REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-422/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, u pravnoj stvari tužitelja ŠI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Irene Zustović, odvjetnici u Labinu, protiv tuženika DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Štorgi, odvjetniku iz Pule, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj: PuP- 944/2019-268 od 6. lipnja 2024., 28. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Djelomično se odbija i djelomično usvaja žalba tuženika DI te se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj: PuP-944/2019-268 od 6. lipnja 2024.

- u točki I. izreke potvrđuje

- u točki II. izreke preinačuje na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja ŠI za naknadu parničnog troška koji mu je nastao povodom odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 781,25 eura, dok se u preostalom dijelu ta točka izreke potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je u točki I. izreke odbio prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje, a u točki II. naložio je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak nastao povodom odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 1.250,00 eura i to u roku od 15 dana.

2. Žalbom koja je pravovremena i dopuštena to rješenje u cijelosti pobija tuženik, kako navodi zbog bitne povrede parničnog postupka i nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazuje na apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Osim toga da je sud nezakonito donio odluku o troškovima postupka obzirom da mu je odobrena sekundarna pravna pomoć u ovom parničnom postupku i to u visini od 100% iznosa troškova sudskog postupka kao i troškova sudskih pristojbi. Ukazuje da sud prvog stupnja prilikom odlučivanja o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje nije ocjenjivao opravdanost razloga za taj povrat, tako da nije ispitao tuženika na te okolnosti odnosno da on zbog bolesti i lošeg zdravstvenog stanja nije mogao pristupiti ročištu 7. svibnja 2024. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika DI je djelomično osnovana i to samo u dijelu odluke o troškovima postupka dok je u preostalom dijelu neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti ovaj sud ocjenjuje da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a jer rješenje sadrži sve odlučne činjenice, nema nedostataka zbog kojeg se ne može ispitati, a njegova izreka je jasna i ne proturječi sebi i razlozima rješenja. Osim toga nije utvrđeno postojanje drugih bitnih povreda parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno prilikom odlučivanja o osnovanosti prijedloga za povrat u prijašnje stanje i u tom dijelu je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Materijalno pravo je djelomično pogrešno primijenjeno prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova koji su mu nastali prilikom odlučivanja o prijedlogu tuženika za povrat u prijašnje stanje.

6. Nije sporno da je sud prvog stupnja donio rješenje kojim je odbio prijedlog za ponavljanje pravomoćno završenog postupka pod poslovnim brojem PuP-944/2019, da je tuženik to rješenje primio 18. rujna 2023., da on nije u žalbenom roku istaknuo pravni lijek protiv tog rješenja već je 26. listopada 2023. u spis dostavljena punomoć za njegovo zastupanje od strane njegovog novog punomoćnika odvjetnika Davora Štorge, a 27. listopada 2023. je dostavljen prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog roka za izjavljivanje žalbe protiv rješenja kojim je tuženikov prijedlog za ponavljanje postupka odbijen, a kao razlog za povrat u prijašnje stanje tuženik je naveo da zbog bolesti koja je trajala od 18. rujna do 26. listopada 2023. nije mogao podnijeti žalbu, a niti angažirati novog punomoćnika koji bi žalbu izjavio umjesto njega.

7. Prilikom odlučivanja o tom prijedlogu sud prvog stupnja je zakazao ročište radi saslušanja tuženika na okolnosti opravdanosti njegovih navoda te je u tu svrhu pozvao tuženika na dostavu medicinske dokumentacije.

8. Tuženik iako uredno pozvan nije se odazvao ročištu na kojem se trebao saslušati, a svoj izostanak nije opravdao, a niti je sudu dostavio dokaze (medicinsku dokumentaciju) temeljem koje bi se mogle utvrditi činjenice od relevantnog značaja za odlučivanje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje.

9. Odredbom članka 117. st.1. ZPP-a propisano je da ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će u toj situaciji na njezin prijedlog dopustiti da naknadno obavi tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje. Dakle, iz navedene odredbe proizlazi da se prijedlog za povrat u prijašnje stanje može podnijeti samo zbog propuštanja ročišta i roka za poduzimanje kakve radnje, uz daljnju pretpostavku da za to propuštanje postoji opravdan razlog.

10. Ovdje valja istaknuti da opravdani razlog mora biti događaj ozbiljne prirode koji očekivano predstavlja smetnju stranci za poduzimanje procesne radnje.

11. Prvostupanjski sud je protivno žalbenim navodima pravilno zaključuje da tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao postojanje opravdanog razloga za povrat u prijašnje stanje u smislu navedene odredbe iz čl. 117. st.1. ZPP-a, te je iz tog razloga osnovano odlučio kao u točki I. izreke pobijanog rješenja.

11.1. Kako je navedeno tuženik ničim nije dokazao postojanje opravdanih razloga koji su ga spriječili na pravovremeno podnošenje žalbe protiv rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog za ponavljanje postupka.

12. Sud prvog stupnja je neosnovano tužitelj u cijelosti priznao zatraženi trošak koji mu je nastao u ovom dijelu postupka, a u svezi prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

12.1. Naime, tužitelj je zatražio trošak za sastav odgovora na taj prijedlog i za zastupanje njegova punomoćnika na ročištu na kojem se tuženik trebao saslušati kao stranka i na kojem je sud odbio taj prijedlog za ponavljanje postupka i to za svaku tu radnju 500,00 eura uvećanu za PDV, a sud prvog stupnja mu je pozivom na Tbr.10. t. 7. u svezi s Tbr.7. t.1. i Tbr. 42. te Tbr.9.t.1. i Tbr.42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022., 126/22. i 138/2023. - dalje: Tarifa) taj je trošak u cijelosti dosudio.

13. Međutim prilikom odlučivanja o tom zahtjevu tužitelja ocjena je ovog suda da se trebala primijeniti odredba Tbr.8.t.2. Tarife kojom je propisano da za sastav prijedloga za povrat u prijašnje stanje odvjetniku pripada 50% nagrade iz točke 1. ovog Tarifnog broja ali ne više od 100 bodova. To znači da ni za dati odgovor na prijedlog za povrat u prijašnje stanje stranci se ne bi mogao priznati trošak u većem iznosu od onog koji pripada predlagatelju za sastav prijedloga za povrat u prijašnje stanje. U konkretnom slučaju tužitelj bi imao pravo na trošak za sastav tog podneska u iznosu od 250,00 eura uvećan za PDV.

14. Za zastupanje na ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima tužitelj bi imao pravo na 50% od nagrade i to ne od 500,00 eura već od 250,00 eura, koliko iznosi trošak za sastav prijedloga za ponavljanje za povrat u prijašnje stanje, odnosno imao bi pravo na iznos od 125,00 eura uvećan za PDV.

15. Stoga po ocjeni ovoga suda tužitelj za navedene dvije pravne radnje ima pravo na trošak u visini od 468,75 eura, a ne na iznos od 1.250,00 eura koliko mu je sud prvog stupnja priznao.

16. Neosnovano žalitelj ukazuje da ga je sud prvog stupnja trebao u cijelosti osloboditi od plaćanja troškova ovog postupka obzirom na to da mu je upravnim rješenjem određena sekundarna pravna pomoć u ovom predmetu i to u visini od 100% iznosa troškova sudskog postupka i sudskih pristojbi.

17. Sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je svoju odluku temeljio na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a. Tuženik nije uspio sa svojim prijedlogom za povrat u prijašnje stanje pa je stoga primjenom navedene zakonske odredbe u obvezi suprotnoj strani naknaditi potrebiti trošak koji joj je zbog toga nastao.

17.1. Tuženik je rješenjem nadležnog ureda oslobođen onih troškova postupka i sudskih pristojbi koje bi on bio dužan platiti, ali ne i onih koji terete suprotnu stranu, a koja na naknadu tih troškova ima pravo jer je u tom postupku uspjela.

18. Slijedom iznijetog o žalbi tuženika odlučeno je kao u izreci ovog rješenja (čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a).

U Puli 28. ožujka 2025.

Sutkinja:

Helena Poropat