REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-832/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Meliha Okić Buljanović, odvjetnica u Zagrebu, Nova cesta 103, protiv I.-tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. za upravljanje, održavanje i izgradnju željezničke infrastrukture, Zagreb, Mihanovićeva ulica 12, OIB: 39901919995, II.-tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. za prijevoz putnika, Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, i III.-tuženika HŽ CARGO d.o.o. za prijevoz tereta, Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 51, OIB: 08720210702, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Melihe Okić Buljanović, odvjetnice; punomoćnice I.-tuženika ZU, zaposlenice, punomoćnice III.- tuženika PU, zaposlenice, i u odsutnosti uredno pozvanog II. -tuženika, dana 28. ožujka 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. iz Zagreba, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. iz Zagreba, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, i HŽ CARGO d.o.o. iz Zagreba, Ulica Vjekoslava Heinzela 51, OIB: 08720210702, solidarno plaćati tužitelju EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], počevši od 1. lipnja 2023. godine pa nadalje, na ime tuđe pomoći i njege umjesto mjesečnog iznosa od 322,67 eura, mjesečni iznos od 429,60 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate, i to na dospjele iznose tekućim od 28. ožujka 2025. do isplate, a na dospijevajuće iznose tekućim od dana dospijeća 15-og u mjesecu do isplate, po stopi koja se od 1. siječnja .2023. do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne tope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da su dospjele iznose tuženici dužni platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do 15.-og dana u mjesecu za svaki mjesec.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos dospjelih mjesečnih iznosa rente za tuđu pomoć i njegu u točki I. izreke, i to od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do dana donošenja presude 28. ožujka 2025.

III. Nalaže se tuženicima HŽ Infrastruktura d.o.o iz Zagreba, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, HŽ Putnički prijevoz d.o.o. iz Zagreba, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786 i HŽ Cargo d.o.o iz Zagreba, Ulica Vjekoslava Heinzela 51, OIB: 08720210702 solidarno naknaditi tužitelju EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, sa zakonskIm zateznIm kamatama tekućim od 28. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 26. svibnja 2023. navodi da je nastradao kao radnik prednika tuženih u nesreći na radu 20. veljače 1990. nakon čega je prednik tuženih priznao odgovornost za štetni događaj, te su prednik tuženih i sami tuženici tužitelju kontinuirano isplaćivali i danas isplaćuju rentu na ime tuđe pomoći i njege. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-1542/12 od 28. studenog 2014. naloženo je tuženicima solidarno plaćati tužitelju mjesečnu rentu u

(povišenom) iznosu od 2.431,20 kn / 322,67 eura (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450) sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos. Tužitelj navodi da mu je potrebno 4 sata dnevno tuđe pomoći i njege, tj. 120 sati mjesečno. Tuženici isplaćuju tužitelju mjesečni iznos rente na ime tuđe pomoći i njege od 2.431,20 kn / 322,67 eura, što podijeljeno sa 120 sati potrebne tuđe pomoći i njege 20,26 kn po satu / 2,69 eura. Tužitelj smatra da cijena sata tuđe pomoći i njege više ne iznosi 20,26 kn / 2,69 eura, jer su troškovi života višestruko porasli, a ujedno je u nizu vještačenja u drugim postupcima utvrđeno da je cijena sata viša, te se u sudskoj praksi već priznaju viši iznosi. Naime u ovosudnom predmetu Pr-1542/12 provedeno je financijsko vještačenje te je cijena sata 2014. godine utvrđena po vještaku u iznosu od 20,26 kn. Od tada je prošlo više od osam godina. Stoga tužitelj traži povišenje mjesečnog iznosa rente. Ujedno je već u sudskoj praksi sukladno vještačenjima koja se baziraju na podacima Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj plaći NKV radnika utvrđeno da je navedeni iznos neprimjeren. Tako je prema podacima Državnog zavoda za statistiku neto mjesečna plaća NKV radnika u RH iznosila za 2022. godinu 4.987,00 kn / 661,89 eura. Kada se navedeni iznos podjeli sa brojem sati rada mjesečno - 174 sata - dođe se do iznosa od 28,66 kn / 3,80 eura. Tužitelj stoga smatra da cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iznosi najmanje 28,00 kn po satu / 3,71 eura, te na tu okolnost predlaže provođenje financijskog vještačenja. S obzirom na gore navedeno tužitelj potražuje povišenje rente sa iznosa 322,67 eura / 2.431,20 kn na iznos od 445,94 eura / 3.360,00 kn (120h*28,00 kn) i predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev, sve uz naknadu parničnog troška

2.1. I.-tuženik Hž Infrastruktura d.o.o., Zagreb, (dalje u tekstu: I.-tuženik) u odgovoru na tužbu od 12. lipnja 2023. osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je visina tužbenog zahtjeva postavljena proizvoljno i ničime nije dokazana. I.-tuženik smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do promijenjenih okolnosti na koje se poziva tužitelj kao razlog za povišenje rente za tuđu pomoć i njegu, i to iz razloga što tužitelju tuđu pomoć i njegu pružaju besplatno ukućani. Nadalje tužitelj neosnovano potražuje povišenje rente od 1. svibnja 2023., jer sukladno odredbi čl. 1096. ZOO-a izmjena pravomoćno dosuđene naknade može se zahtijevati samo unaprijed, za ubuduće. Kako je tužba podnesena 26. svibnja 2023., tužitelj neosnovano potražuje povišenje rente od 1. svibnja 2023. odnosno tužitelj ima eventualno pravo na povišenje pravomoćno dosuđene rente od dana podnošenja tužbe. Slijedom svega navedenog, I-tuženik HŽ Infrastruktura d.o.o. predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

2.2. II.-tuženik Hž putnički prijevoz d.o.o., Zagreb, (dalje u tekstu: II.-tuženik) u odgovoru na tužbu od 19. lipnja 2023. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini. II.-tuženik navodi da prema odredbi čl. 196. Zakona o obveznim odnosima koji je vrijedio u vrijeme štetnog događaja i primjenjuje se na temelju odredbe članka 1163. stavak 1. ZOO ( NN broj 35/05 i 41/08), sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke. No u predmetnom postupku nisu se ostvarili preduvjeti za povišenje rente budući da se eventualno samo povećanje cijene satnice za nekoliko kuna ne može smatrati znatnijom promjenom okolnosti, to više iz razloga što tužitelju tuđu pomoć i njegu besplatno pružaju ukućani, pa tužitelj zapravo niti nema stvarnih izdataka. Propisivanjem predmetne odredbe čl.196 ZOO, intencija zakonodavca zasigurno nije bila da omogući oštećeniku podnošenje tužbenog zahtjeva za svako malo eventualno povišenje cijene satnice za tuđu pomoć i njegu, to više što u konkretnom slučaju to povišenje niti ne utječe na financijsko stanje oštećenika koji nema stvarnih izdataka za tuđu pomoć i njegu. II.-tuženik dalje navodi da tužitelj neosnovano potražuje povišenje rente od 1. svibnja 2023., jer sukladno odredbi čl. 196. ZOO-a izmjena pravomoćno dosuđene naknade može se zahtijevati samo unaprijed, za ubuduće, stoga tužitelj ima eventualno pravo na povišenje rente od dana podnošenja tužbe. II.-tuženik osporava pravo na tijek zakonske zatezne kamate kako to potražuje tužitelj, budući se visina naknade materijalne štete s osnove tuđe pomoći i njege utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, pa zakonske zatezne kamate pripadaju od presuđenja do isplate. II.-tuženik navodi da tužitelj treba dostaviti i dokaz je li korisnik doplatka za tuđu pomoć i njegu odnosno prima li osobnu invalidninu i u kojem iznosu, a koji iznosi se uračunavaju pri utvrđivanju visine rente. Slijedom navedenog, II.-tuženik predlaže naslovnom sudu donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

2.3. III.-tuženik Hž Cargo d.o.o., Zagreb, dalje u tekstu: III.-tuženik) u odgovoru na tužbu od 27. lipnja 2023. protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, isti osporava u osnovi i visini, te navodi da je odredbom čl. 196. Zakona o obveznim odnosima, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, propisano da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika smanjiti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke. Navodima iz tužbe odnosno dokazima priloženima uz tužbu, tužitelj nije dokazao da je došlo do znatnijih promjena okolnosti u području u kojem se tužitelju pruža pomoć i njega. Sama tvrdnja tužitelja da je notorna činjenica da su troškovi života višestruko porasli, kao i dostava e-maila s neslužbenim podacima o mjesečnim neto plaćama NKV radnika nije dokaz o znatnijim promjenama okolnosti kao niti o visini cijene sata rada. Dodatno ističe da, s obzirom da se tužitelju pomoć i njega pruža besplatno (što proizlazi iz dokaza dostavljenih uz tužbu) naknada za isto se određuje po neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem se tuđa pomoć i njega pruža bila sposobna pružiti takvu uslugu odnosno prema slobodnoj ocjeni suda. Nastavno na navedeno, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Podneskom od 16.listopada 2023. tužitelj se očitovao na odgovore na tužbu I.-III.-tuženika. U odnosu na prigovor tuženika da je visinu tužbenog zahtjeva postavio proizvoljno tužitelj navodi da je dostavio podatak odnosno potvrdu Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj plaći NKV radnika na razini RH za 2020. godinu (dakle prije inflacije i ulaska u eurozonu) koja je iznosila 4.987,00 kn / 661,89 eura, te podatak za Grad Zagreb za 2020. i za 2021. godinu koja iznosi 4.596,00 kn 609,99 eura, te da je iz ranijih presuda u predmetu naknade štete tužitelju uslijed predmetnog štetnog događaja od 20. veljače 1990. i to presude Pr- 1542/12 od 28. studenog 2014. vidljivo da je sud cijenu sata tuđe pomoći i njege utvrdio prema vještačenju, koje je bazirano na podacima DZS o prosječno isplaćenim neto plaćama NKV radnika na razini Grada Zagreba, odnosno RH. Tužitelj je suglasan s navodima I.-III.-tuženika da ima pravo na povišenje rente tek od dana podnošenja tužbe, a u odnosu na navode I.-III.-tuženika kako nije došlo do znatnije promijene okolnosti, s obzirom da tužitelju uslugu pružaju ukućani, ističe kako je do promijenjenih okolnosti došlo zbog povećanja cijene sata tuđe pomoći i njege, a ne do promjene u osobama koje tuđu pomoć i njegu pružaju, bez obzira što takvu pomoć tužitelju pružaju ukućani, koji to nisu dužni činiti besplatno. Nadalje tužitelj ističe kako ne prima nikakvu naknadu s osnova tuđe pomoći i njege od socijalnog osiguranja, te dostavlja rješenje RFMIORH od 22. prosinca 1992. godine iz kojeg proizlazi da nema pravo na ostvarenje takve naknade na teret socijalnog osiguranja.

3.1. Na ročištu 6.ožujka 2024. punomoćnici tužitelja i I.-III.-tuženika učinili su nespornom visinu cijene sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 27,00 kn / 3,58 eura. Tužitelj je stoga na istom ročištu specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu povećane rente tuđe pomoći i njege počevši od 1. lipnja 2023., i to umjesto prvotno zatraženog iznosa od 445,94 eura, iznos od 429,60 eura mjesečno, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Na ročištu održanom 25. veljače 2025. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da od I. -III.- tuženika zahtijeva da tužitelju solidarno isplaćuju počevši od 1. lipnja 2023. pa nadalje, na ime tuđe pomoći i njege, umjesto mjesečnog iznosa od 322,67 eura mjesečni iznos od 429,60 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate, s tim da je dospjele iznose dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do 15. u mjesecu, te naknadu parničnog troška, sve zajedno sa zateznom kamatom.

4. Na ročištu 2. listopada 2024. I. -tuženik i II.-tuženik ističu da je nesporna visina tužbenog zahtjeva kako su svi tuženici već izjavili na ročištu 6. ožujka 2023.

III.-tuženik u podnesku od 1. listopada 2024. ističe da ostaje kod svih navoda sa ročišta 6. ožujka 2024. Na ročištu 25. veljače 2025. I. -tuženik i III.-tuženik ističu da nije sporna visina tužbenog zahtjeva konačno uređena na ročištima 6. ožujka 2024. i 25. veljače 2025., niti tijek zatezne kamate u istome, ali je i dalje sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva.

5. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1542/12-36 od 28. studenoga 2014. (str. 4 – 13 spisa); u presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-669/15-3 od 4. prosinca 2017. (str. 14 – 16 spisa); u presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj LXXXII Pr-5048/93-7 od 25. veljače 1994. (str. 17 – 19 spisa); u e-mail Državnog zavoda za statistiku od 9. ožujka 2023. (str. 20 – 21 spisa); u e-mail Državnog zavoda za statistiku od 12. ožujka 2023. (str. 48 – 50 spisa); rješenje RFMIORH od 22.prosinca 1992. (str. 59 spisa), te u ostalu dokumentaciju i sudsku praksu koja prileži spisu.

6. Sud je u skladu s čl. 8. ZPP-a, na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povišenje rente za tuđu pomoć i njegu koju mu solidarno isplaćuju I.-III.-tuženik, na temelju pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-1542/12 od 28. studenog 2014. godine, i to na način da umjesto mjesečnog iznosa od 322,67 eura tuženici tužitelju isplaćuju mjesečni iznos od 429,60 eura, počevši od 1. lipnja 2023., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate,

8. U postupku nije sporna aktivna niti pasivna legitimacija. Nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-1542/12 od 28. studenog 2014. I.-III.-tuženicima naloženo na ime rente za tuđu pomoć i njegu isplaćivati tužitelju mjesečnu rentu u (povišenom) iznosu od 2.431,20 kn / 322,67 eura zajedno sa zateznom kamatom. Nije sporna visina cijene sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 27,00 kn / 3,58 eura, nije sporna visina konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, niti tijek zatezne kamate u istome, te nije sporno da tužitelju tuđu pomoć i njegu pružaju ukućani.

9. U postupku je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno je li došlo do znatnije promjene okolnosti koje opravdavaju povišenje iznosa mjesečnog iznosa rente za tuđu pomoć i njegu.

10. Presudom ovog suda poslovni broj Pr-1542/12-36 od 28. studenoga 2014. koja prileži spisu (str. 4 – 13 spisa) naloženo je I.-III.-tuženicima solidarno isplatiti tužitelju za period od 1. svibnja 2012. do 30. rujna 2014. iznos od 23.940,40 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 28. studenoga 2014. do isplate, zatim je naloženo tuženicima solidarno plaćati tužitelju počevši od 1. listopada 2014. umjesto 1.600,00 kn mjesečno iznos od 2.431,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za zateznim kamatama na iznose prije 30. rujna 2014., te je I.-III.-tuženicima naloženo tužitelju solidarno isplatiti parnični trošak. U obrazloženju citirane presude navodi se da je obveza I. -III.-tuženika plaćati rentu tužitelju s osnova tuđe pomoći njege utvrđena presudom ovog suda poslovni broj Pn-3267/92 od 17, svibnja 1993. uslijed ozljede na radu koju je tužitelj zadobio kao radnik prednika I.-III.-tuženika 20. veljače 1990., i to u opsegu od 4 sata dnevno ili 120 sati mjesečno. Iznos rente je zbog promijenjenih okolnosti bio povišen presudom ovog suda poslovni broj Pn-5048/93 od 25. veljače 1994. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je cijena sata tuđe pomoći i njege iskazana u visini prosječnih mjesečnih neto plaća NKV radnika u Zagrebu 2012. godine iznosila 20,12 kn, te tijekom 2013. godine 20,26 kn, dok su po prijašnjim presudama tuženici tužitelju isplaćivali iznos od 1.600,00 kn mjesečne rente, odnosno 13,33 kn po satu pružene tuđe pomoći i njege, stoga da je došlo do znatnije promjene okolnosti odnosno povećanja cijene sata tuđe pomoći i njege. Sud je slijedom navedenoga dosudio povišeni iznos mjesečne rente tužitelju za tuđu pomoć i njegu.

11. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-669/15-3 od 4. prosinca 2017. koja prileži spisu (str. 14 – 16 spisa), odbijene su žalbe I. -III.- tuženika i potvrđena je presuda ovog suda poslovni broj Pr-1542/12-36 od 28. studenoga 2014. U obrazloženju drugostupanjske presude u bitnome se navodi da je prvostupanjski sud pravilno proveo financijsko vještačenje kojim je utvrđena visina cijene sata tuđe pomoći i njege te da je došlo do znatnije promjene okolnosti koja opravdava povišenje mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu.

12. U e-mailu Državnog zavoda za statistiku od 9. ožujka 2023. (str. 20 – 21 spisa), upućenom punomoćnici tužitelja, navodi se da je prosječna mjesečna neto plaća NKV radnika u Zadarskoj županiji 2020. godine 4.330,00 kn / 574,69 eura. U istom dopisu se navodi da je prosječna neto plaća NKV radnika u RH iznosila 2020. godine 4.294,00 kn / 569,91 eura, 2021. godine 4.645,00 kn / 616,50 eura,te 2022. godine 4.987,00 kn / 661,89 kn.

13. U e-mailu Državnog zavoda za statistiku od 12. listopada 2023. (str. 20 – 21spisa) upućenom punomoćnici tužitelja navodi se da je prosječna mjesečna neto plaća NKV radnika u Gradu Zagrebu 2020. godine 4.357,00 kn / 578,27 eura, a 2021. godine 4.596,00 kn / 609,99 eura.

14. S obzirom da su stranke na ročištu 6. ožujka 2024. učinili nespornom cijenu sata tuđe pomoći njege u iznosu od 27,00 kn / 3,58 eura, te da su I.-III.-tuženici učinili nespornom visinu tužbenog zahtjeva, sud je vodeći se načelom ekonomičnosti u skladu sa čl. 10. st. 1. ZPP-a, odustao od dokaznog prijedloga provođenja financijskog vještačenja. Slijedom navedenog, a s obzirom da tuđu pomoć i njegu tužitelju pružaju ukućani, to je sud cijenu iste utvrdio primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a u visini od 3,58 eura po satu, kako su se stranke suglasile, te je pri tome uzeo u obzir relevantne podatke Državnog zavoda za statistiku prema kojima je prosječna neto plaća NKV radnika u RH 2022. godine iznosila 4.987,00 kn / 661,89 kn, koje sud ocjenjuje vjerodostojnima, i prihvaćenu sudsku praksu.

15. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Prema odredbi stavka 2. istog članka ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

16. Prema odredbi čl. 1096. ZOO-a sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

17. Među strankama je sporno jesu li se znatnije promijenile okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke, a koje bi opravdale povišenje rente za tuđu pomoć i njegu. Kada se usporede cijene sata tuđe pomoći i njege, utvrđene presudom ovog suda Pr-1542/12-36 od 28. studenoga 2014. u visini od 2,69 eura po satu, i visine cijene sata tuđe pomoći i njege koju je sud utvrdio u ovom postupku u visini od 3,58 eura po satu, a uzevši u obzir da je od 2014. godine do danas došlo do značajnog povećanja inflacije i cijene rada te da su troškovi života višestruko porasli, pogotovo nakon ulaska Republike Hrvatske u eurozonu, sud je utvrdio da je došlo do značajne promjene okolnosti, koju se vidljive već iz odnosa cijene sata tuđe pomoći i njege od 2,69 eura i 3,58 eura, stoga je utvrdio su ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 1096. ZOO-a za povećanje rente.

18. S obzirom da tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja, na temelju presude Općinskog suda u Zagrebu Pn-5048/93 od 25. veljače 1994. ima pravo na 4 sata dnevno tuđe pomoći i njege, odnosno 120 sati mjesečno, koju su mu dužni isplaćivati tuženici, to mu na ime tuđe pomoći i njege, umjesto iznosa od 2,69 eura po satu, odnosno ukupno 322,67 eura mjesečno, pripada iznos od 3,58 eura po satu, odnosno 429,60 eura mjesečno, pri čemu se visina naknade štete imovinske štete za tuđu pomoć i njegu sukladno čl. 1089. st. 2. određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

19. Slijedom navedenoga, uslijed znatnije promjene okolnosti, a s obzirom da cijena sata tuđe pomoći i njege nije sporna, te da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, sud je na temelju čl. 1096. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev te je naložio I. - , II.-, i III.-tuženiku da tužitelju solidarno isplaćuju, nakon podnošenja tužbe odnosno počevši od 1. lipnja 2023., na ime tuđe pomoći i njege, mjesečni iznos od 429,60 eura, s tim da su dospjele iznose dužani platiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do 15. dana u mjesecu, te je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci presude.

20. U odnosu na prigovore II. -tuženika da se tijekom postupka treba utvrditi prima li tužitelj naknadu na osnovu socijalnog osiguranja za tuđu pomoć i njegu, sud je utvrdio da tužitelj ne prima nikakvu naknadu s osnova tuđe pomoći i njege od socijalnog osiguranja, a što proizlazi i iz rješenja RFMIORH od 22. prosinca 1992. koje prileži spisu (str. 59 spisa), a kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za priznanje prava na doplatak za pomoć i njegu.

21. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate I.-III.-tuženicima je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

22. S obzirom da se radi o mjesečnoj renti za tuđu pomoć i njegu, što predstavlja imovinsku štetu, visina iste, sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja odluke. Slijedom navedenoga dospjeli iznosi povećane rente do dana donošenja ove presude, na temelju čl. 1089. st. 2. ZOO- a, dospijevaju tek danom donošenja presude, stoga je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu zateznih kamata na dospjele iznose rente od dana dospijeća svakog mjesečnog iznosa do dana donošenja presude 28. ožujka 2025, dok je u ostalom dijelu prihvatio zahtjev za naknadom zateznih kamata tužitelja na dospijevajuće iznose rente od dospijeća do isplate, u skladu sa čl. 1096. ZOO-a, s obzirom da tijek zatezne kamate u preostalom dijelu nije sporan.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, prema kojoj jedna stranka nadoknađuje sve troškove protivne stranke ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, glede čega nisu nastali posebni troškovi (za dio zatezne kamate) I.-III.-tuženici su dužni naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno čl. 155. ZPP-a i prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, nastavno: OT), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku.

24. S obzirom da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu, prema visini potraživanja dospjelih iznosa rente od 1. lipnja 2023. do veljače 2025. između 1.327,00 eura i 13.272,00 eura, to je sukladno Tbr. 7/1 OT vrijednost pojedine radnje određena u visini od 100 bodova. Uzevši u obzir da je vrijednost jednog boda prema Tbr. 54 OT 2,00 eura, to je tužitelju u cijelosti priznat zatraženi trošak za sastav tužbe od 26. svibnja 2023. u visini od 200,00 eura (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podnesaka od 16. listopada 2023. u visini od 200,00 eura (Tbr. 8/1 OT), te za pristup ročištima 6. ožujka 2024., 2. listopada 2024. i 25. veljače 2025. za svako u visini od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 OT).

25. Slijedom navedenoga tužitelju je priznat ukupni parnični trošak u visini od 1.000,00 eura, odnosno uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46 OT) u visini od 250,00 eura, ukupno 1.250,00 eura, koji su trošak I.-III. tuženici na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a dužan naknaditi tužitelju.

26. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

27. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 28. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. I.-III.- tuženiku