REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2535/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Podružnica Osijek, Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju odvjetnici iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, naknaditi tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, iznos od 605,61 EUR sa zateznim kamatama, koje teku:

- na iznos od 428,03 EUR od 16. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 99,54 EUR od 28. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 199,16 EUR od 25. kolovoza 2021. do isplate,

sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene po čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 121,12 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.844,52 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 482,02 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da potražuje 60 % iznosa koji je isplatio putnicima iz vozila osiguranih kod tužitelja i tuženika. Navodi da se 24. travnja 2021., oko 12.25 sati, dogodila prometna nezgoda u kojoj je osiguranik tužitelja FA, koji je upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], poduzeo radnju skretanja u lijevo, preko isprekidane crte, kada je na njegovo vozilo, u pretjecanju naletio osiguranik tuženika AA, koji je upravljao vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], brzinom od 102 km/h, na mjestu na kojem je ograničenje brzine 50 km/h. Brzina kretanja vozača vozila osiguranog kod tuženika utvrđena je nalazom i mišljenjem u prekršajnom postupku. Ujedno je u prekršajnom postupku utvrđeno da je ta brzina u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom prometne nezgode. Ističe da je putnicima RA i JA isplatio štete za ozljede i naknade za odštetne zahtjeve, pa je tako isplatio naknadu za odštetni zahtjev JA u iznosu od 1.250,00 kn, uvećano za PDV-e, naknadu za odštetni zahtjev RA u iznosu od 1.250,00 kn, uvećano za PDV-e, naknadu za ozljede JA u iznosu od 2.501,00 kn i naknadu za ozljede RA u iznosu od 4.125,00 kn. Objašnjava da je do prometne nezgode došlo zbog krivnje osiguranika tuženika u omjeru od 60 %. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 726,73 EUR sa zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja. Osporava odgovornost. Ističe da je FA odgovoran za nastanak štetnog događaja. Navodi da je FA i prekršajno kažnjen. Osporava visinu.

Predlaže dostavu cjelokupnog zdravstvenog kartona.

3. U podnesku od 11. ožujka 2024. tuženik se protivi korištenju nalaza i mišljenja iz prekršajnog postupka.

4. Na pripremnom ročištu 12. ožujka 2024. tužitelj je predložio i da se sasluša svjedok FA.

5. Raspravnim rješenjem od 12. ožujka 2024. sud je, pod t. X. izreke (list 84. spisa) riješio da se neće uzeti u obzir dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka FA, sve primjenom odredbi iz čl. 461.a st. 9. i 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP). Naime, u ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora je 726,73 EUR, zbog čega se radi o maličnom sporu (čl. 502. ZPP-a). Dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka FA tužitelj nije istakao u tužbi, pa čak nije ni iznio do održavanja pripremnog ročišta 12. ožujka 2024. Takav dokazni prijedloga tuženik je istakao po prvi puta tek na pripremnom ročištu 12. ožujka 2024. (list 83. spisa). Stoga je sud riješio da navedeni dokazni prijedlog neće uzeti u obzir jer je tužitelj, s obzirom na to da se radi o maličnom sporu, prekludiran u iznošenju dokaznih prijedloga na pripremnom ročištu, sve na temelju odredbe iz čl. 461.a st. 10. ZPP-a.

6. Tijekom postupka sud je pročitao presudu Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba Našice, Prekršajni odjel posl. br. Pp-565/21 od 2. veljače 2022. (listovi 8. – 13. spisa), potvrdu MUP-a, PU osječko-baranjska, PP Našice br. 511-07-29/06-P-60- 3/2021 od 20. veljače 2023. (listovi 15. i 16. spisa), medicinsku dokumentaciju (listovi 53. – 55. i 66. spisa), obvezni prekršajni nalog br. 511-07-29/05-4-258-1/2021 od 2. svibnja 2021. (listovi 92. – 94. spisa), službene zabilješke PP Našice od 1. svibnja 2021. (listovi 109. – 111. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Berislava Šimunovića, dipl. ing. od 20. lipnja 2024. (listovi 157. – 159. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr. sc. dr. Joška Filipušića od 8. srpnja 2024. (listovi 176. – 179. spisa) te usmeno iznošenje nalaza i mišljenja vještaka Berislava Šimunovića na glavnu raspravu (listovi 189. i 190. spisa).

7. Raspravnim rješenjem od 6. ožujka 2025. (list 190. spisa) sud je odbio preostale, predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica u ovom predmetu. Tako je u trenutku zaključenja glavne rasprave sud odbio i dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem AA. Ovo stoga jer je sud AA zvao na glavnu raspravu 18. travnja 2024. Navedeni svjedok je poziv uredno preuzeo ali na ročište nije pristupio, niti je svoj izostanak ispričao (list 141. spisa). Stoga je sud zakazao i novu glavnu raspravu za 8. svibnja 2024. te ponovno pozvao svjedoka AA. I ovaj poziv svjedok je uredno zaprimio (povratnica između listova 143. i 144. spisa) ali i na ovu glavnu raspravu nije pristupio, a niti je svoj izostanak ispričao (list 146. spisa). S obzirom na to da je sud tijekom ovog postupka dva puta pozivao predloženog svjedoka, da je svjedok oba puta uredno zaprimio poziv za glavne rasprave ali da na zakazane glavne rasprave nije pristupio, niti je svoje izostanke ispričao, dok se istovremeno u ovom predmetu radi o maličnom sporu te je činjenično stanje bio u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, to je sud u trenutku zaključenja glavne rasprave odbio i ovaj dokazni prijedlog. Među ostalim, sud je na prethodno navedeni način postupio i primjenom načela o ekonomičnosti postupanja iz čl. 10. st. 1. ZPP-a.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu 60 % od ukupnog iznosa koji je tužitelj isplatio putnicima u vozilima koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi, koja se dogodila 24. travnja 2021., a na ime odštetnih zahtjeva i ozljeda uslijed prometne nezgode uzrokovanih JA i RA.

10. Između stranaka nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja. Nije sporno da je tužitelj po polici automobilskog osiguranja vozila reg. oznaka [registarska oznaka] isplatio naknadu štete putnicima u tom vozilu i to vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] i to JA (iznos od 165,90 EUR / 1.250,00 kn ma ime sastava odštetnog zahtjeva, uvećano za PDV-e i iznos od 331,94 EUR / 2.501,00 kn na ime neimovinske štete) te RA (putniku u vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] ukupan iznos od 713,39 EUR / 5.375,00 kn, odnosno iznos od 165,90 EUR / 1.250,00 kn na ime odštetnog zahtjeva, uvećano za PDV-e i iznos od 547,48 EUR / 4.125,00 kn na ime neimovinske štete). Nije sporna visina troškova za sastav odštetnog zahtjeva. Nije sporan tijek zateznih kamata, kao ni tražena stopa zateznih kamata.

11. Sporna je odgovornost, odnosno suodgovornost i visina pravične novčane naknade.

12. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

13. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

14. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

15. Uvidom u presudu Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe Našice, prekršajni odjel, posl. br. Pp-565/2021 od 2. veljače 2022. proizlazi da je FA, vozač vozila osiguranog kod tužitelja, reg. oznaka [registarska oznaka], proglašen krivim što je 24. travnja 2021. prouzročio prometnu nesreću jer je započeo skretanje u lijevo, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, niti je pritom vodio računa o položaju vozila i smjeru svog kretanja, zbog čega je počinio prekršaj iz čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (listovi 8. – 13. spisa). Navedena presuda pravomoćna je 2. veljače 2022.

(potvrda pravomoćnosti – list 14. spisa).

16. U prethodno navedenom prekršajnom postupku provedeno je i vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet Draženu Jeđur koji je sačinio nalaz i mišljenje, koje prileži spisu između listova 17. – 23. spisa. Navedeno vještačenje sud je koristio kao jedan od dokaza i to kao ispravu u spisu. S obzirom na to da se tuženik protivio korištenju nalaza i mišljenja iz prekršajnog postupka kao stručnog dokaza u ovom spisu, to sud nalaz i mišljenje iz prekršajnog spisa nije koristio kao stručan dokaz prometnog vještačenja, već je unutar ovog spisa izvodio dokaz prometnim vještačenjem na okolnost utvrđenja dinamike nastanka, odnosno mogućnosti izbjegavanja štetnog događaja.

17. Iz medicinske dokumentacije oštećenika RA (list 53. – 55. spisa) proizlazi da je navedeni ozlijeđen u prometnoj nezgodi.

18. Iz odštetnog zahtjeva od 14. ožujka 2022. za RA proizlazi da je navedeni, zastupan po punomoćniku, odvjetniku, podnio odštetni zahtjev tužitelju. Tuženik ne spori da je takav odštetni zahtjev u ime RA podnesen, a ne spori niti visinu odštetnog zahtjeva u iznosu od 1.250,00 kn, uvećanog za PDV-e.

19. Uvidom u medicinsku dokumentaciju JA (list 66. spisa) proizlazi da je i navedena ozlijeđena u istoj prometnoj nezgodi.

20. JA, zastupana po punomoćniku, odvjetniku, podnijela je i odštetni zahtjev 18. svibnja 2021. tužitelju (listovi 67. i 69. spisa). Činjenicu podnošenja odštetnog zahtjeva, zastupanje oštećenice po punomoćniku i visinu na ime tog troška u iznosu od 1.250,00 kn, uvećano za PDV-e, tuženik ne osporava u ovom postupku.

21. Iz obveznog prekršajnog naloga br. 511-07-29/05-4-258-1/2021 od 2. svibnja 2021. (listovi 92. – 94. spisa) vidljivo je da je FA, vozaču vozila osiguranog kod tužitelja, reg. oznaka [registarska oznaka], izdan obvezni prekršajni nalog kojim je proglašen krivim što je 24. travnja 2021. prouzročio prometnu nesreću jer je započeo skretanje u lijevo, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, niti je pritom vodio računa o položaju vozila i smjeru svog kretanja, zbog čega je počinio prekršaj iz čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

22. Iz službene zabilješke PP Našice od 1. svibnja 2021. (list 109. spisa) vidljivo je da su djelatnici policije s FA obavili obavijesni razgovor u kojem je FA naveo da je uključio lijevi pokazivač smjera i započeo sa skretanjem u lijevo te da je u tom trenutku osjetio jak udar u lijevu, bočnu stranu vozila.

23. Djelatnici policije obavili su i obavijesni razgovor s AA (list 110. spisa), vozačem vozila osiguranog kod tuženika, koji je naveo da je pretjecao vozila ispred sebe, od kojih se jedno vozilo vozilo malom brzinom. U trenutku kada je već bio u lijevoj prometnoj traci, jedno od vozila ispred njega skrenulo je u lijevo. Naglim kočenjem pokušao je izbjeći prometnu nezgodu ali nije uspio. Nije primijetio uključen lijevi pokazivač smjera na vozilu koje je skretalo u lijevo.

24. Također, djelatnici policije nakon prometne nezgode obavili su obavijesni razgovor i s ČA, osobom koji je kao svjedok – očevidac naveden u zapisniku o očevidu (list 111. u vezi s listom 98. spisa), a koji je naveo da se vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] kretalo ispred njega, na jednom je skrenulo u lijevo, te je u njega udarilo drugo vozilo reg. oznaka [registarska oznaka], a koje vozilo je u tom trenutku vršilo radnju pretjecanja oba vozila i nalazilo se u lijevoj prometnoj traci. Nije vidio upaljen lijevi pokazivač smjera na osobnom vozilu reg. oznaka [registarska oznaka].

25. Službene zabilješke policije o obavijesnim razgovorima s vozačima oba vozila i svjedokom – očevicem predmetne prometne nezgode sud je cijenio kao isprave u spisu. Sud nije saslušavao FA iz već prethodno obrazloženih razloga. Sud je pokušao saslušati AA ali nije uspio te u konačnici i taj dokazni prijedlog odbio, sve zbog prethodno obrazloženih razloga. Također, stranke nisu predlagale provođenjem dokaza saslušanjem svjedoka očevica ČA. Stoga sud nije mogao svjedoke, odnosno njihove iskaze cijeniti po načelu neposrednosti kao jednog od osnovnih načela parničnog postupka. Međutim, sud je cijenio sve isprave u spisu, pa tako i službene zabilježke MUP-a, i to svaku posebno, sve zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sve primjenom odredbe iz čl. 8. ZPP-a.

26. Na okolnost utvrđenja odlučen činjenice dinamike nastanka prometne nezgode i mogućnosti izbjegavanja prometne nezgode, sud je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku prometne struke Berislavu Šimunoviću, dipl. ing., koji je sačinio nalaz i mišljenje od 20. lipnja 2024. (listovi 157. – 165. spisa).

27. Iz nalaza i mišljenja od 20. lipnja 2024. proizlazi da je vozilo osiguranika tuženika s prednjim, desnim dijelom naletjelo na lijevi, bočni dio vozila osiguranika tužitelja, u predjelu vrata. U trenutku sudara uzdužne simetrale vozila su međusobno zatvarale kut od oko 35° do 40°. Mjesto sudara se nalazilo na završetku tragova kočenja vozila osiguranika tuženika. Prema tome, do sudara je došlo u lijevoj (zapadnoj) prometnoj traci, gledano u smjeru kretanja vozila, na oko 2,4 do 2,8 m od središnje linije kolnika. Brzina vozila osiguranika tuženika u trenutku poduzimanja radnje intenzivnog kočenja i skretanja u lijevo iznosila je oko 100 km/h, dok je sudarna brzina iznosila oko 71,4 km/h. Sudarna brzina vozila osiguranika tužitelja iznosila je oko 16,6 km/h, a radnju skretanja u lijevo, vozilo osiguranika tužitelja je moglo vršiti s prosječnom brzinom od oko 15 km/h. Provedena analiza pokazuje da je vozač vozila osiguranika tuženika poduzeo radnju intenzivnog kočenja i skretanja u lijevo u trenutku kada je vozilo osiguranika tužitelja započelo s radnjom skretanja u lijevo. U trenutku poduzimanja radnje intenzivnog kočenja i skretanja u lijevo vozilo osiguranika tuženika se u cijelosti nalazilo u lijevoj prometnoj traci, u radnji pretjecanja, na što upućuju tragovi kočenja vozila. Radnjom skretanja u lijevo, vozilo osiguranika tužitelje je presjeklo put kretanja vozilu osiguranika tuženika. Na način kako je u ovoj prometnoj situaciji reagirao vozač vozila osiguranika tuženika, intenzivnim kočenjem i skretanjem u lijevo na opasnost koja mu je dolazila s desne strane, reagirala bi i većina prosječnih vozač. Na način kako je vozač vozila osiguranika tuženika reagirao intenzivnim kočenjem i skretanjem u lijevo, na raspoloživom putu od oko 44 m uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i do ovog sudara ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 75 km/h Kako je kolnik na mjestu štetnog događaja ravan i pregledan, vozač vozila osiguranika tužitelje je neposredno prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo mogao u lijevom bočnom ogledalu vidjeti vozilo osiguranika tuženika kako se nalazi u lijevoj prometnoj traci u radnji pretjecanja. Pa da je tada odustao od radnje skretanja i propustio vozilo osiguranika tuženika, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Tehničkim putem nije moguće utvrditi da li je vozač vozila osiguranika tužitelje prije poduzimanja radnje skretanja tu radnju najavio paljenjem lijevog pokazivača smjera. Ukoliko je radnju skretanja u lijevo najavio pravovremenim paljenjem lijevog pokazivača smjera, tada je vozač vozila osiguranika tuženika zvučnim signalom mogao upozoriti vozača vozila osiguranika tužitelje da se već nalazi u radnji pretjecanja njegovog vozila. Pa da je u tom slučaju vozač vozila osiguranika tužitelje odustao od radnje skretanja i propustio vozilo osiguranika tuženika, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Za smjer kretanja vozila (od juga prema sjeveru) na kolniku je bila iscrtana isprekidana uzdužna linija. Na dijelu kolnika na kojem je došlo do ovog štetnog događaja, brzina kretanja vozilima je bila ograničena na 50 km/h.

28. Na nalaz i mišljenje prometne struke prigovore je istaknuo tužitelj u podnesku od 4. srpnja 2024. (listovi 173. i 174. spisa). U istom podnesku tužitelj je predložio dokazni prijedlog za saslušanjem ĐA te predložio da se nakon saslušanja navedenog svjedoka provede dopunsko vještačenje. Kao što je već obrazloženo, u ovom maličnom sporu sud nije uzeo u obzir dokazni prijedlog saslušanja svjedoka ĐA, pa slijedom toga ni prijedlog za dopunom nalaza i mišljenja tužitelja.

29. Na okolnost utvrđenja odlučne činjenice visine pravične novčane naknade, odnosno utvrđenja jačine i trajanja bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti te tuđe njege i pomoći sud je proveo i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. dr. Jošku Filipušiću, kirurgu, koji je sačinio nalaz i mišljenje za RA (list 176. i 177. spisa) i JA (list 178. i 179. spisa). Iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je RA zbog prometne nezgode pretrpio lake tjelesne ozljede i to natučenje čeonog dijela glave i istegnuće mišića vrata uslijed kojih je trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od jedan dan, srednje bolove 2 dana i lake bolove u trajanju od sedam dana. Ujedno je ĆA trpio primarni strah, sekundarni strah i to jaki u trajanju od dva dana, srednji u trajanju od tri dana i manji u trajanju od 14 dana dok je 14 dana zaostao strah krasni strah u vidu zabrinutosti za stanje zdravlja i ishod liječenja, kao i nelagoda prilikom učešća u prometu i mogućeg novog ozljeđivanja. Nije došlo do smanjenja životne aktivnosti. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna u trajanju od dva sata u razdoblju od šest dana. UA je, također, pretrpjela lake tjelesne ozljede i to natučenja desnog ramena, zbog koje je trpjela bolove manjeg intenziteta u trajanju od pet dana strah primarni te sekundarni jaki od dva dana, srednji od tri dana, blagi od četiri dana te zastao strah u trajanju od deset dana. Nije kod JA došlo do smanjenja životnih aktivnosti, a na ime tuđe pomoći i njega joj je trebala pomoć u trajanju od dva sata u razdoblju od pet dana.

30. Na medicinske nalaze i mišljenja stranke nisu imale prigovora ni primjedbi, zbog čega sud nije pozivao medicinskog vještaka na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, sve na temelju čl. 492.c st. 3. ZPP-a, dok je sud medicinski nalaza i mišljenje prihvatio kao stručan i obrazložen.

31. Zbog prigovora tužitelja na prometno vještačenje, sud je pozvao vještaka Berislava Šimunovića na glavnu raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja (listovi 189. i 190. spisa) na kojoj je vještak ostao kod pisano sačinjenog nalaza i mišljenja dok stranke nisu imale nikakvih pitanja, niti prigovora i primjedbi na nalaz i mišljenje.

32. Stoga je sud prometni nalaz i mišljenje od 20. lipnja 2024. prihvatio kao stručan, detaljan i obrazložen.

33. Ocjenom svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud je utvrdio da se prometna nezgoda, koja se dogodila 24. travnja 2021., dogodila na način da je vozač vozila osiguranog kod tužitelja, reg. oznaka [registarska oznaka], skrenuo u lijevo zbog čega je presjekao put kretanja vozilu osiguranom kod tuženika, koje se u tom trenutku već nalazilo u lijevoj prometnoj traci u cijelosti u fazi pretjecanja toga i još jednog vozila, koja su vozila vozila ispred njega. Sud je utvrdio da se vozilo osigurano kod tužitelja kretalo brzinom od oko 16,6 km/h, a da se vozilo osigurano kod tuženika kretalo prije sudara 100 km/h, dok je njegova sudarna brzina iznosila 71,4 km/h. Ujedno je sud utvrdio da je dozvoljena brzina kretanja na predmetnoj dionici ceste 50 km/h zbog čega je sud zaključio da je vozač vozila osiguranog kod tuženika vozio za 50 km/h više od dozvoljene brzine kretanja. Također, sud je utvrdio da bi vozač vozila osiguranog kod tuženika izbjegao prometnu nezgodu i uspio pravovremeno zakočiti te da do prometne nezgode ne bi došlo da se kretao brzinom manjom od 75 km/h. Nadalje, sud je utvrdio da vozač vozila osiguranog kod tužitelja prije skretanja u lijevo nije imao upaljen lijevi pokazivač smjera.

34. Ovakve zaključke sud je donio, kao što je prethodno obrazloženo, ocjenom svakog dokaza u spisu, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka. Pritom je sud na raspolaganju u stvari imao isprave u spisu te provedena prometna medicinska vještačenja.

35. Iz svih isprava u spisu, a posebice iz službenih zabilježki MUP-a te sačinjenog prometnog nalaza i mišljenja proizlazi da se vozilo osiguranika tuženika već nalazilo u fazi pretjecanja, odnosno da se nalazilo već u lijevoj prometnoj traci, kada se u radnju kretanja u lijevo upustilo vozilo osigurano kod tuženika.

36. Prema odredbi iz čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

37. Prema odredbi iz čl. 1072. st. 2. ZOO-a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjeno stupnju svoje krivnje.

38. Prema čl. 43. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022 – dalje u tekstu ZOSPC) vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja (st. 2.).

39. Prema čl. 51. st. 1. ZOSPC-a vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

40. Prema čl. 44. st. 1. ZOSPC-a prije obavljanja radnji vozilom iz članka 43. ovoga Zakona, vozač je dužan druge sudionike u prometu jasno i pravodobno upozoriti o svojoj namjeri, dajući im znak pomoću pokazivača smjera i stop svjetla ili, ako oni ne postoje, odgovarajući znak rukom.

41. Prometna nezgoda koja se dogodila 24. travnja 2021. uzrokovana je radnjom vozača vozila koje se odlučilo skrenuti u lijevo, a da prije toga nije provjerio prometnu situaciju oko sebe, niti je ostale sudionike u prometu upozorio pokazivačem smjera kretanja da će poduzeti takvu radnju. Međutim, navedena prometna nezgoda uzrokovana je u ovom konkretnom slučaju i radnjom vozača vozila osiguranog kod tuženika jer je vozio brzinom 100 km/h, odnosno brzinom za 50 km/h većom od dozvoljene brzine, odnosno brzinom iznad 75 km/h, a iznad koje brzine vozač vozila osiguranog kod tuženika više matematičkim izračunom, zbog svoje brzine kretanja nije mogao izbjeći prometnu nezgodu. Pritom se obje radnje oba vozača moraju razmatrati unutar jednog konteksta prometne nezgode te se ne mogu razmatrati odvojeno i svaka zasebno jer se ne radi o dva posebna, međusobno neuvjetovanja i nepovezana događaja, već o radnjama koje su u svojem zajedništvu dovele do uzrokovanja prometne nezgode zbog čega je ocjena ovoga suda da je za nastanak predmetne prometne nezgode u omjeru od 50 % odgovaran vozač vozila osiguranog kod tužitelja (poduzeo radnju skretanja u lijevo bez d se prethodno uvjerio da tu radnju može poduzeti bez opasnosti za druge sudionike u promet i bez uključivanja pokazivača smjera kretanja) i u omjera od 50 % odgovoran vozač vozila osiguranog kod tuženika (vozio 100 km/h).

42. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je riječ o dva uzroka koji svaki za sebe otklanjaju mogućnost nastanka štetnog događaja (odnosno svaki za sebe izdvojeno, po redovitom tijeku stvari, ne bi doveli do štetnog događaja), a koja su tek pri istodobnom ostvarenju dovela do štetnog događaja. Naime, to što je vozač vozila osiguranog kod tuženika pretjecao , pritom vozeći brzinom od 100 km/h, dok je dopuštena brzina bila 50 km/h, a iz nalaza i mišljenja proizlazi da bi nesreća bila izbjegnuta čak i da je upravljao vozilom brzinom od 75 km/h, samo za sebe ne bi dovelo do štetnog događaja, da se vozač vozila osiguranog kod tužitelja nije odlučio skrenuti u lijevo, bez da se prethodno uvjerio da tu radnju može izvesti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu.

43. S obzirom na navedeno, oba uzroka ostvarena istodobno u jednakoj su mjeri pravno relevantna za nastanak štetnog događaja, pa je pravilnom primjenom odredbe čl. 1072. st. 1. i 2. ZOO-a trebalo utvrditi odgovornost oba sudionika štetnog događaja za štetu čiju regresnu isplatu (čl. 939. ZOO) tužitelj zahtjeva, u omjeru od 50%, odnosno njihov doprinos nastaloj šteti u istom omjeru.

44. Tako i Vrhovni sud RH u Rev x-827/2014-2 od 8. siječnja 2015. i Rev-257/1999 od 30. listopada 2022., kao i Visoki trgovački sud RH u Pž-3294/022-4 od 5. studenog 2024.

45. Strankama valja navesti da bi sud odmjerio jednaku suodgovornost za nastanak predmetne prometne nezgode i da je utvrdio da je vozač vozila osiguranog kod tužitelja imao upaljen lijevi pokazivač smjera kretanja. Ovo stoga jer vozač vozila osiguranog tužitelja svakako nije promjerio stanje pometena oko sebe te se upustio u sretanje u lijevo, a bez da je provjerio da takvo što može poduzeti na siguran način za ljude i imovinu oko sebe (jer se vozilo osigurano kod tuženika već nalazilo u lijevoj prometnoj traci i pretjecalo vozila ispred sebe).

46. Međutim, tuženiku valja navesti da njegovi navodi o neodgovornosti vozača osiguranog kod tuženika svakako ne stoje, a sve zbog već obrazloženih razloga (vozio 100 km/h, dozvoljeno 50 %), a posebice stoga što je taj vozač prometnu nezgodu mogao izbjeći na siguran način da je vozio čak i 75 km/h (a što je čak 25 km/h veće od dozvoljene brzine kretanja).

47. Tužitelj u tužbi navodi da je isplatio iznos od 1.211,23 EUR / 9.126,00 kn oštećenicima – putnicima RA i JA. Navedeni iznos se odnosi, tužitelj tvrdi, na: a) odštetni zahtjev Emanuela Šimošića 1.250,00 kn + PDV, b) odštetni zahtjev Zorke Dražić 1.250,00 kn + PDV, c) ozljede Emanuela Šimošića 4.125,00 kn i d) ozljede Zorke Dražić 2.501,00 kn. Tužitelj navodi da traži u ovom postupku 60 & isplaćenog iznosa od 726,73 EUR.

48. Valja navesti da iako riječima tužitelj piše da traži PDV na oba plaćena odštetna zahtjeva, takvo što ne proizlazi iz matematičke računice jer jednostavnim izračunom proizlazi da tužitelj u odnosu na odštetne zahtjeve za svaki traži iznos od 1.250,00 kn, bez PDV (1.250,00 kn + 1.250,00 kn + 4.125,00 kn + 2.501,00 kn = 9.126,00 kn = 1.211,23 kn). Sud je vezan iznos koji tužitelj traži, a to je iznos od 726,73 EUR te stoga nije uzeo u obzir PDV na iznose odštetnih zahtjeva.

49. Kao što je već prethodno obrazloženo, između stranaka nije sporna visina isplaćenih iznosa na ime odštetnih zahtjeva. Zbog navedenog, a kako je sud ocijenio suodgovornost za nastanak prometne nezgode svakog od sudionika u omjeru od 50 %, to je sud je prihvatio po tužbeni zahtjev u odnosu na dva odštetna zahtjeva (odštetni zahtjev TA i odštetni zahtjev JA), svaki od 1.250,00 kn, bez PDV, odnosno 50 % od 165,90 EUR / 1.250,00 kn.

50. Nadalje, u odnosu na ozljede koje je pretrpio ĆA sud je zaključio da mu zbog bolova pripada pravična novčana naknada od 345,08 EUR / 2.600,00 kn (jaki bolovi 1 dana, srednji bolova 2 dana i manji bolovi 7 dana), a zbog straha iznos od 398,17 EUR / 3.000,00 kn (primarni strah, sekundarni jaki dva dana, srednji tri dana, manji četiri dana i kasni zaostali strah od 14 dana), a u odnosu na tuđu pomoć i njegu da mu pripada iznos od 361,66 kn / 48 EUR (2 sata X 6 dana 4,00 EUR sat = 48 EUR / 361,66 kn), odnosno ukupno 791,25 EUR / 5.961,66 kn. Kako je tužitelj oštećeniku KA isplatio i manji iznos od navedenog, odnosno iznos od 547,48 EUR / 4.125,00 kn, to mu na ime pravične novčane naknade isplaćene ošećeniku LA pripada iznos od 273,74 EUR (50 % isplaćenog iznosa).

51. U odnosu na ozljede koje je pretrpjela JA sud je zaključio da joj zbog bolova pripada pravična novčana naknada od 92,91 EUR / 700,00 kn (manji bolovi pet dana), a zbog straha iznos od 199,21 EUR / 1.500,95 kn (primarni strah, sekundarni jaki dva dana, srednji tri dana, manji četiri dana i kasni zaostali strah od 10 dana), a u odnosu na tuđu pomoć i njegu da mu pripada iznos od 39,82 EUR / 300,00 kn (2 sata X 5 dana 4,00 EUR sat = 39,82 EUR / 300,00 kn), odnosno ukupno 2.500,00 kn. Kako je tužitelj oštećenici JA isplatio iznos od 331,94 EUR / 2.501,00 kn, to mu na ime pravične novčane naknade isplaćene oštećenici JA pripada iznos od 165,97 EUR (50 % isplaćenog iznosa).

52. Stoga je valjalo prihvati tužbeni zahtjev u odnosu na 50 % isplaćenog iznosa od 605,61 EUR (165,90 EUR + 273,74 EUR + 165,97 EUR = 605,61 EUR), zbog čega je odlučeno kao u t. I. izreke.

53. Međutim, valjalo je odbiti preostalih 10 % (do punog traženog omjer suodgovornosti od 60 %), pa je zbog navedenog valjalo od dosuđenih 605,61 EUR pa do traženih 726,73 EUR, valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja i odlučiti kao u t. II. izreke (726,73 EUR – 605,61 EUR = 121,12 EUR).

54. O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

55. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 12. ožujka 2024., 18. travnja 2024., 8. svibnja 2024. i 6. ožujka 2025., za svako iznos od 150,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV (25 %) te trošak zastupanja na ročištu 29. siječnja 2025. u iznosu od 75,00 EUR na temelju Tbr. 9.2. Tarife, sve uvećano za PDV. Tužitelju je valjalo dosuditi i trošak prometnog vještačenja u iznsou od 400,00 EUR i trošak medicinskog vještačenja u jednakom iznosu, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.844,52 EUR s zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a po kamatnoj stopi koja se primjenjuje u netrgovačkim ugovorima, zbog čega je odlučeno kao u t. III. izreke.

56. Međutim, valjalo je odbiti previsoko zatražene troškove, pa tako troškove sastava podneska od 4. srpnja 2024. i 9. rujna 2024. jer nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a. Također, u odnosu na trošak zastupanja na ročištu 29. siječnja 2025. dosuđen je trošak po Tbr. 9.2. Tarife, a ne u punom iznosu kako je tužitelj tražio za navedeni trošak. Stoga je u odnosu na zahtjev tužitelja od 482,02 EUR sa zateznim kamatama, valjalo odlučiti kao u t. IV. Izreke.

U Zagrebu 28. ožujka 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 26,54 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana