REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1352/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŠZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. tužitelja Ivana gradnja d.o.o., OIB 47441440930, [adresa], koje zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica iz Zagreba, Horvaćanska cesta 168, protiv 1. tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, 2. tuženika APS DELTA s.r.o., OIB 30103992399, Celetna 988/38, Stare Mesto, 110 00 Prag 1, i 3. tuženika APS DELTA S.A., OIB 45421012929, 1 Rue Jean Piret, L-2350-Luksemburg, radi utvrđenja nevaljanosti ugovora, odlučujući o žalbi prvo i drugotužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1781/2024-12 od 27. veljače 2025., 28. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba prvo i drugotužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1781/2024-12 od 27. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1781/2024-12 od 27. veljače 2025. odbijen je prigovor prvo i drugotužitelja (podnesen protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1781/2024 od 29. kolovoza 2024.).
2. U obrazloženju navedenog rješenja prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelji tužbu podnijeli 27. kolovoza 2024. u elektroničkom obliku, a 28. kolovoza 2024. su tužitelji uplatili sudsku pristojbu na tužbu od 73,73 EUR.
2.1. Budući da tužitelji u trenutku predaje tužbe sudu u elektroničkom obliku nisu platili sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 146,26 EUR koliko iznosi njihova zakonska obveza, nego su 73,23 EUR platili 28. kolovoza 2024., prvostupanjski sud je ocijenio da su tužitelji dužni platiti cjelokupni iznos sudske pristojbe i odbio je kao neosnovan prigovor tužitelja.
3. Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli prvo i drugotužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
4. Tužitelji u žalbi u bitnome navode da prvostupanjski sud nije dao valjane razloge na kojima je utemeljio svoju odluku te se pozivaju na sudsku praksu Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-5786/2018-61, Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-256/2021, Gž-189/2021, Gž-1385/2021, odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj U-I-659/1994, kao i Europskog suda za ljudska prava, u zahtjevu broj 48101/07.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijano rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
7. Odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18. i 51/23.) propisano je da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom.
8. Za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku plaća pristojba u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom samo ako je pristojba plaćena u trenutku podnošenja podneska, u protivnom plaća se pristojba u visini propisanog iznosa pristojbe utvrđenog Tarifom. Ovakvo pravno shvaćanje prihvaćeno je i na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 24. ožujka 2021.
9. Budući da tužitelji sudsku pristojbu na tužbu nisu platili u trenutku podnošenja tužbe dužni su u smislu navedene odredbe članka 7. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama platiti sudsku pristojbu u visini propisanog iznosa pristojbe utvrđenog Tarifom, kako je to zaključio i prvostupanjski sud.
10. Tužitelji neosnovano u žalbi smatraju kako su sudsku pristojbu u polovici propisanog iznosa mogli platiti i naknadno. Naime, rok od tri dana za plaćanje pristojbe u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom predviđen je odredbom članka 7. stavka 2. Zakona o sudskim pristojbama koji se odnosi na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Tužitelji nisu bili pozvani platiti sudsku pristojbu na sudsku odluku, nego za podnesak podnesen u elektroničkom obliku i u tom slučaju valja primijeniti odredbu članka 7. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama o plaćanju (polovice) sudske pristojbe u trenutku podnošenja.
11. Tužitelji niti ne tvrde da su sudsku pristojbu na tužbu platili prije ili u trenutku podnošenja tužbe.
12. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio kako su tužitelji dužni platiti i preostalu neplaćenu polovicu iznosa sudske pristojbe na tužbu u skladu s Tbr. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23.).
13. Stoga, navodima žalbe tužitelji nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, pa je primjenom odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku riješeno kao u izreci.
Zagreb, 28. ožujka 2025.
Sudac
Davor Pustijanac
