REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-667/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, protiv tuženika Stečajna masa iza BAŠĆANKA d.o.o. u stečaju, Rijeka, Zvonimirova 8, OIB 44649984036, kojeg zastupa punomoćnik osporavatelja tražbine Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o tužiteljevim žalbama protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-472/2024-54 od 27. studenog 2024. i dopunskog rješenja o troškovima postupka poslovni broj P-472/2024-57 od 13. prosinca 2024., 28. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Ukidaju se rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-472/2024-54 od 27. studenog 2024. i dopunsko rješenje o troškovima postupka poslovni broj P-472/2024-57 od 13. prosinca 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-472/2024-54 od 27. studenog 2024. određeno je da se smatra da je tužitelj povukao tužbu (točka I. izreke), naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične u iznosu od 207.726,50 eura na sa zateznim kamatama od 27. studenog 2024. po stopi od 7,25% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena, u roku od petnaest dana (točka II. izreke) i odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 91.921,50 eura (točka III. izreke).

2. Dopunskim rješenjem o troškovima postupka poslovni broj P-472/2024-57 od 13. prosinca 2024. naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 25.250,00 eura sa zateznim kamatama od 13. prosinca 2024. po stopi od 7,25% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od petnaest dana (točka I. izreke) i odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 24.750,00 eura (točka II. izreke).

3. Tužitelj je protiv oba rješenja pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. U žalbi protiv rješenja od 27. studenog 2024. tvrdi kako je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku time što je u postupku kao tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku i da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju zapisnika i samog zapisnika. Te tvrdnje obrazlaže time da su tužiteljevu tražbinu osporila tri osporavatelja, a tijekom postupka prestala su postojati dva od njih, pa smatra da je sud bio dužan utvrditi prekid postupka u odnosu na te osporavatelje. Uz to je i tuženik prestao postojati brisanjem iz sudskog registra, a kako stečajna masa iza stečajnog dužnika nikada nije upisana u sudski registar smatra da postupak nije mogao biti nastavljen, posebno zato što se ovaj postupak ne vodi radi unovčenja imovine niti njegov ishod može dovesti do povećanja imovine stečajnog dužnika. Dalje navodi kako je tuženik na ročištu postavio zahtjev za naknadu troškova i time se upustio u raspravljanje, pa nisu ispunjene pretpostavke iz članka 295. stavka 2. Zakona o parničnom postupku za donošenje rješenja o presumiranom povlačenju tužbe. Žalitelj zatim ukazuje na činjenicu da je ovaj postupak pokrenut 2017. godine pa se na njega primjenjuje Zakona o parničnom postupku koji je tada bio na snazi, a prema pravilima tog zakona, prvostupanjski sud je trebao provesti novi prethodni postupak nakon što su u ovoj pravnoj stvari rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske ukinute ranije donesene prvostupanjska i drugostupanjska odluka. Tvrdi da je prvostupanjski sud postupio suprotno tome i pozvao stranke na ročište za glavnu raspravu za dan 27. studenog 2024. umjesto da je zakazao novo pripremno ročište. S obzirom na to da se rješenje o presumiranom povlačenju tužbe može donijeti samo na ročištu za glavnu raspravu, pa ni zbog toga nisu bile ispunjene pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja, dok se odredba članka 291. stavka 4. Zakona o parničnom postupku o presumiranom povlačenju tužbe zbog izostanka stranaka s pripremnog ročišta ne može primijeniti na ovaj postupak koji je započet prije nego što je ta odredba stupila na snagu. Zaključno navodi kako je prvostupanjski sud eventualno na ročištu održanom 27. studenog 2024. mogao održati pripremno ročište, zaključiti prethodni postupak i održati glavnu raspravu. Osporava i odluku o troškovima postupka, tvrdeći da su troškovi odmjereni suprotno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te određeno navodi parnične radnje za koje su tuženiku nepravilno priznati troškovi postupka. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži naknadu troškova za sastavljanje žalbe.

5. U žalbi protiv dopunskog rješenja od 13. prosinca 2024. tužitelj navodi kako je prvostupanjski sud nepravilno i nezakonito priznao tuženiku troškove za sastavljanje podneska od 8. svibnja 2024. jer taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, kao i odredio plaćanje zatezne kamate po stopi koja nije određena u skladu s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak i također traži naknadu troškova za sastavljanje žalbe.

6. U odgovoru na žalbe tuženik je naveo kako su neosnovani svi žalbeni navodi i predložio odbiti žalbe i potvrditi oba pobijana rješenja. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

7. Žalbe su osnovane, ali ne iz razloga koje navodi žalitelj.

8. Pobijana rješenja ispitana su na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

9. U obrazloženju rješenja od 27. studenog 2024. navedeno je kako je odluka o presumiranom povlačenju tužbe donesena na temelju članka 295. stavka 2. ZPP-a, jer tužitelj, iako je uredno pozvan, nije pristupio ročištu za glavnu raspravu 27. studenog 2024., a odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju članka 158. stavka 1. ZPP-a i tuženikovog zahtjeva koji je pravovremeno postavljen na tome ročištu, a glede visine troškova na temelju članka 155. ZPP-a.

10. Neosnovano žalitelj tvrdi da je u postupku sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, jer osporavatelji tražbine nisu stranke ovog postupka. Iz onoga što je o tome navedeno u žalbi, očito je da je riječ o razlozima koji su postojali prije nego što su u ovom postupku bile donesene ranije prvostupanjska i drugostupanjska presuda, pa doista nije jasno zašto se žalitelj ponovo na to poziva u ponovljenom postupku. Uostalom, to bi bila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8., a ne točke 11. ZPP-a, kako neosnovano tvrdi žalitelj.

11. Netočne su i tvrdnje da tuženik u ovom postupku ne može biti stečajna masa iza stečajnog dužnika zato što stečajni dužnik nema imovine koja bi činila stečajnu masu i zato što stečajna masa nije upisana u sudski registar. Osim slučaja iz članka 133. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24) na koji se poziva žalitelj, stečajnoj masi može biti priznato svojstvo stranke u parničnom postupku na temelju članka 77. stavka 3. ZPP-a. Uostalom, postupak je pravomoćno nastavljen u odnosu na stečajnu masu rješenjem prvostupanjskog suda od 29. kolovoza 2024., pa opet nije jasno zašto se žalitelj u žalbi protiv rješenja o presumiranom povlačenju tužbe poziva na procesnopravne situacije u ovoj parnici koje su već pravomoćno razriješene.

12. Za odluku u ovoj pravnoj stvari irelevantne su i tvrdnje žalitelja o tome da je sud u ponovljenom postupku trebao ponovo provesti prethodni postupak, a ne glavnu raspravu. Naime, prema članku 377. stavku 1. ZPP-a nakon ukidanja odluke, prvostupanjski sud je dužan provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka. Ta odredba se prema članku 117. stavku 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19) primjenjuje na sve postupke u tijeku.

13. Neosnovano žalitelj tvrdi i da se tuženik koji je pristupio ročištu 27. studenog 2024. upustio u raspravljanje time što je stavio zahtjev za naknadu troškova postupka, jer se pod raspravljanjem u smislu članka 295. stavka 2. ZPP-a misli na raspravljanje o glavnoj stvari. Iz zapisnika s ročišta jasno proizlazi kako je tuženik izjavio da se neće upustiti u raspravljanje.

14. Međutim, ono što je bitno za odluku suda u ovoj pravnoj stvari jest da se na ovaj postupak ne može primijeniti odredba članka 295. stavka 2. ZPP-a kako je izmijenjena člankom 43. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22) jer se prema članku 107. tog Zakona, ona ne primjenjuje na postupke koji su bili u tijeku prije stupanja na snagu toga Zakona. Stoga se na ovaj postupak primjenjuje odredba članka 295. stavka 2. ZPP-a koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja ovoga postupka i koja je glasila: „Ako s ročišta za glavnu raspravu neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.“

15. Dakle, zakonska presumpcija o povlačenju tužbe mogla se primijeniti samo u slučaju kada obje stranke neopravdano izostanu s ročišta. Kako je u ovoj pravnoj stvari s ročišta za glavnu raspravu izostao samo tužitelj, prvostupanjski sud nije mogao donijeti rješenje o presumiranom povlačenju tužbe, nego je trebao održati raspravu s prisutnom strankom (članak 295. stavak 1. ZPP-a).

16. Zbog nepravilne primjene odredbe članka 295. stavka 2. ZPP-a prvostupanjski sud je donio nepravilno i nezakonito rješenje o presumiranom povlačenju tužbe u ovoj pravnoj stvari. Zato je to rješenje ukinuto i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na daljnji postupak na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a.

17. S obzirom na to da odluka o troškovima postupka u svemu ovisi o odluci o glavnoj stvari, a ta odluka je u ovoj pravnoj stvari ukinuta, ukinute su i odluke o troškovima postupka sadržane u oba pobijana rješenja.

Zagreb, 28. ožujka 2025.

Sudac

Lenka Ćorić