REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-212/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, protiv tuženika ŽUPANIJSKE CESTE SPLIT d.o.o., OIB 44118999421, Split, R. Boškovića 22, radi isplate iznosa od 663,61 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-574/2023-10 od 13. prosinca 2024., 28. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-574/2023-10 od 13. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-574/2023-10 od 13. prosinca 2024 odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 663,61 EUR sa zateznom kamatom od 10. lipnja 2022. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.
2.1. Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači, odnosno ukine presudu.
2.2. U žalbi u bitnom navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je na tužitelju bilo dokazati da je tuženik učinio propust u održavanju predmetne dionice, budući da se prema izraženom shvaćanju u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske tuženik može osloboditi od odgovornosti ako dokaže da je ugovornu obvezu izvršio. Poziva se u žalbi, kao i u tužbi, na odredbe čl. 13. i čl. 30. Pravilnika o održavanju cesta kojima je propisano koje su dužnosti tuženika, a koje je tuženik prihvatio sklapanjem Ugovora o redovnom održavanju i zaštiti javnih cesta. Tvrdi da je ukazao na ugovorene propuste tuženika, što je prvostupanjski sud zanemario. Ističe da djelatnici tuženika uglavnom postupaju sukladno odredbama Pravilnika i uklanjaju kamenje i tako sprečavaju nastanak prometnih nezgoda, a da je u konkretnom slučaju došlo do propusta ophodarske službe. Smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer nema razloga o odlučnim činjenicama, da je pogrešno sud primijenio materijalno pravo, odnosno odredbe na koje se pozvao pogrešno tumači, te da je pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer je teret dokazivanja bio na tuženiku, a koji ničim nije dokazao da je uredno izvršio ugovorne obveze.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama razloga utvrđenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 12, 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati presuda u sporovima male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a), ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.
6. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda se može ispitati jer obrazloženje presude sadrži jasne, valjane i detaljno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama.
7. Žalitelj navodi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u ovom se postupku sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti, pa se na osnovi odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku, jer je tužitelj trećoj osobi za štetu nastalu na vozilu koja se dogodila uslijed pada kamenja na vozilo isplatio iznos od 663,61 EUR. Tužitelj smatra da je do nezgode došlo uslijed tuženikovog propusta održavanja državne ceste sukladno Ugovoru o redovnom održavanju i zaštiti državnih cesta.
9. Prvostupanjski je sud utvrdio nespornim da je 11. siječnja 2022. oštećeno vozilo za vrijeme vožnje zbog pada kamenja na vozilo, da je tužitelj isplatio oštećenoj osobi za otklanjanje oštećenja na vozilu iznos od 663,61 EUR, da su parnične stranke sklopile ugovor o izvođenju radova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta, čiji sadržaj nije bio sporan.
10. Sporno je je li prometna nezgoda nastala kao posljedica propusta tuženika u ispunjenju ugovornih obveza.
11. Ugovorom o obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta, tužitelj je tuženiku ustupio poslove redovnog održavanje i zaštite državnih cesta. Prvostupanjski sud je citirao odredbe Pravilnika o održavanju cesta čl. 12., čl. 13., čl. 32. („Narodne novine“ broj 90/14 i 3/21; dalje: Pravilnik) koje propisuju što je i što spada u redovno održavanje ceste (točke 29. do 34. obrazloženja). Zatim je citirao odredbe čl. 42., čl. 43., čl. 45. Pravilnika koje propisuju što spada u izvanredno održavanje (točke 35. do 37. obrazloženja).
12. Uz nespornu činjenicu da je do prometne nesreće i oštećenja vozila došlo uslijed pada kamenja s visine, sa stijene iznad dionice ceste visoke oko 300 m, što tuženik nije mogao predvidjeti i spriječiti, i budući da je prvostupanjski sud utvrdio da u radove redovnog održavanje i zaštite državne ceste ne spadaju radovi saniranja odrona i radovi na zaštiti kosine od erozije (već da ti radovi, među ostalim navedenim u čl. 45. st. 1. Pravilnika, spadaju u izvanredno održavanje cesta), pravilno je zaključio prvostupanjski sud da do nastanka štetnog događaja nije došlo zbog tuženikove povrede ugovorne obveze iz ugovora sklopljenog s tužiteljem, i da stoga tuženik ne odgovara tužitelju za štetu, pa je pravilno odbijen tužbeni zahtjev.
13. Dakle, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o teretu dokazivanja, prema kojem je tužitelj bio dužan dokazati da sprječavanje uzroka nezgode (padanje kamenja na cesti) spada u tuženikovu preuzetu obvezu iz ugovora koji su stranke sklopile. Jedino u situaciji da se radilo o ugovornoj obvezi, da bi se oslobodio od odgovornosti, na tuženiku bi bio teret dokazivanja da je obvezu izvršio. Zato, pozivanje tužitelja na presudu ovog suda poslovni broj Pž-3413/2012-3 nema utjecaja na pravilnost pobijane presude jer se ne radi o istom činjeničnom i pravnom stanju.
14. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao i razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
Zagreb, 28. ožujka 2025.
Sutkinja
Ružica Omazić
