REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4155/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO „LEPUS“, Brtonigla, Bunarska 2, OIB: 51450468271, kojeg zastupa punomoćnik Matko Sanjin Jovanović, odvjetnik u Poreču, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-97/2023-33 od 6. rujna 2024., 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-97/2023-33 od 6. rujna 2024. u pobijanim točkama I. i II. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-97/2023-33 od 6. rujna 2024. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.507,84 € s kamatama po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.887,94 € s kamatama od dana donošenja presude do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke), dok je s ostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka tužitelj odbijen (točka III. izreke).

1.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio da je do štete na vozilu osiguranika tužitelja došlo na cesti koje prolazi kroz lovište kojim gospodari tuženik, da je šteta nastala od opasne stvari (divljači), te da tuženik nije dokazao da bi vozač ili osoba koja upravlja predmetnom cestom pridonijeli nastanku štete.

1.2. Pri tome se prvostupanjski sud poziva na odredbe članaka 963., 1045. stavka 3. i članaka 1063. - 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO), koje je primijenio na utvrđenog činjenično stanje te prihvatio tužbeni zahtjev.

1.3. Odluku o troškovima prvostupanjski je sud utemeljio na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje ZPP), odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), a tužitelju je dosudio i pristojbu na tužbu i presudu.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, navodeći da istu podnosi zbog svih žalbenih razloga iz članka 467. ZPP-a.

2.1. U bitnome, žalitelj smatra da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pri čemu navodi da vozačica automobila nije upravljala primjerenom brzinom, neovisno o tome da li se kretala dopuštenom brzinom, te napominje da mu nije dostavljen Zapisnik o očevidu i skica, dok se iste isprave spominju u presudi.

2.2. Dalje, smatra i da je odredbi članka 81. stavka 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 88/18., 32/19., 32/20. i 124/24.) rok od osam dana za prijavu štete lovačkom društvu prekluzivan rok, te da je sud bio dužan odbaciti tužbu.

2.3. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.4. Neovisno o tome što tuženik navodi da pobija prvostupanjsku presudu, iz sadržaja žalbe jasno proizlazi da su predmet pobijanja točke I. i II. njene izreke, odnosno dio presude u kojemu tuženik nije uspio u sporu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, na temelju odredbe članka 502. st. 1. ZPP-a s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 €.

6. Prema odredbi članka 467. ZPP-a žalba u sporovima male vrijednosti može se podnijeti isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

7. Stoga je pobijana presuda ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda iz članka 467. ZPP-a, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.

8. U odnosu na istaknuti žalbeni razlog primjerenosti brzine kretanja vozila, valja ukazati da zaključak prvostupanjskog suda prema kojemu tuženik nije dokazao odgovornost vozačice nije u suprotnosti s ispravama u spisu i provedenim dokazima, te da stoga nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, i prema iskazu vozačice i prema nalazu vještaka, vozačica nije mogla izbjeći nesreću niti kočenjem niti izmicanjem vozila, jer je srnu mogla uočiti 2 metra od mjesta naleta, a nije se kretala brzinom većom od dopuštene.

9. Imajući u vidu da je, prema neosporenom nalazu i mišljenju vještaka, srna prije naleta na cesti bila 0,14 sekundi, jasno je da vozačica nije nikako mogla izbjeći nalet na divljač, a takvo naglo istrčavanje divljači na cestu nije nešto što se, u normalnim okolnostima, može očekivati i čemu se treba prilagoditi brzina, jer su uvjeti na cesti bili normalni i uobičajeni.

10. Dalje, prvostupanjski sud pravilno ukazuje da pozivanje tuženika na odredbu članka 81. stavka 1. Zakona o lovstvu primjenjuje na štete opisane u odredbi članka 78. točaka 1. i 2. Zakona o lovstvu (šteta na poljoprivrednim kulturama, domaćim životinjama, gospodarskim ili drugim objektima, šteta uzrokovana lovom i slično) nije primjenjiva na štete koja nastane naletom vozila na divljač.

11. Kako je to i naveo prvostupanjski sud, divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a. U konkretnom slučaju, za štetu nastalu na vozilu tužiteljeva osiguranika naletom divljači koja je pretrčavala cestu, prema toj odredbi odgovara tuženik kao lovoovlaštenik lovišta na je kojem ta divljač živjela. Naime, lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova je prema članku 2. točki 8. Zakona o lovstvu pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju Zakona o lovstvu, a to je u konkretnom slučaju upravo tuženik.

12. Ovaj sud u potpunosti prihvaća obrazloženje prvostupanjske presude prema kojoj odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika ne prestaje na granici javne ceste koja prolazi kroz njegovo lovište, upravo iz razloga što je on lovoovlaštenik lovišta na kojemu je divljač, kao opasna stvar, živjela, i na čijem se području nesreća dogodila.

13. U odnosu na pitanje dostave policijskog zapisnika, ovaj sud ukazuje da je, uz tužbu, dostavljena i Potvrda o prometnoj nesreći koju je sastavila PU Istarska, te Zapisnik o alkotestu, te da su navedene isprave dostavljene tuženiku, kako je to vidljivo iz Potvrde o otpravku od 7. rujna 2022., pa je i taj žalbeni razlog neosnovan.

14. Stoga je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članaka 963., 1045. te 1063. - 1067. ZOO-a i presudio kao u izreci.

15. Tuženik u svojoj žalbi osporava i odluku o troškovima postupka, pri čemu ne navodi koju bi to odredbu zakona prvostupanjski sud pogrešno primijenio. Kako se odluka o troškovima postupka ne ispituje po službenoj dužnosti u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

16. Slijedom navedenog, tuženikova je žalba odbijena kao neosnovna, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanim točkama I. i II. njene izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Zagreb, 28. ožujka 2025.

Sudac

Mladen Šimundić