REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-339/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja FE, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Biljana Grozdanić Pilat, odvjetnica u Puli, Kapitolinski trg 10, protiv tuženika F.I.N.M.A.V.I. d.o.o., Trg slobode 5, Poreč, OIB 76642578753, kojeg zastupa punomoćnik Alen Kalčić, odvjetnik u Poreču, Partizanska 13, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-34/2024-25 od 15. studenog 2024., 28. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-34/2024-25 od 15. studenog 2024. u točkama I. i II. izreke.

r j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba protiv točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-34/2024-25 od 15. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Povrv-34/2024-25 od 15. studenog 2024. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Karle Ladavec u Višnjanu – Visignano poslovni broj Ovrv-697/2023 od 4. siječnja 2024. kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.631,31 EUR sa zateznim kamatama na iznos od 631,31 EUR od 23. srpnja 2023. i na iznos od 1.000,00 EUR od 9. kolovoza 2023. do isplate po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 1.181,93 EUR sa zateznim kamatama od 15. studenog 2024. do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose (točka II. izreke) dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 625,00 EUR (točka III. izreke).

2. Tuženik je protiv presude pravovremeno izjavio žalbu pobijajući je u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi prvo navodi da je počinjena relativno bitna povreda odredba parničnog postupka jer prvostupanjski sud nije primijenio i pogrešno je primijenio odredbe Zakona o parničnom postupku (čl. 8. ZPP-a) što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke. Zatim, tvrdi da pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da nije jasno obrazloženo zašto nije izveden dokaz saslušanjem predloženog svjedoka i knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost da je tuženik u pretežitom dijelu dug platio na način kako su stranke dogovorile o dinamici i načinu plaćanja. Tvrdi da je dostavio u spis Izvod prometa po računu od 3. travnja 2024. na okolnost da je predmetnu obvezu ispunio, da je sud taj dokaz izveo ali ga nije ocijenio. Smatra da je zbog odbijanja tih dokaznih prijedloga tuženik onemogućen u dokazivanju svojih navoda, te da su utvrđenja prvostupanjskog suda nejasna i presuda arbitrarna čime je povrijeđena odredba čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže preinačiti pobijanu presudu ili ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

5. Tuženik je žalbom osporio pobijanu presudu u cijelosti. Međutim, kako je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu preostalih troškova spora u iznosu od 625,00 EUR, tužitelj nema pravni interes pobijati presudu u tom dijelu. Stoga je na temelju ovlasti iz odredbe čl. 367. st. 1. u vezi s čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) valjalo djelomično odbaciti žalbu kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

6. Pobijana presuda ispitana je u preostalom dijelu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a) osim u odluci o troškovima postupka i vodeći računa o razlozima zbog kojih se može pobijati presuda u sporovima male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

7. Donošenjem pobijane presude nije učinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Suprotno onome što tvrdi žalitelj, presuda sadrži valjane razloge i objašnjenja o svim bitnim činjenicama za pravilan zaključak suda da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, na koju žalbenim navodima ukazuje žalitelj, jer time što nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka i knjigovodstvenim vještačenjem, tuženik nije onemogućen u raspravljanju pred sudom. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Time što nije prihvatio neki dokazni prijedlog sud ne čini u svakom slučaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa to nije počinio ni prvostupanjski sud kada je u ovom predmetu odbio odnosno kad nije prihvatio prijedlog tužitelja za saslušanje svjedoka i vještačenjem na predloženu okolnost. Naime, prema odredbi čl. 492.a ZPP-a u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava. U konkretnom slučaju tuženik nije priložio isprave iz kojih bi proizlazilo da bi dug bio u pretežitom dijelu namiren, a iz isprave koju je priložio, izvoda prometa po računu je utvrđeno da se odnosi na namirenje tražbine na temelju drugog rješenja o ovsi, a ne predmetne tražbine. Osim toga, netočne su tvrdnje žalitelja da prvostupanjski sud nije naveo razlog za odbijanje toga dokaza, jer suprotno proizlazi iz točke 17. obrazloženja presude, a koje prihvaća i ovaj sud.

9. Žalitelj navodi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u ovom se postupku sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti, pa se na osnovi odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti zbog relativno bitne povrede iz. čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 1.631,31 EUR na temelju dva računa koje je tužitelj izdao tuženiku za izvršene usluge dezinsekcije i deratizacije. Tuženik je osporio tražbinu tužitelja tvrdnjom da je dug u pretežitom dijelu podmirio, a kao dokaz te tvrdnje je dostavio izvod prometa po računu od 3. travnja 2024.

11. Nije sporno da je tužitelj izvršio za tuženika uslugu dezinsekcije i deritezacije na koju se odnose predmetni računi.

12. U odnosu na spornu činjenicu je li tuženik platio predmetne račune, prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka, uvidom dokaze koje je dostavio tuženik (izvod prometa po računu od 3. travnja 2024.) utvrdio da tuženik nije dokazao da je predmetnu tražbinu podmirio, pa je pravilnom primjenom odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) koje se odnose na ugovore o djelu (čl. 590. i čl. 613. ZOO-a) obvezao tuženika da plati tužitelju naknadu za izvršene usluge, kao i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

13. Suprotno žalbenim navodima, nije došlo niti do povrede odredbe čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i odredbe čl. 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda jer je tužitelj imao osigurano pravo na pristup sudu i pravično suđenje. Tužitelj neosnovano ukazuje da je prvostupanjska presuda očito nerazumna i arbitrarna, jer iz gore navedenih obrazloženja žalbenih navoda proizlazi da je prvostupanjska presuda obrazložena i pravilna.

14. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao i razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točkama I. i II. izreke, kako je odlučeno u izreci ove presude.

Zagreb, 28. ožujka 2025.

Sutkinja

Ružica Omazić