REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Kž-215/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Zrinke Žalac, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog EB, zbog kaznenog djela krivotvorenja iz članka 278. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i žalbi optuženog EB izjavljenoj po branitelju Nevenu Gotal, odvjetniku iz Zagreba, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-656/19-71 od 19. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom EB za kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenjem isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 278. stavka 3. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora 8 (osam) mjeseci i za kazneno djelo protiv imovine – prijevarom u pokušaju iz članka 236. stavka 1. i 2. u svezi članka 34. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 236. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora 1 (jedna) godina, pa se optuženi EB na temelju članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora 1 (jedna) godina i 4 (četiri) mjeseca.
Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku EB se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. travnja 2022. do 16. svibnja 2022.
II. Žalba optuženog EB odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženi EB proglašen je krivim zbog kaznenog djela krivotvorenja iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11 i kaznenog djela prijevare u pokušaju iz članka 236. stavka 1. i 2. u svezi članka 34. KZ/11, pa mu je za kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenjem isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11 na temelju članka 278. stavka 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora 8 (osam) mjeseci i za kazneno djelo protiv imovine – prijevarom u pokušaju iz članka 236. stavka 1. i 2. u svezi članka 34. KZ/11 na temelju članka 236. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 utvrđena kazna zatvora 8 (osam) mjeseci, pa je optuženi EB na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 1 (jedna) godina i na temelju članak 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. travnja 2022. do 16. svibnja 2022.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1-6 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00 kuna, te troškove provedenog grafološkog vještačenja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.
2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, a žali se zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.
2.1. Optuženi EB je po svom branitelju Nevenu Gotal, odvjetniku iz Zagreba, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08), povrede kaznenog zakona (članak 469. stavak 1. točka 1. ZKP/08), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presuda i optuženika oslobodi za kazneno djelo iz članak 236. stavak 2. KZ/11 jer navedeno djelo nije kazneno djelo, a u odnosu na kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 3. KZ/11 ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu.
5. Na zahtjev branitelja koji je istaknut u žalbi održana je javna sjednica pred ovim županijskim sudom o kojoj je obaviješten optuženi EB, branitelj Neven Gotal i Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu. Na istu sjednicu pristupio je zamjenik branitelja optuženika, Zoran Mataić, odvjetnik iz Slavonskog Broda, dok nisu pristupili optuženi EB i ŽDO u Slavonskom Brodu unatoč uredno iskazanoj dostavi pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti u smislu odredbe članak 475. stavak 3. ZKP/08.
6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.
7. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. ZKP/08. sud nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i kaznenog zakona na štetu optuženika na koje pazi po službenoj dužnosti.
O žalbi optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka
8. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik obrazlaže činjenicom da je izostala argumentacija na koji bi način bilo moguće počiniti kazneno djelo prijevare u pokušaju dovođenjem suda u zabludu. Žalitelj smatra da je sporno pravno pitanje je li moguće počiniti kazneno djelo prijevare na način da se predočavanjem lažnih činjenica sud dovede u zabludu, a ovdje se optuženiku stavljalo na teret da bi uporabom neistinite oporuke (jer se spornim ukazala činjenica je li oporuka OB od 10. veljače 2012. koju je u ostavinskom postupku iza pokojnog OB dostavio optuženik putem svog punomoćnika potpisana od strane ostavitelja ili se radi o krivotvorini) pokušao sud dovesti u zabludu da je upravo on oporučni nasljednik OB jer sama činjenica da je optuženik neistinitu ispravu predočio sudu ne predstavlja učin kaznenog djela prijevare već inkriminiranog mu djela krivotvorenja isprave, kada dakle navodno lažnom ispravom-oporukom traži od suda da ga proglasi nasljednikom. Nadalje ističe da je nesporno da je kažnjivo namjerno davati lažne podatke tijekom sudskog postupka te da bi se tada radilo o kaznenom djelu davanja lažnog iskaza iz članka 305. KZ/11, a upravo dovođenje suda u zabludu bilo bi kazneno djelo protiv pravosuđa jer bi se odnosilo na kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz članka 305. KZ/11, a ne protiv imovine prijevarom iz članak 236. KZ/11, kako se to inkriminira optuženiku. Budući je sud u obrazloženju presude detaljno naveo i analizirao dokaze u pogledu postojanja elemenata kaznenog djela prijevare, a nije se osvrnuo na navode obrane o nemogućnosti počinjenja kaznenog djela dovođenjem u zabludu suda, odnosno javnog bilježnika smatra da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama i da se radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.
9. Protivno istaknutim žalbenim navodima, a obzirom da se činjeničnim opisom terećenih kaznenih djela optuženiku stavljalo na teret da je u ostavinskom postupku koji se vodio iza pokojnog OB predočio (nabavio radi uporabe i uporabio kao prave) dvije oporuke ostavitelja po kojima bi on ulazio u krug oporučnih nasljednika koji ostavinsku imovinu nasljeđuju temeljem oporuke, a oporučno nasljeđivanje ima prednost pred zakonskim nasljeđivanjem, dok po zakonskom redu nasljeđivanja on ne bi ulazio u krug zakonskih nasljednika, a znajući da su one lažne (lažnoj ispravi svojstveno je da ne potječe od osobe koja je u njoj označena kao izdavatelj, lažnom je čini to što se pripisuje osobi koja je nije izdala i što se nastoji stvoriti uvjerenje da je upravo određena osoba njezin izdavatelj, iako je on stvarno nije izdao, odnosno izradio) s ciljem da kao oporučni nasljednik iza ostavitelja naslijedi imovinu znatne vrijednosti poduzeo radnje koje prethode ostvarenju bića kaznenog djela prijevare jer je predmetne oporuke predočio (dakle uporabio za dokazivanje određenih bitnih, pravno relevantnih činjenica i za pojam uporabe dovoljno je da je lažna isprava prezentirana drugoj osobi s ciljem da se iskoristi u određenu namjeru) javnom bilježniku koji je vodio ostavinski postupak iza pokojnog ostavitelja OB i u odnosu na oporuku od 10. veljače 2012. dao i nasljedničku izjavu da istu priznaje za istinitu i valjanu i prihvaća se nasljedstva koje mu je oporukom ostavljeno, ali do nasljeđivanja po oporuci nije došlo jer je zakonski nasljednik BB valjanost te oporuke osporio i bio upućen na pokretanja parničnog postupka radi utvrđenja valjanosti te oporuke, onda je optuženik radnjama opisanim činjeničnim opisom optužnice ostvario obilježja kaznenog djela i krivotvorenja isprave i kaznenog djela prijevare u pokušaju, u odnosu na koja kaznena djela je proglašen krivim, a prvostupanjski je sud pravilno obrazložio sve bitne elemente navedenih kaznenih djela.
9.1. Naime kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. KZ/11 čini onaj tko izradi lažnu ispravu ili preinači pravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava, ili tko lažnu ili preinačenu ispravu uporabi kao pravu ili je nabavi radi uporabe, a kazneno djelo iz članka 278. stavka 3. KZ/11 tko kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. KZ/11 počini glede javne isprave, oporuke, mjenice, čeka, platne kartice ili javne ili službene knjige koja se mora voditi na temelju zakona. U konkretnom slučaju radi se o uporabi lažne isprave, oporuke, koja je uporabljena kao prava i nabavi lažne oporuke radi uporabe.
9.2. Naime, sporna oporuka datirana 10. veljače 2012. je lažna isprava jer se radi o pisanoj oporuci pred svjedocima, no ista nije sačinjena u skladu s odredbom članka 31. u vezi članka 35. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, u daljnjem tekstu: ZN) koja propisuje da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka, te je pred njima potpisati, te da će se svjedoci potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju. Sporna oporuka od 10. veljače 2012. je lažna jer ju oporučitelj, u konkretnom slučaju JB nije potpisao pred dva istodobno nazočna svjedoka, tj. pred DB i ŽB, koji u svojim iskazima nisu mogli potvrditi da je ostavitelj upravo pred njima potpisao oporuku, a s pravom je prvostupanjski sud iskaze navedenih svjedoka kada su opisivali da je sadržaj oporuke od 10. veljače 2012. ostavitelj pred njima pročitao izjavivši da je to njegova volja ocijenio nevjerodostojnim jer premda su potpisi navedenih svjedoka na oporuci od 10. veljače 2012. nedvojbeno njihovi, s obzirom da nitko drugi iz ostaviteljeve blizine (sin, partnerica, podstanarka) nije imao saznanja da bi ostavitelj sačinio oporuku onda je doista upitno je li ostavitelj uopće sadržaj oporuke od 10. veljače 2012. pred njima pročitao izjavivši da je to njegova volja tako da nije ispunjen niti drugi uvjet za valjanost pisane oporuke pred svjedocima. Predmetna oporuka je uporabljena u ostavinskoj raspravi koja se vodila kod javnog bilježnika ABC u Zagrebu pod brojem O-9811/15, UPP-OS-96/15, predočio ju je javnom bilježniku optuženik preko svog punomoćnika, javi bilježnik je sukladno odredbama Zakona o nasljeđivanju istu proglasio i u odnosu na oporuku uzeo i nasljedničke izjave oporučnih i zakonskih nasljednika, a kako je zakonski nasljednik BB osporio valjanost i istinitost oporuke, određen je prekid postupka, upućen je zakonski nasljednik na pokretanje parničnog postupka i samo zbog toga nije na temelju oporuke od 10. veljače 2012. doneseno rješenje o nasljeđivanju po kojem bi optuženik kao oporučni nasljednik naslijedio dio imovine pokojnog ostavitelja. Da se radi o lažnoj oporuci proizlazi i iz rezultata provedenog grafološkog vještačenja po vještaku za rukopise Darinki Tratnik iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi potpuno sigurno da sporni potpis oporučitelja na oporuci OB od 10. veljače 2012. nije ispisan navedenog datuma, nego da je vjerojatno-gotovo sigurno nastao kopiranjem nespornog potpisa OB na kupoprodajnom ugovoru iz 1988. godine, a također se ne može isključiti mogućnost da je sporan potpis oporučitelja na oporuci OB od 10. veljače 2012. doista ispisao OB ali u vremenu prije ili oko 1988. godine, ali je vjerojatnost za to zanemarivo mala. U posjedu sporne oporuke od 10. veljače 2012. bio je jedino optuženik koji je postupajući s izravnom namjerom, svjestan da isprava koju nije potpisao oporučitelj, tj. LB, i koja nije potpisana pred dva istodobno nazočna svjedoka, nije oporuka, te je unatoč toj svijesti uporabio takvu ispravu.
9.3. U odnosu na ispravu-oporuku od 27. siječanja 2012. koja je u kopiji predočena u ostavinskom postupku javnom bilježniku sam optuženik je izjavom na zapisnik kod javnog bilježnika naveo da se radi o kopiji koju je osobno napravio, svjedoci te oporuke nisu se na njoj potpisali kako su to i sami naveli u svojim iskazima DB i NB, tako da je navedena oporuka lažna isprava jer nije sačinjena u skladu s odredbom članka 31. u vezi članka 35. ZN, a budući ju je optuženik sam sačinio bio je svjestan ne samo da ju nisu potpisali svjedoci oporuke već ni sam ostavitelj JB, pa takva isprava nikako nije mogla biti oporuka. Takvu ispravu (kopiju oporuke) je u ostavinskom postupku javnom bilježniku predao punomoćnik BB, a prethodno ju je optuženik po svom opunomoćeniku predao odvjetnici koja je tada zastupala BB, a kako se radilo o kopiji isprave javni bilježnik takvu oporuku nije niti mogao proglasiti, a kako se nedvojbeno radi o lažnoj ispravi onda je optuženik opisanim radnjama nabavio lažnu oporuku radi uporabe.
9.4. Kako naprijed navedene oporuke nisu imale vrijednost u pravnom prometu jer su nezakonite i neistinite odnosno sačinjene protivno odredbama Zakona o nasljeđivanju, one su lažne, a kako ih je optuženik nabavio i predočio javnom bilježniku koji je vodio ostavinski postupak iza ostavitelja JB počinio je kazneno djelo krivotvorenjem isprave.
10. Kazneno djelo iz članka 236. stavak 1. KZ/11 čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist, dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, a djelo iz članka 236. stavak 2. KZ/11 je počinjeno ako je počinjenjem kaznenog djela iz stavka 1. tog članka pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta.
10.1. U konkretnom slučaju optuženik je predočio, putem svog punomoćnika odvjetnika Dejana Bogdanovića, lažnu oporuku od 10. veljače 2012. javnom bilježniku Zorki Čavajda u ostavinskom postupku koji se kod nje vodio iza pokojnog JB pod brojem O-9811/15, UPP-OS-96/15 te ishodio da javni bilježnik takvu oporuku proglasi i na temelju iste uzme nasljedničke izjave, a po kojoj oporuci bi optuženik ulazio u krug oporučnih nasljednika na uštrb jedinog zakonskog nasljednika SB, te bi optuženik na temelju takve oporuke za sebe pribavio znatnu protupravnu imovinsku korist. Međutim budući je zakonski nasljednik osporio istinitost i valjanost oporuke došlo je do prekida ostavinskog postupka zbog nastalog spora, zakonski nasljednik je upućen na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja istinitosti i valjanosti oporuke, pa je izostalo donošenje rješenja o nasljeđivanju. Na opisani način optuženik je javnog bilježnika Zorku Čavajda, koja je vodila ostavinski postupak, pokušao lažnim prikazivanjem da se radi istinitoj oporuci, iako je optuženik znao da nije istinita, dovesti u zabludu i time ju navesti da donese rješenje o nasljeđivanju na temelju oporuke po kojoj bi optuženik kao oporučni nasljednik naslijedio dio imovine ostavitelja znatne vrijednosti koju da su se primjenjivale odredbe o zakonskom nasljeđivanju ne bi naslijedio jer nije ulazio u krug zakonskih nasljednika, a takvo rješenje da je doneseno bilo bi doneseno na štetu imovine jedinog zakonskog nasljednika SB. Samo iz razloga jer je zakonski nasljednik osporio istinitost i valjanost oporuke od 10. veljače 2012., te je tako došlo do spora javni bilježnik je ostavinski spis sukladno zakonu dostavio nadležnom općinskom sudu koji je odredio prekid ostavinskog postupka i zakonskog nasljednika uputio na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja da oporuka od 10. veljače 2012. nije istinita i valjana. Pravilno je to i potpuno obrazložio i prvostupanjski sud u točki 35. obrazloženja.
10.2. Protivno dakle istaknutim žalbenim navodima prvostupanjski je sud posve ispravno zaključio da su u opisanim radnjama optuženika ostvarena obilježja i kaznenog djela krivotvorenja isprave i kaznenog djela prijevare u pokušaju, o čemu je iznio jasne i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama.
O žalbi optuženika zbog povrede kaznenog zakona
11. Nadalje osporavajući pobijanu presudu zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 1. ZKP/08 smatra da je povreda ostvarena jer kazneno djelo prijevare nije niti moglo biti počinjeno iz razloga koje je žalitelj naveo obrazlažući povredu odredaba kaznenog postupka iz članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, odnosno da opisano ponašanje optuženika u izreci presude ne predstavlja učin kaznenog djela prijevare u pokušaju.
11.1. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da opisano ponašanje optuženika u izreci presude ne predstavlja učin kaznenog djela prijevare jer kao što je to prvostupanjski sud u svojoj presudi potpuno i pravilno obrazložio postojanje svih bitnih obilježja kaznenog djela prijevare u pokušaju, ukazuje se žalitelju i na prethodno obrazloženje pod točkama 10. i 10.1. ovog obrazloženja o tome zašto se u opisanom ponašanju optuženika ostvaruje i učin kaznenog djela prijevare u pokušaju.
O žalbi optuženika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
12. Žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe u odnosu na kazneno djelo krivotvorenja isprve navodeći da sud odluku o egzistenciji kaznenog djela krivotvorenja isprave, a vezano za spornu činjenicu je li potpis OB na oporuci krivotvoren ili nije utemeljio isključivo na nalazu i mišljenju vještakinje za grafologiju Darinke Tratnik, a zanemario nalaze i mišljenja sudskih vještaka za grafologiju Zvonimira Ćorića i Marijana Krajine koje je obrana priložila u spis i tražila da se isti pročitaju, a vještaci ispitaju na raspravi, suoče sa vještakinjom Darinkom Tratnik i po potrebi provede nadvještačenje, a prema kojim vještacima je potpis na oporuci originalan potpis JB, a da se radi o originalnom potpisu potvrdio je i svjedok ŽB. Dakle budući je nalaz i mišljenje vještakinje za grafologiju Darinke Tratnik kontradiktoran drugim nalazima i neprovjerljiv u smislu utvrđenja starosti papira na kojem je potpis ispisan žalitelj smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
12.1. Prvostupanjski je sud pravilno odlučio kada je odbio dokazne prijedloge obrane da se pročitaju, po obrani dostavljene u ovaj spis privatne ekspertize koje su sačinjene po stalnim sudskim vještacima grafolozima Marijanu Krajini i Zvonimiru Ćoriću i naveo jasne i potpune razloge za takvu odluku kako je to i obrazloženo pod točkom 3.a obrazloženja. Kako je to i obrazloženo u prvostupanjskoj presudi sud je proveo grafološko vještačenje u skladu sa odredbama ZKP-a i načelima kontradiktornosti i konfrontacije, dakle neposrednim izvođenjem dokaza na raspravi čime je omogućio objema strankama postavljanje pitanja tj. propitivanja dokaza koji se izvodi. Stručnost nalaza i mišljenja i dopune nalaza i mišljenja vještaka za rukopise Darinke Tratnik ničim nije dovedena u pitanje. Pored toga, vještakinja je na raspravi snagom stručne argumentacije odgovorila na sve upite i podrobno objasnila koje je nesporne potpise/rukopise OB upotrijebila za potrebe vještačenja, analizirala je spornu oporuku od 10. veljače 2012. te je u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja i dopune nalaza i mišljenja kojima je utvrđeno da pokojni OB nije potpisao oporuku od 10. veljače 2012. te da se radi o krivotvorenom potpisu, pri čemu postoji mogućnost da je kod krivotvorenja imitiran nesporni potpis pokojnog OB na Ugovoru iz 1988. Vještakinja je utvrdila da je zajednička vrijedna rukopisna karakteristika svim analiziranim nespornim potpisima ta da su ispisani brzo i dinamično, bez kolebanja ili nesigurnosti, ritmom pisanja koji odgovara općem izgledu potpisa, čija su slova i grafički oblici povezani, upravo suprotno od spornog potpisa na oporuci, radi čega je vještakinja imajući u vidu utvrđene razlike, mogla donijeti siguran zaključak u vezi s vjerodostojnosti spornog potpisa te njezino mišljenje da isti nije pisan rukom pokojnog OB nije dovedeno u sumnju. Upravo stoga što je provedenim grafološkim vještačenjem iz kojeg je sa sigurnošću utvrđeno da oporučitelj JB nije potpisao spornu oporuku od 10. veljače 2012. na dan njezina sastavljanja, a iz iskaza svjedoka DB i TB proizlazi da se isti nisu decidirano izjasnili da je ostavitelj JB u njihovoj nazočnosti oporuku potpisao (DB je iskazao da se ne sjeća je li JB oporuku potpisao tada ili prije, dok je ŽB iskazao da misli da se potpisao JB), ispravan je zaključak da se radi o lažnoj oporuci i da se ne radi o pisanoj oporuci pred svjedocima sačinjenoj u skladu s odredbom članka 31. u vezi članka 35. ZN. Budući podnesenom žalbom optuženik nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda to njegova žalba iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
O žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu zbog odluke o kazni
13. Državni odvjetnik u žalbi tvrdi da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta izricanju uvjetne osude, kao i da je tako izrečena sankcija preblaga zbog čega se neće njome ispuniti svrha generalne i specijalne prevencije.
13.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.
13.2. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
13.3. Prvostupanjski sud je pravilno optuženiku olakotnim cijenio njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu, te je pravilno otegotnim ocijenjeno njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenih djela zbog kojih je sada osuđen, a koje je rezultiralo pravomoćnom presudom iz 2018. za kazneno djelo prijevare.
13.4. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je sud prvog stupnja precijenio značaj olakotne okolnosti, dok je nedovoljno cijenio utvrđenu otegotnu okolnost, uslijed čega je izrečena preblaga kaznenopravna sankcija. Prvostupanjski je sud propustio pravilno vrednovati činjenicu da je pravomoćnom presudom iz 2018. optuženik osuđen za kazneno djelo prijevare, u smislu kvalitete optuženikova ponašanja nakon počinjenja kaznenih djela, a prevelik je značaj dan činjenici da je bio sudionik Domovinskog rata. Opravdano tvrdi žalitelj da je prvostupanjski sud propustio otegotnim cijeniti jačinu povrede s obzirom da bi na temelju lažnih oporuka optuženik kao oporučni nasljednika naslijedio imovinu iza pokojnog JB velike vrijednosti koja višestruko premašuje vrijednost od 60.000,00 kuna, kao zakonsko obilježje kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim, jer u pitanju je bilo više nekretnina, sve pokretnine u kući ostavitelja, brojna umjetnička djela skulpture i slike, novčani iznosi što je sve utvrđeno u sastavu ostavinske imovine u ostavinskom postupku vođenom iza pokojnog JB, onda se ta okolnost doista trebala uzeti u obzir. Neosnovano žalitelj tvrdi da je sud trebao kao otegotnu okolnost cijeniti izostanak iskrenog kajanja zbog počinjenih kaznenih djela jer pravo je optuženika da se u postupku brani kako želi i da se očituje o optužbi kako želi, a budući optuženik nije priznao počinjenje kaznenih djela nije mogao niti izraziti kajanje, jer pravo kajanje postoji samo onda ako je optuženik potpuno priznao počinjenje kaznenih djela, a on to u ovom slučaju nije.
13.5. S obzirom na izloženo, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u navedenom pravcu, a sukladno ovlaštenju iz članka 486. stavka 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud preinačio je pobijanu presudu u odluci o kazni na način da je optuženom EB za kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenjem isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 278. stavka 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora 8 (osam) mjeseci i za kazneno djelo protiv imovine – prijevarom u pokušaju iz članka 236. stavka 1. i 2. u svezi članka 34. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 236. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 utvrđena kazna zatvora 1 (jedna) godina, te je isti primjenom članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora 1 (jedna) godina i 4 (četiri) mjeseca u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. travnja 2022. do 16. svibnja 2022.
14. Zbog svega naprijed navedenog sud je prihvatio žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kazni i na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08 preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni. Nadalje je utvrđeno da žalba optuženog EB nije osnovana pa je na temelju članka 482. ZKP/08 istu odbio kao neosnovanu.
U Slavonskom Brodu, 28. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić
