Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Ulica braće Radić 2

Poslovni broj: P-99/2024-115

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu tog suda Hugu Wedemeyeru, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika Matije Kontreca, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 protiv tuženika Županijska uprava za ceste Međimurske županije, Čakovec, Mihovljanska 70, OIB: 77095600371 kojeg zastupa punomoćnica Marija Palić, odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanja umješača na strani tuženika TEGRA d.o.o, Mihovljanska 70, Čakovec, OIB: 52347609859, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 24. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka i punomoćnika umješača, na ročištu za objavu i uručenje presude 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Županijska uprava za ceste Međimurske županije, Čakovec, Mihovljanska 70, OIB: 77095600371 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 iznos od 8.931,21 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje teku od 18. srpnja 2018. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku osam dana.

II. Nalaže se tuženiku Županijska uprava za ceste Međimurske županije, Čakovec, Mihovljanska 70, OIB: 77095600371, naknaditi tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 265,45 eura, u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu radi naknade štete u ukupnom iznosu od 11.009,94 eura s osnove isplaćene invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje osiguranici tužitelja EG uvećano za zatezne kamate od dana podnošenja tužbe sudu (18. srpnja 2018.), pa do isplate.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegova osiguranica EG **.**.2011. pretrpjela ozljedu na radu na način da je prilikom dolaska na posao doživjela prometnu nesreću i zadobila teške tjelesne ozljede. Prometna nesreća dogodila se na način da je EG zbog leda na kolniku proklizala vozilom kojim je upravljala nakon čega je vozilo sletjelo s kolnika i naletjelo na drvo. Pravnu osnovu tuženikove odgovornosti za štetu tužitelj nalazi u odredbi tada važećeg čl. 58 Zakona o javnim cestama. Zbog zadobivenih ozljeda u toj prometnoj nesreći kod EG je nastupio djelomični gubitak radne sposobnosti koja je 100% uzrokovana ozljedom na radu, uslijed čega je EG priznato pravo na invalidsku mirovinu. Uz navedeno, EG je priznata i naknada s osnove tjelesnog oštećenja jer je kod nje nastalo tjelesno oštećenje od 90%. Visinu tužbenog zahtjeva tužitelj je obrazložio na način da je naveo da je EG u razdoblju od 24. listopada 2014. do 30. lipnja 2018. s osnove invalidske mirovine isplatio iznos od 11.283,85 eura, a u razdoblju od 1. siječnja 2015. do 30. lipnja 2018. s osnove novčane naknade za tjelesno oštećenje iznos od 2.478,58 eura, odnosno ukupno 13.762,43 eura koji iznos valja umanjiti za 20% koliki je doprinos EG u štetnom događaju prema vještačenju u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Čakovcu pod poslovnim brojem P-190/14, stoga iznos koji tužitelj od tuženika potražuje u ovom postupku iznosi 11.009,94 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti u bitnome navodeći da iako kolnik u vrijeme štetnog događaja nije bio posipan, ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja (prometne nesreće) s obzirom da u postupanju tuženika nije bilo propusta. Tuženik se poziva na Plan održavanja županijskih i lokalnih cesta na području Međimurske županije i Pravilnik o održavanju i zaštiti javnih cesta („Narodne novine” broj 25/98). Naime, djelatnici TEGRE d.o.o. su dana kada se dogodio štetni događaj krenuli u ophodnju oko 4.00 sati s time da je na mjestu na kojem se dogodila prometna nesreća (između Vratišinca i Žiškovca) ophodnja izvršena oko 4.30 sati i tada nije uočena poledica kao niti neposredna mogućnost za nastanak poledice, a na toj relaciji postavljen je prometni znak opasnosti „sklizav kolnik”. Slijedeći put je ophodnja došla na mjesto štetnog događaja po pozivu policije da izvrši soljenje ceste. Tuženik dalje navodi da se prometna nesreća dogodila u zimskim uvjetima i u tim uvjetima odgovornost tuženika je sužena, a pritom se zahtijeva povećana pažnja vozača i opremljenost vozila, pa je prema tome uzrok prometne nesreće neprilagođena brzina uvjetima na cesti. Stoga tuženik predlaže tužbeni zahtjev tuženika odbiti kao u cijelosti neosnovan uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

3. Tijekom postupka na strani tuženika pristupio je umješač TEGRA d.o.o., Mihovljanska 70, Čakovec, OIB: 52347609859, o čemu je odlučeno rješenjem ovog suda poslovni broj P-129/2018-11 od 7. ožujka 2019. (list 78-79 spisa). Naime, umješač TEGRA d.o.o. ima sa tuženikom sklopljen Ugovor za radove redovnog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta na području Međimurske županije.

3.1. Umješač je u podnesku od 5. svibnja 2021. (list 94-97 spisa) osporio tužbeni zahtjev u cijelosti, u bitnome je ponovio činjenice koje je tuženik iznio u odgovoru na tužbu, istaknuo prigovor zastare i nedostatak uzročno-posljedične veze između štetne radnje i štete kao i nedostatak uzročno-posljedične veze između radnje tuženika i nastalog štetnog događaja te dalje dodao da u postupku pred Općinskim sudom u Čakovcu poslovni broj P-190/14 nije utvrđena građanskopravna odgovornost tuženika za štetni događaj s obzirom je u tom predmetu tužba povučena, a nije utvrđena niti prekršajno-pravna odgovornost tuženika. Nadalje, umješač se poziva na odredbu čl. 14. Pravila i tehničkih uvjeta za ophodnju javnih cesta prema kojoj se dionica u vrijeme nastanka prometne nesreće smatrala urednom za promet, vremenske prilike nisu ukazivale na moguće padaline i snijeg pa stoga nije postojala obveza preventivnog posipanja, a sam tuženik nije mogao istovremeno nadzirati svaki pedalj ceste koju održava.

4. Nakon provedenog postupka, sud je donio presudu poslovni broj P-12/2021-53 od 6. srpnja 2022. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 8.931,21 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke), a u preostalom dijelu i to u iznosu od 2.078,73 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama odbio tužbeni zahtjev tužitelja (toč. II. izreke). Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3564/2022-2 od 30. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena ranije navedena presuda ovog suda.

5. Međutim, tuženik je 11. prosinca 2023. podnio prijedlog za dopuštenje revizije, dok je umješač na strani tuženika također podnio prijedlog za dopuštenje revizije i to 15. prosinca 2023., a rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd- 265/2024-2 od 25. siječnja 2024. tuženiku i umješaču na strani tuženika je dopuštena revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda u Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3564/2022-2 od 30. kolovoza 2023. u dijelu kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-12/2021-53 od 6. srpnja 2022. pod točkom I. izreke zbog pravnog pitanja koje u bitnome glasi: "Može li se kao dokaz cijeniti nalaz i mišljenje vještaka koje je stranka dostavila u spis kao dokaz (koji nije izrađen tijekom postupka)?".

5.1. Nadalje, tuženik i umješač na strani tuženika su podnijeli reviziju protiv drugostupanjske presude, a Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je rješenje poslovni broj Rev-1345/2024-2 od 15. listopada 2024. kojim je prihvaćena revizija tužitelja te su ukinute presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni Pž-3564/2022- 2 od 30. kolovoza 2023. u dijelu pod stavkom I. izreke gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-12/2021-53 od 6. srpnja 2022. te presuda poslovni broj Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-12/2021-53 od 6. srpnja 2022. u dijelu pod stavkom I. izreke i predmet je u tom dijelu vraćen ovom sudu na ponovno suđenje, s time da je odluka o naknadi troškova revizijskog dijela postupka ostavljena za konačnu odluku.

6. U ponovljenom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije u spisu predmeta i to: prijave o ozljedi na radu (list 4-5 spisa), izvješća izabranog doktora opće/obiteljske medicine (list 6 spisa), zapisnika o očevidu (list 7-11 spisa), presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-190/14 od 19. travnja 2018. (list 12-46 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 13. svibnja 2016. (list 47 spisa), nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom od 28. travnja 2016. (list 48-51 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Varaždinu od 14. studenog 2014. (list 52 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Varaždinu od 17. studenog 2014. (list 53 spisa), revizijskog mišljenja o smanjenoj radnoj sposobnosti EG (list 54-55 spisa), odštetnog zahtjeva (list 56-57 spisa), odgovora punomoćnika tuženika na odštetni zahtjev (list 58-59 spisa), potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o isplaćenim mirovinskim primanjima za EG (list 60-62 spisa), rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2321/18-4 od 6. svibnja 2020. (list 84-86 spisa), izvansudske nagodbu (list 87-89 spisa).

6.1. Sud je ostvario uvid i u isprave koje se nalaze u spisu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-190/14 i to samo u one isprave za koje su stranke izrijekom navele da žele da sud ostvari uvid: rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž- 2321/2018-4 od 6. svibnja 2020. (list 242-246 spisa), zapisnik od 20. siječnja 2015. (list 219-221 spisa), zapisnik od 14. rujna 2016. (list 222 spisa), pisani nalaz i mišljenje vještaka Miljenka Frica (list 223-229 spisa), zapisnik od 10. siječnja 2017. (list 230-236 spisa), zapisnik od 2. rujna 2014. (list 237-241 spisa), izvedbeni program rada zimske službe i ophodarski dnevnik (list 250-292 spisa).

6.2. Uz navedeno, sud je pročitao i iskaz svjedoka PG (list 248 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Stivena Šijaka (list 158 – 171 spisa) te iskaz istog vještaka (list 210-212 spisa). Napominje se da je sud rješenjem donesenim na ročištu održanom 24. veljače 2025. odlučio da se neće ponovno izvoditi ranije izvedeni personalni dokazi s obzirom da je smatrao kako isto nije potrebno, već je pročitao iskaze svjedoka PG i vještaka Stivena Šijaka, a sve u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 89/14, dalje u tekstu: ZPP).

6.3. Sud u ponovljenom postupku nije proveo ranije predložene dokazne prijedloge medicinskog vještačenja na okolnost uzročno-posljedične veze između umirovljenja EG i prometne nesreće kao ni financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva i to iz razloga jer je činjenicu uzročno-posljedične veze između umirovljenja EG i prometne nesreće tužitelj dokazao ispravama koje prileže spisu, a visinu tužbenog zahtjeva tuženik nije ni osporavao. Isto tako, sud u ponovljenom postupku nije proveo ni predloženo nadvještačenje po vještaku za cestovni promet i vozila s obzirom da je sud smatrao da meritornu odluku u ovom postupku može donijeti na temelju nalaza i mišljenja vještaka koji se nalaze u spisu predmeta.

7. Predmet spora u ovom ponovljenom postupku je zahtjev za isplatu iznosa od 8.931,21 eura te zateznih kamata na navedeni iznos na ime naknade štete koju tužitelj trpi isplatom invalidske mirovine osiguranici tužitelja te isplatom naknade za tjelesno oštećenje osiguranici tužitelja i to za razdoblje od 18. srpnja 2015. pa nadalje.

8. Između stranaka nije sporno da je osiguranica tužitelja EG **.**.2011. doživjela prometnu nesreću (štetni događaj), ali je sporno je li tuženik odgovoran za nastanak te prometne nesreće, s obzirom na to da tuženik smatra kako je uzrok prometne nesreće isključivo brzina koja nije bila prilagođena uvjetima na cesti.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja, u dijelu u kojem je predmet vraćen na ponovni postupak ovom sudu, u cijelosti osnovanim.

10. Prije svega, valja istaknuti kako je u konkretnom slučaju relevantna odredba čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, s time da se predmnijeva obična nepažnja. Dakle, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik) i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice.

10.1. Nadalje relevantne su i odredbe Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10 i 91/10; u daljnje u tekstu: ZJC). Tako je odredbom čl. 14. ZJC-a propisano je da poslovi građenja i rekonstruiranja javnih cesta u smislu ovoga Zakona, između ostalog, obuhvaćaju građevinsko i drugo projektiranje s istražnim radovima, projektiranje opreme, pratećih objekata, prometne signalizacije i drugo projektiranje. Odredbom čl. 18. st. 1. ZJC-a propisano je da su poslovi održavanja javnih cesta, u smislu ovoga Zakona, između ostalog, planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, ophodnja. Nadalje, odredbom čl. 22. ZJC-a propisano je da su ostali poslovi upravljanja javnim cestama, u smislu ovoga Zakona, između ostalog, obavješćivanje javnosti o stanju i prohodnosti javnih cesta, izvanrednim događajima na njima i meteorološkim uvjetima značajnim za sigurno odvijanje prometa, dok je odredbom čl. 58. st. 1. ZJC-a propisano je da županijskim i lokalnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava županijska uprava za ceste, pravna osoba kojoj je osnivač županija.

10.2. Isto tako, Pravilnik o održavanju i zaštiti javnih cesta ("Narodne novine" broj 25/98, 162/98, 180/04, dalje u tekstu: Pravilnik) popisuje odredbom čl. 68. Pravilnika da se pod radovima održavanja u zimskim uvjetima razumijevaju, između ostalog, osobito pripremni radovi prije nastupanja zimskih uvjeta, zaštitne mjere protiv stvaranja poledice, snježnih nanosa, zapuha i lavina, postavljanje posebne prometne signalizacije u slučajevima posebnog režima prometa ili zatvaranja dijela ceste, obavješćivanje javnosti o stanju i prohodnosti cesta. Odredbom čl. 69. Pravilnika propisano je da zimska služba djeluje uvođenjem stupnjeva pripravnosti ovisno o očekivanim vremenskim uvjetima i geografsko-klimatskim značajkama područja. Odredbom čl. 70. Pravilnika propisano je da se prvi stupanj pripravnosti uvodi s početkom rada zimske službe, a prema operativnom programu te da se uvodi stalno dežurstvo u mjestima pripravnosti, uspostavlja stalna veza u skladu s programom rada, te se osigurava odgovarajući potreban broj ljudstva i mehanizacije radi intervencije u slučaju potrebe, dok je odredbom čl. 71. Pravilnika propisano da se drugi stupanj pripravnosti uvodi kad temperatura zraka oscilira oko 0° C, uz mogućnost oborina te pojave poledice. Vrše se preventivni radovi na sprečavanju poledice na opasnim mjestima, a obavezno, između ostalog, na dionicama državnih i županijskih cesta s uzdužnim nagibom većim od 4% i horizontalnim krivinama polumjera manjeg od 300 metara.

10.3. Konačno, napominje se da održavanje cesta, imajući u vidu posljedice koje njihovo neodržavanje u slučaju prometne nesreće može imati na život i zdravlje ljudi, predstavlja djelatnost od javnog interesa te da je odredbom čl. 1084. ZOO-a propisano je da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost.

11. Imajući u vidu gore navedene zakonske i podzakonske propise, kao i sporne činjenice u ovom postupku, za odlučivanje u ovom predmetu bilo je potrebno provesti prometno-tehničko vještačenje i to na okolnost mehanizma i uzroka nesreće, a koje vještačenje je povjereno vještaku Stivenu Šijaku.

11.1. U pisanom nalazu i mišljenju vještak je u bitnome naveo da se prometna nesreća dogodila oko 04.55 sati, u zavoju koji prolazi kroz šumu, da je vozilo bilo opremljeno zimskim gumama, da EG nije bila u alkoholiziranom stanju, da je ograničenje brzine na dionici na kojoj se prometna nesreća dogodila iznosilo 90 km/h, a prije mjesta nesreće postavljen je jasno vidljiv znak opasnosti „sklizav kolnik” i dopunska ploča na početku dijela ceste na kojoj postoji opasnost od neočekivane poledice, da se prometna nesreća dogodila na način da je EG osobnim automobilom na zaleđenom i klizavom kolniku izletjela udesno van kolnika i naletjela na stablo, da je vozilo u trenutku zanošenja bilo neupravljivo, da je brzina u trenutku izlijetanja iznosila oko 61,98 km/h, da je granična brzina vožnje na zaleđenom kolniku u konkretnom slučaju iznosila 17,81 km/h, da su izostali bilo kakvi tragovi kočenja na mjestu nesreće, da je vozačica jasno mogla vidjeti prometne znakove koji su najavljivali moguću opasnost od klizavog hodnika i moguće poledice i imala je predupozorenje na moguć sklizav kolnik i poledicu, no brzina vožnje nije bila ograničena prometnim znakom, da vozačica nije mogla opaziti prijelaz između nezaleđenog i zaleđenog kolnika, da je glavni razlog nesreće izlijetanje van kolnika zbog smanjenog koeficijenta trenja zbog leda na kolniku, da ispravljanje vozila na ledu u normalnim uvjetima vožnje i na ravnom kolniku predstavlja izuzetno složenu radnju koja uspijeva samo najiskusnijim vozačima, a u konkretnom slučaju ispravljanje vozila bilo je dodatno otežano zavojem i uzbrdicom tako da za vožnju na ledu ne postoji „dovoljno mala brzina” ili „ograničenje brzine” koje bi garantiralo sigurnost, a pogotovo na usponima, padovima i zavoju te se zanošenje vozila može dogoditi i kod najmanje brzine kretanja. Zaključno, vještak je naveo da je izvođač radova na održavanju prometnice u zimskim uvjetima uvažavajući padove, uspone i zavoje i s obzirom na zemljopisno-klimatske značajke područja trebao preventivno posipati kolnik solju ili sipinom te je to jedini siguran način izbjegavanja prometne nesreće, a na koji vozačica EG nije mogla utjecati.

11.2. Vještak Stiven Šijak se je prilikom usmenog saslušanja na ročištu za glavnu raspravu dodatno očitovao na sve prigovore umješača i tuženika te je naveo da početna točka mjerenja nije mjesto destabilizacije vozila, već je od te točke policijska ekipa za očevid vršila sva mjerenja, brzina pod kojom bi na ledu zasigurno nastalo zanošenje iznosi 17,81 km/h što znači da je vozačica morala voziti ispod te brzine da izbjegne zanošenje, da postoji mogućnost da su druga vozila (koja su vozila navedeno dionicom, a nisu izletjela) prometovala manjom brzinom i sa većim oprezom ili da je zaleđivanje kolnika nastalo neposredno prije kretanja osobnog vozila osiguranice, da je težina ozljede koje je zadobila EG u direktnoj vezi s prometnom nesrećom, da je približno isti nagib na mjestu destabilizacije i mjestu izlijetanja, a mjesto destabilizacije je sigurno na mjestu koje je naveo u pisanom nalazu i mišljenju, da se radi o opasnom ili nepreglednom zavoju s obzirom da zavoj iz ravne dionice ulazi u šumu, a radi se o dijelu ceste koja se „vitoperi”, odnosno prelazi iz jednog zavoja u drugi, da je na dijelu ceste gdje se dogodila prometna nesreća trebalo staviti znak ograničenja brzine, te da se u normalnim uvjetima zavoj bez problema savladava i sa 90 km/h, a da je kolnik bio posipan, ne bi bilo poledice i cesta bi bila mokra, a na mokroj cesti zavoj je savladiv sa brzinom kojom je vozila EG.

11.3. Dakle, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Stivena Šijaka u bitnome proizlazi da je poledica i neposipan kolnik uzrok prometne nesreće u kojoj je ozlijeđena EG, a navedeni nalaz i mišljenje sud u pretežitom dijelu prihvaća, ocjenjujući ga kao jasnog, razumljivog i stručnog. Naime, vještak je prilikom izrade nalaza i mišljenja otišao osobno na mjesto gdje se dogodila prometna nesreća, obrazložio je jasno svaku svoju tvrdnju koju je iznio u svojem pisanom nalazu i mišljenju, očitovao se na prigovore tuženika i umješača i jasno i razumljivo obrazložio uzrok prometne nesreće, odnosno zašto je uzrok upravo neposipan kolnik i poledica na kolniku te je jasno obrazložio pod kojim uvjetima do prometne nesreće ne bi došlo. Sud nije prihvatio nalazi i mišljenje vještaka u dijelu u kojem isti navodi da nije mogla opaziti prijelaz između nezaleđenog i zaleđenog dijela s obzirom da je navedeno u suprotnosti s drugim provedenim dokazima, odnosno s iskazom same EG koja je, a kako to proizlazi iz zapisnika od 10. siječnja 2017. sastavljenog kod Općinskog suda u Čakovcu, navela da je uočila svjetlucavi kolnik i da je zato usporila maksimalnu brzinu.

12. Nadalje, sud je uzeo u obzir i nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka Miljenka Frica izrađen za potrebe parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Čakovcu pod poslovni brojem P-190/2014.

12.1. U navedenom nalazu i mišljenju sudski vještak u bitnome navodi da se radi o naletu osobnog motornog vozila na rastuće drvo izvan kolnika nakon slijetanja vozila, da se drvo na koje je naletjelo vozilo nalazilo 20,7 m od PTM i 2,0 m desno od osi mjerenja, da je na mjestu nesreće bilo magle i poledice u to vrijeme, da se prvo proklizavanje dogodilo na mjestu udaljenom za 74,4 m od PTM, odnosno za 95,1 m od drveta na koje je vozilo naletjelo, da je brzina motornog vozila u trenutku naleta procijenjena na 35,00 km/h, da je brzina u trenutku počinjanja klizanja proračunata i iznosila je 60,3 km/h, da je vozačica u pokušajima kontroliranja kretanja vozila nedovoljno spretno postupala, ali da je za kontrolu vozila u tim okolnostima bilo potrebno upravljanje nadprosječno vještog vozača, da je mjesto nesreće posebnih osobina kolnika u vremenskim uvjetima kakvi su bili u vrijeme nesreće, te da Županijska uprava za ceste nije organizirala primjereno postupanje, potrebno za otklanjanje opasnosti vezanih za osobine ceste.

12.3. Iz zapisnika o održanom ročištu pred Općinskim sudom u Čakovcu od 10. siječnja 2017. proizlazi pak da je stalni sudski vještak Miljenko Fric u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja te je dodao da tuženik nije imao na raspolaganju samo mjere propisane izvedbenim planom, da zadatak tuženika nije ispunjavati operativni plan nego upravljati cestom, da je tuženik propustio pretpostaviti zamrzavanje kolnika u jutarnjim satima, te da je za izbjegavanje nesreće potrebna vještina koju prosječni vozači uglavnom nemaju.

13. Uvažavajući, dakle, nalaz i mišljenje vještaka Miljenka Frica izrađen za potrebe postupka pred Općinskim sudom u Čakovcu, koji nalaz i mišljenje ovaj sud uzima kao vjerodostojan s obzirom da smatra da je izrađen prema pravilima struke te najboljem znanju i iskustvu stalnog sudskog vještaka Miljenka Frica, nedvojbeno je utvrđeno kako iz oba nalaza i mišljenja, dakle, i sudskog vještaka Stivena Šijaka i sudskog vještaka Miljenka Frica, jasno proizlazi da je upravo tuženik odgovoran za nastanak poledice na kolniku i neposipavanje kolnika i to u skladu s tada važećom odredbom čl. 58. st. 1. ZJC-a, a prema kojoj odredbi županijskim i lokalnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava županijska uprava za ceste, pravna osoba kojoj je osnivač županija, a uvažavajući i ranije citiranu odredbu čl. 1084. ZOO-a. Naime, uvažavajući nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka, prema ocjeni ovog suda do prometne nesreće došlo je jer tuženik kao pravna osoba koja upravlja cestama nije održavao cestu na kojoj se dogodila prometna nesreća, odnosno iz razloga što je istu propustio pravovremeno posipati, a uslijed čega je došlo do stvaranja poledice na kolniku. Pritom je sud mišljenja kako razlika u nalazima i mišljenjima stalnih sudskih vještaka u koju upiru tuženik i umješač (da uzdužni nagib na mjestu prvog proklizavanja, prema nalazu i mišljenju vještaka Miljenka Frica, iznosi 1,6% zbog čega tuženik na tom mjestu nije bio dužan vršiti posipavanje sukladno odredbi članka 71. Pravilnika, dok je vještak Stiven Šijak, na ročištu koje je održano 13. travnja 2022., tvrdio da je približno isti nagib na mjestu destabilizacije i mjestu izlijetanja i to 5,24%) ne utječe na odgovornost tuženika u konkretnom slučaju. Naime, tuženik i umješač smatraju da, u slučaju uzdužnog nagiba manjeg od 4% nema mjesta aktivaciji odredbe čl. 71. Pravilnika koja propisuje da se preventivni radovi na sprečavanju poledice na opasnim mjestima "obavezno" izvode na dionicama državnih i županijskih cesta s uzdužnim nagibom većim od 4% i horizontalnim krivinama polumjera manjeg od 300 metara, a da u nalazima i mišljenjima vještaka postoje razlike u izračunu uzdužnog nagiba na mjestu prvog proklizavanja. Međutim, navedene razlike u izračunu nisu od utjecaja jer je u konkretnom slučaju nesporna činjenica da je na mjestu predmetne prometne nesreće, u vrijeme kada se ona dogodila, bilo poledice to se nameće zaključak da je izvođenje preventivnih radova bilo nužno neovisno od ispunjenju pretpostavki iz odredbe čl. 71. Pravilnika. Ukazuje se i na odredbu čl. 10. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da je sudionik u obveznom odnosu, u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti, dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnjom dobrog stručnjaka), a navedeno posebno dolazi do izražaja u obvezama neispunjenje kojih je, kao u konkretnom slučaju, bilo od utjecaja na zdravlje i život ljudi.

14. Nadalje, u ophodarskom dnevniku za dan kada se dogodila prometna nesreća bila je navedeno da je prilikom motrenja zabilježena poledica stoga se tuženik neosnovano poziva da nije bilo propusta u njegovom radu. Također, sam tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da kolnik nije bio posipan i da postoji mogućnost da je u vrijeme štetnog događaja na kolniku moglo biti sporadične poledice. Neosnovano tuženik tvrdi da je postupio sa svim svojim dužnostima jer se vršila potrebna ophodnja i jer su se poduzimale potrebne preventivne mjere, s obzirom da navedeno nije točno jer da su se poduzimale preventivne mjere kako tvrdi tuženik, onda bi u slučaju kada je primijećeno da se na kolniku mjestimice stvara poledica, isti bio i posipan, neovisno o tome što vremenska prognoza nije predviđala padaline. Nadalje, i svjedok PG u svom iskazu danim pred ovim sudom, a koji iskaz ovaj sud prihvaća u tom dijelu, naveo je da je, koliko je njemu poznato, kolnik u vrijeme nastanka štetnog događaja bio djelomično suh, a djelomično sklizak.

15. Nadalje, na temelju provedenih dokaza ovaj sud zaključuje da postoji suodgovornost EG za nastanak predmetnog štetnog događaja i to u omjeru od 20%. Iako iz provedenih dokaza proizlazi da je EG na predmetnoj dionici ceste vozila gotovo 30 km/h ispod ograničenja brzine koje je iznosilo 90 km/h, a vozilo je bilo opremljeno zimskom opremom, ista po mišljenju suda ipak nije u dovoljnoj mjeri prilagodila vožnju uvjetima na cesti, a to posebice uzimajući u obzir da je ista u svom iskazu pred Općinskim sudom u Čakovcu navela da je vidjela svjetlucavi kolnik i da je zato usporila. Dakle, razvidno je ista uočila opasnost na cesti u vidu poledice, da je usporila vožnju, ali da je ipak nedovoljno usporila precijenivši svoje vozačke sposobnosti te se upravo u tome smislu očituje njezina suodgovornost. Međutim, napominje se kako je odgovornost za predmetni štetni događaj u pretežitom dijelu upravo na tuženiku i to iz razloga jer isti nije proveo pravovremeno posipavanje kolnika kako bi spriječio stvaranje poledice, a da je sudski vještak Stiven Šijak u svom nalazu i mišljenju naveo da bi se zavoj na kojem se dogodila prometna bez problema savladao i sa 90 km/h da je kolnik bio posipan jer bi tada isti bio samo mokar i kao takav savladiv i sa većom brzinom od one kojom je vozila EG. Nadalje, isti vještak je naveo da znak opasnosti "sklizav kolnik" nije dovoljan na navedenoj relaciji već je potrebno postaviti znak ograničenja brzine, a što je dužnost tuženika, kao što je i naveo da bi preventivno posipanje kolnik solju ili sipinom predstavljao jedini posve sigurni način izbjegavanja prometne nesreće, a na koji vozačica EG nije mogla utjecati

14.1. Slijedom navedenog, sud je utvrdio suodgovornost osiguranice tužitelja EG za predmetni štetni događaju u omjeru od 20% s time da se napominje kako je tužitelj već prilikom podnošenja tužbe umanjio svoj tužbeni zahtjevu upravo za 20%.

15. Dakle, slijedom svega navedenog, nedvojbenoj je utvrđeno postojanje uzročno- posljedična veza između propusta tuženika da pravovremeno posipa kolnik i nastanka štetnog događaja (prometne nesreće), pa samim time i tuženikova odgovornost za štetni događaj, dok je istovremeno utvrđena i suodgovornost osiguranice tužitelja u omjeru od 20%.

16. Ozljede koje je osiguranica tužitelja EG zadobila u štetnom događaju kvalificirane su kao ozljeda na radu. U odnosu na uzročno-posljedičnu vezu između umirovljenja EG i štetnog događaja ističe se da je u upravnim rješenjima tužitelja (list 52-53 spisa) kojima je EG priznato pravo na invalidsku mirovinu kao i pravo na naknadu za tjelesno oštećenje koji su doneseni nakon mišljenja vještaka utvrđeno da je uzrok gubitka radne sposobnosti Ljubice Jezernik 100% ozljeda na radu i to ona koju je zadobila u prometnoj nesreći (list 55 spisa) i da joj je priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja zbog ozljede na radu (list 47 spisa). Prema praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (rješenje poslovni broj Revt 614/17-2 od 30. ožujka 2021.) parnični sud nije nadležan odlučivati o tome pripada li nekoj osobi pravo na invalidsku mirovinu ili pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja slijedom čega ovaj sud zaključuje da postoji uzročno-posljedična veza između prometne nesreće za koju je odgovoran tuženik i priznavanja prava na invalidsku mirovinu i naknade za tjelesno oštećenje.

17. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, tuženik kao ni umješač nisu osporavali visinu, a tužitelj je isplate dokazao ispravama koje je priložio u spis (list 60-61, 293-315 spisa).

18. Vezano uz prigovor zastare preostalog dijela tužbenog zahtjeva u odnosu na koji se vodi ovaj ponovljeni postupak, ovaj sud smatra kako je navedeni prigovor u cijelosti neosnovan. Rok zastare potraživanja naknade štete određen je u odredbi čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a i iznosi tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Prema mišljenju ovog suda, tužitelju šteta nastaje isplatom mirovine (tada mu je imovina umanjena) i tim trenutkom (trenutkom isplate) nastaje i dospijeva njegovo potraživanje prema osobi odgovornoj za štetu. Drugim riječima, šteta tužitelju nastaje svakom pojedinačnom isplatom iznosa mirovine i svakom pojedinačnom isplatom počinje teći trogodišnji zastarni rok.

18.1. Slijedom navedenog, a s obzirom je tužitelj tužbu podnio 18. srpnja 2018. sve tužiteljeve isplate koje je on izvršio prema EG nakon 18. srpnja 2015. nisu obuhvaćene trogodišnjim zastarnim rokom. Iz dostavljene specifikacije isplata invalidskih mirovina i naknada za tjelesno oštećenje za razdoblje nakon 18. srpnja 2015. (list 291-292 spisa) proizlazi da je tužitelj EG od 19. srpnja 2015. isplatio ukupni iznos od 8.931,21 eura (koji iznos je već od strane samog tužitelja umanjen za 20%), a koji iznos predstavlja upravo iznos tužbenog zahtjeva zbog kojeg se i vodi ovaj ponovljeni postupak.

19. Imajući u vidu sve ranije navedeno, sud je nedvojbeno utvrdio štetni događaj, uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i propusta tuženika, uzročno- posljedičnu vezu između štetnog događaja i štete kao i visinu štete, te je stoga tužbeni zahtjev tužitelja zbog kojeg se vodi ovaj ponovljeni postupak u cijelosti osnovan, kako u osnovi, tako i u visini, pa je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

20. Nadalje, tužitelj ima pravo i na zatezne kamate kako je i zatražio, dakle, od dana podnošenja tužbe sudu i to po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21. Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23, dalje: Tarifa). Naime, tuženik je dužan naknaditi tužitelju nastale troškove parničnog postupka s obzirom da je u cijelosti izgubio u sporu. Pritom valja naglasiti da nije od utjecaja to što je tuženik uspio u revizijskom postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, a to iz razloga što sud odluku o troškovima cijelog postupka donosi na temelju konačnog uspjeha u parnici. Nadalje, ističe se da je odredbom Tbr. 52. st. 3. Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

21.1. Slijedom navedenog, tužitelju pripada pravo na naknadu stvarnih troškova u tijeku postupka i to provedenog prometno-tehničkog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Stivenu Šijaku, u iznosu od 265,45 eura. Napominje se da je tužitelj zatražio i trošak sudske pristojbe po odmjeri suda za prvostupanjsku presudu, međutim, u konkretnom slučaju radi se o presudi donesenoj u ponovljenom postupku, pa za tužitelja nije ni nastala pristojbena obveza, stoga isti ni nema pravo na trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku odluku.

21.2.. Dakle, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 265,45 eura, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

22. Slijedom svega ranije navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 28. ožujka 2025.

Sudac

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3

2. Županijska uprava za ceste Međimurske županije po punomoćnici Mariji Palić, odvjetnici u Zagrebu

3. TEGRA d.o.o., Čakovec, Mihovljanska 70