Poslovni broj: Pn-114/2024-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja HK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Mamula, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 12. veljače 2025., dana 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. da tužitelju HK isplati iznos 1.530,76 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28.03.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. da tužitelju HK naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 2.007,72 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28.03.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 14.10.2021., koja je specificirana podneskom od 19.12.2024. (str. 188 spisa), tužitelj HK zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. naložilo da mu naknadi imovinsku štetu u iznosu 1.530,76 EUR, na ime troška popravka automobila zbog oštećenja koje je pretrpio uslijed naleta na lisicu na autocesti Zagreb-Karlovac.

2. Tuženik Hrvatske autoceste d.o.o. osporio je osnovanost tužbenog zahtjeva u bitnom navodeći da nije prouzročio utuženu štetu, pa da ju nije dužan naknaditi.

3. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to potvrda od 25.06.2020. (str. 5-6 spisa), zapisnik od 25.06.2020. (str. 7 spisa), obavijest od 03.07.2020. (str. 8-11 spisa), ponuda od 13.10.2020. (str. 12 spisa), putni radni list (str. 34-37 spisa), izvještaj o putovanjima i vožnjama (str. 38-41 spisa), dnevnik rada (str. 42-43 spisa), ophodarski dnevnik (str. 44-48 spisa), pregledane su fotografije (str. 14- 26 spisa), saslušani su svjedoci ZK (str. 105-106 spisa) i DK (str. 106-107 spisa) te je provedeno prometno vještačenje (str. 140-159 spisa).

4. U ranijem tijeku ovog postupka sud je presudom posl. br. Pn-155/2021-20 od 06.05.2022. (str. 115-117 spisa) najprije u cijelosti odbio tužiteljev tužbeni zahtjev, međutim povodom njegove žalbe ta presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-999/2022-3 od 04.09.2024. (str. 130-133 spisa), uz vraćanje predmeta na ponovni prvostupanjski postupak.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet parnice jest naknada imovinske štete koju je tužitelj pretrpio zbog oštećenja svojeg vozila uslijed naleta na lisicu na autocesti Zagreb-Karlovac.

7. Temeljem dokumentacije u spisu sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice, koje među strankama niti nisu bile sporne:

- da je tužitelj vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka];

- da je tuženik upravitelj autoceste Zagreb-Karlovac, koja ima status javne ceste;

- da je tužitelj dana 25.06.2020. u 00,01 sati na navedenoj autocesti naletio na lisicu, i to na 13 km + 600 m u smjeru Karlovca, što je uzrokovalo oštećenja na njegovom automobilu.

8. Sporno je odgovara li tuženik, kao upravitelj javne ceste, za štetu prouzočenu naletom vozila na divljač po principu subjektivne ili objektivne odgovornosti. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

9. Odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači regulirana je u čl. 50. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21; dalje: ZC), koji propisuje da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje.

10. Prema tome, zbog naleta lisice na tužiteljevo vozilo (prilikom vožnje javnom cestom), tuženik kao upravitelj javne ceste može odgovarati isključivo po osnovi krivnje.

11. Po čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

12. Po čl. 6. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20; dalje: ZSPC) ceste, kao osnova na kojoj se odvija promet, moraju se projektirati, izgrađivati, opremati, održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama posebnog zakona i propisima donesenim na temelju toga zakona.

13. Po čl. 6. st. 2. ZSPC osoba nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

14. Po čl. 2. st. 1. toč. 2. Zakon o cestama (Narodne novine br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19; dalje: ZC) autoceste su javne ceste s tehničkim karakteristikama autoceste određenim propisima kojima se uređuje sigurnost prometa na cestama.

15. Po čl. 2. st. 1. toč. 3. ZSPC autocesta je javna cesta posebno izgrađena i namijenjena isključivo za promet motornih vozila, u čiji se promet može uključiti, odnosno isključiti samo određenim i posebno izgrađenim priključnim prometnim trakama.

16. Po čl. 139. st. 1. ZSPC autocestom se ne smiju kretati pješaci, zaprežna vozila, bicikli, osobna prijevozna sredstva, jahači i životinje, pomoćna pješačka sredstva, kao ni vozila koja ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 60 km/h.

17. Tuženikova odgovornost za štetu po osnovi (presumirane) krivnje temelji se upravo na citiranim zakonskim odredbama.

18. U kontekstu prethodno citiranih zakonskih odredbi, kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste, samim time je dokazan i propust u održavanju autoceste od strane osobe koja njome upravlja, dok je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta, pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.

19. Tuženik je u tijeku postupka na okolnost nepostojanja propusta na njegovoj strani dostavio dokumentaciju (putne radne listove, dnevnike rada i ophodarske dnevnike) te je predložio saslušanje svjedoka ZK i DK.

19.1. Uvidom u navedenu dokumentaciju i saslušanjem ovih svjedoka utvrđeno je da je ophodnju na dionici autoceste Zagreb-Karlovac dana 24.06.2020. u dnevnoj smjeni (od 07,00-19,00 sati) vršio svjedok ZK, dok je u noćnoj smjeni (od 19,00- 07,00 sati) ophodnju vršio svjedok DK, za vrijeme čije smjene je i došlo do nezgode; da su ophodnje u obje smjene izvršene po dva puta, u oba smjera, prilikom čega svjedoci nisu uočili nikakve nepravilnosti na cesti niti rupe na zaštitnoj ogradi, kao i da nije bilo dojava drugih korisnika o životinji na cesti; da je odmah nakon dojave o nezgodi ophodnja dodatno napravila kontrolu zaštitne ograde na području od 500 metara u oba smjera od mjesta nezgode (1 km), s obje strane autoceste, te da ni tada nije pronađena nikakva rupa u zaštitnoj ogradi, niti je pronađena lisica koja je naletjela na tužiteljevo vozilo.

20. Međutim bez obzira na to što su tuženikovi ophodari, kako to proizlazi iz provedenih dokaza, kritičnog dana uredno vršili ophodnje i provjere zaštitne ograde – činjenica da se lisica našla na kolniku autoceste sama za sebe dokazuje postojanje propusta u održavanju autoceste. Naime, ako je autocesta pravilno projektirana i održavana onda se divljač ne može zateći na njoj (Rev-340/2023 od 29.08.2023.). To što tuženikovi ophodari nisu pronašli rupu na zaštitnoj ogradi autoceste ne dovodi do drugačijeg zaključka, niti oslobađa tuženika odgovornosti.

21. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da postoji tuženikova odgovornost za štetu koju je tužitelj pretrpio uslijed naleta njegovog vozila na lisicu na kolniku autoceste.

22. Pritom valja napomenuti da tuženik tijekom postupka uopće nije tvrdio da je tužitelj na bilo koji način doprinio nastanku štete, odnosno da ju je mogao izbjeći. Štoviše, iz Potvrde MUP-a od 25.06.2020. (str. 5-6 spisa) proizlazi da su policijski službenici provedenim izvidima utvrdili kako događaj nije uzrokovan kršenjem prometnih propisa od strane tužitelja te da on nije bio pod utjecajem alkohola. Stoga sud utvrđuje da na strani tužitelja ne postoji suodgovornost za nastanak štetnog događaja, niti njegov doprinos nastaloj šteti.

23. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je prometno vještačenje po sudskom vještaku Mili Klancu, koji je u nalazu i mišljenju od 29.11.2024. (str. 140-149 spisa) utvrdio kako vrijednost popravka oštećenja na tužiteljevom vozilu iznosi 1.530,76 EUR (bez PDV-a), prema cijenama u vrijeme izrade tog nalaza.

23.1. Sud navedeni nalaz vještaka u cijelosti prihvaća kao pravilan, jer je jasan, obrazložen i neproturječan te je izrađen na temelju relevantne dokumentacije – fotografija oštećenja sa policijskog očevida, Izvida štete osiguratelja Croatia osiguranje d.d. od 02.07.2020., Ponude Autoservisa DD od 13.10.2020. te podataka iz programa AUDATEX sa aktualnim cijenama dijelova. Tim nalazom vještak je utvrdio kako je uslijed naleta na lisicu kritične zgode tužiteljev automobil pretrpio oštećenja zbog kojih je trebalo zamijeniti prednju oblogu branika, prednju rešetku branika, nosač branika, dovod zraka, amblem, zaštitu zavjesica, interkuler, pokrov mjenjača i sitne dijelove, ukupne vrijednosti 1.530,76 EUR bez PDV (odnosno 1.913,45 EUR sa PDV).

23.2. I tužitelj i tuženik su se izričito očitovali da nemaju primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje vještaka.

24. Slijedom navedenoga, sud utvrđuje da je na ime imovinske štete tuženik tužitelju u skladu sa čl. 1085. ZOO dužan isplatiti 1.530,76 EUR (jer je tužitelj utužio iznos štete bez PDV-a).

25. Na navedeni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate od 28.03.2025. odnosno od dana donošenja ove presude (a ne od 12.02.2024. kako je zatražio konačno postavljenim tužbenim zahtjevom), jer je u skladu sa čl. 1089. st. 2. ZOO visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja odluke.

26. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

27. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je tuženik na temelju čl. 154. st. 1.

ZPP dužan naknaditi troškove postupka.

27.1. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 1.530,76 EUR, a tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa mu sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav tužbe – 250,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podnesaka od 14.02.2022. i 19.12.2024. – po 250,00 EUR (Tbr. 8/1);

- sastav podneska od 31.12.2024. – 62,50 EUR (Tbr. 8/4);

- zastupanje na ročištima od 10.03.2022., 12.04.2022. i 12.02.2025. – po 250,00 EUR (Tbr. 9/1);

- sastav žalbe – 312,50 EUR (Tbr. 10/1);

- plaćene sudske pristojbe na tužbu 33,18 EUR i presudu 66,36 EUR, što sveukupno iznosi 2.007,72 EUR (sa uračunatim PDV-om), pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 28. ožujka 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Nenad Mamula;

2. Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4.