REPUBLIKA HRVATSKA

P-343/2024-39

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Goranki Boljkovac, na prijedlog sudske savjetnice Ive Palaković Jerković, u pravnoj stvari tužitelja EUROINSPEKT - AGROINSPEKT d.o.o., Zagreb, Preradovićeva ulica 31 A, OIB 42846492719 kojeg zastupa punomoćnik Vice Vukšić odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 60/I, protiv tuženika EN, vlasnika TRGOVAČKO PROIZVODNOG OBRTA [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate iznosa od 4.827,52 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 24. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu presude, 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku CN, vlasniku TRGOVAČKO PROIZVODNOG OBRTA [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju EUROINSPEKT - AGROINSPEKT d.o.o., Zagreb, Preradovićeva ulica 31 A, OIB 42846492719, iznos od 4.827,52 eura (slovima: četiri tisuće osamsto dvadeset sedam eura i pedeset dva centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima:

- na iznos od 603,44 eura od 29. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 603,44 eura od 30. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 603,44 eura od 29. studenog 2017. pa do isplate,

- na iznos od 603,44 eura od 30. prosinca 2017. pa do isplate,

- na iznos od 603,44 eura od 30. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 603,44 eura od 27. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 603,44 eura od 30. ožujka 2018. pa do isplate,

- na iznos od 603,44 eura od 29. travnja 2018. pa do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30. prosinca 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 537,28 eura (slovima: petsto trideset sedam eura i dvadeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima:

- na iznos od 67,16 eura od 29. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 67,16 eura od 30. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 67,16 eura od 29. studenog 2017. pa do isplate,

- na iznos od 67,16 eura od 30. prosinca 2017. pa do isplate,

- na iznos od 67,16 eura od 30. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 67,16 eura od 27. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 67,16 eura od 30. ožujka 2018. pa do isplate,

- na iznos od 67,16 eura od 29. travnja 2018. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku CN, vlasniku TRGOVAČKO PROIZVODNOG OBRTA [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju EUROINSPEKT - AGROINSPEKT d.o.o., Zagreb, Preradovićeva ulica 31 A, OIB 42846492719 troškove parničnog postupka, iznos od 1.933,46 eura (slovima: tisuću devetsto trideset tri eura i četrdeset šest centi), sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana, dok se odbija tužiteljev zahtjev u dijelu kojim potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na parnični trošak u iznosu od 1.933,46 eura (slovima: tisuću devetsto trideset tri eura i četrdeset šest centi), po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope preko tri postotna poena za razliku do pet postotnih poena, te se odbija tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 384,23 eura (slovima: tristo osamdeset četiri eura i dvadeset tri centa), s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 28. ožujka 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 28. kolovoza 2017. naveo da je s tuženikom kao naručiteljem sklopio Ugovor o razvrstavanju i označivanju svinjskih, goveđih i ovčjih trupova ur.br. 02/AGI/712-U 3. ožujka 2015. (dalje: Ugovor) na određeno vrijeme i to na rok od tri godine. Navodi da su stranke u članku 10. tog Ugovora odredile da se predmetni ugovor može otkazati samo u slučaju da izvršitelj ne pruža naručitelju ugovorenu uslugu u skladu s važećim propisima ili ukoliko naručitelj prestane obavljati djelatnost u kojoj se provodi postupak razvrstavanja i označivanja svinjskih, goveđih i ovčjih trupova radi kojih je i sklopljen taj Ugovor, te u slučaju da naručitelj i izvršitelj ne poštuju sve odredbe Ugovora. Dalje navodi da je tuženik dopisom od 19. lipnja 2017. raskinuo Ugovor s danom 1. srpnja 2017. navodeći da se tužitelj nije pridržavao određenih odredbi Ugovora. Dalje ukazuje na to da je tužitelj za vrijeme trajanja Ugovora, u razdoblju od 28 mjeseci, ostvario ukupan neto prihod u iznosu od 18.776,84 eura (ranije: 141.474,13 kuna), što kad se podijeli s 28 mjeseci iznosi 670,60 eura (ranije: 5.052,64 kuna). Prema tome, tužitelj tvrdi da zbog neosnovanog i jednostranog raskida Ugovora, osam mjeseci prije njegova isteka, nije ostvario prihod u iznosu od 5.364,80 eura (ranije: 40.421,18 kuna) (koji iznos se dobije kad se pomnoži iznos od 670,60 eura (ranije: 5.052,54 kuna) sa osam mjeseci), a koji je mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari, pa tužbenim zahtjevom na ime izgubljene zarade potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 5.364,80 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da tužitelj nije svoju uslugu pružao redovno te da osoba zadužena za izvršenje razvrstavanja trupova nije dolazila redovito i na vrijeme, što je remetilo normalan rad linije klanja pa je dolazilo do kašnjenja u obavljenom klasiranju, kao i da nije dostavljao tuženiku ni zapisnike o inspekcijskom nadzoru, pa da je zbog toga otkazao predmetni Ugovor. Isto tako, tuženik tvrdi da je tužitelj u odnosu na tuženika postupao prijevarno prilikom sklapanja Ugovora i za vrijeme trajanja ugovornog odnosa jer je svoju naknadu tuženiku obračunavao u skladu s pravilnicima, dok je u odnosu na druge korisnike usluga naknadu obračunavao u paušalnom iznosu.

3. U predmetnoj pravnoj stvari 14. lipnja 2023. donesena je prvostupanjska presuda ovog suda posl. br. P-145/2019-16 kojom je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 5.364,80 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. Odlučujući o tuženikovoj žalbi na navedenu presudu Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem posl. br. Pž-3071/2023-2 od 27. prosinca 2023. ukinuo je presudu ovog suda posl. br. P-145/2019-17 od 14. lipnja 2023. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

5. Na ročištu od 14. siječnja 2024., održanom u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je smanjio tužbeni zahtjev navodeći da potražuje od tuženika ukupan iznos od 4.827,54 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Na ročištu od 24. veljače 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

6. Odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:

57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP) propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom članka 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom članka 221.a ZPP- a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Tužitelj je tijekom ponovnog suđenja predložio da se na okolnost da tužitelj nije mogao ostvariti zaradu na drugoj strani, saslušaju stranke, dok je odustao od knjigovodstvenog vještačenja.

8. Radi utvrđenja činjeničnog stanja, tijekom ponovnog suđenja, sud je proveo dokaz uvidom u izvadak iz obrtnog registra (list 6 i 7 spisa), u Ugovor o razvrstavanju i označivanju svinjskih, goveđih i ovčjih trupova od 3. ožujka 2015. (list 8 do 10 spisa), u dopis tužitelju (list 11 spisa), u dopis tuženiku (list 12 i 13 spisa), u povratnice (list 14 spisa), u izjavu – službenu bilješku (list 15 spisa), u izvod iz poslovnih knjiga (list 16 spisa), u Pravilnik o razvrstavanju i označivanju svinjskih trupova (list 17 do 24 spisa), u Pravilnik o razvrstavanju i označivanju goveđih trupova i mesa koje potječe od goveda starih manje od 12 mjeseci (list 15 do 33 spisa) i u Pravilnik o razvrstavanju i označivanju ovčjih trupova (list 34 do 39 spisa), proveo je dokaz saslušanjem svjedoka RN, svjedoka GN, te saslušanjem tuženika EN i tužiteljevog zastupnika po zakonu ZN.

9. Tužitelj je prvotno tužbom od tuženika potraživao iznos od 5.364,80 eura, a na ročištu od 14. siječnja 2025. smanjio je tužbeni zahtjev za iznos od 537,28 eura navodeći da od tuženika potražuje ukupan iznos od 4.827,54 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki mjesečni iznos izgubljene naknade. Takvo smanjenje tužbenog zahtjeva, smatra se presumiranim povlačenjem tužbenog zahtjeva, pa je riješeno kao u izreci rješenja.

10. Dakle, u konkretnom slučaju, tužitelj tužbom potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 4.827,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama po svakom mjesečnom iznosu ugovorene naknade, dok tuženik osporava da bi bio u obvezi platiti utuženi iznos, navodeći da je osnovano raskinuo Ugovor.

11. Iz dokumentacije u spisu utvrđeno je da su se stranke nalazile u ugovornom odnosu temeljem ugovora o djelu na način da je tuženik, kao naručitelj, angažirao tužitelja, kao izvođača, da obavi uslugu razvrstavanja i označivanja trupova.

12. Nesporno je da su tužitelj, kao izvršitelj, i tuženik, kao naručitelj, sklopili Ugovor o razvrstavanju i označivanju svinjskih, goveđih i ovčjih trupova 3. ožujka 2025., i to na određeno vrijeme u trajanju od tri godine, a kako to proizlazi iz tog Ugovora (list 8 do 10 spisa). Također, nesporno je da je tuženik dopisom od 19. lipnja 2017., kojeg je tužitelj zaprimio 28. lipnja 2017., jednostrano raskinuo Ugovor, navodeći da se tužitelj nije pridržavao ugovornih odredaba pa da s danom 1. srpnja 2017. raskida predmetni Ugovor.

13. Tuženik tvrdi da je imao pravo na raskid Ugovora zbog tužiteljevog neurednog izvršavanja ugovornih obveza, pa su na tu okolnost saslušani svjedoci RN i GN.

14. Analizirajući iskaze svjedoka RN i GN, koji su bili tužiteljevi klasifikatori o obavljali poslove klasifikacije kod tuženika, koje je sud u cijelosti prihvatio jer su uvjerljivi, logični i u skladu s dokumentacijom u spisu, sud je utvrdio da tužitelj nije neuredno izvršavao svoje obveze te da tuženik nije prigovorio tužitelju na pruženu uslugu klasifikacije, a ni klasifikatoru GN, dok je UN iznio prigovore nakon što on više nije bi ni zaposlen kod tužitelja.

15. Naime, svjedok RN je iskazao da je tužitelj sklapao s komitentima ugovore i da se cijena za poslove klasifikacije mesa određivala prema tablici Ministarstva poljoprivrede te da je takav ugovor sklopio i tuženik. Također je iskazao da su neki komitenti tražili od tužitelja i uspjeli ishoditi manju cijenu za poslove klasifikacije mesa na koje je tužitelj pristao i ta je cijena bila za oko 1.500,00 do 2.000,00 kuna manja od cijene koju je mjesečno plaćao tuženik. Istaknuo je da je tuženik sklapao ugovore s tužiteljem skoro dvadeset godina i da se cijena formirala prema tablici Ministarstva poljoprivrede, te da je ta cijena viša i ona ovisi o broju komada zaklanih svinja, goveda i ovaca. Isto tako, svjedok je iskazao da zna kako se tužitelj obratio tuženiku i ponudio mu povoljnije uvjete, ali da tuženik na to nije pristao nego je potpisao ugovor s drugom tvrtkom zbog navedenog nezadovoljstva. Naveo je i da je tuženikova klaonica bila klaonica po pozivu što znači da je klasifikator dolazio u klaonicu u dogovoru s klaoničarem i dužan je doći u klaonicu u toku tog dana. Iskazao je da se njemu tuženik osobno obratio s prigovorima, ali u vrijeme kad on više nije bio u radnom odnosu kod tužitelja i da mu je on tom prilikom rekao da se obrati tužiteljevom direktoru, a i da tuženik nikad nije iskazao primjedbe na njegov rad kao rad klasifikatora dok je radio kod tuženika, što je bilo do 2014.

16. Svjedok GN je iskazao da je posao klasifikatora kod tuženika počeo raditi 2016. ili 2017. Iskazao je da se klasifikacija radi po potrebi odnosno po pozivu, ovisno o klanju, pa je tako tuženik pozivao svjedoka radi klasifikacije nakon što je izvršeno klanje ili kao najava da će do klanja doći. Dolazio je isti dan ili najkasnije sljedeći dan nakon poziva jer je imao rok od 24 sata za obavljanje klasifikacije trupova te nije bilo nikakvih prigovora od strane tuženika jer se njemu tuženik nije žalio, ali mu je na dvorištu neposredno prije raskida ugovora rekao da je nezadovoljan s cijenama klasifikacije, ali ni tada nije imao prigovora na pružanje usluge odnosno na izvršavanje klasifikacije. Istaknuo je i da je tuženik imao mogućnost pozvati kontrolu ako je nezadovoljan tužiteljevim radom, ali da to nikada nije napravio. Iskazao je i da je on došao u klaonicu radi klasifikacije trupova i sreo tuženika koji mu je rekao da ne može ući u klaonicu i da tužitelj više ne bude radio klasifikaciju ako se dogovori klasifikacija s firmom EUROINSPEKT CROATIAKONTROLA d.o.o. Svjedok je naveo i da Zapisnik o izvršenoj klasifikaciji dostavlja samo vlasniku klaonice koji je dužan taj zapisnik dostaviti dalje, a Ministarstvo poljoprivrede ima uvid u taj zapisnik putem aplikacije Kolk-veti, te se nije dogodilo da bi Ministarstvo poljoprivrede poslalo kakvu inspekciju tužitelju vezano za izvršavanje klasifikacije trupova u bilo kojoj mesnici pa tako ni kod tuženika.

17. Nadalje, tuženik EN iskazao je da je Ugovor raskinut zbog toga što tužitelj nije dolazio redovito i zbog toga što je tuženik plaćao tužitelju više nego svi drugi mesari u njegovoj okolini, da je bilo za očekivati od tužitelja da radi klasifikaciju svaki dan, jer je svaki dan bilo klanje, ali da je tužitelj dolazio jednom ili dva puta tjedno, zbog čega je tuženik kao mesnica bio stalno u problemima, jer roba nije bila dobro klasificirana. Također je iskazao da je s tužiteljem telefonski kontaktirao tek nakon što je s njime raskinuo predmetni Ugovor, pri čemu je tužitelj htio sniziti cijenu, ali to tuženik više nije htio. Tuženik je istaknuo da je poslove klasiranja obavljao tužiteljev klasifikator RN, ali da nema zapisnike inspekcije nadležne za kontrolu rada, a misli da nije bilo primjedbi u zapisnicima Hrvatske poljoprivredne agencije (dalje: HPA) na tužiteljev rad, a tuženik tu inspekciju nikada nije sam pozvao.

18. Tužiteljev zastupnik po zakonu ZN proizlazi da su pregovore oko sklapanja predmetnog Ugovora, a nakon izvršenih konzultacija u firmi, obavljali tuženik i tužiteljev ovlašteni klasifikator, u to vrijeme RN. Tužitelj je potpisao ugovor s tuženikom 2009. na tri godine i ugovor se svake tri godine obnavljao. Istaknuo je da je dugi niz godina državni ovlaštenik za obavljanje tog posla na većini teritorija Republike Hrvatske uz jasno propisane uvjete i cijene sve do 2009., nakon čega se u taj posao uvodi tržište slobodnog ugovaranja cijena i dopušta ulazak konkurencije u posao. Naveo je da HPA kontrolira posao na terenu kao i Državni inspektorat, a RN je uvijek prenosio tužitelju da je situacija zadovoljavajuća i da nema nikakvih problema. Iz rezultata inspekcije se nije moglo vidjeti da bi bilo kakvih nepravilnosti. Također s tuženikom nikad nije direktno razgovarao pa ne zna je li tuženik bio nezadovoljan tužiteljevim radom, ali je tuženik uredno podmirivao račune pa nije mogao niti naslutiti da postoje problemi. Iskazao je i da je s drugim mesnicama imao identične ugovore, ali da je bila ugovorena niža cijena nego s tuženikom, zbog toga što je postojala sloboda tržišnog ugovaranja cijena i stoga što su postojali specifični uvjeti količine i vrste poslova koje radi s drugim komitentima.

19. Sud je prihvatio iskaz tužiteljevog zastupnika po zakonu ZN, jer nalazi da je iscrpan, uvjerljiv i u skladu s dokumentacijom u spisu. Sud iskaz tuženika EN prihvaća u dijelu gdje je naveo da nije razgovarao o sniženju cijene sve dok ga tužitelj, nakon raskida Ugovora, nije nazvao i ponudio mu sniženje cijene, što on više nije htio, i da nije prigovorio izravno tužitelju na pruženu uslugu klasificiranja, te da u Zapisnicima HPA nije bilo prigovora na tužiteljev rad, kao i da on nije zvao inspekciju, jer je u tom dijelu njegov iskaz logičan, u skladu s iskazima svjedoka RN, GN te tužiteljevog zastupnika po zakonu ZN.

20. Dakle, iz iskaza tuženika EN i direktora tužitelja ZN, sud je utvrdio da tuženik nije tužitelju prigovarao zbog neurednog ili nepravovremenog obavljanja usluge klasifikacije, da u zapisnicima HPA o obavljenom nadzoru nije bilo primjedbi te da nije bilo primjedbi ni na tužiteljev rad. Osim toga, tuženik EN je iskazao da nije zvao inspekciju HPA, da nije ni kontaktirao s tužiteljem, nego tek nakon što je s tužiteljem raskinuo predmetni Ugovor. Prema tome, tuženik nije dokazao da je za vrijeme trajanja Ugovora od 3. ožujka 2015., prigovarao usluzi koju je pružao tužitelj. Stoga su tuženikovi navodi o neurednom obavljanju usluge od strane tužitelja neosnovani.

21. Isto tako, neosnovani su tuženikovi navodi da je tužitelj postupao prijevarno ugovarajući s tuženikom naknadu po cijeni višoj nego s drugim naručiteljima za obavljanje usluge klasificiranja, budući da stranke nisu ograničene pri ugovaranju visine naknade za izvršeni rad pod uvjetom da time nije značajnije narušeno načelo jednake vrijednosti činidaba. Od tuženika se očekuje da u pravnom prometu postupaju s pažnjom urednog i savjesnog gospodarstvenika što podrazumijeva da je tuženik u obvezi poduzeti određene pripremne radnje oko provjere vrijednosti tužiteljevih usluga.

22. Međutim, tuženik, kao naručitelj, ima pravo raskinuti ugovor o djelu prije isteka roka, ali tada je dužan platiti tužitelju ugovorenu naknadu umanjenu za troškove koje ovaj nije imao.

23. Naime, sporni Ugovor predstavlja ugovor o djelu, a odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje: ZOO), određeno je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

24. Odredbom članka 619. ZOO-a propisano je da sve dok naručeno djelo nije dovršeno naručitelj može raskinuti ugovor kad god hoće, ali je u tom slučaju dužan isplatiti izvođaču ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade što ju je ostvario na drugoj strani ili što ju je namjerno propustio ostvariti.

25. Tužitelj na ročištu od 14. siječnja 2025. navodi da od tuženika potražuje iznos od 4.827,54 eura na ime ugovorene naknade umanjene za troškove koje tužitelj nije imao radi raskida Ugovora, a pojašnjava da tužitelj više nije imao putne troškove, koje je po članku 7. Ugovora tuženik bio dužan plaćati. Do iznosa ugovorene naknade, tužitelj je došao računajući ukupno ostvaren neto prihod u razdoblju od 28 mjeseci trajanja Ugovora, dakle, od 3. ožujka 2015. do 1. srpnja 2017., koji je iznosio 18.776,84 eura, što je podijelio s 28 mjeseci trajanja Ugovora i dobio prosječni mjesečni neto iznos od 670,60 eura ugovorene naknade.

26. Nadalje, tužitelj je smanjio prosječni mjesečni neto iznos naknade od 670,60 eura za iznos od 67,16 eura (što za osam mjeseci iznosi 537,28 eura) koliko su prosječno iznosili mjesečni putni troškovi po zadnja tri mjesečna računa ispostavljena prije tuženikovog jednostranog raskida Ugovora (list 179 do 181 spisa). Prema tome, ugovorena naknada umanjena za troškove koje tužitelj nije imao, a koju naknadu tužitelj potražuje, iznosi mjesečno 603,44 eura, što za osam mjeseci iznosi ukupno 4.827,52 eura.

27. Sud je, radi utvrđenja je li tužitelj mogao ostvariti zaradu na drugoj strani, proveo dokaz dopunskim saslušanjem ZN, tužiteljevog zastupnika po zakonu, koji je u svom iskazu naveo kako se tužitelj po državnom ovlaštenju bavi razvrstavanjem i označivanjem svinjskih, goveđih i ovčjih trupova, te da to radi pod posebnim uvjetima s klaonicama kojih ima ograničen broj, te da broj klaonica pada zbog toga što raste uvoz svježeg mesa, pa se sukladno tome smanjuje i proizvodnja, odnosno, klanje slijedom čega je tužiteljev posao specifičan. Istaknuo je da je zbog smanjenja broja klaonica teško naći nove klaonice s kojima bi tužitelj mogao sklopiti drugi ugovor o razvrstavanju i označivanju trupova kojima bi onda mogao nadoknaditi izgubljenu dobit, te da drugi takav ugovor nije mogao sklopiti s nekim drugim naručiteljem poput tuženika jer na tom području u kojem radi tuženik ima vrlo mali broj klaonica i da tužitelj ima sklopljene ugovore sa svim klaonicama s tog područja, pa da nakon tuženikovog raskida ugovora nije sklopio niti jedan Ugovor o razvrstavanju i označivanju trupova, ni s jednom drugom klaonicom. Isto tako, naveo je da tužitelj pokriva 85% ukupnog tržišta Republike Hrvatske po količini zaklanih trupova ističući da na području na kojem tuženik ima klaonicu ima malo objekata za klanje, te da na tom području Zagrebačke županije od Lučkog do Vrbovca postoje tri ili četiri klaonice gdje upravo tužitelj obavlja posao razvrstavanja i označivanja trupova. Iskazao je i da tužitelj sklapa takve ugovore na duže vrijeme, na tri ili pet godina, pa da se ti ugovori nakon isteka ponovo sklapaju na sljedeće razdoblje i da do raskida u ovom predmetu tužitelj nije imao iskustva s raskidom ugovora jer bi nakon proteka ugovorenog roka ugovori bili nastavljeni na sljedeće ugovorno razdoblje.

28. Prema tome, sud je utvrdio da tužitelj, u razdoblju otkad je tuženik s njim raskinuo Ugovor (1. srpnja 2017.), nije sklopio niti jedan takav ugovor s nekim drugim naručiteljem njegove usluge, jer tužitelj kao izvršitelj usluge razvrstavanja i označivanja svinjskih, goveđih i ovčjih trupova ima sklopljene istovrsne ugovore s gotovo svim naručiteljima takve usluge na području na kojem i tuženik ima mesnicu. Osim toga, tužitelj nije sklopio niti ugovor o razvrstavanju i označivanju trupova s nekom drugom klaonicom ili mesnicom jer nije bilo klaonica na tom području s kojom bi tužitelj mogao sklopiti takav ugovor (jer s ostalim klaonicama s tog područja, tužitelj ima sklopljene ugovore). Stoga tužitelj nije niti mogao ostvariti zaradu koju bi imao da tuženik nije raskinuo Ugovor.

29. Slijedom navedenog, osnovan je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.827,52 eura. Na utužene mjesečne iznose, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće na pojedine mjesečne iznose naknade prema datumu kada je tužitelj mogao očekivati prihode na temelju Ugovora, odnosno prema dospijeću računa koje je tužitelj prije raskida Ugovora izdavao tuženiku, a Ugovorom je, u članku 8., određeno da se tuženik obvezuje platiti račun u roku od 60 dana, kako je to tužitelj u tužbi tražio. Stopa zakonskih zateznih kamata određena je sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, s time da je određena visina stope za ugovore između trgovaca.

30. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio odgovarajućom primjenom odredaba članka 154. stavak 2. ZPP-a, uzimajući u obzir da se vrijednost predmeta spora mijenjala tijekom postupka postupka, pa je tako u trenutku podnošenja tužbe vrijednost predmeta spora do 14. siječnja 2025. bila 5.364,80 eura, a s obzirom na to da je tužitelj je u ovom postupku uspio s glavnicom u iznosu od 4.827,52 eura, u toj fazi postupka postotak tužiteljevog uspjeha iznosio je 89,98 %, tj. zaokruženo 90% dok je postotak tuženikovog uspjeha iznosio 10,02%, tj. zaokruženo 10%. Dakle, nakon obračuna postotaka prema uspjehu stranaka, tužitelj je uspio s 80% u toj fazi postupka. Od 14. siječnja 2025. prema vrijednosti predmeta spora od 4.827,52 eura, u toj fazi postupka, tužiteljev postotak uspjeha je 100%.

31. Slijedom navedenog, nakon obračuna postotaka prema uspjehu stranaka u fazi postupka od 28. kolovoza 2017. do 14. siječnja 2025. tužitelju prema postotku uspjeha od 80% (90% uspjeha tužitelja – 10% uspjeha tuženika), pripada trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023., dalje: Tarifa), i to za sastav tužbe od 28. kolovoza 2017. u iznosu od 106,17 eura (Tbr. 8.1.), za zastupanje na ročištu 11. srpnja 2018. u iznosu od 106,17 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 3. listopada 2018. u iznosu od 26,54 eura (Tbr. 9.5.) jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, za zastupanje na ročištu 25. veljače 2019. u iznosu od 53,09 eura (Tbr. 9.2.), za zastupanje na ročištu 21. svibnja 2019. u iznosu od 53,09 eura (Tbr. 9.2.), za zastupanje na ročištu 19. lipnja 2019. u iznosu od 53,09 eura (Tbr. 9.2.), za zastupanje na ročištu 4. veljače 2020. u iznosu od 106,17 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 25. veljače 2020. u iznosu od 106,17 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 19. siječnja 2023. u iznosu od 79,63 eura (Tbr. 9.2.), za zastupanje na ročištu 24. ožujka 2023. u iznosu od 156,26 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 15. svibnja 2023. u iznosu od 156,26 eura (Tbr. 9.1.) što iznosi 1.002,64 eura uvećano za PDV u iznosu od 250,66 eura iznosi 1.253,30 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 80,06 eura, sukladno odredbi Tbr. 1.1. Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/2018., 51/2023.; dalje: ZSP), odnosno ukupno 1.333,36 eura. Od 14. siječnja 2025. prema vrijednosti predmeta spora od 4.827,52 eura, u toj fazi postupka, tužiteljev postotak uspjeha je 100%, a prema vrijednosti spora, tužitelju pripada trošak parničnog postupka, za zastupanje na ročištu 14. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1.), za zastupanje na ročištu 24. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1.) što uvećano za PDV u iznosu od 100,00 eura iznosi 500,00 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,10 eura sukladno odredbi Tbr. 2. 1. Tarife sudskih pristojbi sadržane u ZSP-u, što iznosi 600,10 eura. Stoga je tuženik dužan tužitelju naknaditi ukupno iznos od 1.933,46 eura. Sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a na trošak parničnog postupka tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose.

32. S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu i vrijednost predmeta spora, neosnovan je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 384,23 eura. O troškovima postupka odlučeno je pod točkom II. izreke rješenja.

Karlovac, 28. ožujka 2025.

Sudac

Goranka Boljkovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana objave presude.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku Vici Vukšiću, odvjetniku u Zagrebu, Palmotićeva 60/I

2. Tuženiku CN, vlasniku TRGOVAČKO PROIZVODNOG OBRTA [obrt], [adresa],