Poslovni broj Gž Ob-38/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari predlagatelja ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Zaninović Semenov, odvjetnici iz Zagreba, protiv protustranaka 1. ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Maji Vidović, odvjetnici iz Zagreba, uz sudjelovanje maloljetne JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici RM, dipl. pravnici, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo Zagreb, radi donošenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s maloljetnim djetetom, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe predlagatelja izjavljenima protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2385/2023-28 od 15. siječnja 2025. godine, dana 28. ožujka 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I Odbijaju se žalba i dopuna žalbe predlagatelja kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2385/2023-28 od 15. siječnja 2025. godine u točkama I. i II. izreke.

II Odbija se zahtjev predlagatelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je kao neosnovan prijedlog predlagatelja od 18. listopada 2023. godine.

2. U točki II. izreke naloženo je predlagatelju da u roku od 15 dana naknadi protustrankama trošak izvanparničnog postupka u iznosu od 375,00 eura.

3. U točki III. izreke iste odluke odbijen je kao neosnovan zahtjev protustranaka za naknadu troška postupka preko iznosa dosuđenog u točki II. izreke do ukupno zatraženog iznosa od 1.125,00 eura.

4. Protiv tog rješenja, kojeg sadržajno pobija u točkama I. i II. izreke, pravovremenu žalbu i dopunu žalbe podnosi predlagatelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, u nastavku teksta: OBZ), te predlaže da se rješenje u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Protustranke u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode kao neosnovane, te predlažu odbijanje žalbe.

6. Žalba i njezina dopuna nisu osnovane.

7. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza predlagatelja i protustranaka, te nalaza i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Maksimir, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog izvanparničnog postupka prijedlog predlagatelja radi ostvarivanja osobnih odnosa sa njegovom unukom JM (kćeri protustranaka).

8. Na temelju nalaza i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Maksimir, kojeg u cijelosti prihvaća kao stručnog, argumentiranog i obrazloženog, pri čemu utvrđuje da su nalaz i mišljenje sačinjeni nakon razgovora sa predlagateljem, protustrankama i maloljetnom JM, zbog čega odbija prijedlog predlagatelja za provođenje vještačenja radi revizije navedenog nalaza i mišljenja, odnosno vještačenja odnosa protustranaka prema kćeri u odnosu na predlagatelja, jer utvrđuje da bi provođenje tih dokaza bilo nepotrebno, te da predlagatelj tijekom postupka nije naveo takve prigovore na naznačeni nalaz i mišljenje koji bi utjecali na njegovo prihvaćanje od strane suda, utvrđuje da je odnos između protustranaka kao roditelja maloljetne JM i predlagatelja kao ABC djeda i oca protustranke ŽM duboko narušen, te opterećen nerazriješenim odnosima iz prošlosti, kao i brojnim sudskim postupcima koji su i dalje aktualni zbog nerazriješenih imovinskih odnosa, što izrazito opterećuje ABC roditelje, a osobito njezinu majku, koja teško proživljava svoj odnos s ocem i koji se i dalje negativno reflektira na istu, pri čemu utvrđuje da predlagatelj sam navodi kako nema želju raditi na unapređivanju svojih odnosa sa kćeri i zetom (protustrankama), što se uvelike odražava i na pokušaj izgradnje njegovog odnosa s JM, koja je u dobi u kojoj sama uočava kvalitetu odnosa među članovima obitelji, te je svjesna narušenog odnosa između predlagatelja i njezine majke i uočava kako se majka povremeno teško nosi sa svojim ocem i koliko je to opterećuje. Osim toga, utvrđuje da je upitna stvarna motivacija predlagatelja za uspostavljanjem odnosa s unukom (JM), budući da sam iznosi komentare kako razmišlja o tome da bi unuka mogla brinuti o njemu i pomagati mu, obzirom da je sve stariji, te iznosi primjedbe kako bi možda mogla biti njegova nasljednica, ovisno o njenom ponašanju, pri čemu naglašava kako mu je važno da JM kada odraste vidi tko je on i što je činio da bi ostvarivao susrete s njom, pa da se stječe dojam da je predlagatelju važno kakvu će sliku o njemu imati JM u odrasloj dobi, dok izostaje izražavanje motivacije da on bude aktivno prisutan u njezinom životu, te promatra njezino odrastanje i upoznaje unuku, njezine interese, potrebe i specifičnosti.

8.1. Prvostupanjski sud utvrđuje kako maloljetna JM ne pokazuje želju i čežnju za ostvarivanje kontakata sa predlagateljem, te da s obzirom na to da je i sama svjesna narušenog odnosa između njezinog djeda (predlagatelja) i roditelja, a osobito majke, nije motivirana graditi odnos s čovjekom koji je u sukobu sa svim članovima njezine primarne obitelji (roditeljima), a i proširene (baka), pri čemu utvrđuje kako JM održava redovne osobne odnose sa svojim bakama, te ima kvalitetan i blizak odnos s njima, pa da na taj način ima mogućnost razvijanja odnosa koji je izrazito važan za djecu i pozitivno se održava na njezin pravilan psihofizički razvoj. Sud prvog stupnja utvrđuje kako je emocionalna privrženost djece prema bakama i djedovima druga po redu najsnažnija i najintenzivnija emocionalna veza koju djeca razvijaju nakon one prema roditeljima, pa da je njihova uloga u životu djece neprocjenjiva, ali da je pri tome važno da baka i djed razumiju svoju ulogu u životu i odgoju djece, te pozitivno grade taj odnos, uvažavajući roditelja kao primarnog skrbnika djece i izbjegavajući ocrnjivanje roditelja, jer da se isto negativno odražava kako na odnos unuka i bake i djeda, tako i na pravilan psihofizički razvoj djece. Nastavno utvrđuje kako maloljetna JM ostvaruje kvalitetan odnos s bakama po majci i ocu, koje su prisutne u njezinom životu od rođenja, pa da kroz odnos s njima i aktivnom ulogom koje bake imaju u njezinom odgoju ima priliku učiti obiteljsku povijest, istraživati i upoznavati svoje korijene, čime se obogaćuje život djeteta, a da predlagatelj nije ni na koji način bio prisutan u ABC životu, te je s njom ostvario nekoliko površnih kontakata kroz koje nije pokazao autentičnu motivaciju da bude dio njezinog života. Pri tome utvrđuje kako bi visoko konfliktni odnosi unutar obitelji, odnosno između predlagatelja i protustranaka mogli negativno utjecati na maloljetnu JM i ugroziti njezin psihofizički razvoj.

8.2. S obzirom na navedeno, a osobito izostanak motivacije za izgradnju odnosa s djedom (predlagateljem) od strane maloljetne JM, utvrđuje kako nije u interesu djeteta da se odrede osobni odnosi s predlagateljem, te da bi prije toga bilo nužno uspostaviti kvalitetniji odnos između predlagatelja i protustranke ŽM, što bi otvorilo pretpostavke za uspostavljanje i izgradnju odnosa između unuke i djeda bez opterećivanja djeteta dobno neprimjerenim informacijama, odnosno opterećivanja negativnom obiteljskom povijesti.

8.3. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da u okolnostima teško narušenih međusobnih odnosa predlagatelja i protustranke ŽM, ostvarivanje osobnih odnosa predlagatelja s njegovom unukom JM koja je sada u dobi od 11 i pol godina i s kojom predlagatelj nema nikakav odnos nikako ne bi bilo u interesu maloljetnog djeteta. Pri tome utvrđuje da je protustranka ŽM dala svojem ocu, ovdje predlagatelju, mogućnost da upozna svoju unuku-njezinu kćer JM, i to bez obzira na sve sporove koji oni međusobno vode, te bez obzira što tvrdi da je od strane svojeg oca bila zlostavljana u djetinjstvu, a da je bilo čak pet susreta između predlagatelja i JM, te da je navedena protustranka odustala od tih susreta tek kada se uvjerila da se njezin otac nije promijenio i da nema stvaran motiv za upoznavanje unuke. Stoga utvrđuje kako se ne može govoriti o želji navedene protustranke da bez ikakva razloga onemogući predlagatelja da sudjeluje u životu djeteta, pri čemu utvrđuje da protustranke potiču, održavaju i njeguju odnose s bakama maloljetne JM po majci i ocu, kao i sa ostalim članovima šire obitelji, pa da im nije cilj odvojiti dijete od njezinih predaka i ostatka obitelji. Što se tiče predlagatelja, utvrđuje kako isti nema nikakav odnos s članovima svoje obitelji, te da nije u kontaktu niti u dobrim odnosima niti s jednim od svoje dvoje djece, niti uviđa da bi za dobar i kvalitetan odnos sa svojom unukom JM prvenstveno trebao imati razvijen odnos sa svojom kćerkom, što on niti ne pokušava ostvariti, već navodi da ga je kćer toliko povrijedila da ne želi s njom imati nikakav blizak odnos, te je pogrešnog mišljenja da to ne treba biti prepreka za ostvarivanje osobnih odnosa između njega i JM, jer da u opisanoj situaciji ne postoji mogućnost da predlagatelj ostvari bilo kakav kontakt s JM, a da takav kontakt ne bi bio opterećujući za dijete, a da JM, posebno kako raste, uviđa dinamiku odnosa u obitelji, te može uočiti na koji način njezin djed (predlagatelj) utječe na ostatak njezine obitelji koju voli i s kojom ima lijep odnos.

8.4. Pri tome utvrđuje neuvjerljivima tvrdnje predlagatelja kako nije znao da je njegova kćer ŽM rodila njegovu unuku JM, jer utvrđuje da je isti u to vrijeme bio u kontaktu sa sinom, te da vodi sporove sa bivšom suprugom i sa kćerkom, pa da je nevjerojatno da u takvim okolnostima nije doznao, bilo od članova šire i uže obitelji, bilo od zajedničkih poznanika, da je njegova kćer rodila, a da je predlagatelj interes za unukom JM pokazao tek kada je ona navršila osam godina života.

8.5. Prvostupanjski sud utvrđuje da su odnosi protustranke ŽM s predlagateljem duboko, teško i dugotrajno narušeni, te da predlagatelj na svoju kćer i dan danas utječe na vrlo težak i opterećujući način, pa da u takvim uvjetima, kada predlagatelj niti ne pokazuje da želi popraviti svoj odnos s kćerkom ŽM, nije moguće ostvariti kvalitetan odnos istoga s unukom JM koji bi bio na korist i dobrobit maloljetnog djeteta, pa da bi ostvarivanje osobnih odnosa između predlagatelja i JM u uvjetima teško i dugotrajno narušenih odnosa između predlagatelja i protustranke ŽM bilo u suprotnosti s djetetovom dobrobiti, te da je u najboljem interesu djeteta njezina stabilnost u roditeljskom domu i održavanje dobrih i kvalitetnih odnosa s roditeljima, kao i sa njezinim bakama po majčinoj i očevoj strani.

9. Stoga pozivom na odredbu članka 120. stavak 4. OBZ-a, kao i na odredbu članka 5. stavak 1. Konvencije o kontaktima s djecom („Narodne novine“–Međunarodni ugovori br. 7/08), odlučuje kao u točki I. izreke pobijanog rješenja.

10. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi članka 366. OBZ-a, odredbi članka 32. stavak 1. i 2. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ br. 59/23, u nastavku teksta: ZIP), te na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

11. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 346. OBZ-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda.

12. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju indirektno (sadržajem žalbe) ukazuje predlagatelj, jer je sud prvog stupnja u pobijanom rješenju naveo jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pri čemu nije došlo niti do bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. tog Zakona, na koju također posredno ukazuje žalba, jer je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na pravilnoj ocjeni i vrednovanju svih provedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj cjelini, pri čemu je cijenio i prigovore predlagatelja istaknute tijekom postupka.

13. Neosnovano predlagatelj sadržajem žalbe ukazuje i na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Maksimir stručni, argumentirani i obrazloženi, dakle da taj nalaz i mišljenje nemaju nedostataka koji bi u smislu odredbe članka 261. stavak 2. i 3. ZPP-a utjecali na njihovu valjanost, pa s obzirom na to nije trebalo provoditi novo vještačenje, niti je trebalo saslušavati djelatnike navedenog Zavoda koji su sudjelovali u postupku, jer su primjedbe predlagatelja na navedeni nalaz i mišljenje u biti bile subjektivni prikaz činjenica za koje žalitelj smatra da opravdavaju njegov prijedlog za održavanje osobnih odnosa s maloljetnom JM, te njegovo polemiziranje sa stajalištem davatelja nalaza i mišljenja, a ne navođenje okolnosti koje bi opravdavale potrebu dodatnog pojašnjenja navedenog nalaza i mišljenja. Stoga odbijanjem prvostupanjskog suda da provede navedene dokaze predlagatelju nije na nezakoniti način onemogućeno raspravljanje pred sudom.

14. Nisu osnovane niti tvrdnje predlagatelja o neaktivnosti posebne skrbnice maloljetne JM u postupku, te o nedostatku njezinog interesa za zastupanje djetetovih potreba i dobrobiti, jer iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da je ista aktivno sudjelovala u postupku, te se očitovala na spomenuti nalaz i mišljenje, pa nije bilo potrebno da se ista saslušava, niti je za donošenje pobijane odluke bilo od značaja to što na ročišta nije pristupio predstavnik Zavoda.

15. Pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio sve činjenice koje su od značaja za odluku o prijedlogu predlagatelja radi ostvarivanja osobnih odnosa s unukom JM, pa je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilnom primjenom odredbe članka 120. stavak 4. OBZ-a odlučio kao u točki I. izreke pobijanog rješenja.

15.1. Za svoja činjenična i pravna utvrđenja u navedenom pravcu prvostupanjski sud je naveo jasne, detaljne i pravno utemeljene razloge, koje kao takve u svemu prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelja, pa su slijedom toga neosnovani svi oni žalbeni navodi kojima predlagatelj osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primijenjenog materijalnog prava, jer su izraz i posljedica subjektivne ocjene provedenih dokaza.

16. Pri tome na opetovane navode predlagatelja o navodnoj pristranosti prvostupanjskog suda, valja odgovoriti da je isti takve svoje tvrdnje mogao istaknuti u zahtjevu za izuzeće uredujuće sutkinje, u skladu s odredbom članka 71. stavak 1. točka 7. ZPP-a, što nedvojbeno nije učinio, pa su opisane tvrdnje predlagatelja neodlučne za odluku o njegovoj žalbi i njezinoj dopuni.

17. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi.

18. Pravilna i zakonita je i odluka o troškovima predmetnog postupka iz točke II. izreke pobijanog rješenja, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 366. stavak 1. OBZ-a, odredbe članka 32. stavak 1. i 2. ZIP-a, te odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

19. Stoga je žalbu i dopunu žalbe predlagatelja valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, u skladu s odredbom članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 346. OBZ-a.

20. Budući da predlagatelj nije uspio s žalbom, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s potonjom odredbom OBZ-a, odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

21. Rješenje suda prvog stupnja u točki III. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci, 28. ožujka 2025. godine.

S U D A C :

Alen Perhat