P-643/2024-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda Saši rešetar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po ZOU Zoran Šarić i Slavko Nedić iz Osijeka, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a presude javno objavljene dana 28. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Proglašava se nedopuštenom ovrha, odnosno izravna naplata novčane tražbine pokrenuta na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 protiv ovršenika HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od 9. prosinca 2022. godine kojim se zahtijeva izravna naplata novčane tražbine na temelju bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka br. Ov-31613/2006 od 22. studenoga 2006..

II/ Nalaže se tuženiku B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367 da tužitelju HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.168,86 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 28. ožujka 2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je naslovni sud Zaključkom br. Ovr-3770/2022-5 od 3. srpnja 2024. uputio tužitelja kao ovršenika da u roku 15 dana od primitka Zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe, odnosno izravne naplate novčane tražbine pokrenute na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 9. prosinca 2022. kojim se zahtjeva izravna naplata novčane tražbine na temelju bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka br. OV-31613/2006 od 22. studenoga 2006., nedopuštenom. Tuženik je dana 9. prosinca 2024. podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu temeljem bjanko zadužnice tužiteljice broj OV-31613/2006 na kojoj je ovjeren potpis tužitelja pred javnim bilježnikom Lidijom Perić iz Osijeka dana 22. studenoga 2006.. Predmetnom bjenko zadužnicom tužitelj je dao suglasnost ranijem vjerovniku Hypo Alpe Adria Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska Avenija 6 da se radi naplate tražbine u iznosu od 13.272,27 eura zaplijene svi računi tužitelja te da se novac s tih računa izravno isplati ranijem vjerovniku na njegov žiro račun. Međutim, prvenstveno tužitelj ovdje želi naglasiti kako je prisilna naplata pred FINA-om pokrenuta temeljem bjanko zadužnice na kojoj je potpis tužitelja ovjeren još 22. studenoga 2006.. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o privatnoj ispravi na kojoj je javno ovjeren potpis tužitelja od strane javnog bilježnika, a slijedom čega se na tražbinu iz predmetne isprave primjenjuje zastarni rok od 5 godina jer u ovom konkretnom slučaju bjanko zadužnica sama po sebi ne predstavlja pravomoćnu sudsku odluku na koju bi se primjenjivao zastarni rok od 10 godina. Dakle, iz svega ranije navedenog evidentno je da se u konkretnom slučaju potraživanje ovrhovoditelja iz predmetne isprave nalazi u zastari čime je ispunjen uvjet za proglašenje ovrhe, pokrenute protiv tužitelja, nedopuštenom. Međutim, opreza radi tužitelj ističe i kako je zastara potraživanja tuženika iz predmetne isprave nastupila čak i primjenom pogrešnog i dužeg roka, koji vrijedi za pravomoćne sudske odluke, od 10 godina, s obzirom da je na zadužici potpis tužitelja ovjeren od strane javnog bilježnika dana 22. studenoga 2006. dok je bjanko zadužnica podnesena FINA-i na prisilnu naplatu dana 9. studenoga 2022. dakle nakon više od 16 godina.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u odnosu na navode tužitelja ističe da su isti u cijelosti pravno i činjenično neutemeljeni te usmjereni isključivo na odugovlačenje postupka. Naime, tužitelj u tužbi u bitnom ističe da je tuženiku prestalo pravo zahtijevati namirenje svoje dospjele, a nepodmirene tražbine, temeljem zadužnice OV- 31613/2006 na kojoj je potpis tužitelja ovjeren od strane javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, dana 22. studenog 2006. godine. Navedeno stoga jer je protekao rok zastare od pet godina. Tuženiku nije sporno da se na gore navedenu zadužnicu primjenjuje rok zastare od 5 godina. Međutim, tužitelj neosnovano ističe prigovor zastare obzirom da je člankom 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO) određeno da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Naime, prethodni vjerovnik Addiko bank d.d. navedenu zadužnicu je podnio na naplatu dana 06. srpnja 2011. godine. Zadužnica je u redoslijedu naplate bile aktivna do dana 14. siječnja 2022. godine kada je ovdje tuženik zatražio fizički povrat osnove za plaćanje. Ovrhovoditelj, ovdje tuženik je zadužnicu ponovno predao na naplatu dana 09. prosinca 2022. godine. Tuženik ističe da je člankom 245. st. 1., a u svezi sa st. 5. istog članka određeno da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. S obzirom na navedeno, tužitelj neosnovano ističe da je predmetno potraživanje u zastari iz razloga što je podnošenjem predmetne zadužnice na naplatu 06. srpnja 2011. godine i njezinim evidentiranjem u očevidnik Financijske agencije prekinut tijek zastare do 14. siječnja 2022. godine, nakon kojeg datuma je ponovno počeo teći petogodišnji rok zastare. Ističe se da je ovrhovoditelj kao što je u slučaju sudske ovrhe ovlašten podnesti novi prijedlog za ovrhu, isto tako je ovrhovoditelj ovlašten pokrenuti novi postupak izvansudske ovrhe podnošenjem novog zahtjeva za izravnu naplatu, radi naplate iste novčane tražbine iz iste osnove za plaćanje. Navedeno stajalište zauzeo je i Županijski sud u Rijeci u presudi posl. broj: Gž Ovr-449/2021-2.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice, sud je izvršio uvid u zahtjev zaključak Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-3770/2022-5 od 3. srpnja 2024., zahtjev za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima temeljem zadužnice od 7. prosinca 2022., zahtjev za izravnu naplatu od 9. prosinca 2022., bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Lidije Perić broj OV-31613/06 od 22. studenoga 2006., obavijest Financijske agencije, RC Osijek tužitelju (stranica 17 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-31613/06 od 20. kolovoza 2024., opoziv na zahtjev ovrhovoditelja i fizički povrat osnove za plaćanje - B2 KAPITAL d.o.o. od 14. siječnja 2022.

4. Odredbom čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona (NN 57/96 29/99, NN 173/03- u daljnjem tekstu OZ/96) koja je bila na snazi u vrijeme izdavanja zadužnice koja glasi:

"Dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banak, te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelje."

5. S obzirom na formu isprave koja predstavlja privatnu ispravu s tek javno ovjerenim potpisom izdavatelja, neovisno o tome što prema odredbi čl. 183. st. 1. OZ/96 ta isprava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, zadužnica izdana sukladno citiranoj zakonskoj odredbi nije sudska odluka kojom je utvrđeno potraživanje.

6. Naime, zadužnica sama po sebi nije "pravomoćna sudska odluka" već slanjem na naplatu proizvodi učinke pravomoćnog rješenja o ovrsi, ali ujedno nije i rješenje o ovrsi, koje i inače po svome sadržaju ( osim kod rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem se nalaže isplata) nije takva sudska odluka kojom se utvrđuje neko potraživanje. Zadužnica izdana u smislu čl. 183. st. 1. OZ/96 nije javnobilježnički akt, ni privatna isprava potvrđena po javnom bilježniku. Stoga u odnosu na potraživanja iz takve zadužnice nema mjesta primjeni zasebnog roka iz čl. 233. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosnima ( NN 35/05 41/08 125/11 77/15 29/18- u daljnjem tekstu ZOO-a).

7. Budući da u odnosu na potraživanje iz zadužnice nisu propisana posebna ograničenja niti je propisan posebni rok zastarijevanja što se u odnosu na ta potraživanja primjenjuju opći instituti obveznog prava pa tako i opći zastarni rok propisan odredbom čl. 225 ZOO-a.

8. Iz izvoda iz zapisnika sa sedme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (7/18) održane 19. studenoga 2018 poslovni broj Su-IV-4/2018-17 vidljivo je da je zauzeto pravno shvaćanje da na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371 ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/25), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) se primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379 ZOO/91 (sada čl. 233 ZOO/05)

9. Iz bjanko zadužnice dužnika HČ, ovdje tužitelja, na iznos od 100.000,00 kuna sa kamatom od 1. svibnja 2011. vjerovnika Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb utvrđeno je da je ona ovjerena kod javnog bilježnika Lidije Perić dana 22. studenoga 2006. pod poslovnim brojem OV-31613/06. Dakle, na istu se primjenjuje zastarni rok od 5 godina.

10. Odredbom čl. 242. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 33/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21,114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovim radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.

10.11. Iz opoziva na zahtjev ovrhovoditelja i fizički povrat osnove za plaćanje - B2 KAPITAL d.o.o. od 14. siječnja 2022. vidljivo je da je ovrhovoditelj B2 KAPITAL d.o.o. opozvao zahtjev za naplatu i zatražio fizički povrat osnove za plaćanje. Dakle, sukladno odredbi čl. 242. st. 1. ZOO-a vjerovnik je odustao od radnje koju je poduzeo.

11. Kako je tuženik zahtjev za izravnu naplatu podnio dana 9. prosinca 2022. u konkretnom slučaju je nastupila zastara sa danom 23. studenoga 2011.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP), a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Stoga je sud kao opravdan tužitelju priznao trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 11.02.2025. u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak obrazloženog podneska od 11.11.2024. u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak prijedloga za odgodu ovrhe od 19.12.2022. u visini od 100 bodova odnosno iznos od 200,00 eura sukladno Tbr. 32. t. 1. Tarife, što čini iznos od 800,00 eura uz pripadajući PDV-e od 25% u iznosu od 200,00 eura, što čini trošak zastupanja iznosu od 1.000,00 eura.

12.1. Ovaj sud je tužitelju priznao trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 56,90 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 55,98 eura i trošak sudske pristojbe tužbu u iznosu od 55,98 eura, sukladno Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Tarife sudske pristojbe.

12.2. Stoga je ovaj sud temeljem tužitelju dosudio ukupan parnični trošak u iznosu od 1.168,86 eura.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 28. ožujka 2025.

S U D A C

SAŠA REŠETAR

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, po primitku iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu.

DOSTAVITI

- pun. tužitelja

- tuženik