Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-64/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu pojedincu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari ovrhovoditelja MN SPORT d.o.o. Mostar, Mostar, Stjepana Radića 31, OIB: 97273214943, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Gabrić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kasalo & Raić d.o.o., Split, protiv ovršenika ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Robertino Bilobrk, odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024 od 3. listopada 2024., žalbi ovršenika i žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024-15 od 2. prosinca 2024. te žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024-28 od 9. siječnja 2025., dana 28. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika ČT kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024 od 3. listopada 2024.

II. Odbijaju se žalba ovršenika ČT i žalba ovrhovoditelja MN SPORT d.o.o. Mostar kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024-15 od 2. prosinca 2024.

III. Odbija se žalba ovršenika ČT kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024-28 od 9. siječnja 2025.

IV. Odbija se zahtjev ovršenika ČT za naknadu troškova sastava žalbe protiv rješenja o ovrsi Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3210/2024 od 3. listopada 2024. te sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 10.063,61 eura.

V. Odbija se zahtjev ovršenika ČT za naknadu troškova sastava žalbe protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024- 15 od 2. prosinca 2024. te sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 9.731,81 eura.

VI. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja MN SPORT d.o.o. Mostar za naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024-15 od 2. prosinca 2024. u iznosu od 250,00 eura, kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja MN SPORT d.o.o. Mostar za naknadu troška sastava odgovora na žalbu ovršenika protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024-15 od 2. prosinca 2024. u iznosu od 9.400,00 eura, kao neosnovan.

VIII. Odbija se zahtjev ovršenika ČT za naknadu troškova sastava žalbe protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024- 28 od 9. siječnja 2025. te sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 9.731,81 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3210/2024 od 3. listopada 2024. na temelju Sporazuma koji je potvrđen po javnom bilježniku Ilinki Lisonek u Zagrebu 20. studenoga 2019. pod brojem OV-10482/2019, a koji je ovršan 22. kolovoza 2024., radi naplate tražbine ovrhovoditelja u iznosu 500.000,00 eura te radi naknade troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama određena je ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama prema ovršenikovom osobnom identifikacijskom broju, na način da se dostavom tog rješenja o ovrsi nalaže Financijskoj Agenciji banci izdati nalog da iznos za koji je određena ovrha prenese sa svih njegovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun ovrhovoditelja broj [broj bankovnog računa], SWIFT: UPBKBA22, koji se vodi kod Intesa Sanpaolo banke d.d., Bosna i Hercegovina, zatim je konstatirano da to rješenje o ovrsi ima učinak rješenja o ovrsi kojim su određeni zapljena novčane tražbine i prijenos radi naplate i da dostavom banci naloga ovrhovoditelj do iznosa zaplijenjene tražbine stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini prema banci za isplatu novčanih sredstava na računu te je trošak ovrhovoditelja utvrđen u iznosu od 9.731,81 eura.

2. Rješenjem Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3210/2024-15 od 2. prosinca 2024. pod toč. I. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe podnesen tom sudu 31. listopada 2024., pod toč. II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava prijedloga za odgodu ovrhe, dok je pod toč. III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka.

3. Rješenjem Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3210/2024-28 od 9. siječnja 2025. pod toč. I. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev ovršenika od 31. listopada 2024. za ukidanje potvrde o ovršnosti na Sporazumu o zajedničkom ulaganju od 20. studenog 2019., potvrđenom 5. prosinca 2019. po javnom bilježniku Ilinki Lisonek u Zagrebu pod poslovnim brojem OV-10482/2019, s danom ovršnosti 22. kolovoza 2024., dok je pod toč. II. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava zahtjeva za ukidanje potvrde o ovršnosti od 31. listopada 2024.

4. Protiv rješenja o ovrsi Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024 od 3. listopada 2024. žalbu je podnio ovršenik, ne navodeći određeno žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ). Ne predlaže kako postupiti s pobijanim rješenjem o ovrsi. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu 7.520,00 eura, uvećano za PDV te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu 663,61 eura.

5. U odgovoru na tu žalbu ovrhovoditelj osporava sve žalbene navode ovršenika kao činjenično netočne i pravno neutemeljene te predlaže u cijelosti odbiti njegovu žalbu protiv rješenja o ovrsi. Ujedno potražuje i trošak sastava podneska kojim je odgovorio na rečenu žalbu te kojim se očitovao na prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, s tim što je o tom trošku odlučio prvostupanjski sud pobijanom toč. III. izreke rješenja poslovni broj Ovr-3210/2024-15 od 2. prosinca 2024.

6. Protiv toč. I. i II. izreke rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024-15 od 2. prosinca 2024. žalbu je podnio ovršenik, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede postupka. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odgoditi ovrhu do pravomoćnosti rješenja o ovrsi, uz naknadu troška sastava žalbe i troška sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 9.731,81 eura.

7. U odgovoru na tu žalbu ovrhovoditelj predlaže u cijelosti odbiti navedenu žalbu ovršeniku, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu 9.400,00 eura.

8. Protiv toč. III. izreke rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3210/2024-15 od 2. prosinca 2024. žalbu je podnio ovrhovoditelj, iz svih žalbenih razloga. Predlaže pobijano rješenje preinačiti u dijelu pod točkom III. izreke i naložiti ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak sastava podneska od 27. studenoga 2024. kojim se očitovao na žalbu ovršenika kao i na prijedlog za odgodu ovrhe u iznosu 9.400,00 eura, uz naknadu troška sastava te žalbe u iznosu 250,00 eura.

9. Protiv rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 3210/2024-28 od 9. siječnja 2025., a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede postupka. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i ukinuti potvrdu ovršnosti Sporazuma o zajedničkom ulaganju od dana 20. studenog 2019., uz naknadu troškova sastava žalbe protiv tog rješenja te sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 9.731,81 eura.

10. Žalbe ovršenika i žalba ovrhovoditelja nisu osnovane.

U odnosu na rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-3210/2024 od 3. listopada 2024.

11. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nije našao postojanje niti jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

12. Naime, ovršni postupak je pokrenut i rješenje o ovrsi doneseno na temelju Sporazuma o zajedničkom ulaganju (dalje: Sporazum) koji su zaključili ovdje ovrhovoditelj i ovršenik 20. studenog 2019., a koji je Sporazum potvrđen 5. prosinca 2019. po javnom bilježniku Ilinki Lisonek pod brojem OV-10482/2019, dok je na isti stavljena potvrda ovršnosti 22. kolovoza 2024. te koji akt kao takav predstavlja valjanu ovršnu ispravu iz čl. 23. toč. 4. OZ-a, jer su u tom Sporazumu, člankom 2. stranke suglasno utvrdile da će ovdje ovršenik platiti ovdje ovrhovoditelju ugovornu kaznu u ukupnom iznosu od 500.000,00 eura ako ne ispuni bilo koju svoju obvezu iz Ugovora o zajedničkom ulaganju od 3. rujna 2018. ili ako propusti održati bilo koji rok iz tog Ugovora te je ovdje ovršenik u članku 3. stavku 3. Sporazuma izričito izjavio suglasnost da se na temelju tog Sporazuma protiv njega može neposredno provesti prisilna ovrha na njegovoj cjelokupnoj imovini, a radi naplate tražbina ovdje ovrhovoditelja utvrđenih Sporazumom ili Ugovorom o zajedničkom ulaganju od 3. rujna 2018., nakon njihove dospjelosti.

13. Budući da su u prijedlogu za ovrhu naznačeni ovršna isprava na temelju koje se određuje ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe, a i drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe, pravilno je prvostupanjski sud primijenio pravo sadržano u odredbi čl. 41. st. 1. u vezi čl. 41. st. 4. OZ-a i odredio ovrhu radi namirenja tražbine ovrhovoditelja.

14. Sukladno odredbi čl. 204. i 205. OZ-a određena je ovrha na novčanoj tražbini koja po računima i oročenim sredstvima u svim bankama pripada ovršeniku te je naloženo Financijskoj agenciji da izda nalog banci da novčani iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.

15. S obzirom na to da je ovrha pokrenuta na temelju ovršne isprave koja ne ulazi u krug isprava iz čl. 209. st. 1. OZ-a, to je u skladu s čl. 211. OZ-a sudska ovrha dopuštena.

16. Nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 3. OZ-a na koje se ovršenik poziva navodeći da je Sporazum stavljen izvan snage Ugovorom o zajedničkom ulaganju koji su ovdje ovrhovoditelj i ovršenik zajedno s društvom SPORT SERVIS ZDENKO d.o.o. sklopili 1. ožujka 2022. To stoga što niti iz jedne odredbe toga Ugovora ne proizlazi na jasan i nesumnjiv način da je upravo Sporazum izgubio svoj učinak, dok ovršni sud u ovršnom postupku kao postupku strogo formalnog legaliteta nije ovlašten po slobodnoj ocjeni razmatrati značaj i smisao podnesenih dokaza.

16.1. Naime, odredba članka 9. stavka 2. prethodno navedenog Ugovora od 1. ožujka 2022., prema kojoj Ugovorne strane stavljaju izvan snage sve usmene ili pisane dogovore koji eventualno između njih postoje, a na koju odredbu se poziva ovršenik u žalbi, ne navodi izrijekom da se upravo predmetni Sporazum stavlja izvan snage te osim toga iz nje nije jasno odnose li se ti pisani dogovori na sporazume koji su postojali između istodobno sve tri stranke tog Ugovora ili i na dogovore samo nekih stranaka (u koju kategoriju dogovora bi se mogao podvesti Sporazum).

16.2. Slijedom toga, budući da navod ovršenika da je ovršna isprava stavljena izvan snage nije potkrepljena javnom ispravom, to se navedeni navod ne može podvesti pod razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a, već pod razlog predviđen toč. 9. tog članka OZ-a.

17. O žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a, na koje se izrijekom pozvao ovršenik u žalbi, odlučio je prvostupanjski sud zaključkom poslovni broj Ovr- 3210/2024-18 od 10. prosinca 2024. kojim je ovršenika uputio da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

18. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, kao što je odlučeno u točki I. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

19. S obzirom na to da ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka IV. izreke ovog rješenja).

U odnosu na rješenje poslovni broj Ovr-3210/2024-15 od 2. prosinca 2024.

20. Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

21. Prvostupanjski je sud odbio prijedlog za odgodu ovrhe uz obrazloženje da je podnošenjem žalbe protiv rješenja o ovrsi ostvaren prvi od dva kumulativna uvjeta za odgodu ovrhe, ali nije ostvaren i drugi uvjet koji se sastoji u nastanku nenadoknadive štete, jer je u pogledu tog uvjeta ovršenik naveo da bi se provedbom ovrhe prijenos novčanih sredstava izvršio na račun u inozemstvu, a što bi u slučaju usvajanja žalbe ovršenika onemogućilo povrat prenesenih sredstava jer bi isto zahtijevalo vođenje ovršnog ili drugog postupka u inozemstvu. S tim u vezi prvostupanjski sud zaključuje da takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, već su tvrdnje paušalne i ne ukazuju na postojanje okolnosti iz kojih bi se moglo zaključiti da bi ovršeniku bio onemogućen eventualni povrat prenesenih novčanih sredstava.

22. Prethodno navedeni zaključak prvostupanjskog suda o nedokazanosti nastanka nenadoknadive štete nije doveden u pitanje žalbenim navodima.

23. Prema čl. 65. st. 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako postoji koja od taksativno određenih okolnosti kojima zakon pridaje značenje specifičnih razloga za odgodu ovrhe (predviđenih odredbom čl. 65. st. 1. toč. 1. - 10. OZ-a). Dakle, obje navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene za odgodu ovrhe.

24. U odnosu na drugu kumulativno predviđenu pretpostavku za odgodu ovrhe, koja je povezana s nastankom nenadoknadive štete, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio paušalnim navode da bi prijenos sredstava mogao imati za posljedicu nemogućnost povrata tih sredstava zbog toga što bi se taj povrat imao ostvariti u Bosni i Hercegovini.

24.1. Naime, činjenica da je ovrhovoditelj strano trgovačko društvo i da bi se ovrha na novčanim sredstvima tog društva imala provesti u stranoj državi sama po sebi ne upućuje na vjerojatnost da ovršenik ne bi mogao povratiti ovršena novčana sredstva. S tim u vezi ovršenik u prijedlogu za ovrhu okolnost nastanka teško nenadoknadive štete nije niti vezao uz eventualnu nelikvidnost ovrhovoditelja (a na koji navod bi se potom ovrhovoditelj mogao očitovati), već isključivo uz teškoće pokretanja ovršnog postupka u Bosni i Hercegovini, a koje teškoće ni na koji način nije konkretizirao u svom prijedlogu za ovrhu.

24.2. Nastavno na prethodno, ovršenik je tek u žalbi protiv pobijanog rješenja naveo da se navedene teškoće u pokretanju ovrhe u Bosni i Hercegovini odnose na to što ne poznaje zakonodavstvo i pravni sustav te države te da je Bosna i Hercegovina prema indeksu vladavine prava na donjem dijelu liste. No, niti iz takvih navoda, sve i da su isti pravodobno izneseni u prijedlogu za ovrhu, ne proizlazi vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, jer u načelu nepoznavanje stranoga pravnog sustava u konkretnom slučaju ne predstavlja nepremostivu prepreku za pokretanje ovršnog postupka s obzirom na to da je riječ o susjednoj državi. Niti loš rejting Bosne i Hercegovine na ljestvici vladavine prava ne upućuje na vjerojatnost da ovrhom ne bi bilo moguće povratiti prenesena novčana sredstva.

25. Neosnovan je ovršenikov žalbeni navod da ovrhovoditelj u podnesku kojim se očituje na prijedlog za ovrhu nije dokazao da ima imovinu na kojoj se može provesti protuovrha. Ovo stoga što ovršenik u prijedlogu za odgodu razlog nastanka nenadoknadive štete uopće nije vezao uz nepostojanje dostatne imovine ovrhovoditelja, pa se na tu okolnost ovrhovoditelj nije niti mogao očitovati.

26. Konačno, presumpcija postojanja opasnosti da će dužnik spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine u slučaju kad se tražbina ima ostvariti u inozemstvu predviđena je odredbom čl. 344. st. 3. OZ-a samo kod određivanja privremene mjere, dok primjena te odredbe nije predviđena na institut odgode ovrhe na prijedlog ovršenika. Svakako, okolnost što ovrhovoditelj ima prebivalište, odnosno sjedište u stranoj državi i što bi se prema tome povrat ovršenikovih sredstava imao ostvariti u inozemstvu predstavlja otežavajući čimbenik za povrat tih sredstava, no to samo po sebi ne znači da je vjerojatan nastanak teško nadoknadive štete kao pretpostavke za odgodu ovrhe, već je na ovršeniku da iznesene dodatne, potkrepljene navode iz kojih će takva šteta proizlaziti, a što ovdje ovršenik ni na koji način nije učinio.

27. U odnosu na odluku pod toč. III. izreke pobijanog rješenja, ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da podnesak kojim se ovrhovoditelj očitovao na prijedlog za odgodu ovrhe nije bio nužan za donošenje odluke kojom se odbija prijedlog za odgodu ovrhe, a time ni za samu ovrhu.

27.1. Naime, ovršenik je u prijedlogu za ovrhu iznio paušalne navode glede postojanja druge kumulativno predviđene pretpostavke, a koje je prvostupanjski sud pravilno otklonio i neovisno o navodima ovrhovoditelja.

27.2. Okolnost što je prvostupanjski sud zaključkom pozvao ovrhovoditelja očitovati se na taj prijedlog za odgodu ovrhe te na žalbu protiv rješenja o ovrsi ne čini time takav podnesak ovrhovoditelja nužnim za vođenje postupka, jer je dužnost ovršnog suda bila omogućiti ovrhovoditelju da sudjeluje u postupku i očituje se, a sve u skladu s čl. 65. st. 2. OZ-a kao i čl. 359. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

28. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbe ovršenika i ovrhovoditelja kao neosnovane i potvrditi pobijano rješenje, kao što je odlučeno u točki II. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

29. S obzirom na to da ovršenik i ovrhovoditelj nisu uspjeli sa žalbama, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbijeni su njihovi zahtjevi za naknadom troškova žalbenog postupka (točka V. i VI. izreke ovog rješenja).

30. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer ta radnja nije bila potrebna (toč. VII. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja).

U odnosu na rješenje poslovni broj Ovr-3210/2024-28 od 9. siječnja 2025.

31. Prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a.

32. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev ovršenika za ukidanje potvrde o ovršnosti na Sporazumu uz obrazloženje da je uvidom u Sporazum utvrđeno da su ovrhovoditelj i ovršenik kao ugovorne strane suglasno utvrdili da će javni bilježnik sa sjedištem u [adresa] na temelju čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/06 i 57/22 – u daljnjem tekstu: ZJB) staviti klauzulu ovršnosti na Sporazum na temelju izjave ovlaštene osobe direktora ovrhovoditelja ovjerene kod javnog bilježnika kojom potvrđuje da ovršenik nije ispunio svoju obvezu koja proizlazi iz Sporazuma i/ili Ugovora o zajedničkom ulaganju od dana 3. rujna 2018. (članak 3. stavak 1. Sporazuma), kao i da je to jedini uvjet koji mora biti ispunjen da bi se na Sporazum stavila potvrda ovršnosti (članak 3. stavak 2. Sporazuma), dok je uvidom u javnobilježnički spis utvrđeno da istom prileži zahtjev ovrhovoditelja za izdavanje potvrde o ovršnosti Sporazuma s danom 22. kolovoza 2024. te izjava ovlaštene osobe direktora ovrhovoditelja, ovjerena kod javnog bilježnika, a kojom potvrđuje da ovršenik nije ispunio svoju obvezu na temelju Sporazuma i Ugovora o zajedničkom ulaganju od 3. rujna 2018., sve u skladu s člankom 3. stavkom 1. Sporazuma, slijedom čega je prvostupanjski sud zaključio da je javni bilježnik osnovano izdao potvrdu o ovršnosti Sporazuma s datumom 22. kolovoza 2024., sve sukladno čl. 54. ZJB-a i člankom 3. stavkom 1. i 2. Sporazuma.

33. Pravilnost prethodno navedenog zaključka nije s uspjehom osporena.

34. Prema čl. 54. st. 1. ZJB-a javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilnu ovrhu, dok prema st. 6. istog članka isti učinak kao i isprava iz st. 1. toga članka ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao). Prema st. 7. tog članka, u slučajevima iz st. 1., 3. i 6. toga članka javni će bilježnik, na zahtjev stranke, sam staviti na ispravu potvrdu o njenoj ovršnosti.

35. U ovoj fazi postupka nije sporno da predmetni Sporazum kao solemnizirana privatna isprava sadrži izjavu ovršenika kojom ovlašćuje ovrhovoditelja da o dospjelosti obveze provede protiv njega neposrednu ovrhu. Također, ovršenik nije osporio utvrđenje prvostupanjskog suda da su se ovrhovoditelj i ovršenik u Sporazumu suglasili da je jedini uvjet za stavljanje potvrde ovršnosti na Sporazum to da ovrhovoditelj podnese izjavu ovjerenu po javnom bilježniku kojom utvrđuje da ovršenik nije ispunio svoju obvezu iz Sporazuma, kao ni utvrđenje da je svom zahtjevu za izdavanje potvrde o ovršnosti Sporazuma ovrhovoditelj priložio izjavu direktora ovjerenu po javnom bilježniku, a kojom potvrđuje da ovršenik nije ispunio svoju obvezu na temelju Sporazuma.

36. Ovršenik je osporio da bi se u konkretnom slučaju radilo o obvezi na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi, a što obrazlaže time da je njegova obveza ništetna, jer se radi o ugovornoj kazni koja je protivno čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) ugovorena za novčane obveze.

37. Suprotno prethodno navedenom žalbenom prigovoru, obveza na isplatu ugovorne kazne predstavlja obvezu disponibilne naravi, odnosno takvu obvezu čiji je predmet činidba o kojoj se stranke mogu nagoditi, a čime je zadovoljena pretpostavka iz čl. 54. st. 1. ZJB-a za davanje potvrde o ovršnosti. Druga je stvar pitanje pravne valjanosti takve odredbe, jer o tom pitanju kao i o svim drugim pitanjima koji se odnose na materijalni legalitet ovršne isprave u postupku strogo formalnog legaliteta nisu ovlašteni odlučivati ni javni bilježnik, ni ovršni sud.

38. Riječ je dakle o pitanju koje se može razriješiti samo u postupku kognicijskog karaktera, odnosno u konkretnom slučaju u parničnom postupku.

39. Slijedom navedenog, budući da je s pravom prvostupanjski sud otklonio ispitivanje pravne valjanosti predmetne odredbe kojom je utvrđena ovršenikova obveza, dok nije sporno da su ispunjeni svi formalni uvjeti predviđeni čl. 54. st. 1. i 6. ZJB-a za davanje potvrde o ovršnosti na Sporazum, to je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev ovršenika za ukidanje potvrde o ovršnosti na Sporazumu, pa je stoga trebalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ- a odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, kao što je odlučeno u točki III. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja.

40. Ovršenikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a jer nije uspio sa žalbom (točka VIII. izreke ovog rješenja).

U Velikoj Gorici 28. ožujka 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak