Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: P-2933/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja Stano- uprava d.o.o. Split, Mike Tripala 6, OIB: 17418170125, zastupana po direktoru JP, a ovaj zastupan po punomoćniku Antoniu Bolanči, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 26. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Antonia Bolanče te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude, dana 28. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Dužan je tuženik ČP OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju iznos od 6.663,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

- na iznos od 579,00 kuna, od 16.01.2021.

- na iznos od 528,00 kuna, od 16.02.2021.

- na iznos od 579,00 kuna, od 16.03.2021.

- na iznos od 528,00 kuna, od 16.04.2021.

- na iznos od 543,00 kuna, od 16.05.2021.

- na iznos od 543,00 kuna, od 16.06.2021.

- na iznos od 564,00 kuna, od 16.07.2021.

- na iznos od 546,00 kuna, od 16.08.2021.

- na iznos od 546,00 kuna, od 16.09.2021.

- na iznos od 564,00 kuna, od 16.10.2021.

- na iznos od 579,00 kuna, od 16.11.2021.

- na iznos od 564,00 kuna, od 16.12.2021.

do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

2. Dužan je tuženik ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju parnične troškove ovoga postupka sa zakonsko zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.“

II. Nalaže se tužitelju Stano-uprava d.o.o. Split, OIB: 17418170125, naknaditi tuženiku EP, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog postupka iznos od 187,50 eura sa zateznom kamatom koja teče od 28. ožujka 2025., kao dana donošenja odluke, do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 22. srpnja 2022. u bitnome se navodi da se aktivna legitimacija tužitelja temelji na odredbi članka 378. i 379. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj). Tuženik da je korisnik stana u stambenoj zgradi u [adresa] anagrafske oznake [adresa]. stambena zgrada da posjeduje vlastito postrojenje za centralno grijanje , a troškove rada postrojenja za centralno grijanje kao i troškove potrošene vode, struje za lift i troškove čišćenja zgrade da podmiruju suvlasnici kao zajedničke troškove. Sve radnje vezane za izračun, evidenciju i naplatu navedenih troškova vodi blagajnik zgrade.

1.1. Pregledom dostavljenog obračuna da je razvidno da tuženik nije podmirio obveze zajedničkih troškova za razdoblje od mjeseca siječnja do mjeseca prosinca 2021. suvlasnici stambene zgrade su tijekom spornog razdoblja platili u cijelosti sve zajedničke troškove zgrade, a samim tim i troškove koje je tuženik bio u obvezi platiti, a koji troškovi se potražuju ovim postupkom. Takvim postupanjem da je tuženik stekao bez osnove iznos koji se potražuje ovim postupkom. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu donošenje presude kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 6.663,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je navedeno u petitu, kao i da mu naknadi troškove postupka sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom 6. veljače 2024., tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako osnovu, tako i visini, te predlaže isti odbaciti odnosno odbiti kao neosnovan, uz obvezu tužitelja da mu naknadi troškove postupka. Prigovora nedostatku aktivne legitimacije, obzirom na odredbu članka 378. st. 5. ZV, te promašenoj pasivnoj legitimaciji jer tuženik nije potpisnik međuvlasničkog ugovora u smislu članka 375. st. 1. i 2. ZV, time da ne dolazi do primjene stavka 3. članka 375. ZV, budući da tuženik nije suvlasnik nekretnine, radi čega da nije ni dužan sklopiti ugovor. Prigovara nedostatku pravnog osnova jer pretpostavljeno potraživanje tužitelja ne predstavlja izdatak za drugoga koji bi tuženik po zakonu bio dužan učiniti (arg a contrario iz čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima). Ističe prigovor zastare koji za režijske troškove iznose jednu godinu, te navodi da je zahtjev neosnovan jer tuženik nikada nije zaprimio obavijest ili opomenu za utužene troškove zgrade koje i ne koristi.

3. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to:

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja, suvlasnika stambene zgrade u [adresa], na adresi [adresa], spram tuženika, korisnika stana broj 16 u navedenoj zgradi, za isplatom iznosa od 6.399,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koji iznos da su tužitelji platili na ime troškova održavanja rada postrojenja za centralno grijanje, troškova vode, struje za lift i troškova čišćenja zgrade, za vremensko razdoblje od siječnja 2021. do prosinca 2021. godine, umjesto tuženika, kao jednog od korisnika stana u zgradi, na ime zajedničkih troškova.

6. U konkretnom slučaju, a obzirom na vrijednost predmeta spora, tužbenog zahtjeva na isplatu iznosa od 6.399,00 eura / 849,29 eura, sukladno članku 458. stavka 1. ZPP, radi se o sporu male vrijednosti.

7. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kao pravno relevantne slijedeće odlučne činjenice:

-da iz priloženog Međuvlasničkog ugovora proizlazi da su suvlasnici suglasni da upravljanje zgradom, na temelju posebnog ugovora, povjere upravitelju Stano-uprava d.o.o. Split, koji je registriran za poslove upravljanja (članak 6.);

-da iz priloženog Ugovora o upravljanju nekretnine u [adresa],10,12 i 16, proizlazi da su suvlasnici navedenih nekretnina upravljanje kotlovnicom povjerili Stanoupravi d.o.o. (članak 1.);

-da je člankom 6.ugovoreno da je upravitelj ovlašten po nalogu suvlasnika nekretnine naplaćivati zajedničke režijske troškove putem nadležnih institucija, te voditi u ime ili umjesto suvlasnika postupke na sudu radi naplate zajedničkih režijskih troškova;

-da međuvlasnički ugovor potpisan od strane većine suvlasnika;

-da iz obavijesti Ministarstva obrane, Odjel za stanove, garaže i poslovne prostore , Klasa: 370-01/17-01/16 , Urbroj: 512M3-020102S-19-113 od 24. svibnja 2019. proizlazi da je tuženik korisnik stana na adresi [adresa], šifra stana 54096305, a da je vlasnik stana [adresa] te da je isti predan na upravljanje Ministarstvu obrane;

-da iz iskaza svjedoka AP, predstavnika stanara zgrade [adresa], te VP, blagajnika zgrade, u bitnome proizlazi da tuženik ne podmiruje redovito svoje mjesečne obveze u vidu troškova čistačice, lifta, rasvjete, centralnog grijanja, vode, da se obračun centralnog grijanja vrši po metru kvadratnom stana, a da račun dolazi na cijelu zgradu, nakon čega se ovisno o broju kvadrata, navedena obveza dijeli na sve suvlasnike; da se čistačica plaća u fiksnom iznosu na način da se isti dijeli na broj stanova; da se voda plaća na dva načina, korisnici koji su ugradili vlastito mjerilo plaćaju po potrošnji, po očitanom mjerilu na kraju mjeseca, a korisnici koji nemaju vlastito mjerilo plaćaju tako što se ukupni iznos potrošnje za svaki mjesec koji se dostavlja na ime zgrade, dijeli na broj članova koji živi u kućanstvu;

-da iz priloženog obračuna koji je tužitelj dostavio uz tužbu, tuženik u vremenskom razdoblju od siječnja 2021. do prosinca 2021., nije podmirio mjesečne iznose na ime troškova centralnog grijanja u ukupnom iznosu od 3.540,00 kn; na ime vode u ukupnom iznosu od 2.595,00 kn; na ime struje u liftu u ukupnom iznosu od 324,00 kn; na ime čistoće u ukupnom iznosu od 204,00 kn, dakle sveukupno iznos od 6.663,00 kn.

8. Člankom 1119. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje: ZOO), propisano je da tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

8.1. Člankom 378. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 114/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. 81/15., 94/17.; dalje: ZV) propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju, dok je stavkom 5. istog članka određeno da upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz stavka 1. ovoga članka nije drukčije određeno.

9. Čitanjem Međuvlasničkog ugovora, koji je zaključen od strane većine suvlasnika, proizlazi da su suvlasnici suglasni da upravljanje zgradom, na temelju posebnog ugovora, povjere upravitelju Stano-uprava d.o.o. Split, koji je registriran za poslove upravljanja. Čitanjem Ugovora o upravljanju nekretnine zaključenog među suvlasnicima te tužiteljem Stano-uprava d.o.o., proizlazi da su stranke ugovorile da je upravitelj ovlašten po nalogu suvlasnika nekretnine naplaćivati zajedničke režijske troškove putem nadležnih institucija, te voditi u ime ili umjesto suvlasnika postupke na sudu radi naplate zajedničkih režijskih troškova.

9.1. Obzirom na navedeno, a u smislu članka 378. st. 1. i st. 5. ZV, tužitelj je aktivno legitimiran na podnošenje ove tužbe, a istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije je neosnovan.

10. Nadalje, člankom 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: ), propisano je da se plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.

11. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da su svi suvlasnici predmetne zgrade, načelno, dužni snositi troškove centralnog grijanja, struje za lift i čišćenja zgrade te troškove vode (ukoliko nemaju ugrađeno vlastito mjerilo).

12. Međutim, u konkretnom slučaju, iz priložene obavijesti Ministarstva obrane, Odjel za stanove, garaže i poslovne prostore , Klasa: 370-01/17-01/16 , Urbroj: 512M3- 020102S-19-113 od 24. svibnja 2019. proizlazi da je tuženik korisnik predmetnog stana na adresi [adresa], šifra stana 54096305 u odnosu na koji tužitelji u ovom postupku potražuju utuženi iznos, a ne vlasnik istoga, već je vlasnik stana [adresa]. Tužitelj, na kojemu je, u smislu članka 7. st. 1. i članka 219. ZPP, teret dokaza, u spis nije dostavio ugovor iz kojega bi bilo razvidan pravni osnov temeljem kojega je tuženik korisnik stana na adresi [adresa], koji je u vlasništvu Republike Hrvatske, te iz kojega bi bilo razvidno postoji li obveza tužitelja, kao korisnika stana u vlasništvu Republike Hrvatske, plaćati troškove u vezi s korištenjem stana, odnosno zajedničke troškove suvlasnika koji su predmet ovog posutpka ili ne, te, ukoliko postoji, kome je tužitelj dužan plaćati te troškove.

13. Obzirom na navedeno, sud je stava da je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan.

14. Slijedom iznesenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke.

15. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima postupka. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i članku 164. ZPP. Obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi trošak postupka.

15.1. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 6.399,00 kn / 849,29 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

15.2. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

-sastav odgovora na tužbu od 6. veljače 2024. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 150,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25 % (37,50 eura), daje iznos od 187,50 eura, sa traženom zateznom kamatom tekućom od 28. ožujka 2025., kao dana donošenja odluke (članak 151. st. 3. ZPP).

15.3. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu obzirom da navedena pristojbena obveza dospijeva po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, sukladno članku 4.st. 1.toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18., 51/23.).

16. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Splitu, 28. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis