Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-2963/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja Kamenolom Bojna d.o.o. (ranije: Schwarzl d.o.o.), Glina, Jukinačka ulica 41, OIB: 97574473554, kojega zastupa opunomoćenik Andrej Tödtling, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tödtling & Partneri d.o.o., Zagreb, Lastovska 17, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, Zagreb, Runjaninova 2, OIB: 02433307419, kojega zastupa opunomoćenica SG, dipl.iur., radi izdavanja prethodnog odobrenja za nastavak radova na arheološkom nalazištu na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazu unutar zaštićenog kulturnog dobra arheološkog nalazišta Bojna – Brekinjova Kosa, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 21. ožujka 2025., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 28. ožujka 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija
Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-612-08/23-02/0089, URBROJ: 532-02-03-02-
02/1-24-4 od 20. svibnja 2024. godine.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave presude donese novu odluku o zahtjevu tužitelja za prethodno odobrenje za nastavak rudarskih radova na arheološkom nalazištu na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi unutar zaštićenog kulturnog dobra Arheološkog nalazišta Bojna - Brekinjova Kosa, od 24. svibnja 2022. godine.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, a u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Odbija se tužitelj s prijedlogom za odgodnim učinkom tužbe.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 26. lipnja 2024. godine protiv rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-612-08/23-02/0089, URBROJ: 532-02-03-02-02/1-24-4 od 20. svibnja 2024. godine, kojim se odbija žalba tužitelja, te se potvrđuje rješenje Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Sisku, KLASA: UP/l-612-08/23-01/0045, URBROJ: 532-05- 02-04/1-23-1 od 22. veljače 2023. godine. Potonjim rješenjem odbija se zahtjev žalitelja, tvrtke Schwarzl d.o.o. iz Gline, za izdavanje prethodnog odobrenja za nastavak rudarskih radova na arheološkom nalazištu na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi unutar zaštićenog kulturnog dobra Arheološkog nalazišta Bojna - Brekinjova Kosa, prema dostavljenom zahtjevu od 24. svibnja 2022. godine, koji je dostavila tvrtka Schwarzl d.o.o., budući da bi se daljnjom eksploatacijom uništile arheološke strukture vezane uz ranosrednjovjekovno razdoblje iznimnog značaja za nacionalnu povijest ranog srednjeg vijeka. Nadalje, žalba ne odgađa izvršenje ovog rješenja.
2. Tužitelj podnosi ovu tužbu radi poništenja navedenog rješenja tuženika, i to sve iz razloga kako slijedi: u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja nije se postupalo prema pravilima postupka, te su počinjene očite povrede postupka; izreka pobijanog rješenja je proturječna razlozima, u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni ili proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u obrazloženju pobijanog rješenja i dokaza (isprava i zapisnika) izvedenih tijekom postupka; u pobijanom rješenju nije pravilno primijenjen zakon, propisi utemeljeni na zakonu i drugi zakonito doneseni propisi, odnosno opći akti kao niti ostali relevantni pozitivni propisi i izvori prava Europske unije, odnosno pri donošenju pobijanog rješenja pogrešno je primijenjeno materijalno pravo; činjenično stanje nije potpuno odnosno pravilno utvrđeno, odnosno iz utvrđenih činjenica izveden je nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, te je provedenim postupkom na način kako je proveden, kao i donesenim odlukama, s obzirom na njihov sadržaj i postupak koji je prethodio njihovom donošenju, prekršeno pravo tužitelja na pravično suđenje, koje je pravo zajamčeno Ustavom RH, te EKLJP. Dakle, postupak pred prvostupanjskim tijelom je proveden protivno osnovnim načelima i odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. - dalje u tekstu: ZUP), te se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja su od bitnog utjecaja na rješavanje stvari, što je suprotno temeljnim načelima zakonitosti, Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije o ljudskim pravima (dalje u tekstu: EKLJP). Tuženik kao drugostupanjsko tijelo navedene povrede nije detektiralo, niti ih uklonilo, već je svojim postupanjem navedene povrede produbio, te je počinilo i dodatne povrede. Tužitelj je u sklopu Zahtjeva od dana 24. svibnja 2022. godine, između ostalog, zatražio termin za održavanje sastanka s predstavnicima Uprave za zaštitu kulturne baštine, kako bi se usuglasili budući planovi, projekt tehničke i biološke sanacije kamenoloma, projekt postrudarske (rekultivacije) i kulturnog krajolika s arheološkim nalazištem nacionalne vrijednosti i mogućnosti budućeg obavljanja rudarskih radova. Tijekom cijelog upravnog postupka nije uvažen navedeni zahtjev tužitelja, a u donesenom prvostupanjskom rješenju u svezi navedenog ne postoji apsolutno nikakvo obrazloženje. Tužitelj nije obaviješten o održavanju sjednice Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, na temelju čijeg je „mišljenja“ doneseno prvostupanjsko rješenje. Navedeno mišljenje mu u sklopu cijelog upravnog postupka nije dostavljeno, niti od strane prvostupanjskog tijela, niti od strane Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, čak niti na tužiteljev izričiti zahtjev, niti mu je uopće dan podatak o danu (terminu) održane sjednice. Tužitelj je uvid u navedeno mišljenje dobio tek traženim uvidom u spis postupka. Činjenica je pritom i da su tužitelju prethodna mišljenja Hrvatskog vijeća za kulturna dobra (donesena u postupcima odobravanja rudarskih radova u 2017. i 2020. godini) bila uredno dostavljena od strane Hrvatskog vijeća za kulturna dobra, što dodatno ukazuje na neopravdanu nejednakost postupanja u tim postupcima u odnosu na ovdje konkretni postupak. Ujedno, činjenica je da prvostupanjsko tijelo nije provelo test razmjernosti u zaštiti prava stranke i javnog interesa, a prije nego što je rješenjem odbijen zahtjev tužitelja, što se jasno vidi iz sadržaja rješenja koje takav test evidentno ne sadrži. Prvostupanjsko tijelo stoga očigledno nije postupilo sukladno procesnim odredbama (pretpostavkama) donošenja odbijajućeg rješenja, odnosno nije postupilo sukladno kogentnoj pravnoj normi iz članka 6. ZUP-a, koja nalaže provedbu takvog testa, odnosno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Prije svega, tuženik se u pobijanom rješenju poziva na stručni nalaz i mišljenje donesen dana 16. travnja 2024. godine, KLASA: UP/II-612-08/23-02/0089, URBROJ: 399/24-06-3, a koji je izrađen za potrebe provođenja drugostupanjskog upravnog postupka (nejasno od strane koga?), a temeljem odluke tuženika, te se u većem dijelu u obrazloženju rješenja tuženik poziva na navedeno mišljenje i na njemu temelji svoju odluku. Navedeni se nalaz i mišljenje osporava u cijelosti, a opreza radi radi neraspolaganja informacijom tko je nalaz i mišljenje sastavio, osporava se raspolaganje stručnim znanjem i iskustvom konkretne osobe koja je to mišljenje i nalaz sastavila. S tim u svezi, i drugostupanjsko je tijelo nedvojbeno počinilo daljnje povrede upravnog postupka, i to osobito povrede na način da je tužitelju uskratilo pristup potrebnim podacima, nije pružilo tražene obavijesti te je svjesno propustilo obavijestiti tužitelja o tijeku postupka i radnjama u postupku, čime su počinjene povrede odredbi članka 11. i 83. ZUP-a. Onemogućilo je pravo tužitelja na izjašnjavanja o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za donošenje predmetnog rješenja, čime su počinjene povrede odredbi članka 30. i 52. ZUP-a. Činjenica je da tuženik nije u obzir uzeo sva uključena prava stranke (tužitelja) koja se ograničavaju, niti je uzeo u obzir da takvo postupanje prvostupanjskog tijela nije nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići. S tim u svezi, nadležno tijelo ovlašteno je prije izdavanja prethodnog odobrenja (koje se traži Zahtjevom tužitelja od dana 24. svibnja 2022. godine), prema potrebi utvrditi posebne uvjete zaštite kulturnoga dobra, a što je nejasno iz kojeg razloga nije učinilo, te je navedeno ostalo u cijelosti nerazjašnjeno i neobrazloženo. Posebno to s obzirom da prema obrazloženju rješenja proizlazi načelna suglasnost za provođenje istraživanja, ali prema posebnim uvjetima, koji su se na taj način mogli definirati. Prvostupanjsko tijelo, a svakako tuženik kao drugostupanjsko tijelo kojem je ukazano da takav test nije proveden od strane prvostupanjskog tijela, bili su dužni provesti i primijeniti test proporcionalnosti, međutim navedeno je u cijelosti zanemareno i to unatoč tome što očigledno postoji manja restriktivna mjera. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem se faktički onemogućuje izvedba pristupnog puta i uklanjanje površinskog sloja zemlje na arheološkom nalazištu, a što je obveza određena u važećem prethodnom odobrenju od 27. kolovoza 2021. godine, te posebnim uvjetima za nastavak rudarskih radova od 4. lipnja 2020. godine, pri čemu je prema dopunskom rudarskom projektu eksploatacije tehničko-građevinskog kamena na eksploatacijskom polju „Bojna“ isprojektiran put prema vršnom platou na način da najmanje zadire u vršni plato, upravo kako bi se sačuvalo arheološko nalazište. Dopunski rudarski projekt od listopada 2020. u skladu je sa sustavom mjera zaštite kulturnog dobra, te odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, kao i u skladu s izdanim posebnim uvjetima KLASA: 61208/20-23/1979 od 4. lipnja 2020. godine. Prema zabrani koja je tužitelju nametnuta pobijanim rješenjem nije ga moguće izvesti zbog fizičkih ograničenja terena. Površina oznake 3. je potrebna za izradu pristupnog puta. Izreka pobijanog prvostupanjskog rješenja je nejasna i u proturječnosti s obrazloženjem. Naime, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je prvostupanjsko tijelo suglasno s provedbom istraživanja na površini od 1176 m2 (površina 3 - plava oznaka), no prema dosadašnjim rezultatima na predmetnoj lokaciji očekuje se daljnje prostiranje srednjovjekovnog naselja, te eksploatacija na području rasprostiranja nalazišta nije u skladu sa sustavom mjera zaštite i donesenim mišljenjem o iznimnom značaju nalazišta ranosrednjovjekovnog razdoblja - dakle suglasni su, ali nisu suglasni?! Suprotno navodima u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, tužitelj je Zahtjevom od dana 24. svibnja 2022. godine predložio provedbu zaštitnog arheološkog istraživanja na još neistraženom dijelu arheološkog nalazišta na površini od 600 m2 unutar površine oznake 3., a koje troškove istraživanja bi snosio tužitelj. Bitno je ponovno istaknuti da je površina oznake 3. potrebna za izradu pristupnog puta. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja navodi se da je za predmetno nalazište potrebno izraditi projekt koji će u prvom redu sadržavati mjere očuvanja arheološkog nalazišta, a zatim potrebnog provođenja tehničke i biološke sanacije kamenoloma sukladno Zakonu o rudarstvu. Projekt da mora sadržavati uređenje kamenoloma na način da se izvede pristupni put do vršnog platoa uzvisine Brekinjova Kosa. Međutim, zbog zabrane izvođenja rudarskih radova na vršnom platou arheološkog lokaliteta fizički nije moguće provesti tehničku i biološku sanaciju kamenoloma sa trenutnom geometrijom. Za to će biti potrebni dodatni rudarski radovi za stabilizaciju padina. Navedeno se također odnosi na izvedbu pristupnog puta i općenito na cijelu površinu otvorenog područja. Navedene mjere zaštite nalazišta su u suprotnosti i s načelom pravne sigurnosti (izvjesnosti) i s njim povezanog načela zaštite legitimnih očekivanja, uslijed čega su ustavnopravno neprihvatljivi i nedopustivi, te predstavljaju nezakonitu intervenciju u pravomoćne zakonite odluke i postojeće ugovorne odnose. S tim u svezi, tužitelj je ovlaštenik eksploatacijskog polja, nositelj prava služnosti i ima važeću koncesiju za eksploataciju tehničko- građevinskog kamena (do 2031. godine), a koju je prvostupanjsko tijelo odobrilo prije samo dvije godine. Slijedom navedenog, tužitelj ima stečena prava i legitimna očekivanja, kako će dodijeljena prava moći koristiti sve do redovitog prestanka važenja pravomoćnih upravnih odluka i važećih ugovora. U tom smislu poremećena je pravedna ravnoteža između zahtjeva javnih interesa i zaštite prava vlasništva, te tužitelj od 2011. godine snosi i nastavlja snositi pojedinačni i prekomjerni teret koji mu je nametnut svim prethodnim odlukama prvostupanjskog tijela, kao i sada pobijanim rješenjem, a što predstavlja povredu prava vlasništva iz članka 48. stavka 1. Ustava RH i članka 1. Protokola 1. uz EKLJP. Tužitelj je zbog svega navedenog predlagao provođenje ispitnog postupka, njegovo saslušanje, te provođenje očevida na predmetnom lokalitetu. Međutim, u provedenom postupku je odbijena bilo kakva komunikacija s tužiteljem, onemogućeno je provođenje ispitnog postupka i saslušanje, prešutno je (iako ni na koji način i ničim obrazloženo) odbijen prijedlog za očevidom, te je tužitelju u svakom slučaju onemogućeno izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje stvari, odnosno za razvoj projekta sanacije kamenoloma te projekta postrudarskog (rekultivacija) i kulturnog krajolika s arheološkim nalazištem. S obzirom da je donesenim rješenjem prvostupanjsko tijelo propustilo utvrditi sve činjenice i okolnosti bitne za donošenje navedenog upravnog akta, na tako nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjsko tijelo je posljedično pogrešno primijenilo materijalno pravo - odredbu članka 62. stavka 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, pri čemu se ponovno ističe da je nadležno tijelo ovlašteno prije izdavanja prethodnog odobrenja prema potrebi utvrditi posebne uvjete zaštite kulturnoga dobra, a što je nejasno iz kojeg razloga nije učinilo, te je navedeno ostalo u cijelosti nerazjašnjeno i neobrazloženo. U svezi navedenog, u Dopuni žalbe tužitelja od dana 16. ožujka 2023. godine ukazano je da prvostupanjsko tijelo nije obavijestilo tužitelja kao stranku postupka o zahtjevu/dopisu Ministarstva kulture i medija od dana 10. veljače 2023. godine upućenom Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja u svezi prekida daljnje eksploatacije mineralnih sirovina na Arheološkom nalazištu Brekinjova Kosa, u dijelu kamenoloma Bojna, dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Grad Glina), KLASA: 612-07/23-01/0016, URBROJ: 532-05/5-23-1, a što je svakako informacija/podatak s kojim je tužitelj morao biti upoznat od strane prvostupanjskog tijela. Međutim, prvostupanjsko tijelo ni o tome (opet) nije obavijestilo tužitelja, niti mu ikad predmetni zahtjev proslijedilo na znanje. Stoga je prvostupanjsko tijelo (ponovno) propustilo uzeti u obzir njegova stajališta o tom pitanju i utjecaju koji će primjena zabrane daljnje eksploatacije imati na njegovo pravo vlasništva (korištenja) eksploatacijskog polja Bojna, odnosno na njegova ustavom i EKLJP zajamčena prava. Postupanje tijela uključenih u ovaj postupak dovodi do posebne vrste procesne nejednakosti stranaka u postupcima odlučivanja o nastavku izvođenja rudarskih radova na arheološkom nalazištu, te u tom postupku tužitelj nije imao osigurana procesna jamstva koja postupak čine pravičnim u smislu 6. stavka 1. EKLJP i odluke Ustavnog suda RH br. U-III- 1001/2007 od 7. srpnja 2010. godine („Narodne novine", broj: 90/10.). Nastavno na sve što je prethodno izneseno u ovoj tužbi, kao i tijekom cijelog trajanja upravnog postupka, nedvojbeno proizlazi kako je postupak koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja nepravilno i nezakonito proveden, da su u postupku činjenice na kojima se temelji rješenje nepotpuno i pogrešno utvrđene, te stoga tuženik (niti prvostupanjsko tijelo) nije imao osnovu za donošenje rješenja, kojim se odbija zahtjev tužitelja.
2.1. Nadalje, sukladno članku 26. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima, tužitelj predlaže sudu da donose rješenje kojim će odrediti da ovopredmetna tužba ima odgodni učinak, i to sve iz razloga, jer bi tužitelju izvršenjem ovdje pobijanog rješenja nastala šteta, koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu. Tužitelj ukazuje kako je jedina poslovna djelatnost tužitelja eksploatacija kamena, uslijed čega onemogućavanjem tužitelja u obavljanju te djelatnosti isti posljedično ostaje bez prihoda, koji mu omogućavaju egzistenciju i nastavak poslovanja. Istovremeno, tužitelj je jedan od još rijetkih postojećih poslovnih subjekata u iseljenom i devastiranom području Gline, čija je godišnja operativna dobit 750.000,00 EUR. Tužitelj uzorno i u skladu s nacionalnim i lokalnim interesima, zapošljava domaće, lokalno stanovništvo. Prestanak poslovanja bi stoga uzročno- posljedično doveo do zatvaranja radnih mjesta, te izvora egzistencije barem za 20- tak lokalnih obitelji, koje time ostaju bez bilo kakvih prihoda i sredstava za život. Iz svih u tužbi navedenih razloga, jasno je da je ovdje pobijana odluka tuženika nezakonita i neutemeljena, dok je zasigurno u javnom interesu provođenje postupka na zakonit i ispravan način. U javnom interesu je i financiranje istraživanja od strane privatnog subjekta (što je zahtjevom predloženo), u odnosu na financiranje iz javnog novca iz državnog proračuna, a izvjesno je da je predmetna odluka nezakonita te da će tužitelj na kraju uspjeti u sporu.
3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-612-08/23- 02/0089, URBROJ: 532-02-03-02-02/1-24-4 od 20. svibnja 2024. godine, te naloži tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog upravnog spora, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, tužbeni navodi tužitelja u potpunosti su neosnovani. U provođenju drugostupanjskog upravnog postupka, razmotreno je očitovanje Konzervatorskog odjela u Sisku. U istome se navodi da ostaju kod stručnih stavova, koji su prethodili donošenju rješenja, te smatraju žalbu neosnovanom. Navodi se da je žalitelj obaviješten da će se o njegovom zahtjevu odlučiti nakon mišljenja Hrvatskog vijeća za kulturna dobra o nastavku radova na predmetnom arheološkom nalazištu na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je žalitelj zatražio uvid u spis dana 28. veljače 2023. godine, vezano uz nastavak rudarskih radova na predmetnom arheološkom nalazištu, što je istom i omogućeno 14. ožujka 2023. godine u prostorijama Odjela. Navodi se da nadležni Odjel žalitelju izdao prethodno odobrenje 27. kolovoza 2021. godine za dio predmetne površine (POVRŠINA 1) na kojim je zaštitnim arheološkim istraživanjima provedenim u 5. i 6. mjesecu 2021. godine utvrđeno da se na području izuzetne padine ne prostire arheološko nalazište. Navodi se da je u zahtjevu žalitelja za daljnju provedbu eksploatacije provedeno zaštitno arheološko istraživanje i na POVRŠINI 2, te je na to području utvrđeno rasprostiranje ranosrednjovjekovnog naselja, te grobova. Stručno mišljenje za Hrvatsko vijeće za kulturna dobra sastavljeno je od strane arheologa, a čije mišljenje se temelji na arheološkim nalazima nađenim prilikom zaštitnog arheološkog istraživanja i obvezama koje propisuje Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Slijedom navedenog i uz mišljenje Hrvatskog vijeća za kulturna dobra odlučeno je da eksploatacija temeljem koje bi se uništio dio nalazišta nije opravdana (Izvješće arheološkog istraživanja, Hrvatski restauratorski zavod 2021. godine). S obzirom na utvrđeno činjenično stanje rasprostiranja nalazišta, vrijednosti istog, te konfiguraciju terena potrebno je pristupiti izradi projekta tehničke i biološke sanacije kamenoloma na način da se ne uništava nalazište. S obzirom na vrijedno nalazište potrebno je dodatno istražiti mogućnosti izvedbe pristupnog puta nalazišta. Uklanjanje dijela nalazišta, kako bi se izveo do sada planirani put nije opravdano, stoga je neosnovan prigovor vezan za navedeno traženje. Vezano za žalbeni navod da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo tuženik ističe da su na temelju provedenog zaštitnog arheološkog istraživanja na POVRŠINI 2 nađene strukture ranosrednjovjekovnog naselja - nastavak ukopa obrambene strukture („jarka"). Utvrđen je jugozapadni rub prapovijesnog i srednjovjekovnog naselja. Istraživanja su potvrdila nastavak naselja iz mlađe faze kasno brončanog, odnosno rane faze starijeg željeznog doba. Sukladno navedenome, zbog iznimne vrijednosti arheoloških nalaza, ali i zbog iznimnog značaja nalazišta za nacionalnu povijest ranog srednjeg vijeka, poziciju je bitno sačuvati od daljnje eksploatacije, te omogućiti daljnje znanstveno istraživanje i prezentaciju. Za potrebe provođenja drugostupanjskog upravnog postupka, temeljem odluke Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, izrađen je stručni nalaz i mišljenje, KLASA: UP/II-612-08/23-02/0089, URBROJ: 399/24-06/3 od 16. travnja 2024. godine, koje je Povjerenstvo u cijelosti uvažilo. Na području zaštite arheološkog nalazišta Brekinjova Kosa na čestici kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] nalazi se kamenolom Bojna. Na ovom mjestu kamen se eksploatira već nekoliko desetljeća, a tvrtka Schwarzl je u koncesiji od 2007. godine. Na predmetnom arheološkom nalazištu sustavna arheološka istraživanja provode se od 2011. godine. Tijekom arheoloških istraživanja provedenih 2015. godine na vršnom dijelu, osim nalaza prapovijesnog naselja otkriveni su i ranosrednjovjekovni slojevi. Otkriveni su ostaci crkve s grobljem na redove. U dva groba pronađeni su pokretni arheološki nalazi izuzetne nacionalne vrijednosti, koji daju novu sliku rane hrvatske državnosti, njenog ustrojstva i rasprostiranja. Ovo nalazište koje je iznjedrilo vrhunske nalaze nacionalne vrijednosti mora se detaljno istražiti, očuvati i prezentirati. Tvrtka Schwarzl podnijela je Konzervatorskom odjelu u Sisku 24. svibnja 2022. zahtjev za izdavanje prethodnog odobrenja sukladno članku 62. stavku 4. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara za nastavak rudarskih radova na arheološkom lokalitetu Brekinjova kosa, kamenolom Bojna, na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Grad Glina, Sisačko-moslavačka županija. Temeljem provedenog postupka i detaljnih konzultacija Konzervatorski odjel u Sisku je izdao pobijano rješenje, kojim se odbija zahtjev za izdavanje prethodnog odobrenja za nastavak rudarskih radova na arheološkom nalazištu na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi unutar kulturnog dobra Arheološkog nalazišta Bojna — Brekinjova Kosa. Razloge odbijanja izdavanja prethodnog odobrenja za nastavak rudarskih radova na eksploataciji kamenoloma „Bojna“, nadležni Odjel temelji prvenstveno na rezultatima arheoloških istraživanja na Brekinjovoj Kosi koji su iznjedrili najvrjednije arheološke nalaze hrvatske arheologije u 21. stoljeću. Nadležni Odjel utvrđuje da je za predmetno nalazište potrebno prvo izraditi projekt koji će sadržavati mjere očuvanja arheološkog nalazišta, a zatim (usporedno) projekt potrebnog provođenja tehničke i biološke sanacije kamenoloma sukladno Zakonu o rudarstvu. Nadalje, potrebno je projektirati i uskladiti postrudarski (rekultivacija) i kulturni krajolik s arheološkim nalazištem nacionalne vrijednosti. Projekt mora sadržavati uređenje kamenoloma na način da se ne ugrozi kulturno dobro nacionalne važnosti „Brekinjova Kosa“. Nadležni Odjel je obavijestio žalitelja da ne može donijeti rješenje, dok se ne konzultira s Hrvatskim vijećem za kulturna dobra. Pobijanim rješenjem se ne zabranjuje u potpunosti sanacija i stabilizacija padina, izgradnja pristupnog puta na vršni plato, već se utvrđuje kako je potrebno napraviti novi projekt koji bi prvenstveno obradio daljnje istraživanje nalazišta, njegovu zaštitu i prezentaciju s obzirom na njegovu izuzetnu vrijednost, te usporedno s (usklađeno) gornjim projektom izraditi i rudarski dio sanacije i uređenje padine, te izgradnju potrebne infrastrukture za prezentaciju arheološkog nalazišta. Navod o kršenju prava na pravičan postupak nije točan, jer je kroz cijeli postupak žalitelj imao pravo izjaviti svoje stavove o predmetnom rješenju. Međutim, u ovom slučaju stavljanje ekonomskog interesa ispred jednog od najvažnijih arheoloških nalazišta i povijesnog središta hrvatske državnosti je neprihvatljivo sa stajališta zaštite kulturnih dobara Republike Hrvatske. Najvažniji nalazi arheoloških istraživanja na Brekinjovoj Kosi su ostaci temelja i zida starohrvatske crkve, grobova u crkvi i oko nje. Istina očekivalo se da na Banovini koja je igrala vrlo važnu ulogu kroz cijeli srednji vijek, mora biti jedno takvo središte, no, nije se znalo gdje se ono nalazilo. Otkriće crkve i groblja uz nju na Brekinjovoj Kosi u Bojni kod Gline je vrlo važno za hrvatsku povijest, kao i općenito za ranosrednjovjekovnu povijest cijele srednje Europe. Daljnja arheološka istraživanja pomoći će u pronalaženju nekih vrlo važnih odgovora na pitanja iz najstarije hrvatske povijesti. Zaključno, daljnja eksploatacija prema dosadašnjoj dokumentaciji - projektu trenutno je neprihvatljiva, jer predstavlja ugrozu i moguće uništenje ovog nacionalno iznimno vrijednog arheološkog nalazišta. Tek nakon izrade projekta prezentacije koji mora uključivati komponente izrade pristupnog puta do vršnog platoa, te sanacije i rekultivacije padina kamenoloma moći će se sagledati cjelokupan prostor kulturnog krajolika i načini zaštite i prezentacije arheološkog nalazišta Brekinjova Kosa. Uz navedeni stručni nalaz i mišljenje bitno je istaknuti izraženu sudsku praksu utvrđenu stajalištem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojem navedeni nalaz i mišljenje sadržajno predstavlja interni akt-dopis djelatnika službenog tijela, kojim djelatnik, temeljem činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, potvrđuje pravilnost prvostupanjskog rješenja, te se napominje da se ne radi o vještačkom nalazu i mišljenju, niti uopće o vještačenju kakvog ima u vidu članak 65. Zakona o općem upravnom postupku. Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara člankom 62. propisuje da se radnje koje bi mogle narušiti cjelovitost i/ili prouzročiti promjene na pokretnom kulturnom dobru ili na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnoga dobra koje se prema posebnom propisu ne smatraju građenjem, izuzev onih iz članka 61.b stavka 3. ovoga Zakona koje se poduzimaju na temelju glavnog projekta, mogu poduzimati uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. Sukladno članku 2. istoga Zakona, ističe se da su kulturna dobra od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu. Služba zaštite provodi se kroz Upravu za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija, koja uz Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba ima dvadeset Konzervatorskih odjela. Konzervatorski odjel u Sisku nadležan je za ovaj predmet prema području na kojem se kulturno dobro nalazi, a sama zaštita kulturnog dobra jest poglavito provedba mjera zaštite pravne i stručne naravi propisanih odredbama ovoga Zakona, a sukladnih pravilima konzervatorske struke. Također napominje, da je upravo kroz izjavljenu žalbu tužitelju omogućena zaštita njegovih pravnih interesa, izjašnjavanje o svim spornim pravnim i činjeničnim pitanjima, a time i sudjelovanje u ovome postupku (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Poslovni broj: Us-1912/2010-4). Ističe se da se adekvatnim istraživanjem i konzerviranjem arheološke baštine čuvaju svi ostaci i predmeti, te drugi tragovi čovječanstva iz prošlih razdoblja čije očuvanje i proučavanje pridonose utvrđivanju povijesnog razvitka čovječanstva i njegovog odnosa s prirodnim okolišem i za koje su iskopavanja ili nalazi i druge metode istraživanja čovječanstva i s njim povezanog okoliša glavni izvori informacija naše prošlosti. Još jedanput se napominje da je daljnja eksploatacija prema dosadašnjoj dokumentaciji - projektu neprihvatljiva, jer predstavlja ugrozu i moguće uništenje ovog nacionalno iznimno vrijednog arheološkog nalazišta.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija
Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-612-08/23-02/0089, URBROJ: 532-02-03-02- 02/1-24-4 od 20. svibnja 2024. godine (stranica 12-20 spisa), rješenje Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Sisku, KLASA: UP/l-612-08/23-01/0045, URBROJ: 532-05- 02-04/1-23-1 od 22. veljače 2023. godine (stranica 78-80 spisa), dopis Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, KLASA: 310-01/23-03/43, URBROJ: 517-06-02-01-23-2 od 17. veljače 2023. godine (stranica 82-83 spisa), dopis Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, KLASA: 612-07/23-01/0016, URBROJ: 532-05/5-23-1 od 10. veljače 2023. godine (stranica 84-85 spisa), potvrdu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Sisku, KLASA: 612-08/21-23-0134, URBROJ: 532-04-02- 04/1-21-3 od 28. siječnja 2021. godine, rješenje Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Sisku, KLASA: UP/I-612-08/21-04/1672, URBROJ: 532-05-02-04/1-21-2 od 27. kolovoza 2021. godine (stranica 93-94 spisa), stručno mišljenje od 16. travnja 2024. godine povodom žalbe tvrtke Schwarzl d.o.o., očitovanje Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Sisku, KLASA: UP/I-612-08/23-01/045, URBROJ: 532-05-02-04/1-23-4 od 16. lipnja 2023. godine, te Završni stručni izvještaj o arheološkim istraživanjima 2021. godine – Bojna (Brekinjova Kosa).
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 20. svibnja 2024. godine, kojim se odbija žalba tužitelja, te se potvrđuje rješenje Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Sisku, KLASA: UP/l-612-08/23-01/0045, URBROJ: 532-05-02-04/1-23-1 od 22. veljače 2023. godine. Potonjim rješenjem odbija se zahtjev žalitelja, tvrtke Schwarzl d.o.o. iz Gline, za izdavanje prethodnog odobrenja za nastavak rudarskih radova na arheološkom nalazištu na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi unutar zaštićenog kulturnog dobra Arheološkog nalazišta Bojna - Brekinjova Kosa, prema dostavljenom zahtjevu od 24. svibnja 2022. godine, koji je dostavila tvrtka Schwarzl d.o.o., budući da bi se daljnjom eksploatacijom uništile arheološke strukture vezane uz ranosrednjovjekovno razdoblje iznimnog značaja za nacionalnu povijest ranog srednjeg vijeka. Nadalje, žalba ne odgađa izvršenje ovog rješenja. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja u bitnome se navodi da je Arheološko nalazište Brekinjova Kosa zaštićeno arheološko nalazište upisano u Registar kulturnih dobara pod brojem Z-6929, te svi radovi podliježu odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Navodi se da temeljem nalaza iznimno vrijednih arheoloških nalaza i struktura ne dozvoljava se daljnja eksploatacija na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na vršnom platou nalazišta s potvrđenim arheološkim strukturama vezanim uz ranosrednjovjekovno razdoblje (površina oznake 2.- žuta oznaka). Zbog iznimne vrijednosti arheoloških nalaza, ali i zbog iznimnog značaja nalazišta za nacionalnu povijest ranog srednjeg vijeka poziciju je potrebno sačuvati od daljnje eksploatacije, te omogućiti daljnje znanstveno istraživanje i prezentaciju. Navodi se da tvrtka Schwarzl d.o.o. predlaže i dodatno zaštitno arheološko istraživanje površine od 1176 m2 (površina 3. - plava oznaka) s ciljem ishođenja daljnjih površina za eksploataciju. Konzervatorski odjel u Sisku suglasan je s provedbom istraživanja na predmetnoj lokaciji, no prema dosadašnjim rezultatima na predmetnoj lokaciji očekuje se daljnje prostiranje srednjovjekovnog naselja, te eksploatacija na području rasprostiranja nalazišta nije u skladu sa sustavom mjera zaštite i donesenim mišljenjem o iznimnom značaju nalazišta ranosrednjovjekovnog razdoblja. Ističe se da je za predmetno nalazište potrebno izraditi projekt, koji će u prvom redu sadržavati mjere očuvanja arheološkog nalazišta, a zatim potrebnog provođenja tehničke i biološke sanacije kamenoloma sukladno Zakonu o rudarstvu. Projektira se postrudarski (rekultivacija) i kulturni krajolik s arheološkim nalazištem nacionalne vrijednosti. Navodi se da projekt mora sadržavati uređenje kamenoloma na način da se izvede pristupni put do vršnog platoa uzvisine Brekinjova Kosa, te da projekt sanacije uz rudarsku struku mora izrađivati fizička osoba s dopuštenjem za rad na kulturnom dobru. Ističe se da se s navedenim složilo i Hrvatsko vijeće za kulturna dobra. U provođenju drugostupanjskog upravnog postupka, razmotreno je očitovanje Konzervatorskog odjela u Sisku. U istome se navodi da ostaju kod stručnih stavova koji su prethodili donošenju rješenja, te smatraju žalbu neosnovanom. Za potrebe provođenja drugostupanjskog upravnog postupka, temeljem odluke Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, izrađen je stručni nalaz i mišljenje. Navedeni stručni nalaz i mišljenje donesen je dana 16. travnja 2024. godine, KLASA: UP/11-612- 08/23-02/0089, URBROJ: 399/24-06/3. U istome se navodi da se Arheološko nalazište Brekinjova Kosa u Bojni kod Gline, prostire na kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], zaštićeno rješenjem Konzervatorskog odjela u Sisku, KLASA: UP/l-612-08/17-06/0050, URBROJ: 532-04-01-03-02/3-17-1 od 12. travnja 2017. godine. Navedeno nalazište s kontinuitetom života od prapovijesti do srednjeg vijeka iznimno je važno za hrvatsku povijest, kao i za ranosrednjovjekovnu povijest srednje Europe. Pokretni arheološki nalazi omogućuju nam novi pogled na geopolitičke odnose u prostoru između Save i Jadrana 8. na 9. stoljeće. Geostrateška pozicija uzvisine, te oblikovanje terena daje i dodatnu ambijentalnu vrijednost krajoliku u kojem se nalazi. Arheološko nalazište Brekinjova Kosa jedno je od najvažnijih arheoloških nalazišta hrvatske arheologije, izuzetne nacionalne važnosti. Na području zaštite arheološkog nalazišta Brekinjova Kosa na čestici kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] nalazi se kamenolom Bojna. Na ovom mjestu kamen se eksploatira već nekoliko desetljeća, a tvrtka Schwarzl je u koncesiji od 2007. godine. Na predmetnom arheološkom nalazištu sustavna arheološka istraživanja provode se od 2011. godine. Tijekom arheoloških istraživanja provedenih 2015. godine na vršnom dijelu, osim nalaza prapovijesnog naselja otkriveni su i ranosrednjovjekovni slojevi. Otkriveni su ostaci crkve s grobljem na redove. U dva groba pronađeni su pokretni arheološki nalazi izuzetne nacionalne vrijednosti, koji daju novu sliku rane hrvatske državnosti, njenog ustrojstva i rasprostiranja. Ovo nalazište, koje je iznjedrilo vrhunske nalaze nacionalne vrijednosti mora se detaljno istražiti, očuvati i prezentirati. Tvrtka Schwarzl podnijela je Konzervatorskom odjelu u Sisku 24. svibnja 2022. zahtjev za izdavanje prethodnog odobrenja sukladno članku 62. stavku 4. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara za nastavak rudarskih radova na arheološkom lokalitetu Brekinjova kosa, kamenolom Bojna, na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Grad Glina, Sisačko-moslavačka županija. Temeljem provedenog postupka i detaljnih konzultacija Konzervatorski odjel u Sisku je izdao pobijano rješenje, kojim se odbija zahtjev za izdavanje prethodnog odobrenja za nastavak rudarskih radova na arheološkom nalazištu na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi unutar kulturnog dobra Arheološkog nalazišta Bojna — Brekinjova Kosa. Razloge odbijanja izdavanja prethodnog odobrenja za nastavak rudarskih radova na eksploataciji kamenoloma „Bojna“, nadležni Odjel temelji prvenstveno na rezultatima arheoloških istraživanja na Brekinjovoj Kosi, koji su iznjedrili najvrjednije arheološke nalaze hrvatske arheologije u 21. stoljeću. Zbog izuzetne vrijednosti arheoloških nalaza, ali i zbog iznimnog značaja nalazišta za nacionalnu povijest ranog srednjeg vijeka poziciju je potrebno sačuvati od daljnje eksploatacije, te omogućiti daljnje znanstveno istraživanje i prezentaciju. Sukladno navedenom nadležni Odjel utvrđuje da je za predmetno nalazište potrebno prvo izraditi projekt, koji će sadržavati mjere očuvanja arheološkog nalazišta, a zatim (usporedno) projekt potrebnog provođenja tehničke i biološke sanacije kamenoloma sukladno Zakonu o rudarstvu. Nadalje, potrebno je projektirati i uskladiti postrudarski (rekultivacija) i kulturni krajolik s arheološkim nalazištem nacionalne vrijednosti. Projekt mora sadržavati uređenje kamenoloma na način da se ne ugrozi kulturno dobro nacionalne važnosti „Brekinjova Kosa“. Slijedom svega navedenoga, ističe se da je dosadašnjim arheološkim istraživanjima na Brekinjovoj Kosi ustanovljeno prapovijesno gradinsko naselje i registrirani su slojevi i pokretni arheološki nalazi, koji pripadaju eneolitskim, brončanodobnim i željeznodobnim kulturama sjeverne Hrvatske. Osim toga, otkrivene su jame i ulomci keramičkih posuda, koji svjedoče o ranosrednjovjekovnom, starohrvatskom zaposjedanju navedenog položaja. Svi otkriveni slojevi svjedoče o kontinuitetu života na toj poziciji i nisu samo važni za povijest glinskog kraja i Banovine, već su vrlo značajni za cjelokupnu povijest S i [adresa]. Zaključno, daljnja eksplantacija prema dosadašnjoj dokumentaciji - projektu trenutno je neprihvatljiva, jer predstavlja ugrozu i moguće uništenje ovog nacionalno iznimno vrijednog arheološkog nalazišta. Tek nakon izrade projekta prezentacije koji mora uključivati komponente izrade pristupnog puta do vršnog platoa, te sanacije i rekultivacije padina kamenoloma moći će se sagledati cjelokupan prostor kulturnog krajolika i načini zaštite i prezentacije arheološkog nalazišta Brekinjova Kosa. Slijedom svega navedenoga predlaže se žalbu odbiti. Uz navedeni stručni nalaz i mišljenje bitno je istaknuti izraženu sudsku praksu utvrđenu stajalištem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojem navedeni nalaz i mišljenje sadržajno predstavlja interni akt-dopis djelatnika službenog tijela, kojim djelatnik, temeljem činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, potvrđuje pravilnost prvostupanjskog rješenja, te se napominje da se ne radi o vještačkom nalazu i mišljenju, niti uopće o vještačenju kakvog ima u vidu članak 65. Zakona o općem upravnom postupku (takvo stajalište zastupa i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudama, Poslovni broj: Usž-1397/17-2 od 12. srpnja 2017. godine, Poslovni broj: Usž-3504/18-2 od 6. veljače 2019. godine, Poslovni broj: Usž-1721/21-2 od 27. svibnja 2021. godine, Poslovni broj: Usž-3675/21-2 od 9. prosinca 2021. godine i , Poslovni broj: Usž-3974/22-2 od 17. siječnja 2023. godine), te na temelju navedenog osoba koja je izradila stručno mišljenje nije bila dužna obavještavati stranku o istom (takvo stajalište zastupa i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi , Poslovni broj: Usž-1397/17-2 od 12. srpnja 2017. godine, , Poslovni broj: Usž-3168/22-2 od 2. prosinca 2022. godine i , Poslovni broj Usž-3974/22-2 od 17. siječnja 2023. godine). Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara člankom 62. propisuje da se radnje koje bi mogle narušiti cjelovitost i/ili prouzročiti promjene na pokretnom kulturnom dobru ili na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnoga dobra koje se prema posebnom propisu ne smatraju građenjem, izuzev onih iz članka 61.b stavka 3. ovoga Zakona koje se poduzimaju na temelju glavnog projekta, mogu poduzimati uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. Sukladno članku 2. istoga Zakona, ističe se da su kulturna dobra od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu. Služba zaštite provodi se kroz Upravu za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija koja uz Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba ima dvadeset Konzervatorskih odjela. Konzervatorski odjel u Sisku nadležan je za ovaj predmet prema području na kojem se kulturno dobro nalazi, a sama zaštita kulturnog dobra jest poglavito provedba mjera zaštite pravne i stručne naravi propisanih odredbama ovoga Zakona, a sukladnih pravilima konzervatorske struke. Vezano uz navod žalitelja da mu nije dana mogućnost sudjelovanja u upravnom postupku, tuženik ističe da je pobijano rješenje doneseno primjenom članka 50. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku, kojim je propisano da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut na zahtjev stranke, kad je stranka u svojem zahtjevu navela sve činjenice ili podnijela potrebne dokaze na temelju kojih se može utvrditi pravo stanje stvari ili ako se to stanje može utvrditi na temelju općepoznatih činjenica ili službenih podataka kojima raspolaže javnopravno tijelo. Također napominje, da je upravo kroz izjavljenu žalbu žalitelju omogućena zaštita njegovih pravnih interesa, izjašnjavanje o svim spornim pravnim i činjeničnim pitanjima, a time i sudjelovanje u ovome postupku (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi, Poslovni broj: Us- 1912/2010-4). Prema odredbi članka 3. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, propisano je da kulturna dobra bez obzira na vlasništvo, preventivnu zaštitu ili registraciju uživaju zaštitu prema odredbama ovoga Zakona. Stoga je opravdano donošenje pobijanog rješenja, kojim se štiti i čuva vrijedno arheološko nalazište. Također prema odredbama Zakona o potvrđivanju Europske konvencije o zaštiti arheološke baštine (revidirane) iz 1992. godine („Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj: 4/04. i 9/04.), utvrđeno je da je arheološka baština izvor europskoga kolektivnog sjećanja i predmeta povijesnog i znanstvenog proučavanja. Ističe da se adekvatnim istraživanjem i konzerviranjem arheološke baštine čuvaju svi ostaci i predmeti, te drugi tragovi čovječanstva iz prošlih razdoblja čije očuvanje i proučavanje pridonose utvrđivanju povijesnog razvitka čovječanstva i njegovog odnosa s prirodnim okolišem i za koje su iskopavanja ili nalazi i druge metode istraživanja čovječanstva i s njim povezanog okoliša glavni izvori informacija naše prošlosti.
8. Sud smatra da pobijana odluka nije zasnovana na zakonu, pa nije, barem za sada, prihvatio stajalište tuženika da se nisu mogli uvažiti kao opravdani prigovori tužitelja, te da je trebalo odbiti žalbu tužitelja temeljem članka 116. točke 1. ZUP-a, jer da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden. To stoga što je sud mišljenja da izreka prvostupanjskog rješenja nije određena, a niti precizna shodno članku 98. stavku 3. i 4. ZUP-a. Naime, tužitelj je podnio zahtjev za prethodno odobrenje za nastavak rudarskih radova od 24. svibnja 2022. godine (zaprimljen 3. lipnja 2022.), kojemu je priložio Elaborat s kartografskim prikazom od 24. svibnja 2022. godine područja planiranog za predmetne radove. U svezi s tim potrebito je uputiti na traženje stručnog mišljenja od strane Konzervatorskog odjela u Sisku od 5. rujna 2022. godine, a koje traženje je upućeno Hrvatskom vijeću za kulturna dobra, jer se radi o odluci koja nadilazi okvire odlučivanja Konzervatorskog odjela. Stoga se moli odobrenje za predloženo postupanje, koje se temelji na stručnim i zakonskim osnovama, a koje sadrži tri točke postupanja: 1. Ne dozvoljava se daljnja eksploatacija na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na vršnom platou nalazišta s potvrđenim arheološkim strukturama vezanim uz ranosrednjovjekovno razdoblje (površina oznake 2. – žuta oznaka); 2. Konzervatorski odjel u Sisku suglasan je s provedbom arheološkog istraživanja na 1176 m2 (površina oznake 3. – plava oznaka), te 3. Potrebno je izraditi projekt koji će u prvom redu sadržavati mjere očuvanja arheološkog nalazišta, a zatim potrebnog provođenja tehničke i biološke sanacije kamenoloma sukladno Zakona o rudarstvu. Traženo stručno mišljenje Hrvatsko vijeće za kulturna dobra dalo je dana 16. studenog 2022. godine, i to dopisom u kojem je navedeno da je Hrvatsko vijeće za kulturna dobra na elektronskoj sjednici održanoj 15. studenog 2022. godine raspravljalo o zahtjevu Konzervatorskog odjela u Sisku, te je donijelo sljedeći zaključak: "Hrvatsko vijeće za kulturna dobra razmotrilo je stručno mišljenje Konzervatorskog odjela u Sisku, te Uprave za zaštitu kulturne baštine, Odjela za arheološku baštinu, tj. glavnog konzervatora mr.sc. GG, te ga u cijelosti prihvaća. Sukladno ovom mišljenju, a u duhu Zakona o zaštiti kulturnih dobara preporuča se nadležnom Konzervatorskom odjelu u Sisku da izda odgovarajući dokument, prema navedenom određenju.". Pri tome je potrebito uputiti na zaključak Hrvatskog vijeća za kulturna dobra od 2. lipnja 2020. godine, u kojem se nadležnom Konzervatorskom odjelu u Sisku preporuča da izda odgovarajuću prethodnu dozvolu za nastavak rudarskih radova prema navedenom određenju, a Konzervatorski odjel u Sisku je utvrdio posebne uvjete za traženi zahvat, koji su sažeti u četiri točke. Osim toga, Konzervatorski odjel u Sisku je izdao prethodno odobrenje za nastavak rudarskih radova svojim rješenjem od 27. kolovoza 2021. godine, a izreka istog se sastoji od šest točaka. Iz gore navedenog ne proizlazi da predmetno traženo mišljenje od Hrvatskog vijeća za kulturna dobra sadrži "Prijedlog da se sačuva nalazište od daljnje eksploatacije" (radi se o vršnom platou nalazišta različite oznake), ali sadržava Prijedlog da treba omogućiti daljnje znanstveno istraživanje i prezentaciju, te izraditi projekt koji će u prvom redu sadržavati mjere očuvanja arheološkog nalazišta, a zatim potrebnog provođenja tehničke i biološke sanacije kamenoloma sukladno Zakona o rudarstvu. Osim toga, treba uputiti na činjenicu da iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno 22. veljače 2023. godine, a da je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske svojim dopisom, KLASA: 612-07/23-01/0016, URBROJ: 532-05/5-23-1 od 10. veljače 2023. godine, predložilo Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja da eksploatacijsko polje Bojna, odnosno arheološko nalazište Bojna – Brekinjova izuzme s popisa eksploatacijskih polja mineralnih sirovina i prekine daljnja eksploatacija, dok je gradonačelnik Grada Gline dostavio Konzervatorskom odjelu u Sisku dana 6. veljače 2023. godine Pismo interesa za postavljanje prezentacije Arheološkog nalazišta Bojna – Brekinjova Kosa u Glini. Nadalje, pobijano rješenje temelji se na razmatranju očitovanja Konzervatorskog odjela u Sisku, te na stručnom mišljenju od 16. travnja 2024. godine, u kojem se navodi: "Zaključno, daljnja eksplantacija (medicinski pojam) prema dosadašnjoj dokumentaciji – projektu trenutno je neprihvatljiva jer predstavlja ugrozu i moguće uništenje ovog nacionalno iznimnog vrijednog arheološkog nalazišta. Tek nakon izrade projekta prezentacije koji mora uključivati komponente izrade pristupnog puta do vršnog platoa te sanacije i rekultivacije padina kamenoloma moći će se sagledavati cjelokupni prostor kulturnog krajolika i načini zaštite i prezentacije arheološkog nalazišta Brekinjova Kosa." Takav zaključak ne sadrži stručno mišljenje od 5. rujna 2022. godine, a koje je razmatralo Hrvatsko vijeće za kulturna dobra, te ga u cijelosti prihvatilo .
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1., u svezi s člankom 151. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.
10. Sud je dosudio tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, zastupanja na ročištu dana 21. ožujka 2025. godine – 1.000,00 eura, te PDV – a – 500,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1., a u svezi sa stavkom 2. citiranog članka ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i 2., te Tbr. 46. Odvjetničke tarife.
11. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, budući da isti nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a.
U Zagrebu 28. ožujka 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, dok je protiv točke III. izreke žalba dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 148. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Andrej Tödtling, Odvjetničko društvo Tödtling & Partneri d.o.o., [adresa] Zagreb, Lastovska 17
2. Povjerenstvo za žalbe pri Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, 10000
Zagreb, Runjaninova 2, sa spisom
3. U spis
