Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ovr-173/2024-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Dubravki Ćurko Ventrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja GŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Štefanoviću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, Savska 18, protiv ovršenica JŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] i VŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], obje iz Caginca, Zagrebačka 1, zastupane po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, Savska 28, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja i žalbi ovršenica protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu posl.br. Ovr- 860/2024-2 od 18. listopada 2024., 28. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovršenica i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu posl.br. Ovr-860/2024-2 od 18. listopada 2024. u dijelu kojim je određena ovrha na 1/3 dijela k. č. br. [katastarska čestica] kuća, zgrada, dvor, voćnjak i objekt za proizvodnju šampinjona, površine 2583 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na 1/6 dijela suvlasništvo JŠ -7. suvlasnički dio, te na 1/6 dijela suvlasništvo VŠ - 8. suvlasnički dio.

II Prihvaća se žalba ovrhovoditelja, ukida rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu posl.br. Ovr-860/2024-2 od 18. listopada 2024. u dijelu kojim je odbačen prijedlog za ovrhu na 2/3 dijela k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem posl.br. Ovr-860/2024-2 od 18. listopada 2024. određena je ovrha na k. č. br. [katastarska čestica] kuća, zgrada, dvor, voćnjak i objekt za proizvodnju šampinjona, površine 2583 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na 1/6 dijela suvlasništvo JŠ -7. suvlasnički dio, te na 1/6 dijela suvlasništvo VŠ - 8. suvlasnički dio (toč. I izreke); uz zabilježbu ovrhe u zemljišnoj knjizi (toč. II), dok je prijedlog odbačen u odnosu na preostalo 2/3 suvlasništvo JŠ i VŠ (toč. III), te je ovršenicama naloženo naknaditi ovršeniku troškove postupka u iznosu od 593,94 Eur (toč. IV).

2. Ovrhovoditelj, iz svih zakonskih razloga, rješenje pobija u dijelu kojim je odbačen prijedlog za ovrhu navodeći u bitnom, kako je u zemljišnoj knjizi bila upisana zabilježba spora prije nego su ovršenice upisale svoje suvlasništvo za po 1/3 dijela, pa takav naknadni upis ne utječe na njegovo pravo na namirenje.

3. Ovršenice rješenje pobijaju navodeći kako je nedopušteno provoditi ovrhu na 1/3 dijela predmetne nekretnine jer je to dom ovršenice JŠ, koja u njoj živi cijeli život (od 1987.), te služi za stanovanje njoj i obitelji, a dom je i ovršenici VŠ, koja je samo privremeno na radu u inozemstvu i koja misli tu živjeti i živi kad dođe u Republiku Hrvatsku. Nadalje navode kako ovrhovoditelj nema tražbinu prema njima, nema ovršnu ispravu protiv njih, ni osnovu da protiv njih vodi ovršni postupak; da su svoj suvlasnički udio stekle sudskom nagodbom, a ne besplatnim raspolaganjem majke, pa činjenica zabilježbe spora nema učinke u odnosu na njih; da njihova majka ovrhovoditelju nije ništa dugovala, pa one kao njene nasljednice ne mogu odgovarati za nepostojeće dugove, kao i da se potraživanje temelji na ugovoru o zajmu koji je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđen ništetnim. Navode i kako je jedini dužnik njihov otac ČŠ, koji ima novčana sredstva, da se ovrhovoditelj može od njega naplatiti, te da nije dokazao da je to pokušao odnosno da je bezuspješna ovrha na njegovoj imovini ili novčanim sredstvima. Na koncu ističu kako sud nije ispitao i obrazložio zašto ne prihvaća istaknuti prigovor prava na dom; da test razmjernosti nije proveo na pravilan način; da ovršenice nemaju drugih nekretnina, da provođenje ovrhe nije pravedno ni pravično jer niti poznaju ovrhovoditelja niti su mu što dužne, te da provođenje ovrhe nije proporcionalna mjera cilju koji se želi postići. Osporavaju i odluku o trošku obrazlažući tek da je pogrešna obzirom da je pogrešna odluka o glavnoj stvari.

4. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ističe kako ni iz jedne odredbe ne proizlazi da bi bilo nedopušteno voditi ovrhu na 1/3 dijela nekretnine jer ovršenice u njoj žive. Ne spori: da mu ovršenice ne duguju; da se protiv njih nije vodio parnični postupak kao i da su nekretninu stekle od majke.

5. Žalba ovrhovoditelja je osnovana, a žalba ovršenica nije osnovana.

6. Iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta i prvostupanjske odluke proizlazi:

- da je tužitelj prijedlog za ovrhu podnio temeljem pravomoćne i ovršne presude na temelju priznanja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu posl.br. P-260/2015 od 14. svibnja 2015. donesene protiv tuženika ČŠ kojim mu je naloženo platiti ovdje ovrhovoditelju 13.600,00 Eur te troškove parničnog postupka u iznosu od 348,40 Eur (2.625,00 Kn) sa zateznim kamatama, kao i temeljem pravomoćne i ovršne presude istog suda posl.br. P-83/2016-19 od 18. studenog 2016. donesene protiv tuženika ČŠ i EŠ, prema kojoj raspolaganje ČŠ nekretninom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist EŠ nema učinka prema ovdje ovrhovoditelju u dijelu potrebnom za namirenje tražbina iz postupka koji se vodio pod posl.br. P-260/2015 te je tuženica EŠ dužna dopustiti ovdje ovrhovoditelju da svoju tražbinu namiri ovrhom na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što može izbjeći ispunjenjem obveze ČŠ, i kojom je tuženicima naloženo naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 15.260,00 Kn sa zateznim kamatama;

- da je prvostupanjski sud rješenjem Ovr-102/2020-4 od 9. travnja 2020. odredio ovrhu sukladno prijedlogu, te ovrhovoditelju odmjeren trošak od 4.475,00 Kn;

- da je povodom žalbe ovršenica rješenjem ovog suda posl.br. Gž Ovr-510/2020-2 od 18. prosinca 2020., ukinuto predmetno rješenje o ovrsi budući prvostupanjski sud prilikom odlučivanja nije postupio prema odredbama čl. 80. b st. 2. i 3. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ);

- da je dužnik ČŠ, nakon donošenja prvostupanjske presude u predmetu posl.br. P-260/2015, ugovorima o darovanju od 21. svibnja 2015. i 8. prosinca 2015. prenio vlasništvo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na suprugu EŠ, koja je tijekom trajanja parničnog postupka koji se vodio pod posl.br. P-83/2016, u razdoblju od donošenja presude, 18. studenog 2016., do stjecanja pravomoćnosti, 27. veljače 2018., predmetnom nekretninom, sudskom nagodbom od 24. listopada 2017. raspolagala u korist kćeri JŠ i VŠ, svake za po 1/3 dijela, čime je ovrhovoditelj bio onemogućen proširiti tužbeni zahtjev i na kćeri. Obzirom da ovršna isprava glasi na EŠ prvostupanjski je sud odbacio prijedlog za ovrhu u odnosu na 1/3 dijela JŠ i 1/3 dijela VŠ, a dopustio samo u pogledu 2/6 dijela koje su ovršenice stekle nasljeđivanjem EŠ, preminule, 16. prosinca 2021., tijekom trajanja ovršnog postupka.

7. Iz izvatka iz zemljišne knjige priloženog spisu vidljivo je kako je rješenjem posl.br. Z-1866/2016 (primljeno 26.2.2016.) k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana zabilježba tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji.

7.1. Sukladno odredbama čl. 85. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17, dalje: ZZK-96) a isto tako i odredbama čl. 91. st. 2. važećeg Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, broj: 63/19,128/22, dalje: ZZK-19), zabilježba tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom te tužbe djeluje i protiv svih kasnijih nositelja knjižnoga prava, pa će se ovrha moći neposredno provesti bez obzira tko je u međuvremenu postao nositelj knjižnoga prava.

8. Budući ovrhovoditelj raspolaže ovršnom ispravom – pravomoćnom presudom donesenom u postupku protiv prednika ovršenica ČŠ i EŠ radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, kojom su tuženici dužni trpjeti namirenje tražbine iz predmetne nekretnine, te kako su ovršenice suvlasnicama u zemljišnoj knjizi upisane nakon upisa zabilježbe te tužbe, to su i one temeljem iste dužne trpjeti namirenje tražbine iz vrijednosti nekretnine, pa su njihovi žalbeni navodi u cijelosti neosnovani. Naime, neodlučno je na koji su način stekle nekretninu, kao i to što ovrhovoditelj nije imao tražbinu prema njihovoj majci ni prema njima, već prema ocu, neodlučni su navodi da se potraživanje temelji na ugovoru o zajmu koji je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđen ništetnim, jer ovršna isprava temeljem koje je doneseno rješenje o ovrsi nije ukinuta ili na drugi način stavljena izvan snage, te je neodlučno isticanje prava na dom.

9. Slijedom navedenog, temeljem odredaba čl. 380. t. 2. i t. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, žalba tuženica odbijena je i prvostupanjsko rješenje potvrđeno u dijelu kojim je određena ovrha, dok je žalba ovrhovoditelja prihvaćena, a prvostupanjsko rješenje ukinuto u dijelu kojim je prijedlog za ovrhu odbačen u odnosu na 2/3 dijela predmetne nekretnine i u tom dijelu vraćeno na ponovni postupak.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud donijeti novo rješenje sukladno iznesenom shvaćanju ovog suda, bez obveze provođenja ocjene sukladno čl. 80. b st. 2. i 3. OZ.

11. O troškovima žalbenog postupak prvostupanjski sud će odlučiti konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ).

U Šibeniku, 28. ožujka 2025.

SUTKINJA

Dubravka Ćurko Ventrić