Poslovni broj: P-5205/2023-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MČ iz [adresa], OIB; 61728562730, zastupan po punomoćniku Matiji Smiljaniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB; 92963223473, zastupana po odvjetnicima odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 28. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila od 10.05.2007. godine broj 7103650488 sklopljen između tužitelja MČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, solemniziran po javnom bilježniku Marija Baković iz Zagreba, OV-18086/07, a koji se odnosi na valutnu klauzulu i to;

- dio odredbe čl.1. stavka 2. Ugovora, a koji glasi : „ Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu....“

- dio odredbe članka 2.stavak 1. Ugovora, a koji glasi : „ obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja....“

- dio odredbe čl. 6.stavka 1. Ugovora koji glasi : „....... po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.........“

- odredba članka 17. stavak P) „ Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl.1.ovog Ugovora te sve obveze na povrat iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.“.

II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju MČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnove ništetnosti valutne klauzule isplati iznos od 1.294,82 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose i to;

- na iznos od 1,86 EUR od dana 11.06.2007. pa do isplate

- na iznos od 0,68 EUR od dana 11.08.2007. pa do isplate

- na iznos od 1,06 EUR od dana 11.09.2007. pa do isplate

- na iznos od 0,59 EUR od dana 11.11.2007. pa do isplate

- na iznos od 3,39 EUR od dana 11.1.2008. pa do isplate

- na iznos od 6,82 EUR od dana 11.02.2008. pa do isplate

- na iznos od 11,74 EUR od dana 11.03.2008. pa do isplate

- na iznos od 8,13 EUR od dana 11.04.2008. pa do isplate

- na iznos od 4,12 EUR od dana 11.05.2008. pa do isplate

- na iznos od 4,08 EUR od dana 11.06.2008. pa do isplate

- na iznos od 1,43 EUR od dana 16.07.2008. pa do isplate

- na iznos od 0,87 EUR od dana 16.08.2008. pa do isplate

- na iznos od 0,77 EUR od dana 16.09.2008. pa do isplate

- na iznos od 10,90 EUR od dana 16.10.2008. pa do isplate

- na iznos od 17,07 EUR od dana 16.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 8,31 EUR od dana 16.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 32,20 EUR od dana 16.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 32,89 EUR od dana 18.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 32,58 EUR od dana 02.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 1.115,33 EUR od dana 02.03.2009. pa do isplate

kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.253,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2025. godine do isplate, a koje kamate su do 31.12.2007. određene po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila od 10.05.2007. broj 7103650488 godine solemniziranom po javnom bilježniku Marija Baković iz Zagreba, OV-18086/07 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), a kojim Ugovorom o kreditu se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 22.951,43 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Odredbom članka 6. citiranog Ugovora o kreditu, ugovoreno je da je tužitelj dužan plaćati tuženiku u anuitetima iznos kredita od 435,24 CHF, a povrat kojih obveza iz Ugovora o kreditu će se obračunati po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, dok je člankom 2. istog ugovora određena redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,20 % godišnje. Prilikom zaključenja Ugovora tuženik nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, već je poticao na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima, navodeći da se radi o „sigurnoj“ valuti, nudeći pritom niže početne stope ugovornih kamata. Poziva se na presudu Visokog trgovačkog sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14.06.2018.g., te na članak 502.c Zakona o parničnom postupku. Konačno, predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora, te naložiti tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.294,82 eura na ime preplate zbog ugovorene valutne klauzule, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari. Poziva se na odluku VSTH poslovni broj Rev-2221/18 od 03.09.2019. godine kojom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu kojim se utvrđuje da su Banke (pa tako i tuženik) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te na odluke suda EU. Tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tuženik je tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina. Tuženik ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten te ga se sukladno izraženom shvaćanju VSRH u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u otplatni plan (list 186-188 i 193-195 spisa) spisa), u pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 189 spisa), u promet po kreditu (list 190-192 i 418-420spisa), Ugovor o kreditu (list 200-204 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po Darfin d.o.o. (list 502-506 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 522-523 spisa).

4. Među strankama nije sporno da su parnične stranke dana sklopile Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila od 10.05.2007. broj 7103650488 godine solemniziranom, a kojim Ugovorom o kreditu se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 22.951,43 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti u roku od 60 mjeseci uz redovnu kamatu od 5,20% godišnju, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora.

5. Sporno je da li su odredbe o valutnoj klauzuli ništetne, sporno je da li je nastupila zastara potraživanje, sporno je da li je tužitelj potrošač, te je sporna visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonskim zateznih kamata.

6. Temeljem provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.04.2005. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak:

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

9. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 01.04.2005. do 31. 12 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

11. Dakle ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora provedu dokazi i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača.

12. Na tu okolnost proveden je dokaz saslušanjem tužitelja koji je iskazao da je otišao u auto kuću u kojoj je htio kupiti vozilo te su mu tamo zaposlenici dali sve papire pa tako i primjerak predmetnog ugovora i rekli mu da oni rade samo sa Zagrebačkom bankom te da sa papirima ode u banku i tamo sklopi ugovor. Također su mu zaposlenici auto kuće rekli kako je ovo najpovoljniji kredit za njega obzirom je tu najmanja kamata. Niti u auto kući, a niti u banci nitko mu nije objasnio što je to valutna klauzula niti koji su rizici sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Kada je došao u banku tamo su mu također rekli kako je ovo najpovoljniji ugovor za njega te je samo nakon banke otišao kod javnog bilježnika. Prije potpisivanja ugovora isti je u cijelosti pročitao. U banci je tražio da mu se objasni što je to valutna klauzula u CHF no zaposlenica banke mu je na to samo rekla da je to najbolje za njega bez da mu je išta posebno objasnila.

13. Ovakvom iskazu sud je u cijelosti poklonio vjeru obzirom je isti dat životno i logično te sud nije imao nikakvog razloga posumnjati u isti, a isti je također i u skladu s ostalim dokazima koji se nalaze u spisu. Iz navedenog, ovaj sud zaključuje da je u ovom slučaju prednik tuženika postupio na isti način kako je to utvrđeno tijekom postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno da tužitelja nije u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi, te je sud zaključio da se u ovom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

14. Također, iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit sklopio radi kupnje vozila za vlastitu uporabu. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sklopio tužitelj osobno kao korisni kredita te da je namjena kredita kupnja vozila, a iz čega sud zaključuje da je tužitelj isti kupio radi osobe uporabe.

15. Čl. 3 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03) određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a što sud smatra da je tužitelj bio prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, a što je sud utvrdio gore provedenim dokazima, a iz čega proizlazi da je tužitelj predmetni ugovor sklopio u svojstvu potrošača.

16. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva valutna klauzula to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika promjene valute po srednjem tečaju tuženika iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

17. Uvidom u Ugovor o kreditu, plan otplate, a poglavito iz nalaza i mišljenja vještaka, a koji dokaz je sud prihvatio jer je dan stručno, sažeto i jasno, te uzimajući u obzir činjenicu da stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu vještva, sud je utvrdio da se za trajanja kredita tečaj mijenjao od 4,4648 do 4,9804 te je utvrđeno da je tužitelj počeo s otplatom kredita odnosno da je prvi anuitet kredita dospio 01.06.2007., a da je posljednji utuženi anuitet tužitelj platio 01.03.2009. godine. Tuženik ne spori da je tužitelj platio sve anuitete.

18. Na okolnost visine utuženog potraživanja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem te je iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka i iz dokumentacije koja se nalazi u spisu utvrđeno da razlika između visine ugovorenih kamata određenih u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu i iznosa računatih temeljem promijenjene kamate i tečaja koje su tužitelju naplaćene za predmetno razdoblje iznosi 1.294,82 eura. Ukupna razlika s osnove valute za koje je nalazom utvrđen manje plaćen iznos iznosi 4,16 eura.

19. Na ovakav nalaz i mišljenje stranke nisu istaknule prigovor matematičke prirode, a iz kojeg razloga sud nije proveo dokaz saslušanjem vještaka obzirom smatra da bi isto bilo u suprotnosti s načelom ekonomičnosti, a s druge strane, obzirom da stranke nisu isticale prigovor na matematički izračun datog vještva, time je visina tužbenog zahtjeva, a kako ju je postavio vještak, postala nesporna, dok sud ne utvrđuje nesporne činjenice.

20. Tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl. 1111. ZOO jer je tuženik stekao taj iznos bez osnove.

21. Neosnovan je prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a. Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a i tužitelj je mogao od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje otplate kredita od lipnja 2007. do ožujka 2009. godine. U odnosu na prvo (najstarije) potraživanje (dospijeće u listopadu 2008.) došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćeni tečaj CHF iznova počinje teći 14. lipnja 2018. godine. Kako je tužitelji podnio tužbu dana 06.06.2023. godine, to je evidentno kako nije nastupila zastara. Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa u zakonom određeni rok za zastaru.

22. Sud nije oduzeo od ukupnog iznosa iznos koji je tužitelj platio u manjem od početnog iznosa obzirom na pad tečaja CHF u nekom od razdoblja, budući je predmet spora zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa za mjesece kada je kamatna stopa bila viša od početno ugovorene te tečaj CHF viši od tečaja u trenutku isplate kredita što znači da se manje plaćeni iznos (za mjesec kada je tečaj bio niži) ne oduzimaju od preplaćenog iznosa.

23. Tu također treba reći da tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta, pa time nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta. Naime, člankom 323. stavak 2. ZOO-a propisano je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ugovora je odgovoran suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ako ovaj nije znao ili morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Tuženik nije pregovarao s tužiteljem niti ga je informirao o odlučnim okolnostima vezanim za rizičnost valutne klauzule u CHF tako da je krivnja za ništavosti ugovornih odredbi na strani tuženika. Dakle, nije tužitelj kao stranka ugovora odgovorna za ništavosti navedenih odredbi već je, upravo suprotno, tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredbi. Isto tako tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Dakle, obračun po nižem tečaju CHF je poslovni rizik koji je tuženiku kao financijskoj instituciji bio poznat. Osim toga, tuženik nije potrošač te nema pretpostavki da se zaštita pružena korisnicima kredita u kolektivnom sporu primjenjuje i na tuženika.

24. Uzimajući u obzir da tužitelj ništa nije stekao plaćanjem manjih iznosa anuiteta, ovaj sud zaključuje da nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi preplaćene iznose anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta (tzv. negativne razlike).

25. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tužitelju dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava tužbe prema Tbr 7/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 04.04.2024. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 29.04.2024. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 10.06.2024. prema Tbr 8/1 100 bodova, te trošak pristupa na ročište dana 13.02.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 200,00 eura, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, tako da ukupan trošak dosuđen tužitelju iznosi 1.253,09 eura. Na dosuđeni trošak sud je odredio kamate sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude

U Zagrebu, 28. ožujka 2025. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku