijeme podnošenja zahtjeva za korištenje potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom bili suvlasnici zajedničkog ugostiteljskog obrta „ [obrt]“, a što je razvidno i iz izvatka iz obrtnog registra za navedeni obrt (list 62-64, 67-70 i 132-133 spisa). Nije sporno ni da su tuženici 3. prosinca 2020. podnijeli zahtjev za dodjelu navedenih potpora za razdoblje od 1. studenoga 2020. do 31. prosinca 2020. (list 110-113 spisa), temeljem kojeg zahtjeva je, između tužitelja i tuženika, sklopljen ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (epidemijska bolest – COVID 19) za listopad-prosinac (list 128-131 spisa).

12. Također, među strankama nije sporno da je obrtu tuženika na ime potpore za očuvanje radnih mjesta 21. prosinca 2020. isplaćen iznos od 1.327,23 kune, a 22. siječnja 2021. iznos od 2.654,46 kuna, te na ime MIO II 15. siječnja 2021. iznos od 66,36 kuna i 29. siječnja 2021. iznos od 130,46 kuna, budući da tuženici tijekom postupka navedeno nisu osporili, a tužitelj je u prilog tim navodima dostavio dokumentaciju (list 14-18, 45-49 i 134-138 spisa).

13. Međutim, među strankama je sporno je li obrt u vlasništvu tuženika ispunjavao uvjete, odnosno kriterije za dodjelu potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom za listopad-prosinac, a posljedično tome sporna je i obveza tuženika na povrat isplaćenih sredstava potpore.

14. Kriteriji za dodjelu potpora za očuvanje radnih mjesta u utuženom razdoblju bili su uređeni dokumentom Potpora za očuvanje radnim mjesta – listopad-prosinac 2020. koja je propisivala da poslodavci koji obavljaju djelatnost sezonskog karaktera, bez obzira na oblik registracije poslovnog subjekta, mogu koristiti potporu uz uvjet da su registrirali djelatnosti i izvršili prijavu u sustav osiguranika HZMO-a do 30. rujna 2020., te da su u trenutku predaje zahtjeva u aktivnom statusu.

15. Iz izvatka iz obrtnog registra za navedeni obrt (list 62-64, 67-70 i 132-133 spisa) proizlazi da je pretežita djelatnog obrta djelatnost restorana i ostalih objekata za pripremu i usluživanje hrane, kao i da se radi o gostionici/restoranu na otoku [adresa]. Stoga, djelatnost predmetnog obrta je djelatnost pogođenom koronavirusom, ali i zasigurno u velikoj mjeri povezana sa sezonskim turizmom, odnosno djelatnost sezonskog karaktera koja tijekom godine ima razdoblja smanjenog obujma posla zbog sezonskog obilježja poslovanja.

16. Međutim, iz ranije navedenog izvatka iz obrtnog registra proizlazi i da je navedeni obrt od 1996. svake godine prijavljivao privremenu obustavu obrta od početka studenoga do ožujka, travnja ili svibnja sljedeće godine, pa tako i u razdoblju od 2. studenoga 2020. do 29. ožujka 2021. Sukladno navedenom, obrt u vlasništvu tuženika u trenutku predaje zahtjeva za potpore, kao ni u razdoblju studenog i prosinca 2020., za koje su mu isplaćene potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom, nije bio u aktivnom statusu, već je imao prijavljenu privremenu obustavu obrta.

17. Stoga, prema stavu ovoga suda, uvjeti za ostvarivanje potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom za listopad-prosinac moraju biti kumulativno ispunjeni, a što u konkretnom slučaju u odnosu na obrt u vlasništvu tuženika, nije slučaj.

18. Tuženik suprotne navode, odnosno da je obrt tuženika u utuženom razdoblju bio u aktivnom statusu nije dokazao. Isprave tuženika - mjesečni obračuni plaće (list 95-102 spisa) koje je tuženik dostavio u prilog svojih tvrdnji, jednostrane su isprave tuženika koje ne sadrže ime poslodavca, ni potpis izdavatelja istih, kao niti dokaz da su plaće radnicima u navedenom razdoblju zaista i isplaćene.

19. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem 1. tuženika CV, budući je njegovo saslušanje predloženo na okolnosti isplate plaće radnicima u spornom razdoblju, te komunikacije između strankama vezano za isplatu potpora, koji dokazni prijedlozi nisu pogodno dokazno sredstvo za utvrđenje tih činjenica, posebno u odsutnosti dokumentacije i isprava u prilog njegovim navodima.

20. Nadalje, a u odnosu na obvezu tuženika na povrat isplaćenih potpora, valja navesti da je nesporno da je tužitelj zahtjev obrta tuženika za isplatu potpore ocijenio pozitivnim, o čemu ga je obavijestio 18. prosinca 2020., te da je navedenom obavijesti upozorio tuženike da zadržava pravo naknadne revizije predmetnog zahtjeva i pripadajuće dokumentacije, isplate sredstava i postupanja prema utvrđenoj reviziji (list 114 spisa). Također, člankom 6. stavkom 2. nesporno sklopljenog ugovora o dodjeli potpore za očuvanje radnim mjesta u djelatnostima pogođenim koronavirusom za listopad-prosinac (list 128-131 spisa) ugovoreno je da ukoliko, nakon sklapanja ugovora, Zavod naknadno dođe do saznanja o činjenicama koje bi imale utjecaj na ostvarivanje potpore iz ovog ugovora, a te činjenice Zavod nije znao ili mogao znati u trenutku sklapanja ugovora, raskinut će se ovaj ugovor, te poduzeti aktivnosti naplate potraživanja od poslodavca, uvećanog za zakonsku zateznu kamatu.

21. Sukladno navedenom, a budući da je tužitelj zadržao pravo naknadne revizije uvjeta za ostvarivanje potpore, te prava na raskid ugovora ukoliko naknadno utvrdi da nisu bili ispunjeni uvjeti za dodjelu istih, na što su tuženici potpisom ugovora pristali, o čemu je tužitelj obavijestio tuženike e-mailom od 16. veljače 2021. i zatražio povrat sredstava (list 19-22 spisa), na koji način je ugovor raskinut, tuženici su u obvezi vratiti tužitelju sve ono što je nesporno isplaćeno temeljem tog ugovora, i to sa zakonskom zateznom kamatom od dana kad su isplatu primili, sukladno odredbi članka 368. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

22. Također, odredbom članka 33. stavka 2. Zakona o obrtu („Narodne novine“ broj 143/13, 127/19 i 41/20) propisano je da se međusobni odnos osoba koje zajednički obavljaju obrt uređuje pisanim ugovorom, dok je stavkom 3. propisano da se na navedeni ugovor primjenjuju propisi kojima se uređuju obvezni odnosi u ortaštvu. Odredbom članka 648. stavka 4. ZOO-a propisano je da, ako s vjerovnikom nije drukčije ugovoreno, za obveze ortaštva solidarno odgovaraju svi ortaci. Stoga, tuženici kao vlasnici zajedničkog obrta za predmetnu obvezu odgovaraju solidarno.

23. Slijedom navedenom, a primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

24. Odluka o zakonskim zateznim kamatama donesena je primjenom odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, a kako je to tužitelj zatražio u prijedlogu za ovrhu, neovisno o odredbi članka 368. stavku 5. ZOO-a.

U Rijeci, 28. ožujka 2025.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.